samo za znanstvenike

Link
Link
Link



PRVI ČIN

Tchaikovsky
Swan Lake
U početku tek nešto
glasnije od tišine
šampanjac i jagode
i plameni jezičci stotina svijeća
razbacanih posvuda
po stanu

DRUGI ČIN

Klečao sam pred tobom
I Halapljivo sam
hvatao
I lizao
Usisavao
I srkao
Kišu iz tuša
što ti je slijevajući se niz vrat
protjecala
Između lopatica
Tvoreći topao vodopad
Između tvojih butina

FINALE

A ti si
I pjevala.
I uzdisala.
I vrištala.
I …
Čupajući mi kosu
Utiskivala si odljev moga Iica
U voštanu kožu svojih bedara

I utjecala si
I uranjala
u mene
Pomiješana sa
Kapima tog …
Sasvim običnog
nedjeljnog prijepodneva

KRAJ ?
:-)

Link
Link















noćas sam očajnički grebao noktima
da se još jednom uvjerim
no ispod vitraža
što ga je mraz skicirao
na prozoru
tvoje bolničke sobe
nisu me više dočekale
tvoje nestrpljive ruke

i dok sam polagano
a ipak oprezno
grizao nokte
u parku uvenulih makova
vjetrovi mi ispričaše
da su te
odvezle
srebrne raspjevane ribe
jedne od onih ponoći
u kojima
se modra rijeka
uvukla kroz tvoj otvoren prozor

oduran okus krivnje
mi rastače liquor
zbog mene si ostavila otvoren
taj glupi prozor
a i gdje u ovo blagdansko veće
da kupim grafitne mreže

Na ulaznim vratima ove zime
ne pišu više naša imena


Link

Link
Link
Link














idi samo
bez straha
marija mihajlova
moja mala
ruska princezo
kvaka na ovim
predivnim vratima
optočenih sedefom
moje sumorne poezije
koju si primila
vode u labirinte
mog privatnog pakla

idi samo
ne bih si nikada
oprostio
da zaglaviš ovdje
ni na nebu ni na zemlji
u magli mojih
strahova

za proživjeti sa mnom
treba imati veliko srce
i bezgraničnu ljubav
svako kolebanje
i neodlučnost
povući će te
u crne ambise
ludila
samome vragu u naručje
vrati se
u rusiju
na obalama dnjepra isperi
moje mirise sa kože
a tamo na crvenom trgu
baci se u zagrljaj kakva
naočita moskovljana
i zaboravi
jadran i smokve
i žitom pozlaćena polja
i moje poljupce
i dodire
i odsjaj tuge
u mome oku dok ću te pratiti
tog jutra do stanice
i ruke što će ti mahati
kroz oblake pare
stare lokomotive
a u stvari
će te željeti zadržati

Link
Link
Link









Kome ču ja pjesme pisati
Onda Kad odeš i ti
Hoče li i te druge usne
Uvijek imati okus tvojih usana
I hoču li toplinu njenih zagrljaja
Uvijek mjeriti toplinom tvojih

Znaš , nijednoj više neću smjeti
napisati da je
ljubav moja
da je volim
i da je moja najdraža
jer sve to si meni ti
i tvojim odlaskom
ne samo da izgubit ću tebe
nego češ i sve te riječi odnijeti sa sobom
i nikad ih više nijednoj neću moći reći
jer bih lagao ne samo nju
nego i sebe
i bacio bih u blato i kal
sve ovo što mislim
da smo sada
ti i ja

Link
Link










odšetat češ i ti
u svojim di blabla cipelama
i u svojoj novoj
svijetlocrvenoj haljini
koju si vrlo povoljno kupila
na rasprodaji ... u Gracu
a nisi mi rekla
koji je pravi razlog

jesu li mi možda ruke grube
ili su mi poljupci bez okusa
jesu li moji zagrljaji
nedovoljno čvrsti ili hladni
ne znam
da li da žalim
ili da slavim
da se smijem
ili da plačem

uvijek sam birao
krive brojeve cipela
neodgovarajuću dioptriju naočala
i uvijek krive žene
one rođene sa
neizlječivim manama
bez duše
bez srca
bez milosti
…
jedino su uvijek imale anđeoska lica
i osmjehe od koji gubiš razum
klecaju ti koljena
i ponašaš se ko da ti je sedamnaest

možda sam ni ne znajući smrtno zgriješio
pa mi to Bog šalje onog crnog
posrnulog anđela
svaki put mijenjajući mu lik
da mi još jednom slomi srce
i još jednom
i još jednom
…
Možda sam,
Ne znam …
Samo malo … nesretan ?

Link
Link




mislio sam da mi
neće biti ništa
da me to malčice melje depresija
- i to što nisi kraj mene

mislio sam da mi
ne fale riječi
koje nisam već dugo čuo ,
nešto nježno , kao :
ne mogu zamislit dan bez tebe
fali mi tvoj topli dodir
ili one dvije najjednostavnije
a nikad dovoljno puta izrečene
VOLIM TE

Možda si ih ipak sačuvala za
Nekog drugog
A ja sam ti bio samo
Ljetna razbibriga
Nešto poput
Križaljke u starim novinama

Link
Link




Zakotrljala se bura s velebitskih vrhova
Pa preskačući niz stijenje i litice
Umila je jutros lice pjenom morskih vala
I buči i huči , penje se i propinje
Kroz krošnje smokvi i maslina
U lučici malenoj kao brižna majka
Zaljuljala ribarske čamčiće

