samo za znanstvenike

Link

Link






Smjenjuju se kiša i sunce
Ljubav i mržnja
Trenutno kiši
U meni

A u našem malom kazalištu
Mržnja je na repertoaru
Ili , možda i postoji
manje bolna riječ
Za nevoljenje
No meni trenutno
ne pada na um

Kažeš -Nisi me nikad ni voljela
Što li sam si to umislio
I kako mi nisi nikad dala
ni trunku povoda

shvatio sam te u potpunosti
emotivni bogalji i
narcisoidno isfrustrirani tipovi
i ne zaslužuju ničiju
a pogotovo ne tvoju ….ljubav

ipak na kraju ne mogu lagati
doista je bilo lijepo sanjariti i
zavaravati sama sebe

No buđenje i nije bilo baš ….ugodno

Link
Link
Link
Link










Pošto još nikad nisam ...sam...dočekivao Novu....smislil sam si..... da nije loša ideja dočekat ju...... na Jelačić platzu ... pa ako netko zna bilo što ... platim mu radensku, čaj, gusti i tak to...od te popularne pijače ....ili kaj se već pije ...za...Novo leto...

Link

Link

Link






svaka sličnost sa možebitnim stvarnim osobama je nenamjerna :-)




Stisni šake
i udaraj me
Nemaj ni malo milosti
Ubij tog jadnika
U meni
Bezvrijednu Bitangu
Koja ti je pokušala
Ukrasti srce
I nemoj prestati
Ni kada zaplačem .
Udaraj
Da te tijelo moje
opet osjeti
i te ruke
koje sam nekada obožavao
tuci
dok mi koža
ne poplavi od udaraca
Da ne boliš samo iznutra

Nek se krv prolije
po podu
neka sva isteče
Jer i ne vrijedi mi
Živjeti bez tebe
Okrenut ću
i drugu stranu lica
udaraj
Najjače što možeš
Da me manje boli
Ovo strašno urlikanje
Naše šutnje

Link






tražim već dugo,
no svi su tu već bili
i prije mene
upiknuli
svoja koplja
i postavili zastave

nema više
neistraženih predjela

presporo se putuje
međuzvjezdani letovi
predugo traju

odlučio sam da odem do marsa
pa da pronađem samo svoju dolinu
ali ne suza
( i ovdje sam ih pronašao tako puno)
Tražim samo
malo , Mira
Ispod svakog kamena
Koji ovdje podignem
Gledaju me tvoje oči
Možda je tamo drugačije
Tamo ..na ...marsu

Jadan sam ja istraživač
Svemirski mornar bez broda
No možda me ipak
Sreća primi za ruku
Pa mi pošalje anđela
Da mi bar na kratko
Posudi krila …
Za posljednji let

Link
Link






Večeras nisi ovdje
I tko zna
hoćeš li ikada biti
Samo kiša i ja
u žutim lokvama
zajedno plešemo
hvatam njen korak
i pokušavam
zagrlit vjetar
kao što bih grlio tebe
… samo da si tu

trube nervozni vozači
mašu rukama
i smiju mi se
ma , nisam lud
nisam lud …
samo mi nedostaješ

Link
Link



Jednom ćemo se zasigurno sresti
Tu ili tamo
Željela ti to ili ne
Svi na kraju dolazimo na isto mjesto
I samo da znaš ja sam odlučio čekati
Dokle god bude trebalo
A dotle ću brojati rascvjetale maslačke
Na obroncima Chomolungma
Ispred malog budističkog samostana
glavu neću obrijati
i više volim smeđu odjeću od
one njihove nježno narančaste
podsjeća me na tvoje oči
a i da me lakše uočiš
Ako se odlučiš potražiti me
Znaš i sam kakav sam
Zaigrano zaljubljivo derište
Čekat ću te žonglirajući oblacima
Tamo na vrhu svijeta , a bojim se kao visine
I zrak je tamo užasno rijedak
Potočić se u podnožju planine pretvorio u rijeku
samo što ju tamo dočekuju kineski vojnici
s bajunetama na puškama
poredani na drvenom mostu

moram li zaista zaboraviti našu bajku
jer znaš da volim bajku i braću Grimm

a ne volim ni brisati brojeve , ni imena iz imenika
a kamoli iz srca …

već je jutro…

da sanjam još ili da se probudim ?
reci mi ...

vlak mi odlazi …
a na kojoj stanici ću sići

- ne znam još ni sam

Link

Link

Link


noćas sem senjal tebe
i malu hižicu na bregu
i sončece zlatno
kaj ga je kokotiček
zjutra zbudil iz sna

noćas sam senjal
zrelo grozdje
i raspevane gorice
i tebe kak mi peharec
z moštekom nosiš

sunčece mi se
kroz oblok nasmejalo i
kak da mi govori
bedakima je sve
čak i sreću
dopušteno senjati

Link

nije moj tip... glazbe ...ali nisam našao prikladniju :-)))







Zavrtjela me
Onako
Kao što to rade plavokose
Stisnula uz sebe
Ovlaš , tek da osjetim ritam
Kojim joj srce lupa
i naglo pustila
da tresnem o pod
Gledajući prvi puta te
nebesko plave oči
poželio sam saznati
koliko će trajati
njihov sjaj
Kako joj koža
Prianja uz moju
I voli li spavati na
Lijevoj ili desnoj
strani kreveta
pokušavao sam dokučiti
da li su to doista njene slike
što su snimljene tamo u onoj zemlji
gdje je Krleža
pisal o Petrici Kerempuhu

mislio sam da nije moguće
da tamo postoje
i tako lijepe žene
bio sam tako blizu da to saznam
ali petak navečer
definitivno nije vrijeme
za špekulanje riječima
makar i ušećerenim
dragim
gotovo
dječjim glasom

Link




nije baš original fotka al druge nemam


1/2kg krumpira (bijelog )
1/2 margarina
1 sok od limuna
200 gr šećera u prahu
4 rebra čokolade
150g mljevenih oraha
1 šlag

Krumpir skuhamo i napravimo pire, otopimo margarin i čokoladu te dodamo šećerom u prahu i umiješamo u vrući krumpir pire. Umiješamo i mljevene orahe. Masu stavimo u model za torte (okrugli) . Ohladimo ... to je najkritičniji dio ...nikad se ne uspije ohladiti a da ne izdegustiram ..... Vanjske površine ukrasiti šlag pjenom.

