i tak

Navikao sam vec biti ovdje u popdnevnim satima i sada radim u to vrijeme. Uspijem se mrvu spojiti gore i napisati u blogu priznaje da mi fali biti ovdje...i onda pozurim kuci popricati sa prijateljicama..i mozda nekom novom...

i onda ..bljuv...

otkant..otkant..otkant..

a bas sam bio dobre volje ...

ima tih dana koje treba prezivjeti samo ...

U proslom sam se postu bavio pitanjem svoje reakcije na slike koje mi se nisu svidjale. Zakljucilo se da nisam u redu postupio sto sam na netaktican nacin obznanio da mi se iste osobe ne svidjaju, no da sam ipak napravio fer i posteno.

Prica me navodi, nakon dodatnih razgovora i savjeta, da razmisljam o buducim razgovorima (kojih ce sad svakako biti puno manje).

Uzmimo situaciju u kojoj sam vec usao u razgovor i osoba sa kojom se dopisujem mi se svidja i cijeli razgovor je "tezak" dovoljno da bih zatrazio nesto vise. Tu je nekako lako traziti sliku, ali... postoji opet mogucnost da se nesto napravi krivo..kao gore navedeno. Nije mi zao vremen provedenog uz ugodni razgovor sa bilo kime, no ipak..trosimo se na neki nacin u tome ..ovdje mislim na neke nade koje se stvaraju tokom dopisivanja.

Sizuacija u kojoj prije razgovora trazim sliku je toliko neozbiljna, odbijajuca i mislim da nikome, iole pametnome, ne pada na pamet takvo nesto. Svi mi imamo pravo na svoj privatni prostor i svi mi imamo svoje razloge za braniti ga. Takav upad bi bio nasilnicki upad u privatni prostor i rijetko ko bi ga prihvatio kao nesto pozitivno.

Pa kako onda?

Vjerujem da cu s vremenom i sam nadoci do toga, no cini mi se kao izvrsna tema i gajim nadu da ce i drugima pomoci i smanjiti broj "povrijedjenih" zbog iste situacije.

Svoju sam sliku stavio u profil da osoba koja ima namjeru pricati samnom ima neki vizualni feeling o tome s kim prica. Istina je da mi je dio lica prekriveno fotopreparatom..no to nije namjerno..vec jedina slika koju sam u tom trenu imao na kompu. Kasnije sam ih stavio jos, pa je ...ma necu o tome :) Odvelo me od misli... Naime, bilo bi mudije napraviti isto svima, pa da se te stvari ne desavaju vise nikome. Opet, s druge strane, svatko ima svoj nacin i svoju unutarnju snagu ili slabost zasto to ne zeli ili ne moze napraviti. I sa neke trece strane...nitko ne garantira da je osoba na slici ona ista osoba..ili u istom stanju kao osoba koja bi se mogla pojaviti na mogucem sastanku... no to je druga prica..

I tako..

Dodjoh ovdje na iskricu, slomljen, skrhan, poluziv. Cvilim i krmeljam tu po blogu, upoznajem ljude...vise ljudice. Jadam im se, jadaju se one meni. Uzdizemo se i tjesimo uzajamno.

Onda stajem na koljena, jos uvijek dobijam potporu od prvih frendica, ali ..one ostaju frendice jer ih nisam ni gledao kao nesto drugo, moguce "nesto". Zahvalan sam im jako i one to znaju. Vjerojatno i jesam jos ovdje samo zbog njih.

Stabilan na koljenima i pridizuci se na noge, ulazim u razgovore sa sve vise zena. Apetit mi raste i trazim dalje i dalje.

Onda stajem na noge i pocinjem sa glupostima. Ulazim u malo slozenije razgovore, koji u principu nisu orjentirani na "nesto", ali ispadaju takvi. Ulazim i u razmjene slika ..i onda....

..ispadnem svinja...

Naravno, cast izuzecima, ne spadaju sve curke koje su mi slale slike u ovaj osvrt. No, neugodno sam se osjecao kada sam morao nekome reci ..tj napisati da mi se ne svidja. Svinja sam zbog toga, ali nisam ni mogao ne reci. Naime, cijenim i prakticiram iskrenost i ne znam ..i nemogu drugacije. Ne bih od druge strane ocekivao nista manje.

Znam da ce mi se osvetiti :))

Jesam li stvarno kriv i svinja, ne znam. Ocekujem nesto i znam kako bi to nesto trebalo vizualno izgledati. Razocaranost je moja osobna stvar i isprike svima koje sam na ovaj nacin uvrijedio ili povrijedio. Namjera mi nije bila ni priblizina, ali opet, ne mogu protiv sebe.

