Dnevnički zapisi malog zelenog brodolomca izgubljenog na Zemlji

Sunčano rujansko jutro. Temperatura je znatno viša od uobičajene za ovo doba godine i svi još nose laganu, gotovo ljetnu odjeću. Izašao sam iz tramvaja stanicu prije nego što sam planirao jer mi je šesto čulo reklo da će ovdje biti dobrih komada. Zapravo sam skužio da je odmah iza tramvaj koji mi više odgovara, ali "izašao sam iz tramvaja zbog komada iako kasnim na posao više od pola sata" puno bolje zvuči. Onako frajerski. A ja očajnički pokušavam biti frajer. Još dok sam izlazio, za oko mi je zapela ženska u bijelim hlačama i naglašenih bokova. Mljac ! Pomislio sam kako je ovo baš dobar početak još jednog dosadnog, radnog dana i kako bi bilo dobro da je promotrim i straga. Ha, ha, ha... Međutim, u vidnom polju mi se iznenada stvorila Ona ! Nosila je ono što se u stručnoj literaturi naziva "mala crna haljina". O tom mitskom odjevnom predmetu sam samo čitao, ali ga, do tada, nikada nisam vidio u živo pa sam već počeo vjerovati da se radi o običnoj, urbanoj legendi. Međutim, mala crna haljina se sada nalazila točno ispred mene. Sigurno sanjam ! Ako je dotaknem, sigurno će nestati ! A ja ću završiti u najbližoj policijskoj stanici sa optužbom za bludničenje ! A možda i u traumatološkoj ako me gomila zadrži do dolaska policije. Dosadnjakoviću, ti si fakat puk'o ! Na svu sreću, tramvaj, kojeg sam čekao, je stigao pa sam se ponadao da ću se riješiti male crne haljine i njezine magnetske privlačnosti. Međutim, kad dan loše počne, ne može se dobro završiti. Vlasnica haljine je također ušla u tramvaj. Naravno, odmah je potražila slobodnu sjedalicu kako bi vježbala svoju ne-baš-tako-veliku stražnjicu. I to točno preko puta mene ! Hm, kad se već nudi, što ne bih bacio tu i tamo koji pogled, pomislio sam. Imala je 20-ak godina. Tamnosmeđa kosa do ramena bila je oblikovana u modernu frizuru. Nosila je obične, dioptrijske naočale na čijem se debelom okviru ponosno isticala velika, stilizirana, srebrna orlušina. A onda mi je pogled pao na njenu bradu... Ista Eva Mendes ! Joj, da me mama vidi kako slinim ! Vrijeme je prošlo u trenu i tramvaj je stigao do slijedeće stanice. Kroz prozor sam opazio one daveže iz ZET-a kako se spremaju za invaziju. Iako se nikad ne švercam, uvijek osjetim neku nelagodu kad vidim kontrolore. Vrata su se otvorila i putnici su počeli izlaziti. Vlasnica male crne haljine je samo bacila kratak pogled na stanicu i nastavila prelistavati Cosmo. Cura se informira što će se nositi idući mjesec. Ha, ha, ha... Međutim, u jednom trenu se trznula, k'o da ju je netko zgrabio za neveliku stražnjicu, skočila je sa stolice i potrčala prema najbližim vratima. Zapravo, pokušala je trčati jer se ono nespretno geganje sitnim koracima na visokim petama teško može nazvati trčanjem. Iz tramvaja je iskočila u zadnji čas, trenutak prije nego li su se vrata potpuno zatvorila. Ponos hrvatske industrije je krenuo dalje, a ja nisam mogao doći sebi. Onakav predivan cvjetak je umalo stradao ! Pa tko je projektirao taj užas od tramvaja ?!?! Svaki pravi inženjer će se, nakon najmanje 5 godina provedenih na "muškom" faksu, najprije pobrinuti da njegov proizvod ne naškodi bilo kojoj, a pogotovo ne zgodnoj ženi. Danas stvarno svaka budala može biti inženjer. Sramota ! Međutim, što je tramvaj više odmicao, počeo sam se sve više osjećati kao magarac. Stvarno sam glup i plitak ! Mala crna haljina i brada marke "Eva Mendes" bile su dovoljne da ne vidim da žena nije baš previše bistra. Mislila je i na frizuru i na naočale sa srebrnom ptičurinom i na malu crnu haljinu i na trendi cipele sa visokom petom, ali je na jednu stvar zaboravila misliti. Zaboravila je misliti na "sitnicu" od 8 kuna za voznu kartu što, zapravo, i ne čudi jer, kad se na obleku spiska par tisućica, 8 kuna je stvarno prava sitnica. I tek tada mi je postalo jasno koliko su inženjeri, koji su projektirali tramvaj, zapravo, genijalni i dalekovidni. Znali su oni kakvi će se švercerski raspoloženi modni fanatici htjeti besplatno voziti novim tramvajima. Znali su da se takvima treba već jednom stati na kraj. I da za to nema boljeg rješenja od anti-šverc-zgnječ vrata. Eh, da nam je više takvih inženjera, gdje bi nam bio kraj?
>:-)

Čekajući da vrućina malo popusti, nakon ručka sam malo prikratio vrijeme prelistavajući nedjeljni Večernji list. Ja sam vjerojatno jedina osoba koja u srijedu čita nedjeljne novine da bi ostao u toku sa aktualnim zbivanjima... Nakon vijesti o posljedicama nedavnog nevremena, ratovima i mućkama u režiji Bandića i čuvenog Holdinga, na 18. i 19. stranici sam naletio na članak sa naslovom "Luka: Slažem im da sam oženjen - i od deset jedna 'pada'!". Nikad mi nije bilo jasno zašto, navodno ozbiljne novine, objavljuju priču čiju istinitost nije moguće provjeriti, ali sam slab na bombastične naslove pa sam je pročitao. Članak je govorio o zavodniku koji je "spavao" sa više od stotinu žena i trenutno ima četiri ljubavnice od kojih ni jedna ne zna za ostale tri. Tip se, očekivano, pohvalio svojom metodom zavođenja. Bilo mi je malo blesavo da se netko hvali sa, navodno, usavršenom metodom zavođenja koja ima uspješnost od samo 10% ( po meni je to obična APP metoda ), ali me naprosto fascinirala jezična konstrukcija "spavao sa više od stotinu žena". Dok sam bio mlad i potpuno nesvjestan da sam do zla boga dosadan, životna želja mi je bila da se poseksam sa gomilom žena. Od toga sam uspio ostvariti točno... Samo trenutak da zavirim u bilježnicu "Moji seksualni uspjesi"... Aha ! Prema mojoj preciznoj evidenciji poseksao sam se sa točno NULA žena ! Stvarno impresivan rezultat za 32 godine života ! Naravno, seks sa gomilom žena mi nije bio jedini cilj u životu. Ostala dva cilja su mi bila da budem bezobrazno bogat i da izumim nešto što će ljude ostaviti bez daha ( posebno one koji me smatraju glupim ). Prema bilježnici "Moji izumi" izmislio sam jedno veliko NIŠTA, a prema poslovnoj knjizi "Stanje bankovnog računa" milijunima i milijardama ni traga ni glasa ! Može se reći da sam jedino bio uspješan na polju uprskavanja. Naime, uspješno sam uprskao sve što se moglo uprskati. No, vratimo se mi na moju opsjednutost seksom za koju smo upravo zaključili da, zapravo, ne postoji. Godinama me kopkalo zašto se nisam uspio poseksati ni sa jednom ženom, a ovaj članak mi je pomogao da konačno shvatim zašto nikada neću biti ševac poput Luke. Naime, lažem totalno neuvjerljivo, ne radim u državnoj  instituciji ( to je vjerojatno preduvjet za uvjerljivo laganje ), imam samo jedan mobitel ( poslovni se, pretpostavljam,  ne računa jer je uključen samo dok sam na poslu ) i, kada bih se usudio nekoj ženi udijeliti kompliment, komentirao bih odjeću što je, prema Luki, "seljačka fora" koja pokazuje da na ženama primjećujem samo sise i guzice. Na moj neuspjeh je moglo utjecati i to što se uopće nisam upucavao ženama, jer, kao što Luka kaže, "Tko se ne upucava, neće mu komadi baš sami doći.". Pa nije valjda da me to zeznulo?!?! Da mi je samo znati gdje taj tip nalazi žene koje padaju na te njegove fore. Pogled mi je pao na izdvojeni dio teksta sa naslovom "Najlakše padaju žene na šalterima?".
Premda se upušta i u veze s kolegicama s posla, Luka priznaje da mu je najlakše zavesti žene koje rade na šalterima u banci, pošti, vodovodu... Dođem u banku raspitati se o uvjetima podizanja kredita i usput pokupim broj mobitela službenice na šalteru. Ma, bitan je taj prvi kontakt, ako ti dade broj mobitela, riješio si pola posla.
To me podsjetilo na jedan događaj od prije dvije godine. Ušetao sam u poslovnicu čuvene banke da platim neki račun i uzeo sam broj. Mrzim redove u bankama jer uvijek čekam oko pola sata, a onda sam gotov za 5 minuta. Dok sam sa gomilom sličnih jadnika i jadnica čekao da se ispiše moj redni broj i slušao onaj prokleti, iritantni zvuk kojeg puste svaki put kad se novi broj pojavi na displeju, promatrao sam zgodne službenice, koje su prolazile, i nadao se da će me primiti neka od njih. Kad mi već uzimaju proviziju barem će mi oči uživati... Napokon je došao red i na mene pa sam požurio prema šalteru da čim prije počnem zurit u žensku, a kad tamo tip ! I to ne bilo kakav nego jedan od onih čudnih, ženskastih za koje odmah pomisliš da su homići. Samo mi je to još trebalo ! Tip je brzo sredio plaćanje i već sam se spremao kidnuti u smjeru izlaza kad me tip zaustavio sa pitanjem jesam li zainteresiran za ostale usluge koje banka nudi. Ne znam dobivaju li službenici neku proviziju od banke ako nekome uvale te dodatne usluge, ali mi idu na živce sa tim pitanjem. Najradije bih im rekao: "Da, upoznat sam sa tim vašim uslugama i ne želim ih ! Naplaćujete mi svaku sitnicu i zarađujete daleko iznad hrvatskog prosjeka, a sada mi želite uzeli još više kako bi vaši menađeri dobili još veće bonuse ! E nećete !!!". Ali, naravno, treba ostati fin pa sam jednostavno odgovorio "Ne.". Seksi plavuša, koja me zadnji put to pitala, je nakon negativnog odgovora odmah odustala pa mi je poslije bilo žao što je moje maštanje o seksi profesorici i meni kao učeniku tako brzo završilo. Međutim, ovaj tip se nije dao tako lako. Počeo je verglati o tim dodatnim uslugama, a ja sam kratio vrijeme gledajući stražnjicu službenice, koja je iza njega petljala sa nekakvim papirima, i zamišljajući kako rukom pljaskam po tom sočnom dupencu. Kad je tip završio sa pričom, ponovio sam odlučno "Ne" i spremao se otići. Tada se dogodilo ONO ! Tip mi je uvalio svoje ime, prezime, broj mobitela i rekao mi da ga slobodno nazovem ako želim dodatne informacije ! Banku sam napustio blijed kao krpa, očiju izbuljenih od šoka i drhtavih ruku. Nakon tog incidenta sam prešao na Internet bankarstvo.

