...Welcome , recharge your batteries :)))

Uglavnom,da ne laprdam previse ,skoro me ubilo,sake su mi joste crne od udara struje....ili ti ga narodski receno...kratkog spoja...pa kad ga ne docekah ovdje ,vala u kupaoni jesam,,Usrokovalo ga moje starije ali ne i pAmEtNiJe dijete....Ma voli ga majka do neba ali...hmh....Grijao je kupaonu fenom (vrlo vjerovatno neispravnim) ,pa prislonilo usa keramicke plocice ,osla isolacija a i majka skoro u tri p m...Skoro sam postala oveci cvarak...Tresla sam se sto od soka,sto od nevjerice puste,pitam kako sinko tako,kase lijepo,hladno mi bilo....i sto reci ,drecala ne drecala ostala sam ovdje,medju Vama....>)Fena nema ,sapis gotov,laku noc cmoka:) po.s sake sam trljala dvajest minuta ,majke mi rodjene! :) a i trne mi malo lijeva ruka,odbacilo me mrvu unatrag,pa kad jee)))




.Link

.Link

.Link

Photobucket



Površnost je raširena, laka, zavodljiva, prihvaćena, ima mnogo lica i oblika i u suštini je način da "šareno i privlačno" iskažemo svoj "manjak interesa i volje" za radom, za "udubljivanje" u bilo šta o čemu (inače) imamo stav, za bilo što, što nam je povjereno da radimo, učimo ili obavimo .

Površnost je "mlađa i poželjnija sestra" aljkavosti, šlamperaja, našeg "lako ćemo i sutra ćemo" ponašanja, naše pokazivanje "bašmebrigizma" ,kao da nam je to "prirodno pravo", naša sklonost ka "fušeraju, nezavršavanju poslova", naše odsustvo napora da sumnjamo , da li o nečemu imamo dovoljno znanja, naša nespremnost da pitamo, istražujemo i brinemo o kvalitetu onoga što govorimo, što radimo, što pružamo kao uslugu ili prodajemo kao robu.

Površnost je lepršava, neodoljiva i tako, tako - ljudska.

Gde god da je ljudi - ima i površnosti, ima "neizbježne lakoće" stava "ma, baš me briga, ako prođe - prođe, dok ide -ide, i drugi tako rade...".

I svuda ima površnosti, ali mi se čini da se kod nas površnost - njeguje, da se tolerira više i češće nego kod drugih, da je smatramo "dijelom mentaliteta", a ustvari je jedna od naših - loših navika, ustvari je "linija posljednje odbrane" stava i uvjerenja , da se nemožemo mijenati i da se ne trebamo mijenjati.

Površnost je najbolji mogući izgovor za sve koji ne žele uložiti napor da mijenjaju vlastite "loše navike" .

Najjasniji i najbliži primjer ustaljene površnosti je - razmjena informacija.

Prateći kako ljudi razmjenjuju informacije (ne samo na našem jezičkom području, već i na drugim jezicima koje znam) primjetila sam da postoji svojevrstan "model" (kod nas izraženiji nego u engleskom ili njemačkom) po kojem oni koji informacije trebaju pružiti ,rade to nedovoljno često i nedovoljno jasno, a oni koji informacije uopće nemaju ,kao da smatraju da već znaju bolje i da im određena informacija i ne treba.

Površnost odlično opisuje i kontekst nedovoljno dobre komunikacije, sasvim precizno i istovremeno upućuje na to ŠTO raditi da bi se ukupna "količina površnosti" nekako smanjila i time nam svima približila način na koji se informacija razmjenjuje onom "drugačijem načinu", onom "boljem stupnju " razmjene ,kojeg čitam na drugim jezicima.

Površnost je ozbiljna prepreka dijalogu, pristajanje na površnost je pristajanje na "kulturu monologa", površnost je ozbiljna mana obavljanju bilo kog i kakvog posla, a svaku komunikaciju površnost ustvari - sprečava, zaustavlja posvema.