Hajte malo..pljujte..da se bar od neceg mogu oprat..

dodano:

Veli mi frendica..da sta sad..kao..sta trazim manekenke??
Pa sad..ne bih imao nista protiv..ali onda sam ja u toj poziciji da sam otkantan u startu :))
Svi mi imamo svoje mjesto na nekim imaginarnim ljestvicama socijalno vizualne ljepote, pa tako biramo nekoga sebi bliskim u tom pogledu. Mozda ja imam previsoko misljenje o sebi, pa cu i ja naletjeti na neku svinjcicu, nema frke.

Odmah se ispricavam osobama koje sam uvrijedio. Iskrenost mi nekad i nije vrlina.

Poimanje zene koja mi se svidja je neka moja vizija, nemora se uklapati bas u neki klise, ali ...

Vizualno bi trebala biti privlacna. Lijepa cak. Ima ih tu, no njima nisam zanimljiv...ocito :)

Osjecam se trulo i ne razgovaram vise s ni jednom koja nema sliku ili mi je ne posalje prije..pa kad sam svinja.. budem sam u kocu. Nisam zasluzio bolje, ali bar znam sto hocu.

Evo..opisuje nas kolega..iskricar..svoju depru. Citam ga i prepoznajem sto ga tisti. Eto..imam nekog osjecaja.

Nedavno, citao sam tuzaljke kako nitko od cura ne odgovara na pvt poruke..ili je to rijetkost. Eto..i tu sam zadobio osjecaj :))

OK, mislim si. Rasturen sam emotivno, ne slazem recenice kako spada. Ne nazire se u mojim rijecima nesto muzevno.

S druge strane, umiruci od dosade, klikam po profilima...sve traze osjecajne muskarce..ovo..ono. Pa kako cete ih naci, cure moje, kad ne odgovarate ni na porukue :))
Da se razumijemo.... "normalne" poruke :))

Jesam munjen..i jesam zbunjen..ali mi opet nije jasno :))

Nemojte me ljudi krivo shvatiti..Nemam nista protiv Bozica i blagdana, ali.. hvala Bogu da je i to proslo.

Od unezvjerenih ljudi koji su bauljali po ducanima kupiti nesto da bi kupili osjecaj .., pa do nas shrvanih tugom i bolom...uf proslo je.

Vec sada osjecam olaksanje iako se nista nije promjenilo.

Gazimo dalje... ususret novim pizdarijama

Obrisanu suzu,
Sjaj u oku,
vreli bubanj u grudima,
bezbolni,
Nadu,
ljubav

i sve sto si sami najvise zelite..

Zelim vam od srca

Nije svima Bozic i nije svima praznik. Pa cak i oni kojima je, ne docekuju ga onako kako bi zeljeli, voljeli...kako su se nadali.

Ne, ne zelim kvariti, samo vas sve zelim podsjetiti i na takve. Uz sve ovo kiceno veselje i lijepe zelje, postoji gomila bola koji nas okruzuje. Sve nase zelje, ceznje, nade, stapaju se u klupko boli koje nam ne da da uzivamo kao ostali.

Nedajte se ljudi moji bolni. Ponavljam vam ponovno, zivot je mjena i nakon sunce dolazi kisa, pa tako i nakon kise dolazi sunce. Uzmite ono dobro oko sebe sto imate. Pogledajte to dobro i prigrlite ga. Uzgojite ga i krenite dalje.

Nije ovo posljednji Bozic, nije mozda najljepsi za mnoge od vas, ali znajte da uvijek moze biti i gore...ali moze biti i bolje. Potrudte se za to bolje. Ne samo na ljubavnom planu. Potrudite se na svim planovima. Iduce godine ce Bozic, mozda, biti ljepsi i za nekoga kojem ste, pouceni bolom ovog Bozica, donijeli veselje i radost.

Nadajte se, bez nade nema zvota. Samo hrabro.

Bila je nemoguca misija ostati sam, ali mi je to, nazalost, uspjelo.

Bila je nemoguca misija prezivjeti to. Uspjelo mi je....jos uvijek bauljam.

Bila je nemoguca misija sastavit zivot i naci novi smisao. Gle i to sam uspio!!

Naci posao u zemlji poharanoj kradjama, mrznjom, lazima, iskoristavanjima i slicnoj ljigi koja se poput melme obuhvatila oko svega zdravog, bila je totalno nemoguca misija bez veza i vezica. Uspio sam u tome. Sam samcat, unatoc svemu sto me kao sidro tankera vuce na dno.

Eh sad. ...

Imam jos nemogucih misija. Jedna od njih, ali vazna jako i uvjetuje da sve ostale rijesim.
Zenska osoba,....(da ne bi bilo zabune) ...lijepa, draga, duhovita, vrijedna, iskrena, odana, postena, pametna, mudra, zeljna ljubavi, obitelji, djece..koja ima u sebi volje i snage pokrenuti se ..i mene i sebe, koja ima strpljenja, razumjevanja, odricanja...cvrsta i snazna..suputnik, prijatelj, ljubav..ljubav, ljubav.... Nemoguca misija??? Jelda?? .