2007. je na izmaku i nova, 2008. samo što nije zakucala na vrata. Pripreme za doček su praktički završene. Kolači su ispečeni, svinjska rebrica i krvavice se još peku, kiselo zelje je spremno, kao i Žuja i slična jeftina cuga, u kojoj se može efikasno utopiti tuga. Oni imućniji su sigurno nabavili i vatromet, koji će doslovno u dim odnijeti par stotina ili tisuća kuna. Tu je i neizostavno pravljenje popisa obećanja, koji obično započinju sa "Od nove godine...", a nastavljaju se sa "prestajem piti/ pušiti/ zaje... se na poslu i učlaniti ću se na Iskricu i početi tražiti curu/ dečka/ vježbati svaki dan.". Međutim, mislim da je od svih tih sitnica važnija odjeća za najluđu noć. Bilo bi skroz čudno da su na dočeku svi zakopčani do grla, a jedino se vi pojavite gole k'o od majke rođene, zar ne? Proteklih mjeseci su se izredali razni Cro-a-porteri, Fashion incubatori, Fashion weekovi i slična sra... ovaj mislio sam napisati "važni modni događaji" na kojima su nas razni muljato... hm, fashion gurui i ugledni stilisti upoznavali sa najnovijim trendovima u modnom svijetu. Budući da je modna industrija leglo nemaštovitih dosadnjakovića, koji otprilike svakih 20 godina iz naftalina izvlače neprodanu robu i prodaju je naivkama kao najnovije kolekcije za tekuću godinu, odlučio sam vam predstaviti najgore promašaje modne industrije iz 2006. godine.
Šešiti, kape i ostala glavopokrivala
Stara narodna poslovica kaže "Čizma glavu čuva, a šubara je kvari.". Autor navedene umotvorine očigledno nikada nije pokušao čekati tramvaj dok živa u termometru pokazuje -10 i dok puše sjevernjak jer mu nešto takvo nikad ne bi palo na pamet. Na svu sreću, danas se malo tko drži narodnih mudrosti i većina je opskrbljena nekim glavopokrivalom. Da su neki stvarno spremni staviti svašta na glavu, najbolje pokazuje primjer jedne kolegice sa posla koja si je na glavu nabila šeširić kojeg se najtočnije može opisati kao noćnu posudu, kojoj je netko otkinuo dršku i obojio je u kričavo narančasto. Čini se da trgovina, u kojoj ju je kupila, nije imala niti jedno ogledalo jer drukčije ne znam objasniti što joj je došlo da si TO stavi na glavu.
Tko se uniforme laća...
Odjeća inspiririana vojničkim uniformama, zapravo, zna biti prilično seksi. Naravno, govorim o odjeći namijenjenoj ženama. Hlače su obično tako skrojene da guza u njima izgleda zaobljenija i krupnija. A tek majice sa maskirnim uzorkom ! Dubok dekolte iz kojeg samo što ne iskoče dvije prekrasne cici... Hm, kad čitam prethodne retke pitam se što sam ja, zapravo, gledao odjeću ili izbočenja ispod odjeće... No nema veze ! Želim reći da, kao što se može pretjerati sa čokoladom, može se pretjerati i sa odjećom u vojničkom stilu. Većina žena se zadovolji jednim komadom odjeće u tom stilu, ali uvijek se nađe neka koja mora od glave do pete biti odjevena kao kontrašica u hollywoodskom filmu ŽBLJ produkcije. Kad ugledam takvu, poželim joj prići i reći "Oprostite, možete li mi reći kada započinje državni udar u Venezueli. Znate, imam neke dionice ondje...".
Za popravni dom spremni !
Kad mome printeru ponestane boje, umjesto normalnog otiska se dobivaju prugasta slova. Sličan problem su, vjerojatno, imali u tvornici majica. Dobili su naruđbu za 1000 rozih majica, a imalu su boje samo za njih 500. Danima su, poput profesora Baltazara, hodali gore-dolje po pogonu i smišljali kako da riješe problem. I dosjetili su se ! Napraviti će prugaste majice ! Naručitelji, naravno, isprva nisu bili oduševljeni, ali kada su im dokazali da su pruge roze mogli su samo slegnuti ramenima i preuzeti majice. Na kraju krajeva, svi znamo kako situacija može postati usijana kad gomila žena nahrupi u trgovinu odjećom, a trgovac im nema što ponuditi. Po mojem skromnom mišljenju to je bila jedna od najgorih ideja u povijesti. Osim što osoba, koja nosi prugastu majicu, izgleda kao da je upravo kidnula iz Lepoglave ili se naslonila na netom ofarbanu ogradu, te majice imaju i određene negativne vizualne efekte. Čini se da svi nisu upoznati sa tim efektima jer ne znam kako bih drukčije objasnio da osoba u profilu napiše "Koji kilogram viška", a zatim se na susretu pojavi u majici sa vodoravnim prugama. Ah, vjerojatno ju je obukla naopako. To je sigurno majica sa okomitim prugama.
Trebate li pomoć, bako?
Kad bi ljeto prošlo, a živa u termometru se počela sve više spuštati, starije žene bi preko ramena nabacile nešto što izgleda kao gruba čipka od vune. Nemam pojma kako se zove ta strahota od odjevnog predmeta, ali sjećam se da su ga po zimi nosile isključivo bakice. Međutim, jednog je dana neki trgovac sa neobičnim smislom za šalu, postavio tu STVAR na odjel trendovske odjeće, baš pored natpisa "NAJNOVIJA KOLEKCIJA". I Pandorina kutija se otvorila... Kad na ulici ugledam ženu sa tim objektom, prvo što mi padne na pamet je "Ah, jadna starica. Dobro se zabundala, ali si je zaboravila staviti vatu u uši.". Pa makar "starica" imala 25 godina, plavu kosu i bujne cic...
Repriza
Prošle godine sam napisao kratak kritički osvrt na temu plitkih hlača. Osvrt je prošao potpuno nezapaženo, a hlače ne samo da su postale još pliće nego i uže u struku. Vjerojatno da ih se lakše navuče na sebe. Pokušao sam shvatiti zašto bi netko kupio hlače koje se teško oblače i koje užasno stoje, ali nisam uspio. Možda mi vi možete pomoći. Zamislimo tipičan primjer. Normalno građena žena, sa mjerama 90-62-90, ulazi u trgovinu odjećom i od seksi prodavačice sa dubokim dekolteom traži plitke i uske hlače. Nakon što je potrošila pola sata vremena da ih navuče na sebe, naša pacijentica dolazi pred ogledalo i prvo što vidi su trbuh i struk kako vise preko ruba hlača. Par sekundi se šokirano promatra, a zatim nekako smogne snage da izusti "Isuse ! Debela sam !". Nakon te nemile scene odlazi na blagajnu, plaća nekoliko stotina kuna za hlače, a zatim odlazi na dijetu. I onda se svi čude zašto su na dijeti uglavnom žene. Naime, muškarci ne nose odjeću u kojoj izgledaju debelo.
Bube i ostala stoka sitnog zuba
Mislim da nikada neću shvatiti zašto žene kupuju i nose torbice. Mi muškarci se u životu savršeno dobro snalazimo i bez torbica. Što će nam torbice kad imamo džepove?! Koliko su džepovi praktični, najbolje pokazuje primjer mog starog. Kad bi on povadio sve što nosi u džepovima bio bi lakši barem pet kila. Jeste li ikada čuli da neka žena nosi toliki teret u torbi? Naravno da niste jer tako nešto ne postoji ! Koji je onda smisao torbica? Torbica bi mogla poslužiti za samoobranu, pogotovo ako bi se u njoj nosila cigla. Iako se u ženskim torbicama može svašta pronaći, sumnjam da bilo koja žena nosi tako nešto u torbici. Ne samo da ženama nije dovoljno da posjeduju nešto tako glupo, kao što je torbica, nego, pazite sad, torbica mora imati odgovarajući oblik, boju i mora se dobro slagati sa cipelama ! Koliko su žene opsjednute potragom za savršenom torbicom nabolje pokazuju primjeri žena koje su u svojoj opsjednutosti zalutale na dječji odjel. Na veliku žalost svojih bližnjih, upravo tamo su uspjele pronaći svoju savršenu torbicu. Sada ih se može vidjeti kako ponosno koračaju gradom sa torbicama u obliku žirafe, kornjače ili bubamare. Upravo je kod torbice od bubamare izopačena mašta modnih kreatora došla do punog izražaja. Nisu im bile dovoljne samo crne točkice na crvenoj podlozi nego su još morali dodati komad crne plastike da glumi bubamarinu glavu ! Kad sam vidio taj užas od torbice, gurnuo sam ruke u džepove, tek toliko da provjerim imam li muhomlat pri ruci...
Sretna vam nova godina i pripazite kako ćete se obući večeras ;-)