Nikad nitko nije uspio pogoditi da je u pitanju torta od krumpira i dobio sam par oklada (čitaj - litra i voda :-) ... a i ja sam taj recept kupio kutiju kvatro sladača :-) ...svi redom su mislili da je u pitanju torta od kestena :-))

Link
Link





Sasjekla si me noćas riječima
Kao sa najoštrijom katanom
Raspadoh se po podu
U Krhotine
Ne obazireš se
Gaziš i jutros po meni
U tim štiklama staklenih peta
Tek da ne zaboravim
Kako me bole
Sve tvoje laži
Naviruješ se kroz prozor
Da vidim da si još tu
Visoko uzdignute glave
Valjda si
Ponosna na samu sebe

I na krhotine

Link
Link
Link












misliš li doista to što govoriš
zašušurena u moje rame
smijem se
ličiš mi na malenu arapsku skitnicu
umotana u moju ,
tebi nekoliko brojeva
preveliku pidžamu
nadam se da te neću razočarati
odavna sam podijelio sve
smokve i datulje
ostala mi je tek prazna
zdjela za voće
i stakleni stol
sa dvije stolice

gore ti oči kao ivanjski krjesovi
dok mi pričaš o svojim snovima
o novom početku
i jednoj dalekoj zemlji
o bezbroj smaragdno zelenih jezera
prepunih pastrva
i drvenom mostiću
ispod kojeg protječe rječica
što od slapa nastaje
nedaleko tvoje
brvnare

nadam se da igraš pošteno
da nemaš skrivenih kečeva u rukavu
i odlučih - postat ću
dijelom tvojih snova
onog dana kad ti to odlučiš
jer jedna si od rijetkih
što sanjaš snove otvorenih očiju
i u svakom od tih snova
ja vidim nas – sretne .

ulicom prolazi
mrtvačka zaprega
koga li to
danas sahranjuju

nešto me neodoljivo
vuče van
prikljućujem se sprovodu
koračam
počinjem histerično plakati
a ne znam ni tko
je u lijesu

zar sam poludio
koračam i dalje
pognute glave

svi najednom nestaju
rasplinjuju se
jecajući

jedino je ostala
ispred mene
žena u crvenoj haljini
žurim da je sustignem
no korak joj je sve brži
kao da želi
pobjeći

zadihan odustajem
od utrke
nenadano okreće glavu
pa to si ti...

zaprega je stala
napokon te sustižem
vadiš bocu vina
iz nekakve šarene torbe
i pokazuješ mi glavom
prema lijesu

Bože ,
pa na njemu su
naša imena
ispisana zlatnim slovima
u velikom rumenom srcu

polaganim gutljajima
ispijamo vino
krenusmo
za zapregom
zvone zvona sa crkve
spuštaju ljes u zemlju
prilazimo raci
rukama i nogama
grebemo i guramo
ljepljivu žutulju
u raku

na kraju na humci
ispismo dao kraja
tu bocu
vina...

nismo ni vrijedili više
od jedne boce vina ...

i nekoliko prolivenih suza...




Link

a obečao sam poodavno
sam sebi
da nam više neću davati priliku
i da ću nas
utopiti u nekoliko
boca najkiselijeg vina
no opet si me slomila
tvojim božanskim
osmijehom
i onim tvojim
slatkim lažima
od kojih mi koljena klecaju
a razum se izgubi
u maštarijama
o vatri tvojih dodira
o klupku tebe i mene
tvojim uzdasima
i crvenim
namjerno ili ne
ostavljenim tragovima
noktiju na mojoj koži
a znam i opet
poslužit ću ti samo
kao zamjenska hrana
dok ne uleti netko
mlađi i medeniji
u mrežu tvojih bedara

ako će itko
pisati povijest
budala
ja ću tamo
zasigurno
imati počasno
prvo mjesto

hvala ti i
na tome

Zavrištao sam iz sve snage
Pobjegoše iz mog oka
preplašene slane ptice
prebolio sam baršun
tvojih bedara.
napokon
ne žudim više za toplinom
tvoga zagrljaja
opet slikam svakodnevno
leptire .

da si mi za svaku svoju sliku
uzvraćala komadićem sreće
mogao sam je stoljećima prodavati
nesretno zaljubljenim pjesnicima
i još bi i nama dovoljno ostalo
u jednom izmišljenom
sretnijem životu
odlučio sam proći ću ispod duge
samo čekam kišu
….i sunce

ne želim više riskirati s tobom
kad te sljedeći puta sretnem
nećeš mi prepoznati lice

bojim se jedino
da me oči ne izdaju

I noćas niz moju ulicu
Špalir Raznobojnih kutija
Rasporedio se
I šutke je sa mnom osluškivao
Ne bismo li čuli
Odjek tvojih koraka

A u mom dvorištu
Između grana starog oraha
Zasvirala je zima

Možda bih i zapjevao
Sa njom
Da se nisam bojao
Da ne rasplačem
tišinu

a u daljini
novi putevi kojima hodiš
i koji te odvode
tamo daleko
u nikad više nas dvoje