A i ti se u meni jutros kotrljaš
I krvlju mi kovitlaš
Srce mi se stegne kad pomislim na te
I buru u sebi još smiriti ne mogu
Ma koliko zatvarao oči
I ma koliko se trudio da ne mislim u tebi
Ti jutros opet kovitlaš u meni

Link



jutro nije donijelo
promjenu
ostao je u ustima okus
gorčine
jučerašnjeg dana

današnje
jutro
s okusom
tebe
od jučer
od prekjučer
ali neće te biti
u danas
u sutra
u nikad više
još si
samo jutros tu
...u grlu
...gorčina

Link
Link

SVAKO DOBRO I PUNO SREĆE ŽELI VAM - LutaK :-)

Link
Link
Link





još mi te u oku prepoznaju
ne uspijevam te skriti
dovoljno duboko
...do neprepoznavanja
pa me pitaju
zar još bolujem
od tebe
a kao prošlo je već...
(godine )
ko oka treptaj
ko da si maloprije otišla
još miriše ulica
na tvoje korake
i svaki put osmjeh stavim na lice
u nadi da ćeš se pojaviti
iza ćoška , tamo na križanju
stuparičeve i zagrebačke
svjesna tvog božanskog izgleda
...esther,
moja mala ,slatka
brineta čokoladnih očiju
tvoje ime , tako rijetko
i čudno zvuči
dok te pokušavam ubiti u sebi
ispijajući nebrojene rakije
za šankom stare i trošne krčme
prepune meni sličnih slabića
žednih i željnih zaborava


slabića što su
odlučili utopiti i
sakriti leševe prošlosti
u rijekama najjeftinijeg lijeka

esther , doista čudno
a opet tako lijepo
i meni tako drago
tvoje ime je ime moje
višestruko dijagnosticirane
i višestruko potvrđene
neizlječive bolesti
koliko me još čeka
neučinkovitih terapija
u već nebrojenim
i neuspjelim pokušajima
da bih te se oslobodio
razmišljao sam ...
da li bi mi možda pomogla
lobotomija
možda bi pomogao kakav
precizan kirurški zahvat
vađenja dijelova mozga
odgovornih za sječanja

doista sam jadan
i očajan

...bez tebe

izut ću cipele
pred vratima
(kao što to radim već godinama)
dok se vraćam kući
iz treće smjene
i polako na prstima
ušuljati ću se u sobu
da te ne probudim
(mada znam da nisi tu)
ali ipak...za svaki slučaj
esther ...

Link
Link

Link





Ne postoje riječi
Za ovo što si - radimo
Zreli smo odavno – oboje
Za jedan novi – kraj
A srca nam podivljaju – svaki put
Kad se sretnemo – princeza i lutak probušena srca

I što god smo bili - i probali
Uvijek smo fulali
Ne ide nam i - gotovo
Još samo da dostojanstveno
Okrenemo nove – listove

Zamišljao sam tisuću puta bar – i probao
Neke nove početke
Sa nekim novim
Kao dragim princezama
Al nijedna nema – osmijeh tvoj
Od kog mi još uvijek klecaju koljena
I srce tuče kao divlji afrički bubanj

Ne postoje riječi
Za ovo …

Link
Link
Link


nemoj me pitati
kad ću
potrgati lance
jer nema više
puno snage
u ovim
ostarjelim rukama
ubili su mi volju
za bijegom
i usadili strah
duboko u mene
nisi mi ni mogla
vidjeti oči
jer uvijek gledam
u zemlju
skrivajući strah
ne želim da te
uplaše
i sve moje
plave tuge
u njima
još je previše
ožiljaka
od bičevanja
na mojoj duši
znaš ,
i riječi
mogu poslužiti
kao metci
kao otrov
za dušu
godinama me
siluju
i drže zatočena
u ovih nekoliko
kvadrata
srušenih snova
jednog drugačijeg
meni nepoznatog
ledeno hladnog
... života

i zato mi,
molim te
nemoj
pričati
o snovima
o boljem životu
jer što ako odem
i ostavim moj
mali pakao
i zamijenim ga
nekim većim
kotlom punom
smrdljivog
vrućeg ulja
prema kojem
će mi se
sav ovaj
dosadašnji
čemer i bol
činiti .. rajem
mogao bih ga se
zaželjeti
onaj
sadomazohista
skriven
duboko u meni
i natjerati me
da se opet
vratim
u moj mali
pakao

samo mi nemoj
pričati o snovima ,
o boljem životu
…..




Link
Link

Link

Link

Link

Link

Link




da li je korak
od zaljubljenosti
u ljubav
veći od onog
kad se iskradamo
izmišljajući
sto i jedan razlog
za prekid
i bježimo
tražeći
zaborav
ili je ono prvo
povezano
sa ludošću
a ono drugo
s razumom
ili tek možda
sa strahom
od uzastopnih
ponavlajna
neuspjelih
hladnjikavih
zagrljaja
i obečanja
koja nikad
ne mislimo ispuniti
dosta mi je
loše oličenih zidova
podstanarskih soba
što mirišu
na
samoću
mojih i tuđih
promašenih života
i nazovi ljubavi
sit sam od
upisivanja imena
i bodova
u toj besciljnoj
utakmici
sexa na brzaka
umoran sam od
potrage
za samo jednim
toplim i iskrenim
zagrljajem

možda je samo
prolazna
zimska depresija
uzrokovana nedostatkom
...sunca i ljubavi

ili se možda bojim
starosti
i samoće
koju ona donosi