TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

odoh pod tuš i danas me nema cijeli dan

U stvari nije bilo kave, ostali smo budni i bez nje......
Da ne trošim slova prilažem mali slikopiščić.
Time ostavljam svakom da sam ispriča priču o
mojoj iskričarskoj kavi, bez kave...........


Nije Praha, već srce Zagreba, bez mraka i skrivanja


Za starog a naivnog, on zna.......


Bez ovoga ne bi bio „Budvar“


Trebalo je to s nečim presjeći, da ostanemo na nogama


Skromno, a ukusno


Na kraju, odnekud uvijek izbije šlag

Ne mogu se odlučiti koji mi je bolji, pa stavih oba tri !

Link

Link

Link

POzdravljam se od smrde jer da ona ne voli filipa nebi mu pokazao
solidarnost vec bi ga poslao u kulac, koju pm cvili kao kad dijete
razbije koljeno. Vec i mali bebac se digne, zapisa koljeno, pljune na
ranu i zalijepi list i s osmjehom trci dalje.
CUvajte smrdku da od tuge za pilipom ne umre. NA kraju ako
i rikne, sprovod nece biti prije ponedjeljka, a onda cu vec biti tu
s kamelijama.

ONi koji misle da idem na vikend pa radi toga misle da me nece biti
nemaju stvarno s cim misliti jer su supljoglavi.

Citam vas iz sigurne kuce u tajnosti. VOzdra

dobro kaže ona narodna......hebo sam ježa (ježicu) u leđa.



Da ne mislite da sam se uplašio ježića. Ne. Oni su mi divni
u svojim lutanjima kroz odrastanje. Obožavam djecu valjda
radi toga što me vraćaju u njihovo doba i lako suosjećam
s njima. Ponekad žalim što nemam više djece, tako da su
mi ovi ježići samo bonus pride.
Možda zato što sam i sam bio neukrotivo dijete. Uvijek na
rubu sudbine da postanem kriminalac ili policajac.

No tu je Ježurka. A ona je posebna priča. Pogledajte još jednom
sliku. Za moje oči predivna. Čudom, meni kome svaka dlaka
smeta, ne smeta mi njezina ni najmanja bodlja.

Ali (but)? Jeli neko od vas hebo ježa u leđa?

Link

Vidi zapis kod meija „ADMINI!“ od 05.07.2013. u 11:43

Od tuda je sve krenulo.....iz ZG

Link

Par sati prije ulaska u parkiranom autu na samoj granici s prednjim
kotačima u EU i zadnjim u RH, u zagrljaju najdraže iskrice na
spuštenom sjedalu uz svjetlost krijesnica i ubrzano disanje.
Želim da nas opetovano ponovo primaju u EU što više puta samo
da to ponovimo.

Kao pripadnik i stari član EU, već pomalo uspavan novim primanjima,
nespremnog me iznenadila predstavnica HR i mogu samo konstatirati
da je svim Hrvaticama osvijetlila obraz, Hrvati me i tako nisu nikada
interesirali (osim kao društvo uz pivo).

Jedino je došlo do male greške u protokolu. Ona je primila mene i
dopustila da kao predstavnik EU uđem u nju, a ne kako su Vas
mediji krivo informirali da je ona (HR) ušla u EU.

haahaa.....možda sam to samo budan sanjao?
Ne. Razbudio me jutros pogled na unutrašnjost auta punu materijalnih
dokaza s obiljem DNK (za forenzičare).

Ipak sam ušao u HR, novu zvijezdu EU........

Kako i gdje ste vi dočekali spajanje?

Krivo vrijeme, krivi blog, ajde bok......(zadnji neka ugasi svjetlo i zaključa vrata)

malo kasnim u razmišljanju da li je to „ljubavno pismo“?
Trud autorice, želja da ga dobijem, hrabrost da mi ga uruči sve kazuje da je.
Za razliku od vaših ovo je još toplo, svježe i napisano pred par mjeseci.
No koliko je pismo toplo, toliko je autorica hladna.

