samo za znanstvenike

Link
Link




Dok noćas tonem i
Dok me crni virovi sna
Povlače u svoje dubine
Vrištim i zazivam tvoje ime

Pruži mi ruke i spasi me
Od njenih otrovnih ugriza
Izvuci me na obale svoje
I ljubi me

Ne daj mi da se udavim
u rijekama tuge
Sam i ostavljen
Bez ljubavi

Ti si duga
Na mom zidu nacrtana
I žut mjesec si u mojoj čaši
Budi moj ANĐEO ČUVAR
moje sunce poslije kiše

budi moja …
samo moja ...
moja …

Link









ljeto je bilo na uzmaku
oblaci su ga tjerali u jesen
mirisalo je još na lavandu
i more na jod i sol
i uzburkano tijelo tvoje

bljesnulo je i zagrmjelo
kako to već grmi u zagori
bljesak te obasja onako nagu
pored prozora kako stojiš
zatresla se stakla i ti i ja tada
a poslije samo ti i ja
i postelja od uzdaha i od poljubaca
od mene i od tebe i od naše pohote

Link





Čuo se pred noć
tetrijeb iz obližnjeg šumarka
A vjetar je prpošno nadimao jarbole tuge

Na mojim usnama još spava leptir
Što željno čeka da probudi
zaspale strasti u tebi

Lonja je opet pobjegla iz kuće
A polje je lonjsko postalo more
Život je uistinu začaran krug
Ponekad krvnik
Drugi put drug

Možda i jesam suviše star za tebe
I bezobrazno te
i bez pitanja
kradem i provlačim kroz moje stihove
Ali otkrit ču ti ono što izgleda ne vidiš
Moja je duša prekrivena zvijezdama
I taj maleni svemir ja stvorih za nas
I nadjenuh mu tvoje ime

Link







Dok je vjetar noćas prestrojavao oblake
Ja sam puštao šarenog papirnatog zmaja
I pokušavao njime poletjeti do zvijezda
Da ih pitam – postoji li negdje netko tko me voli

Dok su Na starom orahu grane sanjale
Vjetar ih je ljuljao
A ja sam im tiho uspavanku pjevao

Na na na
„Spavajte mile grančice
Nema moje Ančice
Moja nikad nije ni bila
Svoje snove drugome je poklonila „
Na na na

Kao i obično oko pola tri
Vjetar je otišao spavati
A ja sam na orahovu koru urezao Suzu
Umjesto srca
I
Na na na

Link
Link




htio sam ti poljupcima jutra buditi
i na Kutinskim nogostupima
kredom pisati ljubavne poruke
htio sam biti maleni cvijet u tvojoj kosi
i divlji vjetar što umire ljubeć ti usne

no ti se bojiš ljubavnih visina
i puštaš da još nerođene nas
proguta zaborav

vjetar sa snijegom zagrljen šeta
a ja na križanju stojim SAM
kuda da krenem
da još pričekam tebe
ili da potražim ljubav druge žene


„Želim ti raditi ono što proljeće radi trešnji „ - Pablo Neruda

Link
Link
Link






pokraj pruge prazna konzerva sardina
miriše sumrak na kišu
tko li je ovdje posijao sve te makove
crveni kao moja krv kojom su znali teći
nekad ..
zajedno sa tobom
pa u krug
pa još … jedan
i tanke bijele linije
posipane od tvog pupka do obje dojke
moj odrvenjeli jezik
ti moja lizalica modrih očiju


lažu svi koji kažu da je ružan put u pakao
moj je bio prekrasan
i vodio je bijelim autocestama tvoje baršunaste kože
do nebesko modrih očiju

ubrao sam si stručak tog vražjeg cvijeća
položio ga na odloženu jaknu
tik uz moje oproštajno pismo
zeleno svijetlo na semaforu .
čujem ga …stiže … express Brod-Zagreb
u daljini su treperila svjetla
sklopio sam oči i raširio ruke
odjednom zazvoni mobitel
po melodiji znam da je modrooka
javim se
Fališ mi …
… Ne mogu sama potrošiti …ovu noć …

K vragu … ni umrijeti ne mogu bez tebe …
Gdje si ?
Ma , brao sam ti makove kraj pruge …
Smijeh …
Zaista ?
Da …evo stižem …

Link
Link




Sjećaš li se Nina
Tek posađenog drvoreda srebrnih topola
Volim te – viknuo sam za tobom
Onog dana kad su u predvečerje
umirali zajedno sunce i naši snovi
Okrenula si se , Mahnula
I nasmiješivši se prekinula nit

Tonuo sam –nepomičan- u sivi Kutinski asfalt
Zapuhao je vjetar kroz moje suze
I zavrtio lišće Zagrebačkom ulicom
Da sam barem tad tugu uspio ščepati za gušu
Ne bi se još uvijek skrivala u meni

Sa rakijom u ruci tumarao sam ulicama
i sahranjivao nas još dugo u noć
ali mi to ni tada a ni puno puta
poslije nije pošlo za rukom
još uvijek ste tu
u meni
tuga
i
ti

