TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

javno postavljeno pitanje, javan odgovor
dragoj mi mai_saraj

jel' netko vidio moj pinklec?



baš se muvam gore - dolje........(stepenicama, nema lifta)
Link

U jednom zapisu postavih pitanje zašto je bolje biti muškarac?
Iz niže navedenog baš i ne ispada tako. No spol ne biramo.

U gotovo svim zemljama muškarci umiru mlađi, kod nas, u prosjeku, pet godina ranije nego žene. Je li to neizbježno?

Mnogo je znanstvenih i popularnih objašnjenja zašto muškarci ne žive tako dugo kao žene. Ovaj tekst je mješavina znanstvenih i popularnih argumenata, iz kojih muškarci još uvijek mogu dovoljno naučiti i tako si dodati još koju godinu života, a one godine prije odlaska barem učiniti zanimljivim i lijepim. U svakom slučaju, na trajanje i kvalitetu života muškaraca odlučujući utjecaj imaju njihove žene.

Muškarci prije postaju nepotrebni

Kad više nije u mogućnosti obavljati poslove “sijača sjemena”, muškarac postaje biološki nepotreban. U tom trenutku gubi tjelesnu snagu, a također postaje i manje sposoban za tzv. “muške” poslove. Zamjenjuju ga potomci koji su tada na vrhuncu svoje snage. Muškarci postaju biološki nepotrebniji kako njihova djeca postaju samostalnija. Žene su i nakon gubitka reproduktivne sposobnosti biološki neophodne: kćerkama i snahama pomažu nakon poroda i u svakodnevnoj brizi za djecu i kućanstvo. Žene postaju biološki nepotrebnije kada njihovi unuci postanu samostalni i počnu se brinuti za sebe.

U tijelu muških se događaju hormonalne promjene koje muškarca čine manje muževnim. Postaju osjetljiviji, nježniji, a u njima se sve više javlja ženski element. Vizualno se to vidi na manjoj obraslosti lica (brada, brkovi). Hormonalne promjene u ženskom tijelu uzrokuju to da žene postaju “muževnije”- jače, agresivnije, dominantnije, a prostor u kojem žive pretvaraju u “svoj teritorij”. Najvidljiviji znak simboličnog stvaranja sposobnosti za preuzimanjem moći je pojava brkova kod žena. Kad muškarac izgubi svoj teritorij, počne se povlačiti; stalno nešto čeprka po garaži, po daljinskom upravljaču, vrtu, a često bježi u gostionu gdje u društvu drugih “izgnanika”gubi zdravlje, ponos i novac. Žene se ne povlače: postaju slobodnije, hrabrije, krenu na jogu, ples, putovanja, čitaju knjige o duhovnom razvoju i slično. Vrijeme i energiju troše na stvari koje životu daju smisao i svrhu. Osim te biološke nepotrebnosti, što muške pogodi ranije i teže, je možda još važniji osjećaj društvene nepotrebnosti. Muškarac koji je imao važan i autoritativan položaj na poslu, društvu, pa čak i kod kuće, najednom dobiva osjećaj da nije više važan (potreban, koristan). Ostaje bez cilja, a i život gubi smisao. Mnogi muškarci koji ubrzo nakon odlaska u mirovinu ne nađu način da i dalje imaju osjećaj potrebitosti (važnosti), umiru u nekoliko godina. Drugačije je pak s muškima koji sa radoznalošću i veseljem prihvaćaju i razvijaju žensku stranu u sebi: umjesto autoritativnosti usvajaju jednakost spolova, umjesto naredbi komunikaciju i zajedništvo, shvaćaju da potrebu za važnosti lakše zadovolje sa ljubavlju nego snagom. Muški teže podnose teret starenja: ovisnost o drugima (kod npr. osobne higijene) češće doživljavaju kao poniženje, gubitak dostojanstva. Često žele što prije napustiti ovaj svijet, a često im se te želje i ostvare.

