Dnevnički zapisi malog zelenog brodolomca izgubljenog na Zemlji

Ove godine nisam uspio dogovoriti zajednički odlazak na more sa prijateljima i poznanicima pa mi nije preostalo ništa drugo nego da na more odem sa roditeljima. Mislim, pokušao sam se nekako izvući od toga, ali moj stari je osoba koja ne prihvaća "NE" kao odgovor pa sam na kraju ipak morao poći sa njima.
Utorak - dan prvi
Dan je započeo pakiranjem stvari koje će nam biti potrebne i "potrebne" na ljetovanju. Mama je, po običaju, pokušala ponijeti što više stvari, a tata se zabavljao odbacivanjem i ismijavanjem njenih ideja uz neizostavno "Idemo! Idemo!". Njegove ideje se, naravno, nisu odbacivale pa smo tako na more ponijeli bicikl i čamac na napuhavanje. Ja sam se za vrijeme pakiranja obrijao i odrezao dlake koje su mi virile iz nosa. Tko zna, možda mi se na moru osmjehne sreća pa upoznam neku žensku. Nakon par sati spremanja i natezanja, konačno smo krenuli iz Zagreba. Uslijedila je kratka, ali slatka vožnja po našim novim autocestama do trajektnog pristaništa. Dragi naši građevinci, svaka vam dala ! Da sve ne bi bilo baš idealno, pobrinula se osoba koja je sastavila vozni red trajekta. Naime, trajekt nam je zbrisao praktički ispred nosa ! Vrijeme do dolaska idućeg je nekako trebalo ubiti, a ja sam se, naravno, odlučio za svoju omiljenu zanimaciju na otvorenome: promatranje žena. Poslije polusatnog čekanja, dosadne vožnje trajektom i otočkim cestama, konačno smo stigli u kamp. Međutim, čekanju tu nije bio kraj. Uslijedilo je novo gubljenje vremena i živaca jer je stariji par pridošlica iz EU inzistira da osoblje kampa provjeri da li je mjesto, koje su odabrali za postavljanje šatora, slobodno. Baš su komplicirani ti europljani. Zar nisu mogli jednostavno doći i zauzeti mjesto zdravo seljački kao što to svaki put učinimo ja i moji starci kad se riješimo papirologije? Ta stara i prokušana metoda zauzimanja mjesta uvijek pali. Zapravo, palila je sve do sada. Našli smo pogodno mjesto i počeli smo slagati šator kad se pored nas stvorio ogroman tip, okružen gomilom klinaca ( neš' ti junačine ! ), i prosrao nešto na njemačkom. Svi smo ga blijedo pogledali.  Moj stari je pokazao na zemlju i tipa pitao "Tuuuu?". Tip je na to opet nešto prosrao na njemačkom i otišao, a mi smo nastavili graditi šator. Kad je šator skoro bio gotov, od nekuda se pojavila žena okružena istim onim klincima od maloprije i počela nešto drobiti na njemačkom. Tu je meni pukao film pa sam ju pitao "Du ju spik ingliš?". Naravno da je spikala ingliš. Još kako ga je spikala ! Da nisam znao da je Njemica pomislio bih da je Engleskinja. Ukratko, žena mi je objasnila da je cijela parcela ( ?!?!?! ) njihova i da tu ne možemo postaviti šator. Kad sam to rekao starcima, prvo je eksplodirao moj stari. Počeo se derati i mahati čekićem po zraku. Naime, žena je došla baš dok smo zabijali klinove od šatora u zemlju pa moj stari nije stigao ispustiti čekić iz ruke. Nakon toga je pukla i moja stara ( neće njoj, rođenoj Zagrepčanki, neka šuša iz njemačke vukojebine određivati gdje će postaviti šator ) pa je situacija počela mirisati na međunarodni incident. Tu je uskočilo ono dvoje Nizozemaca, zbog kojih smo pola sata čekali na recepciji, i velikodušno nam ponudilo da kampiramo pored njih. Budući da nismo vidjeli drugi izlaz iz ove neugodne situacije, prihvatili smo njihovu ponudu. Kad je šator konačno bio postavljen, pošli smo na kupanje da zaboravimo neugodnosti koje smo imali. More je bilo ugodno i toplo i činilo se da će takav biti i ostatak našeg boravka na moru. Međutim, taj osjećaj je trajalo sve dok se ponovno nismo vratili u kamp. Na našem starom mjestu, šatore je postavilo troje mladih Talijana ( frajer i dvije zgodne ženske ) koji se uopće nisu obazirali na primjedbe Nijemaca. Ukratko, ispali smo kreteni u vlastitoj državi ! Osim toga, imati Talijane u susjedstu nije nešto što bi poželio čovjek koji se na more došao odmoriti. Već prvu noć su se pokazali kao užasni susjedi jer su glasno blebetali dugo u noć. Posljednje čega se sjećam, prije nego što sam konačno uspio zaspati, su kapi kiše koje lagano bubnjaju po šatoru.
Srijeda - dan drugi
Iz kreveta sam se izvukao oko 11 sati, a kiša je i dalje neumorno padala. Prije jutarnjeg pranja sam starom morao pomoći skinuti bicikl sa auta. Dok smo radili, prišla nam je ona Njemica od jučer i rekla da moramo maknuti auto jer oni danas odlaze. Odgovorio sam joj: Vi vil muv it ! Hrvatski prijevod bi glasio: Nadam se da uživate u ranojutarnjem zadahu iz mojih usta ! Kad sam za doručkom priopćio "radosnu vijest" o odlasku dosadnih Nijemaca svojim roditeljima, oni su opet eksplodirali i počeli bjesniti na njih. Meni je cijeli taj cirkus počeo ići na živce pa sam nakon doručka, stazom uz more, krenuo prema grada. U gradu sam najprije razgledavao rivu, ali mi je to brzo dosadilo pa sam krenuo prema unutrašnjosti. Dok sam tako istraživao ulice i uličice, pored mene se zaustavio auto u kojem su bila dva tipa i dvije ženske. Tip na mjestu suvozača me na engleskom pitao da li znam put do trajekta. Joj ! Od tolikih ljudi na kugli zemaljskoj on za put ide pitati malog zelenog brodolomca s Marsa. Jedna od najgorih stvari koja se bilo kojem čovjeku može dogoditi u životu je da mene pita za put. Čak niti u Zagrebu ne znam objasniti kako se dolazi do nekog odredišta iako bih bez problema sam uspio doći do njega. Međutim, nikako se ne mogu riješiti loše navike da ljudima pokušavam pomoći da stignu na svoje odredište umjesto da im jednostavno odgovorim "Neznam!" i odem svojim putem. Ukratko, odverglao sam što sam imao za reći i pustio ih da se snalaze sa mojim uputama kako znaju i umiju. Uopće se ne bih iznenadio da su na kraju završili u Mrduši donjoj. Na povratku u kamp sam odlučio zaviriti u njegov FKK dio. U taj dio kampa se, inače, ne smije ući odjeven, ali s obzirom da je vrijeme bilo prohladno, svi su bili obučeni pa jedan voajer poput mene može proći potpuno neopažen. Iskreno govoreći, potajno sam se nadao da ću naletjeti na golu žensku, ali uspio sam naletjeti samo na golog frajera. Nevjerojatno je kako neki ljudi dobro podnose hladnoću ! Kad sam se konačno počeo vraćati prema našem šatoru, kiša se pojačala i počeo je puhati snažan vjetar. Sva sreća da sam imao kabanicu ! Da sam imao kišobran bio bih mokar do gole kože prije nego što bih prešao 10 metara. Ovako sam uspio stići čak dok šatora prije nego što sam shvatio da sam mokar do gole kože. To mi je bio već treći put da sam pokisnuo u tri tjedna. Ako nastavim kisnuti tim tempom, ove godine mi je upala pluća zajamčena. Nakon ručka sam prilegao i prespavao cijelo poslijepodne. Kad sam se probudio, kiša je prestala pa sam sa starcima pošao u šetnju. Prije polaska mi je moja brižna majka uvalila "malo vitamina" tj. jabuku iz našeg vrta. Čini mi se da su je ubrali malo prerano jer je bila toliko kisela dasam od nje izgubio veći dio osjeta okusa na jeziku. Poslije šetnje nas je stari počastio večerom u restoranu sa lokalnim specijalitetima. Vjerojatno da ne ispadne da baš svih 365 dana u godini mama mora kuhati večeru. Kada je jelo stiglo, po običaju sam navalio na njega kao da tjedan dana nisam ništa jeo. Međutim, juha je bila kipuća što sam shvatio tek kad sam žlicu stavio u usta. To nisu mogle izdržati niti najizdržljivije osjetilne bradavice na jeziku koje su uspjele preživjeti onaj užas od jabuke. Konobari su mi sada slobodno mogli servirati krepane šišmiše u umaku od žabokrečine kao glavno jelo, a ja bih to smazao u slast kao da jedem pohanu piletinu. Nakon večere smo skoknuli u marinu gdje su se moji starci prepustilisvojoj omiljenoj zanimaciji na otvorenome: promatranju jahti i maštanju kako će jednog lijepog dana oni kupiti jednu takvu. I tako već 29 godina. Iscrpljeni od šetnje i prežderavanja, vratili smo se u kamp i odmah pošli na spavanje. No tu su opet uletjeli neizbježni Digići koji su, čini se, jedva čekali naš povratak da počnu blebetati. Došlo mi je da izletim iz šatora i da se životinjski izderem na njih, ali u zadnji čas sam se sjetio HTV-ove reklame koja od nas zahtijeva da budemo ljubazni i nasmješeni pred stranim turistima. Zato sam zamislio kako bejzbol-palicom premlaćujem osobu koja smislila tu reklamu iodmah mi je smješak došao na lice. Nakon par sati slušanja laprdanja na talijanskom, konačno je zavladala tišina. Digići su pošli na spavanje ! Konačno mogu u miru zaspati ! Na moju veliku žalost, tišina je kratko trajala jer su se sa noćne šetnje vratili Zagrepčani koji su se tog poslijepodneva ulogorili 2 metra od mog šatora. Tatica i njegov pametni sinčić su zaključili da je noć idealno vrijeme za filozofiranje o smislu života pa su se raspričali dugo u noć. Tko će kome, ako ne svoj svome !
Četvrtak - dan treći
Probudio sam se u neindentificirano doba dana ( sigurno je bilo jako rano jer je u kampu vladala tišina kakva postoji samo na grobljima ) i sa užasom sam shvatio da mi je dio kreveta mokar od kiše koja je padala cijelu noć. Nekako sam se sklupčao na suhi dio i nastavio se izležavati jer sam bio potpuno iscrpljen. Kad sam konačno odlučio ustati, ustanovio sam da je tek pola 8 ujutro ! Užas ! Međutim, tada je uslijedila jedna jako dobra vijest. Moji starci su zaključili da smo mokri do gole kože ( jer je stanovita osoba muškog spola smatrala da su vreće za spavanje nepotrebne na moru ) i da se moramo vratiti u Zagreb. Jupi !!! Pomažem starom da na auto postavi bicikl i čamac na napuhavanje. Upotrijebili smo ih točno nula puta. Starci se, po običaju, svađaju dok spremamo stvari. Uopće mi nije jasno kako su tolike godine izdržali zajedno. Pozdravljamo se sa Nizozemcima i žurimo na trajekt. Za par sati stižemo u Zagreb. Dvjestotinjak kilometara u jednom smjeru, dvjestotinjak kilometara u drugom, dva dana nespavanja i smrzavanja i sve to da bih se jednom ( velikim slovima: JEDNOM ! ) okupao u moru.
Petak, subota, nedjelja
Pokušavam se naspavati i oporaviti od posljedica "godišnjeg odmora". Ozbiljno razmišljam da šefovima ispričam svoju tužnu priču. Možda se sažale nad mojom hudom sudbinom pa me dodijele još koji tjedan godišnjeg.
Ponedjeljak-petak
Ponovno sam na radnom mjestu. Dok sjedim za računalom i pravim se da nešto koristno radim, a zapravo spavam otvorenih očiju, polako počinjem shvaćati da je radno mjesto savršeno za odmor. Kome uopće treba godišnji kad je radno mjesto pravo mjesto za veliki odmor !