:(((((

Znam da vrijedim toliko.... i nudim isto.

Kada stvari krenu dolje....

prvo se izvlacimo iz gliba..hvatamo se za slamke..mic po mic se cupamo pomocu tih slamcica da zavrsimo na koljenima. Na koljenima lovimo smisao. Kroz cvoruge i otekline balansiramo u pokusajima da stanemo na noge. Na koljenima grizemo za ozbiljno.

Stati na noge ne znaci i hodati. Stati na noge znaci trzati se na svaki sum, pokriti se rukama u obranu na svaku prijetnju. Jednom kad smognemo snage, krenemo dalje.

Korak po korak..

Danas sam dobio posao!!! Krecem...prvi korak.

Eto me :)

Prvi dan nakon strahotnog okruglog ulaska u srednje godine. Mislio sam da cu postati pametniji, bistriji...da ce mi se otvoriti neka vrata pomocu kojih cu vidjeti neke druge horizonte.
S druge strane, mislio sam da ce mi ponor u koji sam upao biti veci, crnji, bolniji...

Na kraju, sve ispada isto i ama bas se nista nije promijenilo. Pih! Da se barem nesto promijenilo..ili nabolje..ili nagore. Ovako, ista stara trula prica.

Mozda nakon Bozica..ili Nove Godine?? U svakom slucaju za nadu ima dosta mjesta ;) Stoga, idemo dalje.

Prije godinu dana, kada sam navrsio 39 godina, rekoh sam sebi da cu, kao danas, napraviti veliku festu da zaokruzim tih svojih 4 dekade.

Pas mast...kako se zivot okrene.

Doslo je zaokruzenje. Ne odgovaram na SMS poruke, ne odgovaram na mailove. Bas mi i nije neka festa ;)

Sad bih tu mogao proliti puno zuci pred vama, no bas necu :) Nego cu svima vama cestitati moj rodjendan :))

Budite mi sretni, zdravi i voljeni...i volite.

ti

Obec'o sam ti bio brda i doline
kad sam kleknuo pred tebe na rizol
rekoh, pokazi zvijezdu koju da ti skinem
sa dvadeset se zivot cinio kao svedski stol

A na nama je samo da odlucimo kamo
sve ce se drugo vec nekako naci
tvoj Superman sa fudbalerkom
ce se vec nekako snac'

Ref. 2x
Dao bih sve te noci da
da ostanem taj covjek u tvojim ocima

Sad nas gledam u tom crno-bijelom spotu
sto ga farovi auta vrte na stropu
pokusavam u sebi posloziti stvari
i ne znam da l' im je mjesto u srcu il' glavi

I dalje smo tu, ti, ja i moj tata
nasa velika ljubav na premalo kvadrata
i dalje moja draga spava
u sobi gdje sam lijepio slike iz Brava

Ref. 2x

Pun mi je kurac vise praznih prica
i malog macchiata i velikih hrvata
veceras me pred zgradom ceka ekipa
i sutra cemo zauvijek zalupit' vrata

Ako sto krene po zlu
pitat ces me sigurno
molim te, reci mi
sto ti je to trebalo
shvati me, strah me je
da tebi ne potonem
moram znati da sam probao dati

Sve te noci da
da ostanem taj covjek u tvojim ocima

Dao sam sve te noci da
da ostanem taj covjek u tvojim ocima

Dame.. gospoda su (hvala dragom bogu) ovdje iskljucena..

Svjestan sam da sam ovdje stavio svoje podatke na svojevrsnu javnu drazbu. Jasno mi je da se ovdje trazi i daje ili pokusava uvaliti nekome nesto, no ja bih vas molio, na ovaj javni nacin, da me ostavite na miru ukoliko nemate smisla za "normalno" ophodjenje, pristojni razgovor.

Istina je da imam 40 godina i da nisam mimoza, pa da ce me ubiti ili ne znam kako povrijediti vase ponasanje i vasa slovca na ekranu. Ipak, volio bih i zelio da ne citam neke bljuvotine koje mi saljete. Smatram zene njeznijim spolom koji bi trebao imati osjecaj za neku stvarnost. Na ovaj nacin, kakvim se vi koristite, samo stetite ..kako sebi, tako i ostalim zenama ovdje..pa i svugdje dalje. Nadalje, smatram da smo evoluirali vise davno i da niske strasti, bez obzira sto ih i sam imam (ali ih kontroliram), ostavite za ono vrijeme u kojem ih ima smisla koristiti i prikazati.

jebate... nije ni cudo sto smo svi ovdje u k...banani :)