Muškarci manje brinu o sebi

Muškarci su, također, u razdoblju do starosti prilično invalidne osobe, naravno ako kao invalida definiramo osobu koja ne samo da ne može brinuti o sebi nego i osobu koje ne zna brinuti o sebi. Njihove žene brinu o tome da su siti, napiti, uređeni... Što muškarac više stari, više mu je brige potrebno, a od svoje žene sve više očekuje da igra ulogu njegove majke. S druge strane, što žena više stari manje je spremna biti majka svojem mužu. Dugoročna skrb za sebe muškarcima nije blizu, više su skloni zadovoljenju trenutnih potreba. Muškarci obično ne čitaju knjige i članke o kvaliteti života, o hrani, o zdravlju. Isto tako muškarci imaju puno gore prehrambene navike nego žene – jedu puno više mesa i mesnih proizvoda, a i više masnoća. Statistike kažu da troše puno više alkohola i puno manje vode. Muškarci jedu upola manje povrća i voća nego žene. U prosječnoj obitelji žene se češće odriču večere pa je zato i ne pripremaju. Priušte si poneko voće ili salate, dok muškarac pojede kobasicu koju zalije alkoholom. Da hrana značajno utječe na zdravlje ne treba posebno napominjati. Muškarci su manje fizički aktivni, s izuzetkom kakvog natjecateljskog sporta gdje se mogu nadati da će pobijediti ali takvih je s godinama sve manje. Žene jedu puno manje i koriste zdraviju hranu. Žene puno više čitaju o zdravlju, o prevenciji i liječenju bolesti, o međuljudskim odnosima, u njihovim časopisima je više informacija o kvaliteti života. Žene češće planiraju dugoročno, brine ih budućnost i za nju se odgovorno pripremaju. Žene češće imaju prijateljice u koje imaju puno povjerenje što može značajno smanjiti stres, dok muškarci imaju više prijatelja u raznim aktivnostima.

Muškarci ne brinu dovoljno za svoje žene

Muškarac je lovac koji je svojevremeno “ulovio” svoju ženu. Za njega je tada lov završio, a žena ne želi biti jednokratan plijen, želi biti “ulovljena” što češće, po mogućnosti svaki dan. Zato, da bi ju muškarac uvijek iznova lovio i brinuo se o svojim potomcima, žena ga želi održavati u dobrom stanju, na mnogo načina brine za njegovu dobrobit i učinkovito funkcioniranje. Muškarac to prihvaća kao dužnost plijena, kao nešto što mu pripada, kao nešto što njegova žena radi za njega kao konkretnu osobu i zaboravlja da žena to radi za imaginarnog (funkcionalnog) muškarca. U godinama stvaranja životne bilance (što sam činio u životu, jesam li bio sretan, što sam započeo na ovom svijetu, što mi još ostaje...) žena počinje kritičnije gledati na svog konkretnog muškarca i počinje se pitati: “Tko je ovaj stranac kojem cijeli život kuham, perem, peglam i podnosim ga? Što ja imam od toga? Što je dobroga on učinio za mene? Da li me čini sretnom? Trebam li ga još uvijek?” Većina žena nije zadovoljna odgovorima na ta pitanja. Možda zato udovice ostaju udovice.


Na jednom predavanju kuharskim majstorima rekao sam da muškarci umiru mlađi jer im žene kuhaju sa ljutnjom. Sav bijes, ljutnju, frustraciju, umor pa čak i mržnju prenose na hranu. I zato, kad muškarci jedu hranu u kojoj je puno negativne energije, prije umru. Vi, koji ste barem malo zavirili u kvantni svijet, to nećete shvatiti samo kao šalu.