Današnji dan je nepodnošljiv! Od kada sam se u jutro probudio pa sve do sada, nisam se niti na trenutak prestao znojiti. Skinuo sam sa sebe sve što se moglo skinuti i dan sam proveo znojeći se u gaćama. Dalje od donjeg rublja ne mogu ići jer bi moji starci mogli pomisliti da sam puk'o do kraja. Čini mi se da će mi se mozak uskoro početi topiti i da će, zajedno sa znojem, iscuriti kroz pore na koži, a ja to neću niti primjetiti ! Kako bi mi sad dobro došao jedan ljetni pljusak da osvježi dan ! Ima li ljepše prirodne pojave od snažnog pljuska? Prizor kiše koja silovito pada, šum koji podsjeća na šum slapa i val svježeg zraka, koji prati kišu, je upravo onakvo osvježenje kakvo bi mi danas dobro došlo. Naravno, kao što to već biva u svakodnevnom životu, ono što je potrebno u određenom trenutku, pojavi se u onda kada nije potrebno. Tako je bilo i prošli tjedan. Po običaju sam kasnio na posao pa sam odlučio malo produžiti korake da svoje kašnjenje svedem u šefovima prihvatljive okvire. Ujedno sam želio stići prije kiše koja se očigledno spremala jer je nebo bilo puno tamnih oblaka. Naravno, nisam imao sreće jer je kiša ubrzo počela padati. Budući da sam ja jedan od onih koji u jutro slušaju vremensku prognozu, imao sam kišobran sa sobom. Pokraj mene su prolazili jadnici koji očigledno misle da je prognoza namijenjena dedekima i bakicama jer niti jedan od njih nije imao kišobran. Ta današnja mladež je baš blesava ! Jedva sam se suzdržao da im ne dobacim: "Luzeriii !!!" No ima to i svojih dobrih strana. Nakon pljuska grad je redovito pun mladih cura spremnih za natjecanje "Miss mokre majice". Mmmmm...baš lijep prizor. Moje maštarije je prekinula kiša koja je svakog trenutka padala sve jače i jače. Na kraju su se kapi počele stapati u mlazove vode koji cure sa neba. Bio je to pravi tropski pljusak. Očajnički sam pokušavao nagnuti kišobran u položaj u kojem bio me zaštitio od kiše, ali sve je bilo uzalud. Prokleti kompaktni model ! Nije mi preostalo ništa drugo nego da čim prije stignem do firme jer sam se našao na čistini na kojoj nije postojao nikakav zaklon od kiše. Kad sam konačno stigao pod krov, shvatio sam da mi je kiša smočila hlače do koljena, i leđa oko desnog ramena. No, tomu nisam pridavao veći značaj jer sam se nadao da ću se u uredu brzo osušiti. Međutim, zaboravio sam na klima-uređaj. Ubrzo nakon što sam sjeo na svoje radno mjesto, počeo sam osjećati hladnoću na leđima. Što ću sad?!?! Isključivanje klima-uređaja nije dolazilo u obzir jer bi me kolege proglasile heretikom i spalile na lomači. Nakon par minuta grozničavog razmišljanja, sinulo mi je da u WC-u postoji električna sušilica za ruke koju nikad nitko ne koristi. Sav sretan zbog svoje domišljatosti, odjurio sam do WC-a. WC se sastoji od dvije prostorije. U jednoj su umivaonici i električna sušilica za ruke, a u drugoj one prostorije u koje i car ide pješice. Sušilica se nalazi na zidu u visi prsa pa sam se morao pogrbiti i postaviti u nekakav polučučeći položaj da se zavučem pod nju. Osim toga, morao sam se gibati tako da mi sušilica osuši cijela leđa. Dok sam tako izvodio nešto što bi se moglo opisati kao ritualni ples afričkih domorodaca, začuo sam kako se otvaraju vrata u drugoj prostoriji. Prokletstvo ! Zaboravio sam provjeriti da li se netko tamo nalazi. Brzo sam se ustao, stao uz umivaonik i pretvarao se da si popravljam frizuru. Čini se da je tipu, koji se pojavio iz druge prostorije, ubrzo postalo čudno da netko toliko dugo popravlja šiške, jer sam počeo osjećati njegov ispitivački pogled na sebi, ali drugog izbora nisam imao. Nisam mogao napustiti WC dok ne osušim košulju. Kad je tip otišao, nastavio sam izvoditi svoj ritualni ples ispod sušilice. Na svu sreću, više nitko nije ušao u WC pa sam ubrzo bio gotov sa sušenjem i mogao sam krenuti u nove radne pobjede. Nadam se da vam je ova priča bar malo rashladila današnji dan.