Eto, nogirala me još jedna. Za razliku od svih žena, koje su me nogirale prije nje, ovaj put sam ja započeo dopisivanje. Sve je počelo kad sam se, jednog jutra, probudio sa suludom idejom da bih trebao redefinirati svoje kriterije za izbor žena kojima ću se javiti. Naime, žene koje nisu odgovorile na sva pitanja zaobilazio sam u širokom luku jer sam zaključio da su na Iskrici samo radi ubijanja vremena ili da su već zauzete pa muljaju izbjegavajući odgovarati na pitanja koja bi ih razotkrila. No, kao što rekoh, tog dana sam odlučio promijeniti kriterije. Na kraju krajeva, od dvije žene koje su ispunjavale moje kriterije i kojima sam se javio, jedna nije odgovorila, a od druge sam dobio odbijenicu napisanu sa puno stila. Opsjednut svojom fiks-idejom, bacio sam se na pregledavanje profila. Na početku se izredalo nekoliko profila sa uobičajenim odgovorima: ne žele dosadnog, šutljivog, pesimističnog, niti muškarca koji kopa nos ili mljacka dok jede itd. Nevjerojatno je kako su te žene netolerantne i izbirljive ! Polako gubeći nadu, otvaram jedan od posljednjih profila žena koje zadovoljavaju moje minimalne kriterije, a kad tamo... Žena nije odgovorila na 2, meni najstrašnija, pitanja, ali je zato pod omiljeni citati napisala "Nitko nije savršen:)". Vraćam se još jednom na opis njenog fizičkog izgleda: kratka, smeđa kosa i plave oči. Odmah sam se sjetio filma "Hakeri" i božanstvenog izgleda Angeline Jolie. Mamice, mislim da mi se priviđa Angelina ! Osjetio sam oluju u glavi i poruka se počela slagati sama od sebe. Međutim, bilo je vrijeme za subotnji izlazak tako da je nisam ni počeo pisati. Izlazak je, po običaju, bio neuspješan tj. ni jedna žena se nije zainteresirala za mene. Kući sam se vratio oko pola 2 u jutro i odmah sam se ulogirao na Iskricu da snimim njen profil, kako bih se njime pomagao kod pisanja poruke. Nisam mogao vjerovati svojim očima ! Žena mi je posjetila profil ! A tako sam je želio iznenaditi... Međutim, još uvijek nije sve bilo izgubljeno ! Odmah sam se bacio na pisanje poruke. Nakon 2 sata pisanja, uspio sam sklepati nešto što je bilo koliko-toliko prihvatljivo za slanje.
Kuc, kuc
Dobar jutar, profesorice ! Oprostite što kasnim na nastavu, ali pukla je guma na tramvaju. Osim toga, čuo sam da na uvodnom satu, kojeg sam propustio jer sam imao pametnijeg posla u životu, niste rekli ništa o kašnjenju pa se nadam da mi to nećete zamjeriti. Kašnjenje mislim. Međutim, ja sam se kod kolega raspitao o uvodnom satu i saznao sam da ste Vi naša nova učiteljica seksualnog odgoja. Hej ! Zašto ste uzeli tu crvenu kemijsku i imenik u ruku ? Mali Ivica mi je rekao da će te nam to predavati ! Nisam ja kriv ! Pogledajte samo kako se u zadnjoj klupi pokvareno smije. Ivice, mamicu ti, za ovo ćeš zaorati facom po asfaltu pod velikim odmorom ! Možemo li zaboraviti ovaj sićušan incident? E da, još sam čuo da ste završili FKK... Joj, nee ! Mislio sam reći FF, ali izletjelo mi je ono drugo. Dakle, završili ste FF, ali ste, na uvodnom satu, jako malo toga rekli o sebi što me prilično iznenadilo. Mislio sam da filozofi nisu u stanju prestati pričati kad jednom počnu filozofirati. Još sam čuo da na posao dolazite biciklom. Mislim da je to dobro za Vaše i naše zdravlje. I stara profesoricaiz matematike je na posao uvijek dolazila biciklom, a odlazila pješice. Ona bi svaki dan, iz čistoga užitka, podijelila nekoliko jedinica, a mi bi joj, iz čiste zahvalnosti, izbušili gume. Mislim da je životni stav "Dobro se dobrim vraća" temelj zdravih međuljudskih odnosa u društvu. Kod Vas mi se posebno svidjelo to što ste na uvodnom satu rekli da nitko nije savršen. I ja mislim isto. Na primjer, Vi smatrate da je životinja od pliša kućni ljubimac. Ja smatram da je životinja od pliša kućni ljubimac za mog malog kućnog ljubimca Miceka. Micek je, inače, moj mali psić. Gdje Micek prođe, tu životinje od pliša više ne rastu ! I zato mislim da niste savršeni kad životinje od pliša smatrate kućnim ljubimcima. Mislim, kakav je to kućni ljubimac koji ne ispusti niti glasa kad ga se dočepa moj Micek? Eto, bila je to kraća isprika zbog kašnjenja na nastavu. Nadam se da me nećete puknuti na Vašu ignore listu... ovaj mislio sam reći "Predložiti za ukor sa isključenjem zbog nepristojnog vladanja.". Uvjeravam Vas da će te uživati na našoj školi, a posebno u našoj kantini. Saznao sam da volite makrobotaničku i zdravu hranu, a upravo takvu hranu obožava pripremati naš kuhar Mile. Njegova omiljena uzrečica je "Nema tice do prasice !". Ja bih se sada, ako nije problem, povukao na svoje mjesto.
P. S. Nego, zanima me da li dajete i privatnu poduku za antitalente mog kalibra.
Ovakve poruke inače pišem nekoliko dana, ali tada sam već bio toliko umoran da mi je postalo potpuno svejedno da li će žena odgovoriti pa sam je jednostavno poslao. Ako i ne odgovori, poruku mogu iskoristiti u weblogu, u serijalu "Povijest neuspjelih pokušaja"  za privlačenje drugih žena. Međutim, žena je odgovorila i počeli smo se dopisivati. Nakon nekoliko razmijenjenih poruka, shvatio sam da žena piše kratke i nezanimljive poruke. To me posebno smetalo jer sam prije nje nogirao curu koja mi je pisala duge i zabavne poruke. Da, dobro ste pročitali. Čak sam i ja nekog nogirao. Osim što su joj poruke bile kratke, uvijek bi izbjegla dati odgovore na dio pitanja koje sam postavljao. Da sam je tražio kućnu adresu ili ispitivao o seksu, shvatio bih zašto ne želi odgovoriti, ali postavljao sam joj pitanja slična onima u profilu. Koliko se god ja trudio, rezultat je uvijek bio isti. Nula. Ništa. Niks. Nada. Zero. Nakon nekog vremena, počeo sam se osjećati kao da se dopisujem sa zidom. To se odrazilo i na duljinu mojih poruka koje su postale 50-tak posto kraće od onih koje inače pišem. Međutim, jednog dana mi nije uopće odgovorila na poruku. Prolazili su dani, vidio sam da dolazi na Iskricu, ali mi nije odgovarala. Na kraju je prošao cijeli tjedan bez odgovora. U redu, nogirala me još jedna, malo me zaboljelo, ali što onda kad nam je komunikaciju bila loša. Nakon par dana je ipak stigao njen odgovor. Po običaju nije odgovorila na dio mojih pitanja, ispričavala se kako nema inspiracije i vremena i kako joj je neugodno da mi odgovara kratkim porukama na moje duge. Tu se pojavila prva napuklina u mom strpljenju, ali sam joj ipak počeo pisati poruku. Međutim, što sam više pisao, napuklina je postajala sve šira i šira, pa sam poruci počeo dodavati i ovakve "začine":
I da ne zaboravim, neću se baciti kroz prozor. Tužit ću te ostalim iskričarima tj. sve ću napisati u svom weblogu :-) I morat ću te razočarati. Pisma koja ti dobivaš su kratka pisma ili pisma srednje dužine.
Nekako sam došao do kraja poruke, napisao i P.S., a onda sam usporedio veličine naših poruka. Moja je opet bila puno duža. Tu sam puk'o k'o kokica pa sam dodao još i ovo:
P.P.S. S druge strane, tko zna. Možda se ja odlučim na prekid dopisivanja. Bilo bi to već drugi put ove godine. A mislio sam da će ovo biti još jedna dosadna godina... :-))
Već tada sam postao svjestan da je besmisleno nastaviti dopisivanje sa njom i da bi bilo najbolje da joj na poruku kratko odgovorim "Nogirana si !". Međutim, onda sam počeo razmišljati kako je teško pronaći ženu koja bi imala strpljenja za mene i kako moram biti sretan što sam uopće naletio na nju jer su već tolike pobjegle glavom bez obzira, zatim sam razmišljao kako sam utrošio puno vremena na pisanje odgovora i još 101 glup razlog zašto ju ne smijem nogirati pa sam poslao odgovor kojeg sam napisao. Naravno, žena je na poruku odgovorila odmah drugi dan. Napisala je da ne voli prijetnje i da se više ne želi dopisivati samnom. Moram priznati da u trenucima pisanja i slanja poruke te rečenice nisam doživljavao kao prijetnje. U mojoj obitelji je to potpuno normalan način međuljudske komunikacije ( Sjeća li se tko letka "Djeca uče one što doživljavaju", koji su nekad visjeli u ambulantama opće medicine? ) pa sam mislio da se tako seljački mogu ponašati i na Internetu. Sad sam svjestan da sam pogriješio i da je to još jedan dio moje osobnosti na kojem bih trebao poraditi. Kad jednog lijepog dana nađem vremena za to... Žena mi je očitala dobru lekciju o prijetnjama i provođenju odluka i mogu reći da je potpuno u pravu. Naravno, ako zanemarim ove dvije sitnice:
I pitanja na koja se čovjek može raspisati su također jedna jako relativna stvar.
Licemjerna sam, volim čitati duga pisma, ali pišem jednostavna.
Prvom je pokušala svu ili barem većinu krivice za neuspješnu komunikaciju svaliti na mene. Znam da sam dosadan i pun drugih mana, ali ta rečenica me stvarno zasmetala jer ne volim kad mi se pokušava prišiti odgovornost za nešto što nije isključivo moja krivica. Ako sam ja toliko dosadan i nemaštovit, zašto nije pokušala usmjeriti komunikaciju prema stvarima koje ju zanimaju? Upravo zbog takvih se bojim prići ženama jer čak i kad je žena šutljiva, ja ispadam kriv za sve. Druga rečenica me smeta jer, po mom skromnom uvjerenju, pokazuje mentalni sklop prosječne iskričarke koja očekuje da ju se zabavlja, a nije spremna ponuditi ništa za uzvrat. Međutim, kad se podvuče crta i prebroje plusevi i minusi, ovo je bilo jedno od mojih uspješnijih dopisivanja. Našao sam dovoljno hrabrosti da se opet javim iskričarki, ona mi je pozitivno odgovorila, a nogu sam dobio tek nakon moje 12. poruke. Žene koje se jave meni obično me nogiraju nakon 3. ili 4. poruke dok je apsolutni rekord nogiranje odmah nakon mog odgovora na prvu poruku. I na kraju, primio sam nogirajuću poruku sa obrazloženjem nogiranja što nije napravila niti jedna prije nje. Ako na trenutak zanemarim činjenicu da sam se ponio kao kreten ( Iskreno govoreći, to bih vrlo rado zaboravio. ), jedini minus u mojoj računici je taj što sam joj dopustio da me nogira jer da sam ja nogirao nju, mogao sam si popraviti omjer primljenih i poslanih nogiranja i malo ojačati vlastiti ego koji se opasno istopio višegodišnjim neuspjesima na Iskrici. Zapravo, kad sad razmišljam, trebao sam je nogirati odmah kad mi je napisala da voli jesti fileke. Mislim, tko normalan voli jesti fileke ?!?!

Prošle godine sam objavio kraću ( He, he, he... ) modnu kritiku koja je postigla nezapamćen uspjeh. Tekst je bio toliko uspješan da sam dobio čak 0 ( velikim slovima: NULA !!! ) komentara. Po mome skromnom uvjerenju, nešto tako uspješno treba imati i svoj nastavak. Ovaj tekst sam želio napisati prije dolaska proljeća. Međutim, zima je bila duga, a zatim je odmah došlo ljeto što me potpuno zblesiralo i tekst je privremeno završio u bespućima particija, sektora i direktorija na mom hard-disku. "Privremeno" se odužilo više nego što sam planirao, 2006. je već na izmaku i moj tekst je sad već pomalo demodiran. Šmrc, šmrc... Ali stara poslovica kaže "Bolje ikad nego nikad !". Drage iskričarke, nadam se da će vam ovaj tekst pomoći da se neka od vas 2008. ne prepozna u tekstu pod nevjerojatno maštovitim naslovom "Modne strahote 2007".
1. Štikle
Iako izgledaju kao minijaturna sprava za mučenje, štikle su za mene nevjerojatno seksi. Ako žena može 8 ili 9 sati dnevno izdržati u tom čudu od odjevnog predmeta, sigurno će uspjeti izdržati onih par godina, dok ne otegne papke, u braku samnom. Što može biti više seksi i napaljujuće od toga ?!?! Naravno, žene su svjesne kakvu reakciju štikla izaziva kod nas nezrelih muškaraca pa igraju na tu kartu i kad treba i kad ne treba. Tako se po Zagrebu može vidjeti puno mladih djevojaka koje su uvjerene da je dovoljno obući štikle da bi se izgleda seksi. Mo'š mislit' kako je žena, koja izgledao kao da će svaki čas slomiti nogu, seksi ! Dok se mladim curama, zbog njihovog neiskustva, još i može progledati kroz flasterima obljepljene nožne prste, za žene u 30-ima i 40-ima, koje nikako ne mogu shvatiti da štikle nisu prikladna obuća za šetnju po maksimirskim pješčanim stazama, stvarno nema nikakvog opravdanja. Uvijek kad ugledam takvu pomislim "Tko je pustio ovog medvjeda iz zoološkog vrta ?!?!".
2. Čizme
Điha, điha četiri noge, sve četiri krute, mi idemo na daleke pute ! Ne znam sjeća li se netko od vas ove dječje pjesme, ali meni je prošle godine često padala na pamet. Naime, jedna kolegica sa posla je u zimskim mjesecima dolazila na posao u smeđim kožnim čizmama i bijelim hlačama koje bi ugurala u te čizme. Nedostajala joj je još samo ona smiješna kapa, kakvu nose džokeji, da slika bude potpuna. Kao što svako dijete zna, tamo gdje su džokeji ima i konja, a tamo gdje su konji ima i one neugodne konjske kakice u koju neoprezan šetač može vrlo lako ugaziti. Zato sam, kad god bih prolazio pored njenog stola, za svaki slučaj uvijek gledao u pod.
3. Hlače
Iako se hlače smatraju muškim odjevnim predmetom, velik broj žena znatno češće nosi hlače nego haljine. Naravno, da bi se istaknula razlika između muškaraca i žena ( i maznula koja kuna više ), modna industrija je ženama namijenila plitke hlače. Ne znam na što su mislile osobe koje su dizajnirale te hlače, ali sam duboko uvjeren da ih nikada nisu pokušale nositi jer da jesu nikad im ne bi palo na pamet da ih puste u prodaju. Tipično ponašanje jadnice koja se zeznula i kupila takve hlače izgleda otprilike ovako: Žena izlazi iz tramvaja i povlači hlače prema gore jer ima dojam da joj padaju. Prođe par metara pa ih opet povlači prema gore. I tako svakih nekoliko metara. Možda je takvo ponašanje erotično robotu koji cijeli dan i noć, uvijek istim kretnjama, sastavlja automobile u nekoj japanskoj tvornici, ali meni to ide na živce. I užasno me je strah da se neka budala ne sjeti da bi, u ime jednakosti spolova, i muškarci trebali nositi plitke hlače. Već se vidim kako za par godina ulazim u tramvaj, a sa svih strana me okružuju dlakavi, pivski trbusi. Brrrrrrrrrr... Smrz'o sam se od te pomisli !
4. Torbica za alat
Ako ste pomislile da sam zabunom među ženske odjevne predmete postavio i jedan muški, prevarile ste se. Prije bi se moglo reći da su pojedine žene, umjesto na ženski, zalutale na muški odjel. I to u dio sa opremom za radnike gdje im je za oko zapeo zgodan, široki remen sa praktičnom, kožnom vrećicom u indijanskom stilu. Kako na tim odjelima nema stilista, nije bilo nikog tko bi im rekao da bi uz taj remen trebalo uzeti set šerafcigera i kombinirki. Tek toliko da slika bude zaokružena...
5. Gaćice
Iz godine u godinu ženske gaćice postaju sve manje i manje i sve izloženije pogledima okoline, na sveopće oduševljenje pohotnih muškaraca poput mene. Međutim, postoje i žene koje će vam na pitanje: "Kakve gaćice obično nosite?" odgovoriti"A što su to gaćice ?!?!". Vjerojatno mislite da je riječ o urbanoj legendi ili o dijalogu iz lošeg pornića. Do prošle godine sam i ja razmišljao na taj način, ali onda sam promijenio mišljenje. Dva su događaja utjecala na promjenu mojih stavova. Najprije se na jednoj zabavi jedna vrlo seksi plavuša u plitkim hlačama malo previše nagnula preko stola, dok sam ja gledao u njenom smjeru. Vidio sam joj hlače, vidio sam joj dio guze, ali nisam uspio ugledati gaćice. I gledao sam, i gledao, ali gaćica nije bilo na vidiku. Kao da ih je guza popapala... Uglavnom, sve sam pripisao prevelikoj količini Coca Cole i pokušao zaboraviti taj strašni prizor. Međutim, novi, još strašniji prizor me dočekao tamo gdje sam se najmanje nadao. Na radnom mjestu ! Na hodniku sam naletio na jednu kolegicu ( plavuša, naravno ) koja je uvijek sređena od glave do pete. Takve žene su pravi izazov za mene jer svaku ženu uvijek odmjerim od glave do pete. Čim sam je ugledao bacio sam se na skeniranje, ali mi se skener ubrzo zaglavio na njenom golom trbuhu, tik iznad ruba hlača ( plitkih, naravno ) iznad kojeg su provirivale ne dvije, ne tri nego čak četiri crne dlake ! Crne dlake na plavuši ?!?! Prevarantica !
6. Majice sa dubokim izrezom
Žene često vole istaknuti kako im smeta kada, tijekom razgovora, muškarac sa blesavim smješkom na licu gleda u njihove grudi umjesto u oči. Slažem se da je vrlo nepristojno kad se sugovornicu ne gleda u oči, ali žene bi trebale stvari sagledati i iz muškog kuta. Živimo u svijetu u kojem push-up grudnjaci od žene ravne poput daske mogu napraviti novu Pamelu Anderson. Živimo u svijetu u kojem majice imaju velike izreze. Živimo u svijetu klimatskih promjena i znojnih grudi. Molim vas, recite mi kako vas možemo gledati u oči kad se tak' oblačite ?!?! Ako želite da vas gledamo u oči, počnite se oblačiti k'o opatice !
7. Šiške
Ja volim šiške ! Sve žene bi morale nositi šiške ! Šiške mogu sakriti vaše nedostatke ! Sa šiškama se ne može pogriješiti ! Eh, bila je to još jedna moja zabluda koja se rasprsnula kao balon od sapunice. Naravno, opet je riječ o jednoj kolegici sa posla ( Mislim, pa nisam ja kriv što ih ima puno ! ). Žena je uvijek imala kosu začešljanu na stranu tako da joj je čelo bilo golo. Međutim, jednog dana je vjerojatno shvatila da u jutro gubi previše vremena na češljanje pa je otišla frizerki da joj sredi šiške. Hm, ili si ih je možda sama sredila u kućnoj radinosti... Kako god bilo, rezultat je čista katastrofa ! Žena si je, naime, napravila šiške u obliku luka tako da joj je kosa najkraća na sredini čela, a postaje duža prema njegovim rubovima. Osim toga, šiške joj nisu onako lepršave kao što bi trebale biti već djeluju kao da su zaljepljene za čelo. Ni dok je kosu češljala na stranu nije bila posebno zgodna, ali sada, majko mila, izgleda kao prava vještica ! Lice joj sada djeluje nekako smežurano i stisnuto, a nos dug i špičast. Mislim da bi se odlično uklopila u dječju predstavu o Ivici i Marici.