Link

ovaj golub ima i prstenje, bilo ih je i takvih

Kako krila purgera nisu narasla do razine galeba, bili su golubovi. Ništa manje nisu bili uspješni u raboti od galebova. Čak su bili u prednosti i s manji krilima pokretljiviji, mogli su brže mahati i imati prednost što nisu na svom terenu i time bez brige ča će svit čakulat.

Pisati ću u prvom licu. Svaka sličnost s stvarnim događajima je slučajna jer bilo je to davno, a i Alchaimer radi svoje. Sumnjam da će se netko s Iskrice prepoznat, osim možda Vučka kojeg nema, a jednom svojom slikom iz mladih dana objavljenom na iskrici (na plaži u speedkama zavaljen u crnim cvikama s čašom balića i flaškom kraj sebe), kao da smo se već vidjeli, a možda i potukli oko teritorija (iako mislim da sam malo stariji od njega)?
Na kraju da ne bi krivo pomislili, to su ionako priče starijih dečki ispričane dok sam ja tapkao životinjsko carstvo i pikulao se (hm).

No ljeto je uvijek činilo svoje. Zagreb pust, prazan. Jedino se noćni život tu i tamo znao zagustiti, ali to nije bilo to. Domaće puce su sa starcima otišle na more, studenti doma, a fureštkinje su u ono vrijeme rijetko dolazile u Zagreb, a kamo li punile noćni život. Što nam je preostalo nego otići na ORU ili haklati na dva mala?

More. Vrvilo od komada, bijelih, crveno friško opaljenih i smeđe brončanih kao kip Grgura Ninskog. Radilo se većinom u dane vikenda, rjeđe preko tjedna. Preko tjedna se skupljala lova da se nađe za benzin, talijan, parizer, pivu jer je to sve što je trebalo za uspješno izvršenje svete dužnosti tj. učiniti ljetovanje nekoj strankinji nezaboravnim (i u dobrom i u lošem obliku). Auta je uvijek bilo i nije bilo bitno jel fiček ili mercedes, netko je imao svoj, nekome su posudili starci a nekada se bome posegnulo i za tuđim bez njegovog odobrenja. Za Balić je bilo lakše jer su starci uvijek imali bar jedan u „buffetu“ da se nađe za doktora.

Tako naoružani, nabildani (svako je nešto trenirao), zdravi, potentni i puni želje i snage, vikendom rano ujutro kretali smo nekada čak i u kolonama. Teren se znao. Od Medulina, Kvarnera do Senja. Zahvaljujući Titovom mostu, teritorij se proširio i na Krk (Malinska, Njivice, Baška). Rijetko se posegnulo za Cresom, Lošinjem ili Rabom iz jednostavnog razloga gubljenja puno vremena na putovanje a k tome još i trajekti (jedino ako je dolazila u obzir nečija prazna vikendica, onda da). Putem se odlučilo o mjestu djelovanja što je ovisilo o tome koliko imamo vremena, benzina i love.

Vremenom su usvojeni standardi ponašanja. Bez obzira koliko nas je bilo, uvijek se radilo u dvojcu, rijetko u trojkama ili sam. Prvo grupno snimanje plaže i uočavanje glavnih neprijatelja domaćih galebova.

Hahaaa, mislim da danas mladi niti ne znaju zašto se tuku i od kuda tolika mržnja purgera i tovara na utakmicama. U moje vrijeme uz mirogojček cijeli stadion se grlio s tovarima i rijetko je bilo incidenata. Krivi smo mi stari konji koji smo to zakuhali na plažama, a mladi znajući da postoji nekakav davni razlog prenijeli to danas na sport.

Procjena broja i snage galebova davala je pristup plaži. Ponekad bi se potukli s njima ako je plaža bila obećavajuća i mi sigurni da ćemo ih otjerati. Nekada nam je to pokvarilo lov jer tko će šta uloviti s šljivom ispod oka pa smo dan proveli po birtijama na fliperima i putu doma.