Dočekao sam i to. Hvala ti bože! Nakon SAMO 16 mjeseci provedenih na Iskrici i nebrojenih sati ulupanih u pisanje poruka, nakon kojih bih redovito dobivao nogu, uspio sam se naći u živo sa osobom sa Iskrice. Vjerovali ili ne, osoba sa kojom sam izašao je bila ženskog spola. Doduše, nisam je baš natjerao da spusti gaće tako da još uvijek nisam 100% siguran da se možda ipak nije radilo o transvestitu željnom muškog društva. Međutim, uspjeh je postignut iako na početku nije izgledalo da bi dopisivanje moglo završiti susretom. Kao što je to kod mene već uobičajeno, žena se prva javila meni. Njena prva poruka je bila uobičajena čestitka za moj profil kakve inače dobivam od većine ljudi koji mi pošalju poruku. Međutim, ono što me iznenadilo u toj poruci je bio stil kojim je poruka bila napisana. Jednostavno nisam mogao odrediti da li se netko žestoko zajebava na moj račun ili ženi nisu sve daske na broju. No, da ne ispadnem nepristojan, odgovorio sam na poruku i tako je započelo naše dopisivanje. Poruke su sa vremenom postajale sve dulje i dulje i jednog dana sam umjesto odgovora na moju super-dugu poruku dobio ovo kao odgovor:
toliko toga bi te htjela pitati i..ja i ti smo razmijenili pisama i pisama, ja vrlo skoro odlazim. Iako je ovo nesvakidašnje i obično izbjegavam susrete i kad se sami nameću s tobom bi se htjela upoznati.
Toliko sam već bio frustriran zbog brojnih nogiranja koje sam doživio na Iskrici da sam ponudu za susret prihvatio bez razmišljanja. Međutim, što je dan susreta bio bliži, postajao sam sve nesigurniji u svoju odluku. Što je to meni trebalo u životu? Što ako je ženska neka luđakinja? Moj prijatelj je imao neugodnih iskustava s iskričarkama, što ako se to dogodi i meni? Ista takva pitanja su mi prolazila glavom i prije otprilike godinu dana kada sam dobio prvu poruku na Iskrici. Unatoč svim tim strahovima, na susret sam ipak otišao. Žena je bila prilično sitna i djelovala mi je pomalo krhko i mlađe od broja godina koje je napisala u profilu tako da nisam uspijevao povezati njen fizički izgled sa njenim porukama, SMS-ovima i kratkim razgovorima preko mobitela. Izgled stvarno vara. Odmah na početku susreta mi je dala do znanja da se moram ponašati kao da se odavno poznajemo da konobar ne bi shvatio da je to susret na slijepo jer ona redovito zalazi u kafić u kojem smo se našli. Ha, ha ha... Čovjek zbilja mora biti oprezan prilikom izbora mjesta za susret. Tijekom razgovora sam shvatio da ja nisam bio jedini koji je imao strahove zbog našeg susreta. Cura mi je priznala da je mislila da sam oženjen jer je uočila da sam rijetko na Iskrici, iako mi u profilu piše da tražim osobu za dugotrajnu vezu, i da na Iskricu dolazim u gluho doba noći. Ja oženjen? Ha, ha, ha... Naš razgovor je potrajao nešto više od sat vremena i protekao je uglavnom u redu. Ono "uglavnom" znači da je razgovor bio tečan dok me ženska zapitkivala i pričala o sebi. Kad bi ona zašutjela i dala mi priliku da govorim, počeo bih se osjećati kao da mi je netko u tom trenu iščupao mozak. Umjesto smislenih pitanja za nju, u praznini lubanje bi, poput jeke, odjekivalo jedino pitanje "Što ću sad?!?!?!". Sva pitanja, koja bih joj mogao postaviti, su mi se činila bezlična, uobičajena, bezvezna i ...dosadna. Uvijek sam osjećao potrebu da u takvom razgovoru izbjegavam uobičajena pitanja i pokušam zadiviti sugovornicu. Međutim, nikada nisam uspio smisliti originalna pitanja koja bi mi to omogućila pa sam uvijek šutio. Na kraju razgovora mi je žena priredila jedno iznenađenje. Prvo me pitala da li sam izbirljiv kad su žene u pitanju, a kad sam odgovorio potvrdno pitala me što ja, u smislu vlastite osobnosti, imam za ponuditi drugoj strani. To pitanje me potpuno izbacilo iz takta. Na trenutak sam se počeo osjećati kao da sam na suđenju. Tako mi i treba kad sam izašao sa pravnicom. Nisam znao što bih joj odgovorio pa sam počeo nešto nesuvislo mucati. Moje muke je prekinuo njen prijedlog da završimo sastanak. Oboje smo ustvrdili da je naš sastanak bio zanimljivo iskustvo, rukovali smo se i nakon toga je svatko pošao svojim putem. Bio sam sretan što sam konačno izašao s iskričarkom i što žena nije bila niti luđakinja niti serijski ubojica tako da sam kući otišao živ i zadovoljan. Putem sam razmišljao o tome kako sam na dobrom putu da na Iskrici nađem curu. Ako mi je za prvi izlazak trebalo SAMO 16 mjeseci, za prvu vezu će mi vjerojatno trebati još 16 mjeseci, za prvu ozbiljniju vezu još 16 mjeseci što znači da ću onu pravu dočekati nakon 3*16+16 mjeseci odnosno nakon SAMO 5 godina i 4 mjeseca provedena na Iskrici. Što je 5 godina i 4 mjeseca prema vječnosti? Ništa ! Eh da, svjetla budućnost je predamnom !

U petak je na RTL-u bio film Conan Barbarin. Iako sam taj film do sada gledao barem triput, niti ovaj put ga nisam  želio propustiti. Uvijek mi je zabavno gledati kako Conan vitla mačem, a njegovi neprijatelji padaju kao vlati trave pod naletima kose. Osim toga, film je pun oskudno odjevenih žena koje se jednostavno raspamete kad ugledaju Conanove bicepse i tricepse. Zbog svega toga, Conan je godinama bio moj idol. Zamišljao sam sebe kao mišićavog tipa sa velikim mačem koji rijetko slobodno vrijeme ( to je ono vrijeme izmeđudvije ševe ) koje ima iskorištava da bi skinuo glavu svima onima koji su ga u životu krivo pogledali. Naravno, bila je tu i neizostavna gomila oskudno odjevenih plavuša koje bi mi se bacale pod noge. Ah, te slatke muke. Danas mi je opet bilo dosadno pa sam razmišljao o svemu i svačemu i nekako sam došao do Conana. U glavi sam ponovno odvrtio radnju filma i primjetio sam detalje na koje do sada uopće nisam obraćao pažnju. Od šoka sam zamalo pao sa stolca. Shvatio sam da je taj film najobičniji feministički pamflet uperen protiv muškog roda i da je scenarij vjerojatno pisala neka zadrta feministkinja. Ne bih se uopće iznenadio da je radni naslov filma bio "Papak Conan". U normalnim filmovima uvijek postoji glavni junak koji je u stanju sam riješiti svaki problem i zgodna ženska koja zna samo vrištati i otežavati život glavnom junaku. U ovom filmu, u svim ključnim trenucima u kojima Conanov život visi o niti, uvijek bi se pojavila Ona i vadila ga iz sranja u koja se sam uvalio. Ona je bogovima obećala svoj život u zamjenu za njegov. Ona je prva uskočila među one duhove ili demone kad ga je trebao vratiti među žive. Ona mu je u završnoj bitci ponovno spasila život kad mu je malo falilo da ga neprijatelj skrati za glavu. A kako joj je on sve to vratio? Najprije niti suzu nije želio pustiti za Nju kad je poginula ( jer Simerijanci navodno ne plaču ), a na kraju filma je u naručju nosio princezu umjesto da je natjera da sama pješači. To je bila jasna aluzija da se spetljao sa tom razmaženom guskom zbog koje je Ona izgubila život. Filmom se muškarcima prikriveno željelo poručiti da su bešćutni i da iskorištavaju žene koje ih vole. Na svu sreću, ova feministička podvala je sve ove godine prošla potpuno neopažena ( a tako će biti i u buduće ) jer se muškarci ne zamaraju dubljim porukama filma. Nama je dovoljno malo golih cica, malo vitlanja mačem i poneka gola ženska guza da budemo sretni. Feministkinje, uzalud vam trud !

Ležim ja neku večer na kauču i gledam televiziju. Zapravo, pokušavam gledati televiziju, ali na programu, po običaju, nije bilo ničeg pa se večer pretvorila u iživljavanje nad daljinskim upravljačem. Prvi, drugi, treći, četvrti, peti, šesti, 1, 2... i tako u nedogled, u bizarnoj beskonačnoj petlji, u koju mogu upasti samo dosadni čudaci bez društvenog života. Konačno uhvatim malo slobodnog vremena da gleam televiziju, a kad tamo jedno veliko NIŠTA. Netko normalan bi se u takvim okolnostima vjerojatno pobrao na spavanje, ali ne i tvrdoglavi luđak poput mene koji je čvrsto odlučio da će večeras gledati televiziju. Prvi, drugi, najava kolekcije proljeće/ljeto, četvrti, pe... Molim ?!?!?!?! Kakva jebena kolekcija ?!?!?! Brzo sam se vratio par programa unazad i odgledao prilog o kolekciji proljeće/ljeto 2005. Nakon toga mi je prisjelo gledanje televizije pa sam otišao spavati. Međutim, nikako nisam uspio zaspati jer su mi pred očima prolazile vaše slike, drage moje iskričarke. Gledao sam vas kako dajete i zadnju lipu za nekakvu strahotu od odjevnog predmeta samo zato što se radi o posljednjoj modi. A tek ste nadoknadile minus na tekućem kojeg ste natukle kompulzivno kupujući božićne i novogodišnje poklone. Strašno !!! To ne smijem dopustiti ! Zato sam odlučio napisati mali vodič kroz prošlogodišnje modne užase. Ja, naravno, nisam kvalificiran da bih mogao pisati o modi i dijeliti modne savjete drugima jer mi odjeću bira mama. Međutim, kao svaki pravi licemjer, i ja volim kritizirati druge kako bih prikrio nedostatak dobrog ukusa kod samog sebe.
1. CIPELE
Prošla godina mi se zgadila praktički na samom početku. Tada sam, naime, prvi put ugledao one cipele koje imaju vrlo dugačak i zašiljen prednji dio. Mislim, cipela sa šiljatim prednjim krajem su postojale i prošlih godina, ali nikada prije nisam vidio da im prednji kraj izgleda poput dugačkog šiljka. Uopće mi nije jasno čemu to služi i što osoba koja ih nosi time želi poručiti okolini. Da je naoružana i opasna? Treba li osoba posjedovati dozvolu za nošenje oružja da bi obukla takve cipele? Kad na ulici ugledam ženu sa takvim cipelama, odmah se sjetim Rowana Atkinsona i serije "Crna Guja" i dođe mi da puknem od smijeha. Mislim da žene, koje nose takve cipele, niti u najcrnijim noćnim morama nisu očekivale da će kod okoline izazivati takve reakcije.
 