Naguravajući se sa gomilom penzića, jutros sam se opet uspješno dokopao svog ( obožavam tu riječ ) BESPLATNOG primjerka današnjeg "Metro Expressa". I još mi je zgodna plavuša, koja ih dijeli, sa smiješkom zaželjela dobro jutro. Kakav prekrasan početak novog radnog tjedna ! Nisam potrošio niti lipe od plaće koju nisam zaslužio, a nasmiješila mi se ženska koju bih rado... Hmmm, gdje sam ono stao? Nakon otprilike pola sata mučenja u vozilima ZET-a, stigao sam na posao gdje su me najprije poslali na nekakvu prezentaciju, zatim su mi uvalili sastanak, pa opet prezentaciju, nakon koje je uslijedio popodnevni spavanac... ovaj, mislio sam reći još jedan sastanak. I tako mi je prošao dan, a da nisam niti prstom maknuo. Eh, da je barem više takvih dana... Baš sam se spremao posljednji put provjeriti pristiglu poštu kad mi je pogled pao na današnji "Metro Expressa". Zbog njega sam riskirao da me neki penzić opali štapom ili ugrize umjetnim zubalom, a na kraju ga cijeli dan nisam stigao niti otvoriti ! Pomislio sam "Hajde da ga malo prelistam prije nego što krenem kući". Nadao sam se da će biti slika neke oskudno odjevene žene, a niti Evin kostim mi ne bi bio mrzak he, he, he... Međutim, nisam imao sreće. Sami dosadni tekstovi ! Tek na predzadnjoj stranici moju pažnju je privukao članak pod naslovom "Papine roditelje spojio oglas". Zanimljivo ! A ja sam naivno vjerovao da su takvi oglasi i Iskrica proizvod suvremenog svijeta. Novinari su si dali truda pa su iz starih novina iskopali, i u članku citirali originalni tekst oglasa:
Niži državni službenik, samac, katolik, 43, s mirovinskim osiguranjem, radi braka hitno traži dobru katoličku djevojku koja zna kuhati i malo šiti te ima miraz i nešto imovine.
Molim ?!?! Da sam ja nešto ovakvo napisao u profilu, stigla bi mi gomila poruka u kojima mi ljute feministkinje poručuju "Moj ti je topli savjet da potrazis terapeuta!!!" ili "cista negativna energija, osoba koja ne zna sto zeli,prikriveno mrzi zene,a usto lose izgleda(mali ,mrsavi komarac)...". Međutim, papin otac je živio u znatno tolerantnijem vremenu nego što je današnje pa mu se na oglas nisu javljale histerične, feministički nastrojene čudakinje već mu se javila stanovita Maria Peintner. Ostatak priče ne bi smislili niti hollywoodski scenaristi: oženili su se i dobili troje djece od kojih je jedno ( muško, naravno ) postalo papa. Da ne povjeruješ ! Prošli tjedan me šokirao novinski članak u kojem neki tip priča kako žene sa Interneta lako pristaju na seks iako im otvoreno kaže da želi samo avanturu. Ja sam cijelo vrijeme bio uvjeren da žene pristaju na seks tek kad im se obeća brak, dok na brak pristaju tek kad im muškarac obeća da će on svaku večer prati posuđe i iznositi smeće iz kuće. Do prije tjedan dana bih gurnuo ruku u vatru da su muškarci, koji traže avanturu preko Interneta ili "dobru katoličku djevojku koja zna kuhati i malo šiti te ima miraz i nešto imovine", osuđeni da nikad ništa ne upecaju. Sada više nisam tako siguran. Zapravo, intenzivno razmišljam da i sam isprobam jedan od tih pristupa. Naravno, prilikom pisanja oglasa, u obzir moram uzeti i svoja ograničenja jer se laganje lako prokuži. Seksualnim umijećem se baš ne mogu pohvaliti, ali taj sitni nedostatak zato nadoknađujem beskrajnom lijenošću. Zato će moj oglas, ako ga ikad odlučim objaviti, glasiti otprilike ovako:
Trećerazredni dipl. ing. elektrotehnike, zaposlen u poznatoj firmi ( da ne bi bilo zabune, poznata firma ne znači "velika plaća" ), samac, teškojetodefinirati, 30, sa životnim osiguranjem, radi braka hitno traži dobru ženu ( mislim da sam prestar za djevojke ), koja zna kuhati, prati, glačati, čistiti, grabljati, rukovati motikom, šivati, štrikati, kačkati i kukičati. Vlastita zaliha krpa i sredstava za čišćenje poželjna, ali nije uvjet. Nudim zajednički suživot u mirnom zagrebačkom kvartu i prekrasan pogled na vodu u susjedovom bazenčiću na napuhavanje.
Svaka bi me iskričarka poželjela za muža, zar ne?
P.S. Ovaj tekst sam pokušao postaviti u weblog u noći sa ponedjeljka na utorak, ali Iskrica nije radila tako da nije baš aktualan, ali eto...

Od dana kada sam se učlanio na Iskricu zanimalo me je zašto je ovdje učlanjeno toliko osoba koje su sretno oženjene ( udane ) ili su u stabilnoj vezi. Koliko sam ja shvatio koncepciju braka odnosno veze, ljudi stupaju u takav odnos zato što se vole, zato što se ugodno osjećaju kada su zajedno i zato što žele više vremena provoditi zajedno. U takvu koncepciju se teško mogu uklopiti izvanbračne avanture i dopisivanje sa anonimusima, koji se skrivaju sa druge strane monitora. To pitanje me toliko mučilo da sam počeo vjerovati da je to, zapravo, tajna velike moći koju je Misteriozo ( lik iz glupog crtića koji se emitirao prije dosta godina ) čuvao zaključanu u podrumu svoga dvorca. Mislio sam da tu tajnu nikada neću otkriti sve dok mi danas, tijekom večere, nije u ruke dospio jučerašnji Večernji list. Na naslovnici se isticao veliki naslov "Svakom Hrvatu 1740 kuna povrata", ali meni je pogled odmah skliznuo na nešto manji crveni naslov "Moderni poroci" i sliku monitora na kojem je stajala slika zgodne plavuše koja pokazuje svoju golu guzu. Uz sliku je stajalo: " BANKROT - Službenik u banci na seksi telefonu izgubio stan i posao. Str. 8", a ispod slike monitora veliki bijeli naslov "Pola milijuna građana traži partnera na webu". S obzirom da sam i ja jedan od onih koji traže partnericu preko weba, pogodio me onaj veliki crveni naslov "Moderni poroci" jer ispada da sam ja nekakav ovisnik samo zato što na ovaj način tražim curu. Zbog toga sam odlučio preskočiti vijest o povratu poreza i baciti se odmah na stranu 8. Na kraju krajeva, ove godine nisam niti podnio poreznu prijavu jer sam znao da neću dobiti povrat, a nije mi niti bilo jasno zašto su stavili sliku nasmiješenog ministra financija s obzirom da država mora dati lovu nama. Sve u svemu, zaključio sam da je članak o povratu poreza glup pa mi je to bio još jedan razlog da ga preskočim. Članak na 8. stranici je isključivo govorio o seksi SMS porukama za koje se plaća i nije imao baš nikakve veze sa velikim bijelim naslovom na prvoj strani. Jedini dio koji se odnosio na Iskricu bio je izdvojen u malom žućkastom okviru:
Najčešći korisnik erotskih siteova je srednjovječni, heteroseksualni muškarac, često i oženjen ! Ne libe se to priznati i napomenuti da traže partnericu za usputni seks. Marko P. iz Zagreba 35-godišnji inženjer koji veliki dio radnog vremena provodi na terenu, blagodatima Iskrice koristi se godinama. -Dogovorim se s djevojkom i nađemo se u kafiću izvan grada. Seks najčešće obavimo u autu i više se ne vidimo. Ja na tome inzistiram - kaže te dodaje da su sve djevojke koje se s njim nalaze u vezi ili udane. Na tome inzistira jer mu to jamči - šutnju.
Taj kratki tekst sam, sa nevjericom, pročitao nekoliko puta. Poprilično me pogodio. Onda sam pomislio: "Ma to su sigurno novinarske izmišljotine ! Od kada se Internet proširio iz laboratorija među obične smrtnike, mediji ga uporno pokušavaju prikazati kao leglo razvrata, nemorala i svakakvih čudaka i perverznjaka.". Međutim, taj kratki tekst mi je uporno odzvanjao u glavi. Što ako je istinit? Kako je moguće da taj Marko, sa takvim otvorenim šovinističkim stavom prema ženama, ima toliko uspjeha kod njih?
Seks najčešće obavimo u autu i više se ne vidimo. Ja na tome inzistiram
...i više se ne vidimo. Ja na tome inzistiram
Osjećao sam se kao da će mi se glava raspuknuti od ponavljanja tih rečenica ! Ako on na tome inzistira to znači da su te žene bile spremne na novi susret ! Ovdje sam već tri godine, a do sada sam uspio izaći samo sa dvije žene. I to jedva ! Ispada da je lakše nagovoriti ženu na seks nego na ozbiljnu vezu ! Koja sam ja budala što sam otvoreno priznao da tražim curu ! Možda sam i ja trebao tražiti ženu za avanturu? Možda bi mi se posrećilo pa bi neka od njih pristala na novi susret. Možda bi joj moja zbunjenost, šeprtljavost i preostalih 101 mana bile simpatične. Možda bi se zaljubila u mene pa bi se naše vruće igrice pretvorile u vezu. Preko seksa do ozbiljne veze ! Kakav bi to bio lijep razvoj događaja ! Na kraju krajeva, curu tražim i radi seksa, a ne samo zato da imam sa kime igrati "Čovječe ne ljuti se" u dugim, zimskim noćima... Čitam što sam napisao i vidim gomilu "Možda". Moja mašta se opet razmahala. Uh, bolje da odem spavati. Nakon čitanja takvih članaka me uvijek uhvati depresija...