Ako smo prvi problem uspješno riješili (nekada i odlaskom na „pitomiju“ plažu), razvili smo se u strijelce i započeli obred. Logika. Gdje naći komade za obradu? Jako jednostavno, tamo gdje ima najviše male djece. Vjerujte, nije to tako jednostavno i ne dođe se baš uvijek do krune. Prvo snimanje satima općeg stanja. Tko kome pripada, tko je s kim, s kim priča, leži, s kim ulazi u vodu i još masu detalja. Nije bilo nužno niti da bude strankinja. Konačno naoružan podacima i s ciljanom skupinom dva do tri komada, golub kreće u akciju. A, ne ne, neću vam iznositi detalje. Samo neke tek toliko da razvijete maštu i uživite se u trenutak.

Prvo plivanje u širokom luku, možda kakva lasta s mula, malo dužeg ronjenja na dah, tek toliko da se privuče pažnja i promatra reakcija odabrane skupine. Djeca su bila slijedeća stepenica. Izroniti kakvu perisku, zvjezdaču, školjkicu i pokloniti je djetetu i prvi kontakt je zagarantiran i nikada ne omane. Kratka procjena reakcije i zeleno svjetlo za dalje. Blaženi ježinci što ih Bog rasipa u more. To je bilo naj opakije. Iznošenje par komada na plažu (kao čistimo da se djeca ne napiknu) bilo je ritual. Djeca svih dobi i porjekla jednostavno vas opkole. S djecom naravno još radoznalija skupina, a to su one. Vještim čerečenjem jadnih ježinaca, izradom „pepeljara“, ogrlica od zubi i darovanje istim ovaj put ne više djeci nego njima, našim metama. Ovaj puta to nije više gledanje već stupanje u nespretni hrvatsko/englesko/njemačko/češki razgovor i prvi tjelesni kontakt u gužvi i darivanju, vezivanju ogrlice oko vrata, primjećivanju opaljenosti i potrebe da se to namaže kakvom kremom, a mi stručnjaci za mazanje (moš si mislit Nivea i Solea). U toj fazi već se vidi rezultat i pada konačni odabir i jednostavno postanete nerazdvojni na plaži, bez obzira što gazda leži par metara na zgužvanom ručniku opečen do boli i zamišljen kako bi sa svojim luftićem otplivao do najbližeg otoka. Samo prihvaćanje mete da se s vama odmakne dalje od „svojih“ kako bi se bolje upoznali od kuda je, s kim je, kako joj se sviđa more i bla, bla, daje garanciju uspjeha.

Naravno da poslije ručka gazda i djeca moraju odspavati i kad se dobro odmore popodne će doći na plažu gdje će se naći s našom metom. A ona? Danas joj se baš ne spava popodne, a čula je i vidjela da u gradiću ima zanimljivih stvari za pogledati (još od rimskog doba). „Doma“ će objasniti gazdi da ga to baš i ne zanima i bolje da si odspava i ne pojavljuje se na suncu jer je previše izgorio, a i djeca (nije nužno bilo da ima djecu) su ili premala ili nemaju interesa za takvoga što i njima je bolje da ne idu na sunce.

Bingo. I to je to. No nekada je trebalo čekati do poslije večere pa i do ponoći dok selo ne zaspi. No uvijek je čekanje bilo nagrađeno.

O razlici i ponašanju meta prema porijeklu od kuda su dolazile neću, ali vjerujte razlike su ogromne pogotovu između tadašnjeg istočnog i zapadnog bloga (bloka). Mislim da sam vas i ovom kobasicom dovoljno zagnjavio. Možda, ako vas bude interesiralo, nekom drugom prilikom.

Hvala malojmazi7 - povukla me za jezik.........
njen zapis:
GALEB...KO NE ZNA STA JE GALEB, STRAPA BEZVEZE...A TAKO SU SE MNOGE BUDALETINE GALEBOM I PREDSTAVLJALE....ISTINA JE OVO...
autor: malamaza7 30.05.2013. u 8:40 | Editirano: 30.05.2013. u 8:51