Kako produžiti život

Kad bi se muškarci pobrinuli da im žene kuhaju sa veseljem, da u hranu unose ljubav i radost, i njihov život bi bio, ako ne dulji, onda pouzdano puno ljepši. Kada bi se muškarac odnosio prema svojoj ženi kao da je idealna, lijepa, zavodljiva, takva bi uistinu i postala, ako već nije. Postala bi njegova boginja, njegova inspiracija, izvor snage i želje za zdravim i dugim životom. Pravi muškarac se svaki dan upita što bi dobroga mogao učiniti za svoju ženu. Povremeno ju upita da li je sretna i što si želi kako bi mogao to učiniti za nju. Odrasli muškarac prihvaća svoju ženu kao ravnopravnu osobu koja dobrovoljno živi s njim zato da je njoj (ne njemu!) ljepše. Često se mora zapitati koliko zaista doprinosi njenoj sreći. Muškarac koji želi biti cijenjen, mora cijeniti svoju ženu, njezino vrijeme, trud i brigu. Svoju partnerici nikada ne smije shvaćati kao nešto što pripada njemu, kao i ono što ona napravi da je to dužna napraviti. Normalno je da se žene umore u brizi za svojeg muškarca, kao i da fizički ne uspijevaju više to raditi onako kako su radile u mlađoj dobi. Stoga samostalan, odrasli muškarac zna brinuti o sebi: zna kuhati, prati, peglati, otići u nabavku. Snaga muškarca se ne mjeri po tome kako uspješno kontrolira obitelj, nego koliko pridonosi obiteljskoj sreći. Svoju moć iskazuje kroz poštovanje, velikodušnost, toleranciju i nježnost. Biološku nepotrebnost možemo kompenzirati društvenom potrjebnošću, intenzivnim sudjelovanjem u obiteljskom životu. Ako ćemo u obiteljskom životu sudjelovati na način da se othrvamo nadzoru, kontroli i prodikama, biti ćemo sretno prihvaćeni sa korisnom ulogom “mudrog”. Gubitak društvenog položaja možemo kompenzirati održavanjem znatiželje, učenjem, postavljanjem sebe u središte vlastitog interesa, istraživanja i osobnog razvoja. Kod tjelesnih aktivnosti odaberemo ne natjecateljske sportove, hodanje, jogu ili slične aktivnosti za njegu duše i tijela. Ako je moguće, možemo imati vlastiti vrt. Na taj način imati ćemo dvostruku korist, prvo zbog rada i obrade zemlje a drugo zbog kvalitete hrane.

Razlika između zdravih i bolesnih je često u činjenici da su zdravi žrtvovali neke trenutne užitke zbog dugoročnih koristi. Postoji vrijeme kada treba biti jak i brinuti za dugoročno dobro. Postoji vrijeme kada treba biti jak u svojoj nemoći. I postoji vrijeme kada vremena nema.

Malo seksistički, zastarjelo ali u mnogim stvarima se slažem u potpunosti (tekst nije skroz moj)
Ne bedira me i nisam u komi. Imam još puno posla, ideja, želja za ostvariti.


tko kuži, kuži...(naparapavnopo.drupugipi.nipisupu.bipitnipi)

Link
Link
Link
Link
Link

slin...slin........
Link
Link

Sretan rođendan!
(oprosti posudio sam glavu za čestitku)

Komentar na: imam sve, nedostaje mi još „malo“.......
Nadam se da ću započeti dugotrajnu vezu. (?)



Link

Kriterij, da nije žalosno bilo bi smiješno.
Katrati i doktorati uglavnom o drugima jer smo mi besprijekorni, savršeni, lijepi, pametni
i što je najvažnije sami sebi dovoljni i tražimo još samo nešto malo... Nadam se da ću
započeti dugotrajnu vezu.
Samo dio „jako važnih“ niže navedenih pitanja dati će vam odgovor
ako ih postavite sebi a ne tražite odgovore kod drugih?
Pitate se što će netko moći naći i zavoljeti od onoga što je u vama?

Što bi bilo kad bi bilo? Kakav mora biti?
Kakvoga si želim?