Jutros sam se jedva izvukao iz kreveta. Ova sparina me ubija. Dok sam se lijeno rastezao po sobi i razmišljao koliko ću danas zakasniti na posao, pogled mi je pao na lipanjsko izdanje časopisa "Gologuze" koje se nalazilo na mome radnom stolu. Kupio sam ga jučer kada sam se vraćao sa posla, ali ga sinoć nisam stigao niti otvoriti jer su me roditelji opet natjerali da barem doma radim nešto korisno kad već cijeli dan ljenčarim na poslu. Za one koji ne znaju, "Gologuze" su časopis sa slikama guza. Na prvoj slici guza je obućena u vruće hlačice. Na idućoj slici su obično prikazane gaćice u guzi iako se uredništvu ponekad omakne pa prikaže i guzu u gaćicama. Vjerojatno pogađate da na trećoj slici guza ostane gola, ali siguran sam da ne znate što je na četvrtoj slici. Na četvrtoj slici, koju ja nazivam guza u akciji, prikazana je mokra guza, guza uvaljana u pijesak ili guza niz koju se slijeva mlijeko ( He, he, he... Baš prljava asocijacija. ). Ukratko, "Gologuze" je časopis o guzama. Naravno ženskim. Da ne biste nešto krivo pomislili... Uzeo sam časopis i počeo ga prelistavati. Listajući i uživajući u guzama Guzate ( 18 ), Guzane ( 25 ) i Guzičke ( 30 ) neočekivano sam stigao do teksta pod naslovom "Vježbe za povečanje stradžnjice". Oho ! Što je sad to? Takvih tekstova do sada nije bilo. Čini se da se uredništvo odlučilo ugledati na Playboy i privući ljude koji znaju čitati. Mo'š mislit' kako ljudi kupuju Playboy zbog tekstova o vinima i sirevima ! Baš smiješno... Osim toga, već u naslovu imaju pogrešku. Napisali su "stradžnjice" umjesto "stražnjice". Čini se da ih je malo zeznulo pisanje književnim jezikom jer su do sada uvijek pisali "dupence" umjesto "stražnjica". No, da vidim o čemu se u tu zapravo radi...
Drage naše guzičice, sigurno se divite stradžnjici Dženifer Loupez i zavidate joj što je mi pohotni muški gledimo, a vas nečemo. Sigurno želite imati dupence poput njenog. Uz naše savijete i malo vaše dobre volije i vaša guza može tako izgleati. Vježbe koje smo vam priredili su vrlo jednostavne i mogu ih izvest čak i osobe koje su se pretjerano igrale s vodikovim perom oksidom. Najme, potrebno je da što više sjedite. Kad got možete. I što duže. Vjerojatno ste ćule da doturi blebeču da je prekomjerno sijedenje štetno za zdravlje. Kakti možete dobit iskrivljenu kićmu i hemoro-nešto-ide. Ne obazirite se na takve besmislice. Ti isti doktori su govorili da su štikle štetne za zdravlje pak ih miljuni ženski i dalje nose i još uvijek imadu noge. Na kraju krajeva, zar nas nije naša Ševe ove godine uspiješno predstavljala na Eurosaundu sa himnom štiklama? No, vratimo se mi na naše tojest vaše guze... Ali samo sijedenje nije dovoljno. Svi vježbaći žnaju da je za dobre rezuljtate potrebno klopati i pravilnu kljopu. Istračivanja su pokazala da hrana iz fust fad birtija u tom pogledu daje najbolje rezuljtate. Uz pomoč te hrane osim guze ćete dobit i fin trbušćič koji če bit lijep jastućič za glavu vašeg dragog. I za kraj mislili smo i mi i na psihologijsku komponentu vježbanja. Nakon dugotrajnog sjedenja može vam nezgodno past na pamet da prekinete vježbanje jer vas je počelo boljeti dupe. U takvom slućaju potrebna je opuštajuča i stimulirajuča mjuza koja če vam pomoči da se skoncentrirate na viježbanje. Naša preporuka je mjuza benda "Ladna Žuja" i njihov megahit "Kad te stisnem za tvoje toplo dupe". Želimo vam ugodno viježbanje !
Majko mila, koliko pogrešaka u tako kratkom tekstu ! Dobro bi im došao lektor. Hmmm... Mogao bih se prijaviti. Znam da nemam potrebne kvalifikacije za taj posao, ali sigurno znam hrvatski bolje od autora članka. Osim toga, tako bih uštedio 30 kuna svaki mjesec jer bih u redakciji imao pristup časopisu prije nego što izađe iz tiskare pa ga više ne bih morao kupovati. Za škrtca poput mene svaka kuna je bitna. Putem do posla sam opet promatrao žene. Kako bi koja ušla u tramvaj odmah bi tražila sjedalicu koja bi udomila njenu guzu. Hop ! Jedna guza ode, druga guza dođe. Hej ! Tko bi rekao da i žene čitaju "Gologuze". Mislio sam da taj časopis čitaju samo muške šovinističke svinje. Barem su tako izjavile feministkinje kad su na juriš zauzele redakciju nakon izlaska prvog broja... Opa ! Kakva guza je upravo prošla pored mene. Guzovi su joj veliki poput nogometnih lopti. I kako se samo seksi bacakaju i trzaju dok korača. Mmmmmm... Neopisivno ! Pitam se koliko ta cura dnevno vježba da ima takvu guzu. 8 sati? 12 sati?! Ili možda 16 sati ?!?! Prateći tu guzu konačno sam stigao do radnog mjesta. Moje kolegice su već dugo i marljivo vježbale svoje guze. Najprije malo sjede za računalom. Onda skoknu na kavicu gdje, naravno, sjede. Nakon toga sjede za računalom do kraja radnog dana, a zatim izađu sa prijateljicama na još jednu kavicu. I još jednu rundu sjedenja. U vježbanju se posebno ističe ženska koju nisam vidio da stoji niti 5 minuta. Kad god se makne od svog stola, odmah traži novo mjesto gdje će smjestiti svoju guzu. Do sada ju je uspjela istrenirati do povećih, iako meni još uvijek simpatičnih dimenzija. Mi muškarci nismo ovako uporni kad treba vježbati bicepse i tricepse... Joj, joj kako će za par godina to biti lijep, zaobljen i guzat svijet. Niz obraze su mi skoro potekle suze radosnice. Šmrc, šmrc... He, he, he... Vraćajući se sa posla, prolazio sam gradom prepunom žena koje su u kafićima i slastičarnama marljivo vježbale svoje guze. Ha, ha, ha... Dok sam hodao prema tramvajskoj stanici, ispred mene su, jedna pored druge, hodale dvije guze. Desna je bila nešto veća od lijeve. Neko vrijeme sam ih promatrao, a onda sam ubrzao korak jer sam pokušavao stići na tramvaj. Po običaju sam se okrenuo da vidim da li su i sprijeda razvijene kao straga. S iznenađenjem sam ustanovio da gledam ženu od nekih 40-ak godina i njenu 20-ak godina mlađu kćer. Ona sa većom guzom bila je kćer ! Pred očima mi se odvrtilo jutrošnje prelistavanja "Gologuzih". Najveću guzu nije imala Guzička ( 30 ) nego Guzata ( 18 ) ! U tom trenu me počeo oblijevati hladan znoj. Žene pretjeruju sa vježbanjem ! Ako nastave tim tempom, za dvije ili tri godine svijet će biti pun guzica veličine trokrilnog ormara ! To pod hitno moram spriječiti ! Što da radim ? Što da radim ?!?! Hm, hm, hm... Najbolje je da sustav potkopam iznutra. Za početak ću se infiltrirati u uredništvo "Gologuzih"...

U moru tužnih tekstova na Iskričinom weblogu, u ožujku 2004. jedan je nadobudni iskričar s ponosom objavio da je na Iskrici pronašao ženu svog života. Čovjek je za taj tekst dobio puno komentara i gotovo svi su mu čestitali i zaželjeli sreću u vezi. Međutim, bilo je i osoba koje su mu ostavile ovakve komentare:
Doć ćeš ti nama za mjesec dana plakajući :)))
Plakajući ?! Mislio sam da se piše "plačući". Ah, čovjek stvarno uči dok je živ... Nedavno sam bio na jednoj svadbi i sada bih mogao pisati kako su orgulje u crkvi božanstveno zvučale dok su svirale svadbenu pjesmu, kako sam se ubio neumjereno uživajući u iću i piću, kako sam se nagledao žena s dubokim dekolteima i kako sam plesao s jednom od njih. Međutim, kad bih to napisao, riskirao bih da dobijem komentare poput gornjeg. Već vidim kako bi mi prigovorili da svadba nije bila moja, da sam se trovao kolesterolom i da ona ženska, sa kojom sam plesao, sigurno nije moja cura. Zato ću zbivanja sa svadbe prepričati na svoj način. Kad smo došli pred restoran, najprije sam uspio spaliti novi kuplung u automobilu mog tate sasvim nepotrebno se penjući na pločnik umjesto da sam se parkirao na parkiralištu kao i svi ostali. Kad sam se konačno dovukao do restorana, dočekale su me nekakve tugaljive pjesmice pa sam se počeo pitati da li je ovo svadba ili sam zalutao na sprovod. Između predjela i glavnog jela uočio sam jednu mlađahnu curu sa fenomenalnim plavim očima, dobrim nogama i piercingom na nosu. Žena je bila toliko zgodna da mi je odmah na pamet pao ulet kojeg žena ne bi zaboravila do kraja života. Ulet bi izgledao ovako. Prišao bih joj i rekao: "Bok ! Gledam te cijelu večer i primijetio sam da imaš šmrklj na nosu.". Od uleta sam ipak odustao jer sam zaključio da je cura premlada za mene, a drugi dan mi je mama rekla da mi je ulet oduran pa je i bolje da ništa nisam pokušao. A baš sam bio uvjeren da cure vole maštovite i neobične ulete... Kako je večer odmicala, pronašao sam novu žrtvu. Ova je bila približno mojih godina, bila je zgodna i imala je duboki dekolte i dobre noge. Malo sam se raspitao o njoj kod ostalih gostiju i saznao sam da je žena intelektualni tip. Hmmm... Za takvu neće biti dovoljan samo ulet nego ću s njom morati i pametno pričati. Nabadajući krumpiriće, bacio sam se na razmišljanje kako da ju smotam. Sredio sam cijelo glavno jelo, ali ništa pametnog nisam smislio. Povrh toga me počeo boljeti i trbuh jer se glavno jelo nije baš najbolje složilo s Coca Colom koju sam nemilice tamanio. Međutim, mojim mukama tu nije bio kraj. Društvo me pozvalo da im se pridružim na plesnom podiju baš kada je bend počeo svirati živahne pjesme. Joj ! Silno hopsanje mi je samo još više pogoršalo i onako teško stanje. Oporavio sam se tek pred kraj večeri. Tada je i žena koja mi se sviđala napokon ostala sama za stolom. Bila je to prilika koju sam čekao cijelu večer i trebalo je samo uletjeti. Ali sve što sam joj imao za reći bilo je: "Bok ! Ja sam Dosadnjaković.". Odustao sam od uleta jer šutnja je zlato. Bolje da sam ostao samo jedan od tipova sa svadbe nego da se o meni priča kao o "onom mutavom što zna izgovoriti samo svoje ime". Na svadbi sam ostao još otprilike pola sata, a onda sam otišao doma. Kad sam se iduće jutro probudio, mama me odmah pitala jesam li štogod upecao. Možete misliti kako je primila moj odgovor. Ukratko, svadba je, iz mog kuta, bila čista pušiona. Na svu sreću, iz mladoženjinog kuta je bila uspješna. On i njegova odabranica nemaju razloga da se na Iskricu vrate "plakajući".