2. HLAČE
Početkom ljeta sam ostao malo iznenađen brojem žena koje su nosile poluprozirne bijele hlače kroz koje su se jasno vidjele tange. Meni su takve hlače bile baš super i okretao sam se za svakom ženom koja ih je nosila. Sve dok se nije dogodio jedan incident. Hodao sam gradom sa jednim poznanikom i pored nas je prošla jedna žena sa takvim hlačama. Ja sam se, naravno, okrenuo za njim i isplazio jezičinu do poda na što mi je moj poznanik rekao: "Dosadnjakoviću, ti si perverzan!". Ostao sam šokiran i nisam znao što bih mu na to odgovorio. Tko zna, možda je čovjek u pravu. Drage žene, da li vi vidite što radite nama muškaricma? Pretvarate nas u perverznjake, a mi to ne želimo biti ! Zato se sada lijepo zaletite u najbliži butik i kupite si burku po posljednjoj afganistanskoj modi.
 
3. ČARAPE
Po mojem mišljenju, mrežaste čarape su baš zgodan i seksi modni detalj. Kad vidim ženu s takvim čarapama, zamislim si ribicu, koja se ulovila u mrežu, i očekuje nekog tko će tu groznu mrežu skinuti s nje. Ma čovjeku odmah dođe da joj priskoči u pomoć. Međutim, prošle godine sam ugledao jednu curu koja me natjerala da postanem malo suzdržaniji kad je u pitanju pomaganje ribama u nevolji. Cura je imala simpatičnu, kratku, plavu traper haljinu i ODVRATNE, KRIČAVE, ZELENE mrežaste čarape. Kad sam vidio te čarape, okrenuo mi se želudac od muke. Cura je te čarape vjerojatno kupila u butiku "Svodnik" jer je izgledala točno onako kako američki filmovi ŽBLJ produkcije prikazuju jeftine prostitutke. Kao osobe s nedostatkom stila i dobrog ukusa.
 
4. MAJICE - PRVI PUT
Jedan od zanimljivijih modnih detalja prošle godine bila je majica bez naramenica koja se drži na tijelu samo zahvaljujući grudima osobe koja je to čudo obukla na sebe. Kad sam na prvi put u živo ugledao tu majicu na jednoj curi, mom oduševljenju nije bilo kraja. Isprva sam curu gledao sa divljenjem, ali što sam je duže gledao djelovala mi je sve čudnija i čudnija. Ubrzo mi je postalo jasno i zašto. Cura je svakih nekoliko koraka popravljala majicu da joj ne padne i ne otkrije više nego što je željela. Tako se inače ja ponašam kad hodam ulicom jer svako malo provjeravam da li sam izgubio ključeve od stana. Znate, teška su vremena i bojim se da ih ne pronađe neki lopov koji će mi opljačkati onih 100 eura koje doma čuvam u čarapi. Ove majice samo dokazuju da kada se na silu pokušava biti erotičan, lako se može dogoditi da se ispadne neurotičan.
 
5. MAJICE - DRUGI PUT
Prošle godine su dominirale kratke majice koje više otkrivaju trbuh nego što ga skrivaju. Meni se inače te majice sviđaju, ali me začudilo to što ih žene nose čak i kada je vani prilično hladno. Kad se meni košulja izvuče iz hlača, odmah počnem osjećati neugodnu hladnoću na leđima i ne mogu se smiriti dok je ne vratim u hlače tako da mi nije jasno kako netko može hodati tako obučen po hladnoći. Žene su stvarno čudna bića. Negdje sam čuo da hladnoća nije dobra za ženske reproduktivne organe pa se bojim da bi se brod pronatalitetne politike Doktora Ive i Majke Jadranke mogao nasukati na hrid neplodnosti mladih Hrvatica ako te majice i dalje ostanu u trendu.
 
6. SUNČANE NAOČALE
Čak i ja izgledam jaaakoooo dobro kad nabacim sunčane naočale. Zbog toga sam uvijek mislio da nitko ne može izgledati loše sa sunčanim naočalama. U tom uvjerenju sam živio sve dok jednu svoju poznanicu nisam vidio sa njenim novim sunčanim naočalama. Skoro sam vrisnuo od užasa kad sam je ugledao. Žena je dodala novu dimenziju rečenici "Nosim jeftine sunčane naočale sa placa". Naočale su bile ogromne i imale su debele plastične okvire kakve obično nose bakice, a ne zgodne žene u ranim 30-im. Živi užas !!! Morati ću početi paziti s kim se družim.
 
7. ŠMINKA
Kakav bi to modni vodič bio ako ne bih spomenuo i šminku? Preplanuli izgled je već nekoliko godina u modi, a može se postići na više načina. Ako osoba ima jako puno novaca, preplanuli izgled će postići na nekom egzotičnom turističkom odredištu. Oni s manje novca će otići na Jadran ili Jarun, a oni, koji se ne vole tiskati s običnom rajom, će posjetiti solarij. Međutim, postoje i osobe koje u životu uvijek vole ići prečacem. Takve će pokušati preplanuli izgled postići pomoću šminke. Prošle godine sam ugledao ženu koja se odlučila na ovu posljednju varijantu i prvo što mi je palo na pamet, je bilo da je u blizini nekakav cirkus. Žena je, naime, izgledala kao klaun koji si je facu obojao smeđom kremom za cipele. Na svim dijelovima lica je bila ista nijansa smeđe boje, a na spoju glave i vrata se jasno vidio prijelaz iz obojane kože u neobojanu. Ne znam što je time željela postići, ali osoba koja bi se išla nabacivati takvoj mora zbilja biti mrtva pijana da to ne primijeti.
Drage iskričarke, nadam se da će vam moji savjeti biti korisni.

Za Iskricu sam saznao prije par godina dok sam čitao neki časopis. Iako curu nisam imao godinama, nisam se želio učlaniti jer mi je takav način traženja potencijalne životne partnerice izgledao kao očajnički potez kojeg nikako nisam želio povući. Osjećao sam da bih samim činom učlanjivanja priznao da sam izgubljeni slučaj kada su žene u pitanju, a to je ipak bila razina na koju se nisam želio spuštati. U tom uvjerenju me posebno držao jedan događaj iz djetinjstva.Moja baka je tada kupovala "Arenu" i ja sam je često prelistavao. U "Areni" je postojala rubrika koja se, čini mi se, zvala "Usamljena srca". S obzirom da sam tada bio još prilično balav, nisam razumio smisao te rubrike pa sam jednom zamolio nekog od ukućana za objašnjenje. Odgovor koji sam dobio je bio u stilu "To su luzeri koji nisu uspjeli naći curu na normalan način.". Na to su se svi prisutni nasmijali. Ja sam se također nasmijao. Ha, ha, haaaaa....aaghhhh. Tog događaja sam se sjetio svaki put kada bi mi palo na pamet da se učlanim na Iskricu pa sam uvijek odustajao. Međutim, prije godinu dana sam se osjetio jako usamljen jer mi se učinilo da nikada neću naći curu pa sam nekako zaboravio na ponos i na kraju se ipak učlanio. Dok sam pisao odgovore na pitanja u profilu, bio sam svjestan da sam daleko od idealnog muškarca, ali sam se nadao da bi neka cura mogla "pasti" na moju iskrenost. Na kraju krajeva, svijet je pun čudaka pa sam se nadao da će se neka ženska zapaliti i za mene. Uglavnom, mislio sam da ću na Iskrici provesti par mjeseci i da ću sa nje otići sa izabranicom srca svog. He, he, he... Oduvijek sam bio umišljen i imao takve čudne fiks-ideje. Nakon par mjeseci boravka na Iskrici, shvatio sam da sam ja vjerojatno jedina osoba ( budala ? ) koja ovdje pokušava upoznati srodnu dušu. Ostali članovi Iskrice su ovdje zato što su "znatiželjni", "netko ih je nagovorio", "vole upoznavati nove ljude", "žele se dopisivati" ili jednostavno vole crni humor pa su iz zajebancije napisali da se "nadaju da će započeti dugotrajnu vezu" dok se, u stvarnosti, samo dosađuju na poslu. Zlobnici bi rekli da nije uopće čudno da nam gospodarstvo tone kad se toliki broj ljudi zajebava na Internetu tijekom radnog vremena. Unatoč svim dosadašnjim neuspjesima da ovdje nađem curu, odlučio sam da se sa Iskrice ne mičem dok u tome ne uspijem. Možda nekoj ženi za oko zapne moja upornost pa mi se na kraju ipak posreći. U nadi je spas.
P.S. Od srca sam zahvalan svima koji su tijekom proteklih godinu dana pogledali moj profil, a posebno onima koji su mi nakon toga poslali poruku :-)