Površnost umije izgledati kao "lijepa kraljica ljenjosti", jer je zavodljiva, laka, ne zahtjeva nikakvog napora, osim da se vjeruje da su nam stavovi, mišljenja, utisci, procjene, sve naše što u riječi pretvorimo - da nam je sve to sasvim utemeljeno, da nema nikakve potrebe provjeravati da li smo informacije koje imamo razmijenili na pravi način ili da li smo informacije koje nemamo, tražili na pravi način.

Tuđu površnost doživljavamo kao omalovažavanje, nepoštovanje, čak i uvredu i lako ćemo se sjetiti tog svog doživljaja u komunikaciji sa javnim službama, državnom upravom, sa servisima naših neispravnih kućnih uređaja, sa majstorima koje zovemo, liječnicima , bilo kime od kog tražimo uslugu (ili robu) koju plaćamo ili koja nam je neophodna. iz bilo kog razloga.

Tuđa površnost nam uskraćuje i informaciju i uslugu i robu koja nam treba.
Svoju "vlastitu"površnost najčešće - ne vidimo, ne uočavamo, ne razmišljamo o njoj kao o lošoj navici koju bi trebalo mijenjati jer je i ona (naša površnost) nekome, negdje ona "tuđa površnost" koju i mi sami doživljavamo i - koja nam se uopće ne dopada ,kad imamo posla s njom.

Davnih dana sam "objavila rat" rečenici "to nije moj posao!", rečenici koju (pre)često čujem na mjestima na kojima (mislim) ne bi smjela biti izgovorena , rečenica koja proizvodi mnoštvo problema , na mjestima na kojima bi se problemi morali rješavati i taj "rat" sam vodila i vodim i znam da će biti dug, jer je ta rečenica moćna.
Ona je "čuvar loših navika" koje čine - kulturu površnosti, stvorenu ko zna kako i kada, ali danas sasvim vidljivu i tako jasno "ometajuću" kad je razmjena informacija u pitanju.

POVRŠNOST OD SVEGA PRAVI KIČ !!! od dijaloga i polemike, preko svih javnih poslova do kulture i zabave i - prisutna je u svim ljudskim zajednicama, ali je STUPANJ KOJIM SE PODNOSI POVRŠNOST ono što razlikuje uspješne od neuspješnih ljudskih zajednica..

Kod onih kod kojih je taj "stupanj površnosti u svemu" previsok i kod onih u kojima se ne čine napori da se ta razina smanji - vidljiv je neuspjeh u svim sektorima, dok je kod onih, koji dijele svijest o tome da površnost NE SMIJE preći neki kritično mali (ili veliki) stupanj - vidimo uspjeh, u svim sektorima.

Primjera "tuđe površnosti" (šlamperaja, aljkavosti, fušeraja, ljenjosti, bahatosti, primitivizma,....kako god je ,(pravilno ili iskrivljeno nazivali) ćemo se uvijek lako i brzo sjetiti:

- šalterske službe, javne službe, politička scena (i stranke i institucije), ekonomske i financijske analize, medijske scene (razne), rad raznih koji nas voze, grijju, uče nas ili nam čuvaju i uče našu djecu, rad onih koji nas liječe, mjesta na kojima tražimo informaciju, uslugu, robu, zaštitu, trgovci, majstori, ... Spisak se pravi brzo i prilično je dug,čakštoviše nepregledan...

Primjera "vlastitte površnosti" ne umijemo se sjetiti (ili to činimo nedovoljno često) ,zbog potpunog odsustva samokritičnosti i radije zauzimamo stav "POVRŠNOST - TO SU DRUGI",JA SIGURNO NE! što je jedan od najpovršnijih stavova koje uopće možemo imati.