Da li ima lijepe oči?
Da li ima njegovane ruke?
Da li je dovoljno visok?
Da li je dovoljno težek?
Da li je zgodan?
Da li je samostalan?
Da li je obrazovan?
Da li je kulturan?
Da li je dobro situiran?
Da li zna voljeti?
Da li je galantan?
Da li je zabavan?
Da li ima smisao za tehniku?
Da li zna voziti auto?
Da li zna što popraviti?
Da li zna krečiti, farbati, lijepiti tapete?
Da li se snalazi u kućnim poslovima?
Da li zna objesiti, opeglati, složiti veš?
Da li mu je vrhunac sendvić ili možda zna skuhati nešto posebno?
Da li zna s djecom?
Da li je dobar u krevetu?
Da li voli putovati?
Da li je psihički, fizički i moralno-politički zdrav?
Da li zna skidati zvijezde s neba?
Da li zna barem tri jezika?
Da li zna svirati barem jedan instrument?
Da li zna pjevati?
Da li zna skijati?
Da li zna kartati?
Da li se zna zabavljati?
Da li zna očistiti i odabrati, uloviti ribu?
Da li razlikuje kategorije junećeg mesa?
Da li zna razliku grincajga i vegete?
Da li bere i prepoznaje gljive?
Da li zna rastaviti i sastavit hrvatski samokres?
Da li se razumije u informatiku?
Da li zna ploviti s motornjakom i jedrilicom?
Da li zna letjeti s F-16?
Da li ima sve zube?
Da li mu je kosa bujna?
Da li se njeguje s nečim osim sapuna?
Da li pere zube?
Voli li živtinje?
Voli li prirodu?
Zna li razlikovati bukvu od hrasta?
Voli li cvijeće?
Da li puši?
Da li se fiksa?
Da li zna gatati i čita horoskope?
Da li može izroniti perisku?
Da li zna peći kolače?
Da li je bio gonjen, zatvaran, kažnjavan?
Da li nosi odjeću i obuću s potpisom?
Da li je vrijedan i zarađuje?
Da li je lojalan?
Da li nosi gače, slipke, bokserice ili ne nosi?
Da li se podriguje?
Da li hrče?
Da li je u životu prdno?
Da li zapišava školjku?
Da li pusti vodu za sobom?
Da li zna nabrusiti nož, srp, kosu, mačetu, sjekiru?
Da li zna cijepati drva?
Da li zna što je do sada pronađeno na Marsu?
Da li zna zašto sunce grije?
Da li zna razliku između cirusa i strato kumulusa?
Da li zna što je to vazdazeleno?
Da li se zna služiti alatom?
Da li zna nacrtati kravu?
Da li zna čemu služi podložak za pivo?
Da li razlikuje lozu od šljive?
Da li zna da postoje boje?
Da li je ikome u životu napravio nešto dobro?
Da li zna napraviti kućicu za ptice?
Da li je agresivan?
Da li je smiren?
Da li je osjećajan?
Da li je tolerantan?
Da li ima svoj stav o bilo čemu?
Da li je pažljiv?
Da li je nježan?

Naravno da to nije ni desetina pitanja koja postavljamo drugima.
Koja od ovih pitanja postavljamo sebi?
Kada odgovorite samo na napisana pitanja saznati ćete da ne tražite
nego samo želite a sami ne znate što..........
Ne želim vas obeshrabriti, siguran sam da postoje likovi baš za vas
i tražite dalje jer ako ne budete tražili nećete ni naći.
CV i medicinsku dokumentaciju a onda tek kava.
Naravno najnoviji izvod iz MKR da se vidi bračni status, OI, izvod
tekućeg, žiro i deviznog računa, uvid u kreditne, debitne i ine kartice
(porezna i imovinska), prometna i vozačka (ne fotokopije) na uvid
na prvoj kavi. Da ne zaboravim i tipove mobitela i sve brojeve pazeći
da nisu pri-paid i uz provjeru da se legalno nalaze u imenicima.

Ne bu mene niko veslal..........Čist račun (fiskalizirani), duga ljubav.
Tek toliko da se zna pripremiti ona koja želi sa mnom na kavu.