Iako sam član Iskrice već dulje vrijeme, nikada se nisam odvažio poslati poruku ženi čiji bi mi se profil svidio jer me bilo strah da ću biti odbijen. Strah od odbijanja i osjećaj poniženja koji prati odbijanje je nevjerojatno jeziv. Čak niti anonimnost, koju Iskrica osigurava, nije bila dovoljna da savladam svoje strahove.Međutim, prije par tjedana, profil mi je posjetila jedna cura koja mi se činila OK. Kako me u posljednje vrijeme poznati i nepoznati nagovaraju i ohrabruju da se počnem nabacivati ženama koje mi se sviđaju, odlučio sam se javiti toj curi iako mi ona nije poslala poruku nakon što je pročitala moj profil. Međutim, ja se nikada u životu nisam nabacivao niti jednoj curi pa nemam pojma što bih trebao reći ili napisati da na žensku ostavim dobar dojam. Čitajući ženske profile, zaključio sam da cure vole duhovitost i iskrenost pa sam odlučio nadrobiti nešto u tom stilu. Naravno, od luđaka sa nickom Dosadnjaković se baš ne može očekivati da bude duhovit u normalnom smislu te riječi. Zato sam odlučio u poruku napisati svakakva sranja da je očaram količinom teksta i to sve začiniti ponekom stereotipnom šaljivom doskočicom kojih sam se naslušao gledajući priglupe filmove i serije. Nakon višesatnih umnih napora, uspio sam napisati i poslati poruku čiju skraćenu i cenzuriranu verziju možete pročitati u nastavku. Cenzurirao sam samo one dijelove koji bi mogli olakšati otkrivanje nicka moje "žrtve".
Zgodna sličica ;-)
Bok!
Član sam Iskrice otprilike godinu dana i do sada se još nisam javio niti jednoj curi čiji mi se profil svidio. Možda je razlog tome bio što su sve napisale da izgledaju jakoo dobro, ali niti jedna nije stavila svoju sliku u profil. Gledajući tvoju sliku zaključio sam da ne izgledaš loše i odlučio sam ti se javiti. Što mogu kada sam površan pa padam na fizički izgled. Ako me moje pohotne oči ne varaju, nosiš grudnjak broj 3, zar ne? Sada se vjerojatno pitaš koji ti je vrag došao da staviš sliku u profil pa ti se javljaju ovakvi perverzni čudaci. Svako zlo za neko dobro. Kada idući put budeš pisala profil biti ćeš pametnija pa nećeš staviti sliku :-)) Inače i ja doma imam slike CENZURIRANO, ali na njima izgledam kao ofucani narkić pa ih zato nisam stavio u profil. Kad bolje razmislim, čak i na slikama koje nisu CENZURIRANO izgledam kao da sam pospan, pijan ili nadrogiran pa, zapravo, i nemam sliku koju bih mogao staviti u profil. No, da ne ispadnem previše plitak, osim slike mi se svidio i tvoj profil jer sam uočio neke sličnosti između nas dvoje. Mislim da godine ne jamče zrelost, ali kad u svom profilu baš inzistiraš, pomislio sam "Dosadnjakoviću, zašto ne iskoristiš priliku?". Dakle, imam 28 godina i mislim da sam  savršen za tebe :-) Niti ja nemam puno dobrih prijatelja, ali to može biti i prednost. S obzirom da i ti paziš koliko trošiš, zamisli koliko možemo uštedjeti na organizaciji svadbe ! Nakon vjenčanja, svatove možemo okupiti u McDonaldsu i svakom kupiti BigMac i Colu, a zatim ih brzo poslati doma i prepustiti se strastvenim igricama u krevetu :-) Kad smo već kod igrica u krevetu, svidjelo mi se kako si sa onom karikaturom, a zatim i verbalno, iscipelarila pohotne perverznjake poput mene koji samo misle na seks. Međutim, to mi je malo u neskladu sa CENZURIRANO u tvom nicku i odgovorom da ti je omiljena zanimacija CENZURIRANO seks. Ne misliš li da si tako sama sebi malo skočila u usta? No, pustimo te nebitne razlike na stranu. Mislim da se idealno nadopunjujemo i u izboru kućnog ljubimca. Ti imaš CENZURIRANO, a ja psa kojem je potreban objekt za vježbu. Znaš, malo su mu dosadile sve one loptice i krpe pa sam zaključio da bi morao početi vježbati na živim objektima. 100% sam siguran da CENZURIRANO neće imati ništa protiv ! Za kraj sam ostavio ono što mi se najviše svidjelo u tvojem profilu , a to je ono čime se baviš. Mislim da se tvoja zdravstvena struka savršeno nadopunjuje sa mojom bakteriofobijom, alergijama i povremenim napadajima opsesivno-kompulzivnog ponašanja. Sa mnom ćeš uvijek biti upoznata sa najnovijim znanstvenim dostignućima, a možeš me koristiti i umjesto pokusnih kunića, zamoraca i ostale stoke sitnog zuba koju držiš u labosima i na njima izvodiš eksperimente koji se pak ne sviđaju prijateljima životinja. Kao što ćeš, nadam se, i sama zaključiti, od mene možeš imati samo višestruke koristi. S nestrpljenjem očekujem tvoj odgovor. Vita jela, zelen bor - molim brzi odgovor :-)
Lijep pozdrav!
I što mislite da se dogodilo ? Ništa ! Ženska čak nije osjetila  niti potrebu da mi napiše "Odjebi perverzni manijače !!!". A ja sam joj pružio i priliku za stručno usavršavanje ! Pa gdje to još može dobiti ?!?! Neko vrijeme sam bio žalostan jer mi nije odgovorila, ali onda sam se sjetio da je jedan filozof rekao da čovjek treba najprije naučiti biti sretan sam sa sobom. Ja sam se baš dobro zabavljao dok sam pisao tu poruku i mislim da bih se mogao usrećiti još koji put. Hi, hi, hi... Dakle, drage cure, djevojke i žene, pripremite se. Možda će moja iduća poruka biti namijenjena upravo vama :-)))

S obzirom da sam danas dobio povišicu, naslov ovog zapisa bi morao glasiti " Pa to je fantastično !". Na žalost, ja sam skroz munjen pa je kod mene sve uvijek obrnuto. A cijela priča je krenula ovako...Dan je započeo kao i svaki drugi radni dan u maloj, ali uspješnoj hrvatskoj firmi. Na posao sam, po običaju, zakasnio više od sat vremena. Čovjek bi očekivao da ću se zbog toga odmah baciti na posao da nadoknadim izgubljeno. Ali, neee !!! Ja imam vlastitu životnu filozofiju prema kojoj radni dan obavezno započinje čitanjem vijesti na Internetu. Kao i sve ostale spodobe, koje nemaju društveni život, tako i ja volim biti informiran o zbivanjima u svijetu šou biznisa. Znate ono... "Glumica XY ima novog dečka/curu/haljinu/viletinu..." Prelistavanje vijesti uvijek potraje do ručka.Poslije ručka nas je direktorica okupila na tjednom sastanku na kojem su oni, kao i obično, mlatili praznu slamu, a ja puštao mozak na pašu. Nakon sastanka bih opet nastavio sa poslom tamo gdje sam stao odnosno ne bih i dalje radio ništa. I još me plaćaju za to! San snova! Na kraju sastanka direktorica je rekla: "Genije i Dosadnjaković za 5 minuta dođite u moj ured!". Ta rečenica me je duboko uznemirila. Naslutio sam da je Genija pozvala zato da mu dodijeli povišicu. Taj čovjek ipak radi za četvoricu. Najblaže rečeno...Međutim, isprva nikako nisam mogao shvatiti zašto bi zvala i mene. Tada mi je sinulo... Na mrežu su postavili snifere da prate moje aktivnosti na Internetu. Otkriven sam! Dobit' ću OTKAZ !!!Prema direktoričinom uredu sam pošao teškim korakom. Kao da idem na vješanje. Glavom su mi strujale misli poput: "Jebote, stari će opet podivljati i porazbijati pola stana, a stara će opet završiti na tko zna kakvim tableticama! Kao da već nisam napravio dovoljno sranja dok sam bio na faksu!" .Grozničavo sam pokušavao smisliti što ću reći starcima kada me pitaju zašto sam dobio otkaz. U uredu nas je dočekala nasmješena direktorica koja je samo kratko rekla: "Dečki, dobili ste povišicu. Ostalima u uredu niti riječi o tome!". Kada sam to čuo, kamenčina mi je pala sa srca i sa smješkom sam odvratio: "Ne brinite se. Ja neću reći nikome!" He, he, he nisam lud da ostalima to kažem. Mislim da bi me zatukli da saznaju. I onako me svi doživljavaju kao teškog neradnika i lijenčinu. To su mi već nekoliko puta jasno i glasno dali do znanja. Dok sam išao doma, razmišljao sam o svojoj povišici i načinu na koji sam došao do nje. Kako mi je krenulo na poslovnom planu, još bih mogao dogurati do direktorskog položaja ! Ili čak... ma strašno je to pomisliti, a kamoli napisati. Mogao bih postati zastupnik Stranke neradnika u Saboru !! Ili ministar u vladi lijenčina!!! Možete zamisliti kako će mi onda izgledati blog.
"Šef računovodstva me optužio zbog prevelikih troškova ulupanih na istraživanja koja nisu imala povoljan financijski utjecaj na dobit firme."
To bi u prijevodu na novinarski jezik značilo:
"Ministar financija optužio ministra Dosadnjakovića zbog prevelike potrošnje državnog novca na istraživanje egzotičnih turističkih odredišta, što se negativno odrazilo na stanje državnog proračuna."
Eh da, svjetla budućnost je preda mnom. Sjetite se toga kada idući put izađete na Zaokružilicu. Možda će te, u tom trenutku, upravo zaokruživati moje ime >:-))