Površnost sobom nosi dvije vijesti - jednu dobru i jednu lošu:

LOŠA VIJEST je da je uz površnost uvijek vezuje neposredno,usko ,Neznanje !, a jedini način da se neznanje prikrije je da se na njega bude - ponosan, Ignorantia est arogantia, rekli su ljudi 2000 godina starom poslovicom,.Kad ljudi nešto ne znaju, češće su bahati i poriču vlastito nezanje, nego što su spremni naučiti ili reći neznam! i na taj način bi sami uklonili problem svima.

DOBRA VIJEST je da se ukupna sklonost ka površnosti kod nas Ipak ! - smanjuje. Negjde muka i pritisak VIS MAIOR !natjeraju ljude na odustajanje od površnosti, nekad i negdje (što ja mislim da je mnogo bolje) ljudi dobrovoljno i "sami od sebe" odluče da - ne budu površni !!Odlučuju prevagu dati isticanju znanja i raznoraznih vještina ,i odlučuju brinuti o tome da li su svoj posao obavili kako treba , da li su provjerili, promislili, pre nego što su nešto rekli ili nešto obećali nekome. I kao što to obično biva - kada jednom sami odustanete od svojih loših navika - još jasnije i bistrije primjećujete tu "lošu naviku" kod drugih.

Površnost u bilo kojoj ljudskoj zajednici nikada i nikako NE može biti "iskorjenjena", ona je "dublje u ljudskoj prirodi" nego što nam se to čini na prvi pogled, ali je - možemo smanjiti na podnošljivu mjeru, na stupanj "veličine", koji nam neće biti prepreka , da svaki posao, od složenog do jednostavnog, za sebe i za druge - obavljamo kako treba, tako da budemo svjesni "stupnja vlastite "površnosti" i da budemo svjesni da je ta, naša površnost nekome negde ona "tuđa površnost" koja i nama samima smeta kad je doživimo.

Jer - kad god vidimo nekog uspješnog, kad god vidimo da je negde nešto uspjelo i da je je "prošlo" - pouzdano možemo ZNATI : U s p je h "NE PODNOSI " površnost,U s p j e h TRAŽI!! ustrajan rad, učenje i napo,žrtvu i zalaganje,u krajnoj liniju patnju.
I - ono što je najteže svima nama: odricanje od loših navika.

I kao što verujem da se karakter, kašalj i ljubav nikako ne mogu sakriti, tako počinjem misliti, da se i površnost "ne može sakriti", ali se izgleda - može "tolerirati", a tu "vrstu tolerancije" smatram neproduktivnom, smatram da kad, jednom, smanjimo tu toleranciju prema vlastitoj i tuđoj površnosti, da ćemo tada efikasno početi smanjivati UKUPNU količinu površnosti koja nam ustvari - svima smeta.


:)





Link

Link

.Link
.Link

.Link

.Link

.Link

.Link

.Link

1.Link


etc ,slično ,čekam Vas

Bijaše toplo u kuhinji,kuhao je sebi kavu,nije davao do znanja da je svjestan njene prisutnosti,baš kao da je zrak.....24 godine zraka....Nesta svjetlosti...Nasta pukotina....Grebla je u grču roletice na prozorima,bile su tople od sunca a njoj ruke led. "Što bi ti,"- reče joj oporim glasom, jos uvijek ne htijuc ju pogledati.. Osjeti kako joj krecu suze samosasaljenja,tuge,gubitka,konacnosti ....Ali se ugrize,i suspregnu se...Plaho ,nekako meketavo ,skoro neodlucno, odgovori:Ja mislim da bi uzela Matu,manji je,više me treba i kreće u školu najesen..Okrenuo se naglo, da je osjetila kovitlac zraka oko njega,a u očima oluja,natruha poruge i otrov ,reče joj piskutavo,sisteci u jednom dahu, a slina je poletila daleko od usana: Kujo nesposobna ,neću ti dati nijednog ,slobodna si ,pokupi se i za 2 tjedna da te više nema...Neka joj težina pritisne grudi,skupila se,pa se obješenih ramena zagleda u dječje igračke na podu dnevne sobe,i proguta jecaj ,kao da je komad čokolade....


1.Link
2.Link

Link

.Link