Link
Link




u mojoj mašti...
posvećeno zagorskim bregima ...
i jednom mojem bivšem ... zlatnom gudalu ...
(svaka sličnost sa stvarnim osobama ... ili mjestima i događajima je slučajna )


noć je neprimjetno poput crnog gavrana
sletjela u moju sobu
a iz tvojih bedara frcale su iskre
i u meni palile
vatromete čudesnih boja
svojim bludnim igricama
porušili smo noćas
sve znane i neznane svjetove srama

Nisam se mogao a ni želio pomaknuti
Ponavljao sam kao
pokvarena gramofonska ploča
Samo nastavi Nina
Samo nastavi Nina
Ninaaaaaa
Aaaaaaa
…..
I bila si noćas moje gudalo
I šal oko mojih bedara
-Nina-

Link

Link
Link
Link








Hajde da se noćas pretvaramo
Da smo neki drugi ljudi
ja da mi nisi jedini san
a Ti da me napokon i neizmjerno voliš
hajde
molim te pomozi mi i reci gdje si sakrila svoje srce ?
tražio sam ga posvuda
ispod kreveta
u načetoj staklenki marmelade
propitkivao sam vrapce u dvorištu
nazvao sam i ured za izgubljene stvari
u barem 30 gradova
-bez ikakvih rezultata-

Ne želiš se ni pretvarati da me voliš
a besramno i dalje stanuješ među svim
mojim slovima i snovima
(a ja volim što je tako )

no srce i dalje skrivaš
-za nekog drugoga -

Link




Ne gledaj me tako znatiželjno u oči
Predobro skrivam sve svoje
mađioničarske tajne
iza tih plavih beskraja

Zaviri mi u grudi
Jer tamo je malena kucajuća sobica
Zauvijek rezervirana samo na tvoje ime

(otkrit ču ti ipak jednu tajnu )
Nije važna dužina ni debljina
mog čarobnog štapića –nego
( maleni bijeli zec i ruža skriveni u duplom dnu
moga šešira koje sam ti (da si bila tu)
htio pokloniti noćas ) magija

Link
Link






ljubav je odavno umrla
A stanovala je nekad u ovom
Sada samo mom krevetu
Na mojoj strani jastuka si ostavila I dio svojih snova
Pa se ponekad bez kucanja uvuku
U moje snove

U njima opet goli
na leđima Posavskih konja
jurimo Lonjskim poljem.
Vrte nas Ringišpili Voloderske jeseni.
Tražimo skriveno blago Garić Grada.

Ali zora poput pucnja u glavu
Uleti u moju sobu
I uhvati me uvijek
Gdje grlim taj jastuk
Misleć da grlim ponovo tebe

Link
Link
Link







Nemoj me samo pamtiti po
Stihovima kroz koje si mi se provlačila to
Cijelo ljeto
Pamti me kao Masmalića koji je
Na sred Vesninog labirinta
Gol plesao zagrljen sa Velikim medvjedom
I Po tome da sam redovito na Tramuntani
rastjerivao magle
Ljubeći ti tek propupale Velške grudi

Brodska sirena je najavila kraj
Jednog ljeta i naše ljubavi
Pjevao sam ti glasno naslonjen na maslinu
A stihovi su se u grane pleli
Anko , Ančice …

A onda sam zadrhtao i utihnuo
Zapuhalo je jugo
Stjeralo mi oblake u oči
I …
počelo je kišiti iz njih

Link
Link




Ako vjeruješ da su kapi rose
Suze posrnulih anđela
Onda si ti žena za mene

I ne puštaj me
da više niti jednu bitku ne izgubim sam.
Zarij mač bez milosti u svaku
Koja posegne za mojim krilatim konjem

Ako vjeruješ da su polja suncokreta
Lizalice za divove
Onda si ti žena za mene

Znaš može milion putova voditi u Rim
Ali samo je jedan do moga srca

Link




kad sam nježno otkopčao i posljednji gumb
odahnula si glasno
kao da je tisuću tona
a ne tek svilena haljina
sa tvojih ramena pala na pod

trčkarajući ulicom sve od vatrogasnog doma
pa do tvoga stana
vjetar je razlio miris jorgovana po spavaćoj sobi
ukrao sam te ispred nosa nadolazeće mladosti
a ti si mi Ostavila ugriz na vratu kao
Maleni podsjetnik na ovu noć

Link
Link







Postala je ova naša tišina kao grob
duboka i hladna
tko zna možda si se od mene skrila
uzevši obličje zlatnog žita
i noćas spavaš ogrnuta šalom Slavonske magle

srebri se mjesec na gumbima moje pidžame
a vjetar u mrak odnosi moje molitve
susjedov zaljubljeni mačak doziva dragu sa krova
ja se kunem svim na svijetu
da više nikad neću vjerovati u snove

naša pjesma lomi radio valove
i moje srce
spuštam zastavu
vjetar je zasvirao povečerje
prošao je još jedan dan bez tebe