Na brzinu sam prelistao današnje blogove na Iskrici pa možda griješim, ali čini mi se da nitko nije napisao blog o temi koja je vrištala sa naslovnice nedjeljnog Večernjaka. Dakle, za one koji nisu čitali,  stanovita 11 godišnjakinja je uhvaćena u školskom zahodu tijekom spolnog čina. I to se nije zbilo u nekakvoj usranoj liberalnoj Švedskoj ili Nizozemskoj nego u zemlji u kojoj žive ljudi koji su veći katolici od pape. Drugim riječima, riječ je o zemlji koja predstavlja predziđe kršćanstva i koja nije iskvarena i dekadentna kao ostale zemlje ( mislim da je veleposlanik Vatikana drobio nešto u tom stilu ). Riječ je, naravno o Hrvatskoj. Od starosti glavnih aktera priče, meni su puno užasniji motivi stupanja u spolni odnos u smrdljivom školskom zahodu ( fuj !!! ). Dakle, dotična 11-godišnjakinja se upustila u taj odnos samo zato da bi postala popularna i bila primljena u "elitno" društvo. Drugim riječima, morala je proći proces inicijacije. Čini se da su se običaji znatno promijenili do kada sam ja bio u osnovnoj školi. Grupe su se tada sklapale na temelju zajedničkih interesa i sličnih pogleda na svijet, a povezivalo nas je prijateljstvo. Nije bilo niti inicijacije koja bi uključivala bušenje guma na direktorovom autu i slično. Jednostavno ne mogu razumijeti da netko umjesto prijateljstva i zadržavanja vlastite osobnosti izabire članstvo u čoporu u kojem mu drugi diktiraju što mora raditi i kako se mora ponašati. Zato me i zasmetalo mišljenje psihologinje ili psihijatrice koja je rekla nešto u stilu da taj spolni čin neće imati negativnih posljedica na psihičko zdravlje te cure jer nije bilo prisile. Međutim, što će biti kada ta cura jednog dana shvati da je iskorištena samo za zadovoljenje nečjeg spolnog nagona i da tu nije bilo ljubavi, prijateljstva niti dobrih namjera? Hoće li zbog toga postati paranoična osoba koja će u svakom muškarcu vidjeti potencijalnog izrabljivača?

Dragi dnevniče,ponekad se zapitam kome u životu trebaju reprize. Ok, trebaju meni kada želim pogledati neki film kojeg sam zbog spriječenosti propustio, ali sada ne mislim na takav tip reprize.Dakle, opet me nogirala jedna ženska sa Iskrice. Opet se pokazalo da je moja treća poruka kritična. A baš u trećoj poruci se opustim i postajem čist, divlji i nepatvoren Dosadnjakovic. U prve dvije se obično samo kurtoazno zahvaljujem na komplimentima koje dobijem za profil.No vratimo se ženski koja me je nogirala. I ona se, kao i sve prije nje, sama javila na moj profil i prva mi je poslala poruku. I ona je, kao i sve prije nje, to učinila zato jer je došla do zaključka da sam, pazi sad ovo, DUHOVIT. Mislim, HALOOO !!! Otkad je to DOSADNJAKOVIĆ=DUHOVIT? Kaj su na ovoj Iskrici svi nepismeni ili teško shvaćaju ili prihvaćaju neke stvari? Kaj iz mog profila nije svima jasno da meni fali par dasaka u glavi? Koliko još upozorenja moram polijepiti po profilu da bi me se ovdje počelo shvaćati ozbiljno? Profil služi zato da opisujem svoje osobine, a ne da lijepim upozorenja koja ionako svi ignoriraju. >:-(Da sam želio ispasti duhovit, uzeo bi nick tipa Smijeshni_guy iliSeinfeld_Zg. Nickom "dosadnjakovic" sam odmah želio dati do znanja da tražim ženu koja može podnijeti život u društvu užasno dosadnog i napornog tipa.No, da te više ne držim u neizvjesnosti, dragi moj dnevniče, pokazati ću ti poruku koja ju je toliko šokirala. Poruku sam pisao gotovo sat vremena, ali sam opet uspio napraviti sranje. Čini mi se da količina boleština u poruci eksponencijalno raste sa vremenom potrebnim da napišem poruku. Poruka je vrlo duga pa ću ti ovdje citirati samo par ključnih dijelova.
...meni treba malo više vremena da napišem suvislu poruku jer obično govorim prilično nepovezano i neodređeno...Nisi valjda mislila da sam nick odabrao samo tako. ...sada ćeš saznati zašto sam Dosadnjaković. ...što se mora nije teško. Na internetu, znaš, ima i psihopata, a ti si upravo naletjela na jednog ( mene ).>:-(...ja sam se...zapalio za tebe jer si plavooka plavuša i odmah sam počeo zamišljati curu iz Playboya. Zato ću...ti poslati... "Koja si ti ovca!!!!". Uoči broj uskličnika i zamisli kako bi moja reakcija izgledala i zvučala u stvarnom svijetu...Sigurno si čula za priče poput "Moj suprug je bio dobar i drag dok smo hodali, a počeo me zlostavljati odmah nakon svadbe." Znaš, pedofili su dobri i dragi susjedi sve dok ih se ne otkrije. A onda je već prekasno... Eh, sada sam...počeo sumnjati da...nisi žena nego frajer...Bok!P.S. Nadam se da ti ova moja paranoična poruka...skrozsjebati dan i da...postati plašljiva osoba koja se boji i vlastite sjene.
Žena je u profilu lijepo napisala da voli horor filmove, a kadasam joj ja poslao ovu prigodnu porukicu odmah me otpilila.Pa kako su ljudi na toj Iskrici netolerantni, okrutni i neiskreni! I jošne znaju što zapravo vole! O čemu bih trebao pisati u porukama? O cvijetićima, leptirićima i ptičicama koje cvrkuću ljubavne pjesmice? Kaj smo mi djeca ili odrasli ljudi? Toliko sam isfrustriran i toliko me boli to neprestano šupiranje u guzicu da sam počeo ozbiljno razmišljati da svaku slijedeću Iskričarku, koja mi pošalje poruku tipa "jeben profil!!!! svaka ti čast!" , odmah, bez pardona, puknem na Ignore listu. I onako mi se na toj listi već skupio lijep sloj prašine, a prsti me svrbeee....

