H(A ili R )KNEM TI GA

Ali nisam danas srdita ni toksična zbog nje, nego zbog festivala kratke priče koji je prije 4 dana raspisao natječaj za priloge s temom "Žena, obilje, oskudica". Ma za popizditi!!! Točno znam kakvo obilje im je na umu - majčinstvo, mlijeko, teške dojke, teška dilema, teška misaonost, teška samostalnost - i kakva oskudica: materijalna, logističko-muška, seksualna, ali bez eksplicitnosti molim! - odbiše mi preklani priču s jednim grande orgazam, simultanim, muško-ženskim i podjednako zaslužnim; ali prihvatiše drugu, punu ekskluzivno ženske patnje. Gade mi se! Te babe sa Ženskih studija, gade mi se više od svih malih i velikih maza ovog svijeta koje su dovoljno časne da budu mazne, jer treba petlje i za to, treba ženskosti, treba samostalnosti: uostalom, trebaš biti jak da priznaš slabost, potrebitost i nenamirenost. Malamazo, samo hrabro naprijed!

Ali ove babetine koje manjak svoje privlačnosti, manjak svoje orgazmičnosti - ili njen višak, neobjašnjiv im imperativno nemuškim shvaćanjima - omataju debelim slojevima prefabriciranog toalet papira s toksičnih smetlišta raščerečene ljudskosti podvojene prvo u dva spola, a zatim u one misleće i one nemisleće na NJIHOV način - e od njih me spopada ne samo bijes, nego i mučnina, egzistencijalno nesperiva i nepohranjiva.

Poznajem osobu koja je festival utemeljila, poznajem njene podvojenosti, nedosljednosti, slabosti i nepomirenosti, ZNAM da joj je ženskost bila (umrla je) amblem na štitu protiv toksičnih smradova prostora bez mjesta u kojem bi mogla biti svoja... ZNAM je. I zato je volim. I još više prezirem babe iz prethodnih odlomaka, koji u njeno ime provode teror nadahnut njenom slabošću, njenom glupošću, njenim mrtvim kutem, iz kojeg bi sigurno - sigurna sam! - svojom kreativnošću, misaonošću i ženskosti IZAŠLA.

To je zlo mjesto. Takav festival.

Dabogda ti žena rodila stonogu, pa cili zivot radio za patike...
Dabogda ti dok sereš zapalila kuća.
Dabogda prdnuo ćaći u kurac !
Dabogda loše studirao !
Dabogda se pretvorio u čvarak !
Dabogda se pretvoriš u čiuvavu !
Dabogda se učlanio na iskricu !
Dabogda te mama izvuče iz kinder-jajeta.
Dabogda te kupali u solnoj kiselini !
Dabogda te majka u bureku prepoznala.
Dabogda te policija crtala kredom po autoputu.
Dabogda ti apoteka, menza bila.
Dabogda ti Bil Gates konstruirao kuću pod windowsima!
Dabogda ti Brut bio sin !
Dabogda ti ćer pivala u narodnjačkon klubu!
Dabogda ti dieca bila komunisti!
Dabogda ti dica išla u rikverc.
Dabogda ti dica ličila na usisivač.
Dabogda ti Vega bila kuvarica !
Dabogda ti majka ljubila sliku na stupu.
Dabogda ti meni namigivala s vesala.
Dabogda ti se sve u kući palilo, osim sijalica.
Dabogda ti se sve želje ispunile !
Dabogda ti svi od kuće bižali, samo ti vatrogasci dolazili.
Dabog da ti dica ajvar kenjala!
Dabogda te mater u ćevapu našla.
Dabogda ti Vega zavela sina jedinca.
Dabogda ti se sin zaljubio u Vegu!
Dabogda ti Sena bio taxist.
Dabogda ti karijera bila uspješna ko Vega na iskrici!
Dabogda ti se sin zaljubi u ćer ojebine i kretena.
Dabogda se zaljubiš u Vegu s iskrice.
Dabogda ti Vega pisala biografiju.
Dabogda kašlja i ima proliv u isto vreme.
Dabogda te majka u kupusu našla.
Dabogda se oblačio di se i vega oblači.
Dabogda ti Vega predavala.
Dabogda upao u septičku jamu.
Dabogda ti kredit bio u švicarcima.

+

Kratka priča je ženskog roda

Link

Link

Ali nisam danas srdita ni toksična zbog nje, nego zbog festivala kratke priče koji je prije 4 dana raspisao natječaj za priloge s temom "Žena, obilje, oskudica". Ma za popizditi!!! Točno znam kakvo obilje im je na umu - majčinstvo, mlijeko, teške dojke, teška dilema, teška misaonost, teška samostalnost - i kakva oskudica: materijalna, logističko-muška, seksualna, ali bez eksplicitnosti molim! - odbiše mi preklani priču s jednim grande orgazam, simultanim, muško-ženskim i podjednako zaslužnim; ali prihvatiše drugu, punu ekskluzivno ženske patnje. Gade mi se! Te babe sa Ženskih studija, gade mi se više od svih malih i velikih maza ovog svijeta koje su dovoljno časne da budu mazne, jer treba petlje i za to, treba ženskosti, treba samostalnosti: uostalom, trebaš biti jak da priznaš slabost, potrebitost i nenamirenost. Malamazo, samo hrabro naprijed!

Ali ove babetine koje manjak svoje privlačnosti, manjak svoje orgazmičnosti - ili njen višak, neobjašnjiv im imperativno nemuškim shvaćanjima - omataju debelim slojevima prefabriciranog toalet papira s toksičnih smetlišta raščerečene ljudskosti podvojene prvo u dva spola, a zatim u one misleće i one nemisleće na NJIHOV način - e od njih me spopada ne samo bijes, nego i mučnina, egzistencijalno nesperiva i nepohranjiva.

Poznajem osobu koja je festival utemeljila, poznajem njene podvojenosti, nedosljednosti, slabosti i nepomirenosti, ZNAM da joj je ženskost bila (umrla je) amblem na štitu protiv toksičnih smradova prostora bez mjesta u kojem bi mogla biti svoja... ZNAM je. I zato je volim. I još više prezirem babe iz prethodnih odlomaka, koji u njeno ime provode teror nadahnut njenom slabošću, njenom glupošću, njenim mrtvim kutem, iz kojeg bi sigurno - sigurna sam! - svojom kreativnošću, misaonošću i ženskosti IZAŠLA.

To je zlo mjesto. Takav festival.

Nikad mi nisu bili jasni egzibicionisti, uvijek sam se pitao zašto ljudi u stvarnom životu, pa i ovdje na blogu toliko žele pokazati se ili teže biti pokazani.
U svakom slučaju, odgovore neću ni pokušavati tražiti, nisam stručnjak na području kliničke psihijatrije, ali ostaviti ću otvorena pitanja.

Zašto neke osobe postavljaju svoje osobne (ne baš lijepe) slike po blogu:

a) Boje se da ih nitko neće primjetiti ukoliko ne ostave neki trag.
b) Žele nas šokirati.
c) Dokazuju nam da imaju društveni život.
d) Egzibicionisti su i potrebno im je liječenje.
e) Ne znam.