NE SHVAČAJTE OVO OZBILJNO OSTATI ĆU VJEČNO NA ISKRICI !!!

podsjećam da se ne zaboravi:
Link
btw ne pevetirajte za sličicu imate je na mom profilu........

Nikada s ničim nismo zadovoljni (potpuno).
heheheee......ne palite se nisam jugonostalgičar a i da jesam so what?
Pišem o sasvim nečemu drugome.
Nakon „državničkih obveza“ neopterećeno sjedam na osunčanu terasu kafića i pomislim konačno.
Ni kava se ne hladi, voda u čaši guta led brže nego ja nju. Zabavljam se šarenim tiskom kako ne bi razmišljao o budalaštinama čitajući budalaštine. Osjetim svuda toplinu sunca, po čelenki, ispod sunčanih naočala, po nogama, tijelu.
I upravo to me odvuklo od kave, tiska, uživanja na suncu. Oko mene toliko topline a unutra u srcu osjetim hladnoću. Na trenutak pomislih kako bih rado promijenio ovo toplo vrijeme za ono hladno kada mi je unutra kipjelo od vrućine.
Na žalost nemam te snage da mijenjam vrijeme i od tuda malo nostalgije u vlastitoj nemoći. No ista me brzo napustila dok sam se približavao autu.



A i ovo mi nije bio baš nekakav potez. Dok sam se borio s kavom i mislima, autić se sunčao i tek kad sam ušao u njega vidjeh temperaturu: vani 19,5° u autu 43,8°C.
Brzo zaboravljamo kakva nam sve veselja može donijeti sunce. Svojim nemarom postao sam putujuća bomba!?

Ne budite nostalgičari, nema od toga nikakve koristi.
Uživajte u suncu i njegovoj toplini ali ne zaboravite na unutarnje grijanje, ne isključujte ga nego redovno ložite i rasplamsajte ga da se ne gasi.
Svima želim puno topline izvana i iznutra. Kipite i nema tog klima uređaja koji će vas ohladiti.
S gaćama i badićima vratile ste mi osmijeh i toplinu. Odajem počast blogericama (2) koje su ipak pokazale da imaju najbolje badiće i to na sebi, ostalo sve viđeno po dućanima izuzevši naglavne instalacije još par blogerica.

Link

Link

Dolazi toplije vrijeme i ne pretjerujte s vatrom
Link

Bez muzike i sličica.........

Podnaslov: Odnos prema piću u Hrvata: vino ili pivo (s osvrtom na kulturu pijenja).
Povod: Isprovociran tekstom u zapisu na blogu : - Tihi glasić razuma..tamo gdje ga nema...."Vodič kroz iskricu"

to je onaj B stil talijanskog zavodnika ali na naš domaći način...pa ovaj pije pivo, ali ne fina vina,
Autor: ladonna2 102 god | 11.04.2013. u 14:11

Ladonna2 - ništa osobno, vjerojatno nisi autor teksta, a ako i jesi imaš pravo na svoje mišljenje
Isto tako napisom mi nije namjera nikoga povrijediti ili učiti ga pameti.