Nakon zabave u Saloonu sam namjeravao napisati kritički osvrt na taj, iznimno značajan, društveni događaj. Međutim, pisanje sam neprestano odgađao i na kraju sam odustao jer mi je bilo bezveze da nakon tjedan dana pišem o nečemu što su već svi zaboravili. U međuvremenu su me dvije osobe s Iskrice pitale kako je bilo na zabavi pa sam ipak promijenio mišljenje. Ako je ovima sa Iskrice trebalo nekoliko dana da postave slike, mogu i ja valjda malo ( ha, ha, ha... ) zakasniti sa pisanjem. Kad već spominjem slike... Prije pisanja teksta sam se želio uvjeriti da se ne nalazim niti na jednoj slici sa zabave. U Saloonu je bilo toliko fotoaparata, ali je nevjerojatno da mi nitko nije uspio uslikati facu. Ha, ha, ha... Stvarno sam nevidljiv ! Još bih dodao da je od administratora Iskrice vrlo nekorektno da su stavili slike samo mlađih ljudi s obzirom da je starije društvance bilo prilično živahno za svoje godine :-))
I minus 4
Budući da nemam pojma gdje se nalazi Saloon, poduzeo sam manju izviđačku akciju. Kao vodiča sam uzeo osobu koja je tamo često zalazila. Kad smo stigli, pao mi je mrak na oči. Tamo uopće nema mjesta za parkiranje ! Kako ću se vratiti kući ako ne dođem s autom? Čini se da će ovo biti još jedna iskričarska zabava koju ću propustiti...
I minus 3
Moj najbolji prijatelj u zadnje vrijeme nije raspoložen za izlaske pa sam bio prisiljen potražiti drugu osobu koja bi samnom pošla u Saloon. Prvi koji mi je pao na pamet, bio je tip sa osebujnim smislom za šalu. Mislio sam, ako će zabava već biti dosadna zašto da ne povedem nekog tko će me zabavljati. Nazovem tipa i pitam ga želi li samnom poći na zabavu u organizaciji Iskrice. Bolje bi bilo da nisam spomenuo riječ "Iskrica" jer je tip odmah pokazao svu raskoš svog smisla za humor. Ismijao me do jaja ! Ako ikad na Iskrici nađem curu, svima ću govoriti da smo se upoznali na stanici zagrebačke podzemne željeznice. Znam da Zagreb nema podzemnu željeznicu, ali ispasti ću manje čudan ako spomenem nepostojeću podzemnu željeznicu nego ako spomenem Iskrici.
I minus 2
Jučerašnji neuspjeh me nije obeshrabrio pa sam nazvao iduću žrtvu. Ovaj mi je odgovorio da bi vrlo rado pošao samnom, ali da ne može jer već ima jedan dogovor. Dovraga ! Zar sam se trebao najaviti mjesec dana ranije ?!?! Još jedan neuspjeh ! Međutim, nada umire posljednja pa sam nastavio sa pripremama. Danas je na redu bilo šišanje. Otišao sam u frizerski salon "Ćelavi brico" kod kojeg se, inače, redovito šišam i ostao sam zatečen jer je umjesto one seksi manekenke-frizerke radila neka prosječna cura. Lijepo sam se smjestio u stolac i ženi izdiktirao precizne upute kako želim da me ošiša. Kad je žena uzela škare, tijelom mi je prostrujao neugodan osjećaj da ih žena prvi put u životu drži u ruci. Pomislio sam "Ma to mi se samo čini. Ovakav renomirani frizerski salon nikad ne bi zaposlio neku zbunjenu." i brzo sam se smirio. Međutim, žena me tada zgrabila za kosu i spremala se upotrijebiti škare. Već sam je namjeravao pitati koga vraga izvodi, kad je odjeknuo "CAK !". Kvragu ! Izgledati ću kao očerupani pijetao ! Još jednom kvragu !
I minus 1
Lagano me hvata panika. Zabava je sutra, a ja nisam našao nikoga tko bi išao samnom. Preostao mi je još samo jedan čovjek kojeg bih mogao pozvati. Nadam se da ovaj put neće biti šutljiv kao prilikom zadnjeg izlaska jer ću izgledati kao da sam došao sam. Pristao je bez ikakvog nagovaranja i nakon što sam mu spomenuo Iskricu! Konačno se i meni sreća osmjehnula.
Dan I
U petak sam se ranije pokupio sa posla da se stignem urediti i psihički pripremiti za moguća neugodna iznenađenja u Saloonu. Iako sam se cijeli tjedan uređivao, tek na odlasku sam primjetio da mi iz nosa, na sve strane, strše dlake. Dovraga ! U Saloon smo stigli u neidentificirano vrijeme. Odmah mi je u oči upalo da je Saloon prilično malen. Ispod oka sam promatrao face oko sebe i ubrzo sam shvatio da sam jedan od mlađih. Poslije sam shvatio da su se mlađi stigli kasnije i da su se uglavnom okupljali u "bijelom" salonu, ali od one glazbe mi je bilo muka pa sam se držao blizu plesnog podija. Odmah sam uočio jednu zgodnu plavušu, ali ispostavilo se da je riječ o zaposlenici Iskrice. Koja pušiona ! Nakon nekog vremena postalo mi je jasno da na zabavi ima malo slobodnih osoba i da je većina stigla u društvu ljudi koje su upoznali preko Iskrice. Pušiona na kvadrat ! No da mi večer ne bi potpuno propala, posvetio sam se svojoj omiljenoj zanimaciji u zatvorenom - promatranju žena :-) Moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen jer među iskričarkama stvarno ima obdarenih cura. Što s prijeda, što straga. Večer je sporo odmicala u promatranju kad su se blizu mog poznanika i mene zaustavile dvije prilično zgodne šminkerice. Budući da moj poznanik nije drven kao ja, odmah im je prišao i pitao ih zašto ne plešu. Odgovorile su mu da im se ne sviđa glazba ( glazba je, inače, bila odlična ). Zatim ih je pitao da li su ljubiteljice narodnjaka. One su odgovorile da jesu, a on je izveo "nalijevo krug" manevar i vratio se do mene. Kako su samo cure izgledale pokislo ! Ha, ha, ha... Posljednji zanimljiv trenutak zabave bio je kad se mikrofona dohvatila stanovita zaposlenica Iskrice. Djevojko draga, u mikrofon se ne urla ! Ako otkrijem da je tvoje neartikulirano glasanje ostavilo trajne posljedice na moj sluh, Iskrici ne gine tužba zbog narušavanja mog krhkog zdravlja. Zamislite samo kakvi će to biti naslovi u novinama "Dosadnjaković protiv Iskrice" ili "Želio naći curu, a ostao bez sluha !" ili "Na posjetiteljima partyja ispitivano novo oružje !". Ha, ha, ha...  Kako je broj ljudi u Saloonu rastao, primijetio sam da su pojedini tipovi u Saloon došli sami, a na odlasku mi se učinilo da jedan od njih ima pločicu s natpisom "sramežljiv". Ako je on sramežljiv, što sam onda ja? Uh, opet sam ispao najveći papak...

Budući da sam još prošle godine čvrsto odlučio da ću se pojaviti na sljedećoj zabavi u organizaciji Iskrice, razveselila me najava da će se zabava održati već idući tjedan. Naravno, dolazak na takvu zabavu se mora pažljivo isplanirati. Kakva vražja spontanost ! Spontanost je najbolji način da sve pođe naopako. Zato sam se bacio na detaljnu analizu poziva na zabavu.
Za vas smo pripremili još jedan u nizu nezaboravnih Iskrica partyja...
Ovakva skromnost se stvarno rijetko viđa :-)
...koji će se održati u petak 21. travnja u zagrebačkoj diskoteci Saloon s početkom u 21 sat.
Kad se održava ?!?!? U petak ??? Vi ste stvarno pukli skroz-naskroz ! Jedino mjesto na kojem želim biti u petak na večer je moj krevet.
Naravno, očekujemo vas u veeeeeeeeeelikom broju – dobro raspoložene, lijepo uređene, precizno isfrizirane i decentno namirisane.
Ha, ha, ha... I još očekujete da uletim u gužvu uređen i namirisan.  Kako da ne ! Nakon što sam se cijeli tjedan preznojavao na poslu, onako iscrpljen, zarastao u bradu, s masnom kosom i velikim, plavim podočnjacima ja sam savršeno sredstvo za rastjerivanje gomile.
Kao i uvijek, garantiramo vam najbolju zabavu u gradu jer će naš zanimljiv program, nagradne igre i dobra glazba oraspoložiti svakoga tko je umoran od svakodnevice, posla, bitka ili životnih problema.
Samohvale nikad dosta, zar ne? :-) Jedino što bi me, eventualno, moglo oraspoložiti u petak navečer je pogled na oskudno odjevene plesačice. Hoće li biti go-go plesačica? Ili barem trbušnih plesačica? Ne bi mi smetale niti striptizete. I da ne zaboravim... Hip-hop, house i slične gluposti nisu glazba nego sredstvo za mučenje. Kad sve činjenice postavim jednu ispod druge i podvučem crtu, čini mi se da je ovo još jedna iskričarska zabava koju ću morati propustiti. Ali ipak... Zanima me kako u živo izgledaju žene koje pišu onako loše profile. Možda bih mogao navratiti na 5 minuta... Ako se u četvrtak obrijem i operem kosu i cijeli tjedan idem spavati prije ponoći, izgledati ću prosječno pa ću se koliko-toliko uklopiti među sve one iznadprosječne koji vježbaju svakodnevno. Još ako će osvjetljenje biti slabo, gdje će mi biti kraj? Ili možda da dođem točno onakav kako izgledam svaki petak? Ako se neka iskričarka zapali za mene dok sam u takvom stanju, to je sigurno ljubav ( ili možda višak promila ). 25 kuna ( Nije moglo biti besplatno, zar ne? ) sam već pripremio i preostaje mi još samo da nađem nekog pacijenta koji će poći samnom. Mislim, ako dođem sam izgledati ću kao čudak. Posebno kad počnem sliniti na oskudno odjevenim iskričarkama. Recimo da sam riješio i problem pratnje. Međutim, jedna stvar me i dalje muči... Gdje je, dovraga, diskoteka Saloon?!?!?!
P.S. Ako je pločica sa imenom obavezna, ja izvodim "nalijevo krug" manevar i pravac doma. Inače, nemam ništa protiv toga da iskričarke nose te pločice :-))

