The greatest thing you ll ever learn

Onaj kada sunce zasja nakon kise, onaj kada se odlucis da ce bas taj dan biti predivan, bez obzira na sve i sva...to je taj pravi dan! Onaj kada odlucis da te nece nervirati ignoriranje ljudi koji su ti u zivotu i na svijetu, u stvarnom i virtualnom, nesto znacili i cak ti se svidjali...kada to prihvatis kao Dobar dan!, a ne kao Mrzim te!, to je za mene ovaj dan. Osoba koja me ignorira nece nestati niti ishlapiti iz moga sjecanja i uvijek ce mi biti draga, bez obzira sto ja njoj vise nisam.. Jer On ne shvaca da m r z n j a unistava dusu, a osveta je njezina sestra blizanka... Sve te emocije, pozitivne i ove negativne, bez kojih ne bismo bili ljudi, ipak nas odreduju, ali MI biramo dokle cemo ih pustiti da nas ponesu i hocemo li ih koristiti kao alat za popravak svog raspolozenja i uzvisenje stupnja svoje svijesti, ili obrnuto...Ja sam odlucila da me nece vise boljeti ignoriranje ljudi koji su mi bili dragi...jer nisam nikad bila draga njima, ili su bili prevelike kukavice sebi to priznati i zivjeti u skladu sa sebi naklonjenim ljudima. U strahu od svojih emocija, koje tvrde da savrseno kontroliraju...ali koje ponekad ipak prevladaju i kojima se oni ne zele ni u masti-prepustiti. Jer njihovi su dani isplanirani u milisekundu, jer za njih je vrijeme novac, a emocije slabost.
Meni je ipak drago da nisam takva. Drago mi je da sam emotivna, jer da nisam, nikad ne bih iskusila siroku paletu lijepih i ruznih osjecaja i ne bih imala priliku dozivjeti hladnocu, toplinu, jezu, strah, nadu..bas kao sto slijepac ne moze vidjeti boje.
Zalosno je kada netko zakljuca svoje emocije duboko u sebi ne priznajuci da one postoje, jer kasnije, kada ih pozeli ponovo osjetiti, zaboravit ce vec i kako, a nece mu ni biti do toga...Zato treba zivjeti punim srcem i dusom, i udahnuti svaki miris, vidjeti svaku boju, osjetiti povjetarac i kapi kise na svom licu...osjetiti ugodu...i bol...ma, tek smo tada zbilja ljudi!

...da si na ovom svijetu jos jedna usputna i suvisna dusa, i da uopce nije bitno tko si i sto predstavljas, da kontakt ne mozes uspostaviti sa slicnim dusama, jer oni koji se predstavljaju tebi slicnima, to nisu.
Oni su miljama daleko, oni ne zele shvatiti sto im pises, oni zive svoj sebicni zivot, i premda ti govore kako si kukavica, nisu svjesni da su oni kukavice! Jer da nisu, sjetili bi se dopisivanja koje je trajalo godinu dana iz dana u dan, onog dopisivanja u kojem je bilo sadrzaja, onog kontakta kakav ne uspijes sa drugim bicem uspostaviti svaki dan

Zivjeti u ovom svijetu u kojem nisi sigurna da je ono sto si dozivjela bilo ikada STVARNO! Je li sve to bio san? Da li je san kada nekom pises i pises, kad mu otvoris dusu, kada lijepo komunicirate i jednog dana te se jednostavno odrekne?????Pozalis tada zbog mnogih stvari! Pozalis sto si trosila svoje vrijeme na tu osobu, sto si joj pisala prekrasne mailove, koji su joj znali uljepsati dan i koji su joj odskrinuli vrata u jedan sasvim novi, tvoj svijet, kakav jos nije poznavala. Mislila si da ces uljepsati toj osobi dan, i ona ce ti vratiti istom mjerom. Umjesto toga, ona te se odrekne i ne poznaje te ni u stvarnom, ni u virtualnom svijetu. Mozda je istina : Life is a mystery, everyone must stand alone!