Skratiti ću najviše koliko mogu.
VINO... vrijeme kulture uzgoja, proizvodnje i pijenja vina u Hrvata (Juga) počinje u ranim osamdesetim godinama prošlog stoljeća, ne bi vjerovali na inicijativu tada tvornice alkoholnih pića SOUR BADEL u suradnji s Poljoprivrednim i Tehnološkim fakultetom u Zagrebu (Ne ulazim u tradicionalnu proizvodnju vina i vinskih sorti koje vuku korijene iz davnine, nažalost od svijeta pol-priznan samo „Babić“ radi specifičnog uzgoja i obrade vinove loze i „Plavac mali“ kao autohtona sorta). U istoj akciji pod parolom razvitka nerazvijenih djelova Juge u SAP Kosovo i Metohija podižu se prvi puta „plantažni vinogradi“ s točno određenim cijepljenim sortama loze i tada (ne bi vjerovali) najmoderniji podrumi s tehnologijom prerade grožđa u EUROPI !!! Ni Francuzi to nisu imali na jednom mjestu. Stjecajem okolnosti i struke imao sam priliku ne gledati nego učestvovati u tome. Obišao gotove sve podrume od Istre, Dalmacije do Baranje.
Dakle pišem o kulturi pijenja vina, a ne lokanju u Hrvata od cca 30 godina. Čast iznimkama, tvrdim da 90% nema kulturu pijenja vina jedino ako mislite da se to odnosi na izgled blještave etikete, cijenu, propagandu, znanje u odabiru čaša i sorta vina vezano uz jela, da ne uplićem vina proizvedena van Hrvatske.
Ako slučajno miješate vino s mineralnom mulzirajućom vodom, vodovodnom vodom, kišnicom ili soda vodom (što je grijeh) nastojite da porijeklo vode bude čim bliže mjestu gdje raste vinova loza čije vino pijete.
(to je samo mikron u kulturi pijenja vina, dalje učite sami)


PIVO...o pivi neću ništa pisati jer imate već nešto napisano u mojem ranijem zapisu. Kultura pijenja piva u Hrvata svedena je na pijanstvo, alkoholizam, nogomet i nasilje i ne vidim tu baš nikakvu kulturu.
Zavirite malo van granice lijepe naše, možda se se malo pivski kulturno uzdignete od pijenja, gastronomije, medicine i tradicije proizvodnje i pijenja piva.

pa ovaj pije pivo, ali ne fina vina.
Tko je vrjedniji, bolji, kulturniji i znate li što su to fina vina, ostavljam vama i ne želim komentirati.
Imam svoje mišljenje i dajem laganu prednost vinu, ali ne pljujte po pivi s nerazumijevanjem.

Htjeli ili ne htjeli svi mi za sobom vučemo kolica natovarena svim i svačim. Svi od rođenja skupljamo sličice, salvete, kofere, djecu, ljude, životinje, biljke, aute, stanove, kuće, garderobu, nakit, ribičke štapove, peraje, skije, alat, šlaufove, stolice i hrpe potrebnih i nepotrebnih stvari.
Sreća naša što samo ne skupljamo ili nam sam uskače novi, već svojim putem i gubimo teret. Uglavnom kolica, prikolice, vagone vučemo sporije ili brže, nekada pre brzo uletimo u zavoj pa nešto poispada, izgubi se, nekada samo iskoči, kako bi usput pokupili opet kakav novi teret. Ponekad želimo na bilo koji način utovariti nešto što nam se baš sviđa, a ne ide, ili nam ne stane u kolica, ili se rasipa pri utovaru, ili jednostavno se ne želi voziti. Nekada bi rado nešto izbacili sami da nam olakša vuču, a ne možemo jer je sraslo s prikolicom i niti tamjanom se ne da iskrcati.
No ne mislite da svaki teret otežava vuču. Ima prekrasnog tereta koji nam pomaže u vuči i ne vozi se kao kofer. Gura nas toliko da niti ne osjetimo prikolice i vagone.
Takva prtljaga nam je najdraža i ako traje duže zaboravimo na prikolice i gubimo osjećaj tereta.
U takvim trenutcima niti ne marimo za prtljagu i postaje nam sve jedno ako putem izgubimo koji kofer ili cijelu prikolicu. To niti ne osjetimo, važno nam je da jurimo bez napora.

Pitam se da li vi vučete kolica, prikolice, vagone?
Da li vam je teško ili opće ne osjetite da nešto vučete?
Koje prtljage bi se rado riješili, a što bi htjeli utovariti?
Vučete li svoje natovarene prikolice po strogo usmjerenim ugrađenim šinama, cestom, off road ili možda letite zrakom, bez znakova, semafora, ograničenja brzine ili visine?
Da li vam Iskrica koferić spada u draže terete, da li vam olakšava ili otežava vuču?