Prošla godina na Iskrici je za mene bila čista katastrofa jer se nisam javio niti jednoj iskričarki. Zato sam čvrsto odlučio da ću to nadoknaditi ove godine tako što ću se javiti čak dvjema. Prvu pretragu profila sam obavio negdje krajem siječnja. Taj put sam gledao profile žena koje su dvije do tri godine mlađe od mene. Svi profili su bili nezanimljivi i niti jednoj nisam poželio poslati poruku. Nakon par dana sam se ponovno ulogirao na Iskricu i sa žaljenjem sam ustanovio da se niti jedna od tih žena nije udostojila čak niti pogledati moj profil. Nakon otprilike mjesec dana, odlučio sam pokušati ponovno. Ovaj put sam odlučio pregledati profile vršnjakinja i žena koje su dvije do tri godine starije od mene. Listam ja tako njihove profile i mislim si "Kak' si dosadna.", "Kak' si nemaštovita.", "Misliš da nitko nije skužio da muljaš.", "Nije ti se dalo odgovoriti na sva pitanja, zar ne?", "Zaboravila si napisati da si posesivna.". Takvi komentari su mi prolazili glavom sve dok nisam otvorio Njen profil. Vau ! Koja mačka ! Dugi i zanimljivi odgovori, napisani sa puno stila. Osjećao sam da se ne uklapam u sliku njenog idealnog muškarca, ustvari, bio sam dosta daleko od toga, ali to je jedan od onih profila koji me motiviraju i natjeraju da zaboravim na strah i da ženi pošaljem poruku. Međutim, odlučio sam malo pričekati sa slanjem poruke. Zanimalo me da li će ona doći posjetiti moj profil. Ulogirao sam se opet nakon par dana i osmijeh mi se razvukao od uha do uha. Došla je ! Od svih onih žena, samo ona je došla ! Došlo  je vrijeme za pisanje poruke... Dok sam čitao njen profil i razmišljao što da joj napišem, učinilo mi se da mi žena zvuči nekako poznato. Posegnuo sam u svoju bazu zanimljivih profila ( Dosadnjakovići su uvijek opskrbljeni bazom podataka. Ha, ha, ha... ) i iz nje sam iskopao profil jedne iskričarke, čiji mi je profil zapeo za oko u prvoj godini boravka na Iskrici, ali kojoj se nikada nisam javio jer se žena ispisala. Uspoređivao sam ta dva profila i nisam mogao vjerovati svojim ćoravim očima. To je bila ista osoba ! Žena je u novom profilu napisala da ima smisla za humor pa sam odlučio upotrijebiti oba profila za pisanje poruke.
Pisamce za Snjeguljicu
Bok !
Vjerojatno misliš da ti se javljam zato što si u profilu napisala da izgledaš jako dobro, što za sobom povlači da sam tijekom pisanja ove poruke razmišljao glavićem, a ne glavom, ali uvjeravam te da to nije tako. Ups ! Sada mi je sinulo da ne voliš ljude koji se služe lascivnim rječnikom.Možemo li zaboraviti ono o glavama ? Dakle, odluku da ti se javim sam donio čitajući tvoje odgovore i gledajući slike koje si stavila u svoju galeriju. Iskreno, malo me je bilo i strah jer takve sitne plavušice, kao što si ti, obično padaju na tipove visoke oko 190 cm, plus/minus 5 cm. Međutim, tvoji odgovori su razbili sve moje strahove. Posebno me se dojmio onaj na pitanje kakvu osobu želiš upoznati. Žene obično tu svašta nadrobe. Em bi željele duhovitog, em ambicioznog, pa široka ramena itd. Dobro da još ne napišu da žele ružičastog muškarca sa bijelim točkicama. Ti si ispravno prepoznala da odgovor na to pitanje može biti opasan pa si to i otvoreno napisala, a zatim si još otvorenije napisala koje osobine su ti najprivlačnije. Također si ispravno prepoznala da opis samog sebe može biti poguban za tvoj ugled u prirodi i društvu, a zatim si se tako skromno opisala da si posramila najbolje majstore baroka. Stvarno je teško razumijeti takav um koji zasigurno radi brzinom od 1000 kilometara u sekundi. Vjerojatno zato i govoriš toliko stranih jezika. Često sam zamišljao da imam curu koja govori puno stranih jezika. Mislim da je to baš seksi. Zamisli, obučeš prigodnu opravicu iz zemlje iz koje "dolaziš" i glumiš zbunjenu turisticu na našem lijepom, plavom Jadranu, koju zakržljali, ostarjeli i ofucani galeb ( moja malenkost ) upoznaje sa prirodnim ljepotama. Jedino ti nikad ne bih dopustio da glumiš turisticu iz Velike Britanije. Koliko sam vidio na slikama, koje se redovito objavljuju na domaćim Internet-portalima, britanska narodna nošnja je jako nepraktična jer nema gornji dio pa se bojim da bi se mogla prehladiti što bi bilo loše jer sam primjetio da voliš i kuhati. Mislim da je baš lijepo kad žena dođe doma u 9 na večer, sva ubijena od posla, i još poželi svom mužiću skuhati krepku juhicu i pečenu patkicu za večericu. Za kraj sam ostavio ono što me posebno fasciniralo u tvom profilu, a to je tvoja erudicija ( priznajem da sam morao posegnuti za rječnikom stranih riječi da bi ispravno napisao ovu rečenicu ) i želja da, kroz odgovore na ova nemaštovita pitanja, svoje znanje preneseš na jadne i neuke korisnike Iskrice. Nakon ovog kraćeg uvoda, rekao bih ponešto i o sebi. Možda si mislila da više nemam što za reći jer sam jako puno toga napisao u profilu, ali to nije tako. Napisao bih ja tamo još štošta, ali ponestalo mi je mjesta pa bih sada iskoristio priliku. Dakle, mislim da mogu ispuniti najvažnije kriterije koje si postavila slikom i riječima. Onaj mrgud u tvojoj galeriji mi nije niti do koljena. Znam da ćeš sada reći da to nije istina jer se u mom profilu nalazi smješko, ali to je najprije bio mrgud. Međutim, onda su uslijedili pritisci iz okoline. Najprije mi je jedna besposličarka rekla da se odem liječiti, a zatim mi je prijatelj rekao da je to profil budućeg serijskog ubojice. Na žalost, pokleknuo sam tim pritiscima  i pretvorio sam mrguda u smješka. Nadam se da me zbog toga nećeš odbaciti. Drugi razlog zašto ti se javljam je taj što mislim da mogu pronaći dovoljno slobodnog vremena kojeg mogu posvetiti samo tebi. Trenutno radim posao kojeg bi mogao raditi bilo tko sa završenom osnovnom školom, a plaćen sam vjerojatno dvostruko manje nego ti. Ako dam otkaz, to se neće previše negativno odraziti na naše financijsko stanje, a ja ću imati jako puno slobodnog vremena kojeg ću moći posvetiti samo tebi i tvojim željicama. Nije li to prekrasno ? To bi, otprilike, bilo sve što sam ti, za sada, želio napisati. Želim ti ugodan dan !
Odmah nakon što sam poslao poruku, počeo sam se brinuti. Razmišljao sam o tome kako sam se morao bolje predstaviti. Trebao sam napisati da zube perem dva puta dnevno i da koristim zubni konac. Žene ipak vole takve sitnice. No, sada je bilo kasno za ispravke. Preostala mi je samo nada da žena neće biti previše sitničava. Nakon par dana sam se opet ulogirao na Iskricu i... Nisam mogao doći sebi od sreće ! Žena je odgovorila ! Međutim, moja sreća je bila kratkog vijeka jer je njen odgovor glasio ovako:
Re: Pisamce za Snjeguljicu
Žao mi je što si potrošio toliko vremena kako bi upravo meni napisao poruku. Nemam vremena za nova dopisivanja a još manje poznanstva. U svakom slučaju, hvala na zanimanju i puno sreće s nekim drugim ovdje.
U prvi trenutak sam pomislio da joj odgovorim da mi se slobodno javi kada uhvati vremena, ali onda mi je sinulo da mi je žena na pristojan način rekla da kod nje nemam nikakvih šansi. Šmrc, šmrc... Kakav stil ! ( uzdah ) Neka druga bi mi, vjerojatno, poslala pismo puno uvreda. Ako bi mi uopće i odgovorila. Osim toga, njena odbijenica je bila duža od poruka koje dobivam od pojedinih iskričarki. ( još jedan uzdah ) Međutim ! :-) Ovo se ipak može smatrati određenim uspjehom. Prva kojoj sam se javio nije mi odgovorila. Ova jest, što znači da sam na dobrom putu. Tko zna, možda od treće dobijem pozitivan odgovor. Iskričarke, čuvajte se, Dosadnjaković dolazi :-)

Konačno je došlo proljetno vrijeme. Hvala Bogu ! Mislim da bih poludio da je ona hladnoća još malo potrajala. Već sam se počeo bojati da je počelo novo ledeno doba. Jučerašnje jutro je bilo slično današnjem, ali je bilo dosta hladnije pa sam na posao odlučio krenuti u dugom kaputu. Još uvijek pospan, dovukao sam se do Trga gdje me je zabljesnulo proljetno sunce. Iako sam još iz stana vidio da je sunčan dan, nije mi niti na kraj pameti bilo da uzmem sunčane naočale. Što zbog pospanosti, što zbog sunca, jedva sam gledao oko sebe. Tramvaja, naravno, niotkuda, a ja opet kasnim na posao. Kako bih se zabavio dok čekam, promatrao sam prolaznice u nadi da ću pronaći guzu sa koje neću moći skinuti pogled. Međutim, na stanici su bile samo mlade anoreksične gimnazijalke i starice, koje su se vraćale sa placa, a njihove guze nikako nisu mogle ispuniti moje visoke standarde. Prilično loš početak još jednog dosadnog radnog tjedna... U tom trenu počeo je puhati lagan povjetarac. Sva sreća da sam uzeo kaput jer bi mi u kožnoj jakni ipak bilo prehladno. Krajičkom oka opazio sam nježno perce letećeg štakora kako lagano leti između ljudi koji su stajali na stajalištu. Perce mi se sve više i više približavalo dok se konačno nije zaustavilo na kaputu. Par trenutaka sam tupo buljio u njega, a onda me je počeo obljevati hladan znoj. Kroz glavu su mi prolazile sve one vijesti o ptičjoj gripi kojima su nas mediji mjesecima zasipali. Isuse Kriste ! Isuse Kriste ! Od tolikih ljudi na stajalištu, perce je moralo odabati baš mene ! Došlo mi je da počnem vrištati iz sve snage i histerično mlatarati rukama kako bih skinuo to čudovište sa sebe. Ne znam niti sam kako sam uspio ostati pribran. Čekao sam par trenutaka da povjetarac otpuhne perce, ali ono kao da se zaljepilo za kaput. Prokleti statički elektricitet ! Da sam uzeo kožnu jaknu to se ne bi dogodilo ! Onda mi je sinulo da bih perce mogao skinuti stražnjom stranom dlana. Sa tim dijelom ruke i onako ništa ne dodirujem pa virusi neće profitirati. Lagana kretnja desnom rukom i hop ! Perce je nestalo sa kaputa. Ha, ha, ha... Još jedan uspješno riješen problem. Stvarno ne znam zašto moji roditelji i šefovi misle da nisam sposoban samostalno rješavati probleme. Možda perca više nije bilo na kaputu, ali sada mi se zalijepilo za ruku. Joj ! Lagano sam protresao šaku gore-dolje u nadi da će perce otpasti. Međutim, to se nije dogodilo. Odlučio sam protresti ruku malo jače, pa još jače i onda mi je sinulo da bi netko od prisutnih ljudi mogao pomisliti da nisam baš čist u glavi ( Mislim, to je istina, ali ne moraju to baš svi znati. ) pa sam odlučio prestati i probati pronaći neko drugo rješenje. Jedino što sam smislio bilo je da palcem i kažiprstom lijeve ruke uhvatim perce i skinem ga. To sam i napravio. Sad je perce bilo zalijepljeno za lijevu ruku pa sam je lagano protresao. Opet bez ikakvog uspjeha. Onda sam perce uhvatio palcem i kažiprstom desne ruke. Sada je perce ponovno bilo zaljepljeno za desnu ruku. Par puta sam je protresao i perce je otpalo. Konačno ! Tko kaže da postoje nerješivi problemi? Nakon par sekundi stigao je tramvaj, koji me je odvezao do firme. Čim sam stigao u firmu, skinuo sam kaput i sat i odjurio u WC. Par puta sam dobro oprao ruke sa sapunom i bacio se na posao. I sve to nakon što sam se morao držati za rukohvat u tramvaju, primiti dvije kvake kako bih ušao u firmu i jedno desetak puta posegnuti za rupčićem kako bih obrisao nos. Hmmmm... Možda sam ovaj tekst trebao nazvati "Kako sam po Zagrebu širio ptičju gripu"...