Link
Link

zapisi:
- DANAS PROLUPO, ZAPELA MI JAGODA U GRLU I PREKINULA SEZONU
KISELIH KRASTAVACA
- KAKO ĆE IZGLEDATI ZA DVA MJESECA?
- JEDINO ŠTO MI RASTE NA ISKRICI :(
- UPS, PUŠIONA?
- NOĆAS SAM DOBRO SPAVAO :)
- ČIST RAČUN DUGA LJUBAV
- SELIM....
- HM.....NNNI (U SUBOTU PRIJE PODNE)
- ZA DOBRE ŽELJE NIKADA NIJE KASNO - BISTRO
- TRAŽIM, ŽELIM, A PRUŽAM ???
- VIDIM JA DA SU ŽENSKE ZABORAVILE KAKO IZGLEDAJU MUŠKE GAĆE!
- NOSTALGIJA (JUGO) ZA HLADNIM VREMENOM
- KULTURA PIJENJA
- KOLICA, PRIKOLICA, VAGON (KAROCA)
- NEKOLIKO RAZLOGA ZAŠTO JE IPAK BOLJE BITI MUŠKARAC:
- EVO VAM SUNCE (KALAISANO)
- NE VIDIM RAZLIKU, SVE JE LJUBAV PETKOM
- KADA SMO VEĆ KOD STARENJA, GODINA, SEKSA: ŠTO ZNAČI USPJEH?
- TOLIKO O VELIKIM I MALIMA
- NEĆE VALJDA......BOŽSKRS
- POSVEĆENO
- ELECTRIC DREAMS - THX CYB
- TRAMVAJ ZVAN ......
- SRETAN OSTANAK JA ODOH :)
- IMATE LI NEŠTO ŠTO JE STARO GOTOVO 10.000 GODINA, A NISTE ZNALI?
NIJE REKLAMA TO JE PIVO
- I ŠTO DA SI JA MISLIM SADA?....ZBUNJ
- COUNTRY – POPODNE
- MUKE PO BLOGU.......
- STILSKE VJEŽBE

Link
Link

to sve od 04.02.2013. u 16:00 kada sam otvorio blog?
Dobro da ne trošim papir, ode šuma!
Rezultat: PTSP, nervni slom, lagani moždani udar, zastoj i slom srca, 15 kg manje!
Pa sada blogaj majmune.........

meni jedno od najseksi voća definitivno jagoda.
Hraniti nekoga jagodama i „žvaliti“ se istovremeno
još uz dodatak šlaga što po tijelu što po jagodama.....mrak

Nisam zaboravio ni okus dinje pokapane Bacardi Superior bijelim rumom
i lubenice natopljene Smirnoff Black No55 votkom.........

Pitam se zašto jagode mogu bez alkohola?

Link

Slike u isto vrijeme na istom mjestu vrviti će ljepoticama.
Sada (danas) blaženi mir i tišina i osim mirisa makije i mora ne
osjete se kreme raznih faktora i dezodoransi.
Čak se ni galebovi ne karaju. Tišinu prekida samo cimentanje
mora od autokampa sve do plaže. Prema tempu rada biti će
gotovo do slijedeće sezone....vjerojatno će se i tu plaćati vapori...

Link

niti guzica
niti trbuh
već samo...........



Link

Moje iskričarenje od prilike izgleda kao moj koš za smeće.
Na Iskrici mi je bilo sve riješeno u prvih 15 dana iskričarenja.
Nagradila me nečim o čemu nisam niti sanjao. No vremenom
se pokazalo sve jednostrano i uzaludno. Ne, nije krivnja u drugoj
strani, sam sam izazvao situacije koje nitko ne može prihvatiti.
Jednostavno sam u svemu ispao iz normalnih okvira od kojih se u
neke nisam uklapao ni u samom početku. I to je dobro.

Od tada sam se priključio blogu i ne zanosim se ciljevima s kojim
sam se pojavio na Iskrici svjestan da ovdje izgubljeno neću moći
nadoknaditi. Kriteriji za realu podignuti su mi do neba iako sam
svjestan da sam ne vrijedim toliko koliko tražim od ev. druge strane.

Sada iskricu prihvaćam više kao zabavu, upoznavanje zanimljivih
osoba, komentiranje, pisanje, razmjenu iskustava i nikada odbačenu
želju za kvalitetnim druženjem ili vezom na duže staze.
Sreća imam puno zanimacija i strasti u reali tako da se nadam
da bloganje neće završiti ovisnošću.

Link

Sanjao u boji, neću spremati krevet, neka ostane ravno.....
Link