Link
Jeste li nekoga prepoznali?

Link
Link

U svakom slučaju i više smo nego pametni:



- Završiš svaki telefonski razgovor za 30 sekundi
- Za godišnji odmor dovoljno ti je 7 dana i jedan kofer
- Možeš sam otvoriti sve vrste konzervi i tegli sa džemom
- Prijatelji te ne sažalijevaju kada se udebljaš
- Kada mijenjaš programe na TV-u, ne zadržiš se tamo gdje vidiš suze
- Stražnjica ti ne igra nikakvu ulogu na intervjuu za posao
- Tvoji orgazmi su pravi
- Kada odslužiš vojsku, više ne moraš nikad ribati WC
- Previše seksa neće ti uništiti reputaciju (naprotiv)
- Za svega 5 eura dobiješ pakiranje od tri para gaća
- Možeš se istuširati i obući za 10 minuta
- Ni jedan suradnik na poslu neće ti natjerati suze u oči
- Ne moraš se brijati ispod nivoa vrata
- Ne moraš svaku noć spavati uz nečija dlakava leđa
- Možeš ispišati svoje ime u snijegu
- Možeš jesti bananu i sladoled na javnom mjestu, a da te nitko ne gleda pohotno
- Nitko neće prekinuti sa pričanjem sočnog vica zato što si ti ušao u sobu
- Automehaničari ti uglavnom pričaju istinu
- Ne dobiješ slom živaca ako netko ne primijeti tvoju novu frizuru ili cipele
- Konstantno si u istom raspoloženju
- Možeš se diviti Clintu Eastwoodu, a opet nećeš odmah poslije filma početi sa dijetom
- Znaš najmanje 20 načina da otvoriš pivsku bocu
- Sijeda kosa i bore samo podcrtavaju tvoj karakter
- Briga te što ti ljudi govore iza leđa
- Tri para cipela su ti i više nego dovoljna
- Ljudi ti ne bulje u grudi dok razgovaraš s njima
- Ako netko dođe na party u košulji ili sakou koji je isti kao i tvoj, to jedva i primijetiš
- I za kraj, jedno pitanje - što je to celulit?

Za utjehu ženama nije sve tako. Npr. oko važnih stvari kao seks.
Žene mogu kad god požele, muškarci samo onda kad mogu.


Link
Link
Link
Link
Link
Link

Cvike, UV faktor 35, šeširić, maramu......
pivo sa sedme stepenice na ulazu u podrum..

Link
Link
Link
Link
Link

Ugh, vruće........

Link

Zadnjih dana dosta se raspravljala i brusila ova tema. Kao čovjek od tehnike, lakše se izražavam „tehnički“. Svi dati prilozi u raspravama od iskustvenih, znanstvenih, statističkih jednostavno sam unio u priloženi graf, nebitno o spolu (znajući da mi mai neće zamjeriti).
Ovako pojednostavljeno ispada da nam godine i nisu toliko važne jer na njih osim malo kozmetičkih zahvata ne možemo utjecati. Bitno je da li smo uspjeli biti u krivulji?

Dragi iskričari, da li ste uspješni ........ do sada?
Ja sam laganica u silaznoj putanji grafičkog prikaza. Još malo pa se neću moći seksati.
Perspektiva „plava“ - udri dok ide ili uživaj lagano dok možeš?

Link

Link

nema povratka samo sjećanja, krivulja ide svojim smjerom
Link

malo bla, bla za one koji imaju živaca i vremena (nema seksa na znanje mnogima, očito da se seks ne smatra životnim uspjehom). Taj je garant s iskrice:
Link

Link

- ako se ovako nastavi *****
ideja iz zapisa na blogu (ne mogu ga naći, autori će se prepoznati)



Link
Link
Link
Link
Link
Link



nekad se nastupalo u frakovima.........?
Link