Doručke, ručke i večere sam oduvijek smatrao izuzetno dosadnim dijelovima dana. Dok sam bio mlađi, tijekom obroka bih zamislio neku priču i zatim bih pokušao uklopiti hranu u nju. Na primjer, od pire-krumpira bih izradio nešto poput obrambenog zida tvrđave i zatim bih zamišljao kako ga, ovisno o temi filma kojeg sam gledao nekoliko dana prije, napadaju gusari, Turci, Nijemci... Međutim, problem je bio u tome što većina hrane nije pogodna za takvu vrstu zabave. Ili sam ja možda nedovoljno maštovit pa nisam uvidio njen pravi potencijal... Kako god bilo, što sam bivao stariji, tijekom obroka bih se sve  rijeđe igrao sa hranom, a sve češće bih maštao kako sam bezobrazno bogat i uspješan čovjek. Tako je bilo i prošle subote. Sa prvim zalogajima ručka sam se prepustio mašti. Ovaj put je na meniju bila informatička industrija. Baš kad sam zamišljao kako me Bill Gates na koljenima moli da sklopimbilo kakav ugovor sa Microsoftom, moje sanjarenje je prekinulo pitanje: "Koliko koštaju pozivi prema brojevima koji počinju sa 060?". To pitanje mi je postavila moja mama koja se, po običaju, bavila čišćenjem kuhinje. Na brzinu sam joj odgovorio da to ovisi o vrsti usluge i da cijena varira od 1 kune/minuti do 4 ili 5 kuna/minuti. U sebi sam pomislio "Koga me vraga daviš sa takvim glupostima ?!?!", a zatim sam opet nastavio sanjariti u nadi da će me sada konačno pustiti na miru. Međutim, moja mama nije osoba koja će lako odustati kada za nešto zapne.
MAMA ( pomalo nesigurnim glasom ): Tu na Radio CENZURIRANO postoji jedna žena koja se bavi rješavanjem tuđih ljubavnih problem i proricanjem sudbine.
JA ( širom otvorenih usta i sa zbunjenim izrazom na licu ): ?!?!
MAMA: Ljudi joj se javljaju u emisiju i ona im govori što će im se dešavati u ljubavi i tako... Ako za nekog vidi nešto loše, onda mu kaže da joj se javi kasnije, izvan etera ( na broj 060 naravno ). Vrlo je diskretna.
Isuse Kriste ! Moja mama je još očajnija od mene ! Ha, ha, ha, a ja sam mislio da sam dotaknuo dno kad sam se prije dvije godine učlanio na Iskricu zato da bih našao curu. Znači, već su i svi oko mene počeli primjećivati da sam potpuno nesposoban da si sam nađem ženu i da mi je potrebna tuđa pomoć. I to nadnaravna čak ! Ha, ha, ha... šmrc, šmrc... Prošli petak je bila druga godina mog boravka na Iskrici. Razmišljajući o protekloj godini, shvatio sam da mi je jedina svjetla točka bio prvi izlazak sa iskričarkom. Po svemu ostalome, 2005. godina je bila godina koju bih najradije zaboravio. Na početku godine sam, već u prvoj poruci, uspio otjerati curu koja mi se javila. Isto je bilo i sa posljednjom koja se javila 2005. godine. Ona je izdržala čak tri poruke. Između prvog i posljednjeg nogiranja, na Iskricu sam dolazio dva ili tri puta mjesečno. Pretragu profila sam koristio samo u prvoj polovici godine i to uglavnom samo za svoje istraživanje. Posljednja tri mjeseca na Iskrici nisam bio niti jednom. Osim toga, ove godine nisam pokušao poslati poruku niti jednoj iskričarki kao prošle godine, iako sam pronašao potencijalnu žrtvu... ovaj, želio sam napisati ženu čiji me je profil inspirirao. Na žalost, poruku nisam počeo pisati odmah, a ona je nakon nekog vremena nadopunila svoj profil i priznala je da je u dugotrajnoj vezi nakon čega sam izgubio želju da joj se javim. Bože, kako mrzim ove zauzete i njihovo muljanje ! Više sreće nisam imao niti na dočeku Nove godine. Odmah na početku večeri sam navalio na hranu kao da cijeli dan nisam ništa jeo. Ubrzo sam se prejeo i postalo mi je slabo pa sam veći dio večeri proveo držeći se kao kiseli kupus. Ako sam se, u početku, i sviđao nekoj od tamo prisutnih cura, to držanje ih je sigurno odbilo. Jedva sam čekao da dođe ponoć da mogu otići kući. Prva osoba, koja mi je zaželjela sretnu novu, bila je cura koju je moj prijatelj upoznao na Iskrici. Zaželjela mi je da na njihovo vjenčanje dođem sa curom. Joj ! Njihovo vjenčanje je za 4 ili 5 mjeseci ! Čini se da ću morati malo ubrzati potragu za ženom svog života...

VAŽNO UPOZORENJE: Postoji mogućnost da administratori ubrzo uklone ovaj zapis iz mog webloga. Zato vam savjetujem da čitate brzo i da ne odustajete odmah u prvoj polovici teksta. Druga polovica je sigurno dosadnija od prve i mislim da je to šteta propustiti.
Koji je najbolji način da se započne još jedan dosadan dan na radnom mjestu? Ne znam kako započinje vaš, ali moj idealni radni dan najprije započinje 30-minutnim kašnjenjem na posao. Nakon toga slijedi obavezno razbuđivanje, a najbolji način za to je gledanje slika ljepotica dana po svim domaćim Internet portalima. Kad ugledam izbočenja i udubljenja na onim raskošnim, golim i polugolim ženama, uvijek pomislim kako ću jednog dana, kad se napokon obogatim, i ja biti oženjen sa jednom takvom. Kad mi ta misao prođe glavom, odmah sam spreman da se uhvatim u koštac sa naoko neriješivim problemima koje bi inače dvaput brže uspješno riješila osoba sa završenom srednjom školom. Na isti način moj radni dan je započeo i u svibnju 2004. godine. Gledanje sličica sam, po običaju, započeo na web stranici Internet monitora. Baš kad sam se spremao kliknuti na link koji će me odvesti do slike neke raskošne plavuše, za oko mi je zapeo banner koji se nalazio na vrhu stranice. Bio je to banner kojim se reklamirala Iskrica i na njemu je pisao broj trenutno registriranih članova. Gotovo 70 000, pomislio sam. Prvo što čovjeku padne na pamet, kad u takvoj situaciji krene brzopleto i površno zaključivati, je da je Iskrica idealno mjesto za traženje potencijalne partnerice zbog velikog broja žena sa kojima može stupiti u kontakt. Međutim, ja sam tada imao čak 4 mjeseca staža na Iskrici i bio sam sve više uvjeren da, bez svog znanja, sudjelujem u nekakvom suludom sociološkom eksperimentu, koji je vjerojatno započet na nekom razuzdanom studentskom tulumu, na kojem je skupina nadobudnih studentica sociologije naletjela na dva ili tri još nadobudnija studenta FER-a. Studentice su vjerojatno željele istražiti promjene u načinima upucavanja i očekivanim poželjnim osobinama potencijalnih životnih partnera s obzirom na tranziciju i globalizaciju. Studenti FER-a su vjerojatno željeli utvrditi gradivo iz predmeta "Baze podataka" i usput ostaviti neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog dijela Weba izradom bilo kakvog web servisa. I tako se, između ispijanja dva gutljaja Ožujske, rodila zamisao o Iskrici. Na brzinu su sklepali nekakvu bazu podataka, ispunili je smiješnim muškim i ženskim nadimcima, riječima i frazama poput "duhovit", "široka ramena", "iskren", "kašnjenje", "neiskrenost","laž", "sportski tip", "odlučan", "opušten", "umišljenost", "vedar", "kukavičluk", "komunikativna" i tako dalje i tako bliže i voila ! Iskrica je bila spremna za doček zbunjenih naivčina poput mene ! Dok sam u čitao profile, često sam imao dojam da ih je ispunjavalo računalo i zato mi je podatak o 70 000 registriranih korisnika bio smiješan pa sam odlučio osobno provjeriti stvarni broj članova. Dodatni motiv su mi bili članci, koji bi se s vremena na vrijeme pojavili u novinama, i u kojima se naivno govorilo o velikom broju članova Iskrice. I tako sam iz mjeseca u mjesec, godinu dana provjeravao koliko profila je bilo aktivno unutar 14 dana, a koliko unutar 7 dana. Eto vidite što osamljenost čini od čovjeka. Pretvara ga u običnog statističara. Konačno je došao trenutak da vam predstavim rezultate svog istraživanja. Ne nalazim odgovarajuće riječi kojima bih vam prikladno dočarao svoj ponos što je ovo iznimno važno istraživanje privedeno kraju pa ću vam rezultate samo jednostavno zalijepiti na ekran.
 
Datum             14 dana      7 dana
2004-05-29     32127        27405
2004-06-04     32301        27527
2004-07-19     31244        25706
2004-08-10     29359        23223
2004-09-15     33141        28252
2004-10-25     35603        29739
2004-11-09     35425        30035
2004-12-12     35167        29590
2005-01-23     36472        30828
2005-02-22     38652        32700
2005-03-17     39524        33491
2005-04-01     39207        32588 
2005-05-16     39505        33005
2005-06-06     39544        33474
 
Kao što vjerojatno vidite, moje istraživanje je završilo početkom lipnja ove godine. Ovih 6 mjeseci između završetka istraživanja i objave rezultata je proteklo isključivo zato što sam, pod stare dane, malo posenilio pa sam smetnuo s uma da bi rezultate trebalo i objaviti. Unatoč tome, mislim da se na Iskrici nije puno toga promijenilo. Kad sam krenuo dodavati ovaj zapis u svoj weblog, na početnoj stranici me dočekala informacija da je broj članova narastao na 135898. Pretraga profila je pokazala da je u 14 dana bilo aktivno 40748 profila, a u 7 dana 33230 profila. Netko naivan bi sada vjerojatno mahnuo rukom i rekao "I 33230 osoba je još uvijek velik broj". Ja jesam naivan, ali ipak nisam toliko. Unatoč mojoj užasnoj osobnosti i još gorem profilu, tu i tamo bi naišla poneka osoba koja ne bi dobro pročitala upozorenja u mom profilu pa bi mi poslala poruku. Prije nego što bih dobio nogu, što se obično dogodi nakon prosječno 4 poslane poruke, gotovo uvijek bih uspio saznati da osoba ima više profila. To znači da broj aktivnih profila treba, u najboljem slučaju, dijeliti sa 2 što znači da na Iskrici nema više od 16615 osoba. Možda je nekome od vas ovo istraživanje upropastilo dan. Za ljude iz marketinga sam siguran jer oni pred nosom kupaca oglasnog prostora sigurno mašu brojem profila. Njih mi nije žao jer mislim da previše zarađuju i premalo rade. Da budem potpuno iskren, ja sam izuzetno zavidna osoba i najviše me smeta to što zarađuju više od mene. Svima ostalima, koji su ovdje iz istog razloga kao i ja, tj. zato da pronađu srodnu dušu, mogu poručiti da poznam tri osobe kojima se ovdje posrećilo. U moru lažnih profila ipak postoje profili iza kojih se skrivaju osobe, koje su ovdje iz istih razloga iz kojih ste i vi. Ako budete dobri, možda ih jednom pronađete. Sretno ! Kupcima oglasnog prostora poručujem da inače ne čitam bannere tako da društvo iz marketinga u buduće ne shvaćajte ozbiljno kad vam počnu prodavati maglu o novom i superiornom načinu oglašavanja.