Iskreno govoreći, godišnji odmor uopće nisam zaslužio. Tijekom radnog vremena sam uglavnom surfao po Internetu,čitao vijesti na različitim portalima i gledao kako se ljudimeđusobno vrijeđaju po forumima. Jedino u čemu sam se istinski iskazao bilo je redovito podizanje plaće sa tekućeg polovicom svakog mjeseca. U takvom radnom raspoloženju i okruženju saznao sam da imam pravo na nekakav godišnji iako sam se zaposlio tek ove godine.Isprva sam se dvoumio da li da ga uzmem ili ne jer pokušavam uvjeriti svoje poslodavce da naporno radim, ali da su oni, eto, zadali pretežak radni zadatak za jednog početnika. Dok sam se tako dvoumio, neki poznanici su me počeli nagovarati da idem sa njima na more i da će mi oni pomoći da se malo opustim, tako da ne budem ovako ukočen i zgrčen kao sada. Mislim,ja imam čudne ideje, ali kada čujem ovakve nebuloze , malo se počinjem bojati za budućnost ljudskog roda. Ja da se opustim...he, he, he pa to je smiješno do bola.No kako na moru nisam bio skoro 10 godina, prihvatio sam tajpoziv, pogotovo zato što su oni sve organizirali jer, budimo iskreni, ja bez tuđe pomoći nisam u stanju naći izlaz iz Zagreba.I tako smo mi lijepo živi i zdravi stigli do mora i smjestili se u hotel - ponos domaće turističke ponude. Hotel se, naravno,prigodno okitio sa puno zvijezdica i bio bi super-ultra-turbomoderan kada bi sada bila recimo 1970, a ne Y2K4 godina i kada se iznad dasaka na stropu ne bi nazirale raznorazne instalacije napravljene u radionici lokalnog fuš-majstora.Naravno, u hotelu je bilo i svijetlih trenutaka. Osoblje hotela je bilo tako dobro da su nam čak dopustili da biramo što želimo jesti. Na žalost, ja sam se svaki dan zajebao pa sam uzeo jelo sa zvučnim imenom. Takva jela su uvijek dolazila u maloj porciji pa sam uglavnom ostao gladan. Tak' mi i treba kada vjerujem reklamama. A moj stari mi je 100 puta govorio da ne vjerujem tim sranjima.No dobro, na more sam ipak došao zbog sunca i mora pa je hotel najbolje ostaviti po strani. Ali tu su me čekala nova neugodna iznenađenja. Ekipa sa kojom sam došao na more se maknula iz Zagreba samo zato da bi mogla SJEDITI U BIRTIJI VEĆI DIO DANA !!! Možete li to zamisliti ?Kada su se konačno uspjeli odvojiti od šanka, svi skupa smo otišli na ono što se naziva plažom. Dakle, domaćini su se malo zabrinuli da se strani gosti ne ozlijede na grubom dalmatinskom kamenu pa su plažu odlučili malo urediti na balkans... ovaj, mislio sam reći hrvatski način. Par stotina kubika betona i plaža je postala ravna k'o aerodromska pista.No dobro, tko jebe plažu. Ja volim gledati žene, a ne hrpu kamenja. Ali.... sve žene su bile u normlnim bikinijima šugavih boja. Čak sam vidio nekoliko žena u jednodjelnim badićima. Kaj to još postoji ?!?!?! Prošlo je skoro tjedan dana prije nego što sam vidio ženu u tangama i gole sise. Biti će da sam opet išao na krivu plažu.Međutim, na večer su žene bile puno liberalnije. Grad je bio pun žena sa dubokim dekolteima i prozirnim bijelim hlačama ispod koji su se jasno vidjele obavezne tange. Bilo je tu i bolesno kratkih minica, vrućih hlačica i onih ubitačno seksi štikli koje se vežu sa isprepletenim vrpcama prema koljenu. To nije odjeća za izlazak u grad već odjeća za privatnu zabavu koja završava višednevnom orgijom ! A ja sam naivno vjerovao da živim u zemlji koja je konzervativna i katolička.... Strašno !! Štoradi naša policija i Crkva? Kamo su nestali Križari i Inkvizicija ??Šetam ja tako gradom, okružen gomilom bujnih grudi, čvrstih guza i duuugih depiliranih nogu i mislim si kako su mi sve te žene od nekud poznate. Glavom su mi počele strujati misli poput " Jaaako dobra " i  " Iznadprosječna " i tada mi je sinulo: " To su sve cure sa Iskrice ! ". Najprije mi je bilo malo čudno da gotovo niti jedna nije govorila hrvatski, ali sam se onda sjetio da su žene sa Iskrice iznimno nadarene za strane jezike i da je poznavanje 3 strana jezika minimum na Iskrici. Tako dakle cure. Više vam nisu dovoljno dobri domaći spigani ljigići poputmene već ste se bacile na zavođenje bogatih evropljana, a posebno onih ušminkanih i zrihtanih digića-ljigića. Zbog toga sam se svaku večer depresivan vraćao u hotel i tamo uzimao svoju dnevnu dozu antidepresiva - striptiz iz ponoći na satelitskoj. To je bila jedina svjetla točka mog godišnjeg.Osim što sam se kupao i gledao polugole žene, našao sam nešto vremena i za kulturno uzdizanje. Ukratko, moja ekipa me prisilno odvela na razgledavanje nekakvih zidnina iz bog-te-pitaj kojeg razdoblja. Naravno, zid ne bi bio zid kada se ne bi našao Nepoznat Netko tko je smatrao da bi tu hrpu kamenja trebalo malo osuvremeniti pa je sprejem napisao DINAMO -HOOLIGANS - TRNJE i još dodao slovo U sa križem u sredini. Vjerojatno kao svoj potpis. Dotičnog "umjetnika" nije zasmetala niti starost tog zida koji je očigledno bio sagrađen dok su još njegovi preci živjeli na bukvi i jeli banane ili neke slične plodove.Nakon tri dana boravka na moru, ekipa sa kojom sam došao bila je na rubu sloma živaca ( he, he, he još su dugo i izdržali samnom). Pokušali su mi relativno diskretno dati do znanja da sam naporan i dosadan. Ja ih, naravno, nisam baš najbolje shvatio jer sam priglup i sve sporo shvaćam, pa sam im uzvratio svojom debilnom ironijom jer sam mislio da me opet zajebavaju. E onda su oni jednostavno eksplodirali i sasuli mi eksplicitno sve u lice. Tak' mi i treba kada na more idem sa ljudima koje ne poznam baš najbolje. Trebao sam ići sa svojim prijateljima. Na njihove uvrede sam se ipak navikao. Na krajusu se nekako smirili pa je odmor do kraja protekao u neštomirnjoj atmosferi. Međutim, najveći šok sam doživio večer prijepovratka u Zagreb. Išao sam kroz parkić prema rivi i ugledao dvije mlade lezbijke kako se ljube. U usta !!! Koji je to bio šok ! Tako nešto se može dogoditi samo meni. Mislim, maknem se iz Zagreba da ne gledam lezbijke kako se u javnosti zaljubljenodrže za ručice i naletim na dvije koje se ljube na javnoj površini.Pa to je skroz za popizdit'. Iako je već bilo priličnomračno, meni se skroz smračilo pa sam jedva oteturao do rive i skoro pao u more prekriveno uljem iz glisera ekološki osvještenih Evropljanja. Jedva sam dočekao povratak u Zagreb.Od prošlog tjedna sam opet na svom radnom mjestu, uništavam si oči buljenjem u monitor, uspješno treniram hemoroide i smišljam kako da zadržim posao da bih se i iduće godine mogao brčkati u moru. Za sada sam zaključio samo da bi mi bilo najbolje da odem sam na neki pusti otočić kako bih izbjegao prevelika uzbuđenja i stresove za moje jadne, tanke živce. Samo da kojim slučajem ne zalutam na otok Lesbos...

Na zadnjoj godini FER-a predavanja se održavaju samo u 9. semestru. Kada su predavanja završila, morao sam položiti samo nekoliko ispita i napisati diplomski da bi se dočepao toliko željenog komada papira zvanog DIPLOMA. Budući da sam ja duboko uvjeren u vlastitu genijalnost i nepogrešivost, a niti prije baš nisam bio sklon izlascima, zaključio sam da mi je najbolje 3 ili 4 mjeseca provesti doma, nabubati sve ispite napamet, naškrabati nešto u diplomskom i tako se riješiti svih problema vezanih za faks prije nego što kažeš "bipolarni tranzistor".Tih par mjeseci ne može ostaviti baš nikakve posljedice na psihičko zdravlje osamljenog i frustriranog čudaka, zar ne?Na žalost, kao što se većina mojih životnih odluka pokazala pogrešnom, tako je bilo i sa ovom. To što sam se preračunao u planiranim rokovima za 3 mjeseca je stvarno najmanji problem u cijeloj priči. Sada sam zaposlen već nekoliko mjeseci, svaki dan prolazim gradom i još uvijek mi se čini da sada ima puno više zgodnih žena nego dok sam ja bio student. Zlobnici bi rekli da šminka i odjeća stvarno čine čuda. Budući da ja nisam zloban nego samo seksualno frustriran, tako nešto sigurno nećete čuti od mene.Na ženama uglavnom gledam bokove i guze. Nekako mi se čini da ih današnja odjeća svojim krojem i izborom tkanine jako naglašava. Posebno su mi za oko zapele one bijele hlače koje više otkrivaju nego što skrivaju i ispod kojih se obično nose tange. U par slučajeva nisam bio siguran da vlasnica guze ima bilo što osim hlača jer se iznad guze nije nazirao onaj trokutasti komadić tkanine koji je karakterističan za tangu. Međutim, žena može biti seksi i bez takve ekstremne odjeće. Dok sam u petak čekao tramvaj, na stanicu je došla cura od nekih 20 godina u bijeloj haljini sa cvijetićima. Haljina inače nije bila prozirna, ali je poslijepodnevno sunce ipak učinilo svoje ( he, he, he... ). Ispod haljine su se jasno vidjele obične gaćice na lijepoj, mladoj i obloj guzi koju je ponosna vlasnica još k tome i lijepo osunčala na nekoj plaži. Na trenutak sam pomislio kako bi bilo zgodno da mi je to cura i kako bi je sada zgrabio za tu lijepu guzu i onda...hm...Da, malo sam pretjerao. Bolje da prestanem dok se nisam još više uzbudio.Osim ženskih oblina, za oko mi je zapela i boja koje će očigledno dominirati ove godine. RUŽIČASTA ! U raznim nijansama... Sve je počelo još po zimi sa šalovima. Mislim da sam se na ulici okrenuo baš za svakom koja je nosila ružičasti šal. Sada na ženama primjećujem sve više ružičastih dijelova odjeće. Remenčići, majice, trenirke, torbice...  Počeo me boljeti vrat od silnog okretanja za svakom koja na sebi nosi nešto ružičasto. Već vidim što će me dočekati na moru. Gomila fino pocrnjelih, mokrih žena sa bujnim oblinama. I sve će nositi ružičasti mini bikini! Poludjet ću! Sestra mi je rekla da ću jednog dana završiti kao ostarjeli pervertit koji će u tramvaju hvatati studentice za guzu! Trebam ženu! Po mogućnosti da ima dobru guzu i da je od glave do pete u ružičastom !!! Hitno!!!

Kada mi se na poslu ne da raditi, uglavnom se zabavljam surfajući Webom. Najradije bih surfao po porno stranicama, ali to ne radim jer mislim da se nije dobro seksualno uzbuđivati na radnom mjestu. Moglo bi mi se dogoditi da zavolim svoj posao pa počnem duže ostajati i sakupljati prekovremene sate. Osam sati dnevno na poslu je i onako previše za moj ukus. Zbog toga uglavnom surfam po sajtovima sa vijestima i weblogovima, a tu i tamo svatim na početnu sranicu Iskrice da vidim nove pacijente koji su se navukli na Iskricu. Na poslu se nikada ne logiram na Iskricu jer mi se kolege stalno šeću po sobi pa bi se moglo dogoditi da mi vide nick i profil što ne bi bilo dobro jer ne trebaju baš znati kakav čudak radi sa njima. Na kraju krajeva, paranoja je moj zaštitni znak. Tako sam prije otprilike mjesec dana čitao profile novih članova i otvorio sam profil jedne 40-godišnje biseksualke. Dobro držeća 40-godišnjakinja je, po mom "skromnom" mišljenju, čisto okej, ali biseksualna baš i nije. Međutim, kako nisam imao pametnijeg posla, čitao sam njezin profil do kraja, a kad tamo...
"Molim da mi se jave samo žene jer sam zabrinuta za muškarce  koji na ovaj način traže vezu, uz ispriku  rijetkim normalnim muškarcima koji jednostavno u životu nisu našli ono što traže."
Kada sam to pročitao, jednostavno sam eksplodirao. Da sam kojim slučajem bio logiran, toj bezobraznoj lezb... Hm, lakše malo Dosadnjakoviću. Opet si se uzrujao. Smiri se i probaj bez uvreda. Dobro. Ajmo ponovo. Dakle, da sam kojim slučajem bio logiran, toj ženski bih zaista svašta napisao. Međutim, sva sreća da nisam jer bih samo napravio budalu od sebe. Naime, u svom profilu sam stvarno priznao da sam totalni bezveznjak i da nisam baš skroz normalan. Međutim, koliko god sam ja svjestan svojih nedostataka, ipak me boli kada me drugi kritiziraju. U životu sam progutao stvarno puno uvreda, ali čini se da se na uvrede nemoguće naviknuti tako da ih se može hladnokrvno primati.Međutim, vratimo se ženski sa početka priče. Nje sam se opet sjetio dok sam u ponedjeljak na Webu čitao izvještaj sa "Gay pridea 2004" koji se u subotu održao u Zagrebu. Predstavnica Kontre je čitala njihove zahtjeve, a jedan od njih je bio i ovaj:
"Ako nam se razbole partnerice želimo moći donositi odluke u hitnim slučajevima, ako zajedno stječemo imovinu želimo je naslijediti, no tu je i cijeli niz prava, poput prava na usvajanje djece ili rađanje."
Navedenu rečenicu sam čitao nekoliko puta da budem siguran da li sam ispravno shvatio njezin smisao. Pravo na rađanje? Rađanje??? E sad...ja znam da sam prilično glup čovjek kojem stvarno treba puno vremena da bilo što shvati. Znam i da sam na satovima biologije u osnovnoj i srednjoj bio prisutan samo  fizički, ali ako me sjećanje ne vara čini mi se da je bilo spomenuto da su za razmnožavanje kod sisavaca potrebni mužjak i ženka odnosno suprotni spolovi roditelja. Čini mi se da ženka daje nekakvu kuglicu, a mužjak nekakve punoglavce i da iz toga nekakvim nejasnim procesom nastaje potomak. Po toj logici dva mužjaka ili dvije ženke ne mogu imati potomke jer im u oba slučaja nešto fali. Mužjacima fali kuglica, a ženkama punoglavci.Prema onoj 40-godišnjoj lezbi ( budimo realni, biseksualke ne postoje-il' si hetero, il' si lezba il' još nisi shvatila da si lezba ) ja nisam normalan jer sam se na Iskricu učlanio samo zato da bih upoznao neku žensku i nakon nekog vremena svoje punoglavce spojio sa njenom kuglicom. Šmrc! A ja tako želim biti normalan. Štoviše "potpuno normalan" kako je to lijepo pisalo na Web stranici "Lezbijske organizacije Rijeka" ( LORI ). Ako muškarac koji želi upoznati ženu "nije baš normalan", onda je muškarac koji želi upoznati drugog muškarca skroz normalan. Zato od sada na Iskrici više ne tražim ženu nego muškarca. Dečki, navalite !!!

Prije nego što sam se učlanio na Iskricu, omiljena zabava na Internetu mi je bila posjećivanje porno stranica i skidanje slika sa njih. Tijekom dva sata koje bih prosječno proveo na tim stranicama, skupio bih 80-ak slika. Takav način zabave je moje roditelje koštao oko 30 kuna mjesečno. Većini normalnih ljudi je ovakav način zabave vjerojatno čudan jer je ipak bolje sudjelovati ( znate što mislim ! ) nego samo gledati. Međutim, curu nemam već dugi niz godina pa je posjećivanje porno stranica jedini oblik sudjelovanja u zabavi za odrasle koji poznajem.Jednog dana me vjerojatno uhvatila nekakva melankolija ili neki sličan glupi osjećaj pa sam se odlučio učlaniti na Iskricu. Iskrica me ubrzo "zarobila" pa bih se na Internet spajao samo zbog nje. Na porno stranice više nisam išao. Međutim, neki dan sam slučajno našao ispis poziva za treći mjesec. Kada sam došao do dijela ispisa koji se odnosi na Internet, ostao sam šokiran. 56 kuna !!!!! Molim ????? 20-ak kuna više od najviših troškova boravka na porno stranicama, a sa kojim rezultatom ? Apsolutno nikakvim ! Uspio sam postići samo to da još veći broj ljudi sazna kakav sam čudak, a da ženu nisam niti vidio, a kamoli opipao. Sve žene, za koje sam mislio da imamo nešto zajedničko , su me ekspresno nogirale, a što je najgore, na smišljanje poruka sam trošio gomilu vremena i dok nisam bio spojen na Internet. Međutim, koliko se god trudio, uvijek bih u poruci uspio napisati nekakvu šokantnu i uvredljivu glupost. Prokleti Murphyjev zakon se baš urotio protiv mene !Svaka čast mojem poznaniku koji je pomoću Iskrice uspio naći curu, ali od sada ću se ponovno početi više držati porno stranica nego Iskrice.Uzbudljivije je i, što je najvažnije, JEFTINIJE !!!

Dok čekam bus kada se vraćam s posla često gledam reklamni displej "Glasa koncila". Između gomile najava za njihova izdanja posebno mi je za oko zapela parola "Počela je korizma-mislimo i na naše bližnje". Ta parola me je uvijek nekako smetala jer bi po mom mišljenju na bližnje trebalo misliti cijelo vrijeme, a ne samo tijekom nekakvog crkvenog praznika. Danas sam mislio u svoj weblog dodati jedan prilično seksistički zapis ( Ma čisti hardcore kažem vam ! ) koji bi sigurno uzrujao feministkinje, a vjerojatno i ostatak ženske populacije. Međutim, predomislio sam se gotovo u zadnji čas. Sjetio sam se da je jučer bio PETAK i da na Iskrici postoji veliki broj ljudi ( mojih bližnjih ) koji se smatraju duhovnim osobama iako izbjegavaju Crkvu ( taj sam ! ). Pomislio sam kako bi se te jadne dušice uznemirile mojim seksističkim ispadima pa sam odustao od svog nauma. Potrebno je misliti na svoje bližnje zar ne?Svoj novi zapis u weblogu ću zato dodati idućih dana kada nitkoviše neće misliti ( ili će misliti mnogo manje ) na bližnje,Stvoritelja ( Ja sam onaj koji jesam ) i Spasitelja ( Krist ). U dane izvan vjerskih blagdana je, naime, sve dopušteno.
P.S. Sutra ću, kao dobro odgojen sinčić svojih roditelja, čestitati Uskrs čak i svojoj sestri i svom starom koji u Stvoritelja i Spasitelja uopće ne vjeruju !!!
P.P.S. A sada bih ga mogao čestitati i svim onim članovima Iskrice koji se "smatraju duhovnom osobom". Sretan Uskrs !