Kaj je ovo?

I hope the days come easy and the moments pass slow
And each road leads you where you want to go
And if you’re faced with the choice and you have to choose
I hope you choose the one that means the most to you
And if one door opens to another door closed
I hope you keep on walkin’ ‘til you find the window
If it’s cold outside, show the world the warmth of your smile
But more than anything, more than anything

My wish for you
Is that this life becomes all that you want it to
Your dreams stay big, your worries stay small
You never need to carry more than you can hold
And while you’re out there gettin’ where you’re gettin’ to
I hope you know somebody loves you
And wants the same things too
Yeah, this is my wish

I hope you never look back but you never forget
All the ones who love you
And the place you left
I hope you always forgive and you never regret
And you help somebody every chance you get
Oh, you find God’s grace in every mistake
And always give more than you take
But more than anything, yeah more than anything



This is my wish
I hope you know somebody loves you
May all your dreams stay big


Link

Probilo se
sjajno sunce,
u oči me
jako tuče.

Malenu
ti užarila,
snažna sila
što izbija.

Ovlažena
porocima,
teku kapi
potocima.

Iz vulkana
vruća lava,
reljef tvoj
bi formirala.

Mnoštvo
brda i dolina,
šumaraka
i oblina.

Priroda je
tako divna
kada daje
ili prima.

Selfićka je pravila
slatka,mala micićka,
da joj vidi publika
kakva joj je ritićka.

Velika joj cicićka,
uska ima strukićka,
lijepa joj je nogićka,
sjajna joj je ritićka.

Traži pravog frajera
da bi mu se podala,
na kavicu sa njime
povremeno hodala.

Mala,slatka micićka
cijela se je slikala,
da bi svojom pojavom
bila uzbuđivala.

Štiklice je obula
da se vidi njoj noga,
odjenula grudnjaka
da bi grudi istakla.

Slatka,mala micica
pravila je selfića,
da bi našla za sebe
nekog pravog pjetlića.

Evo jedne misice,
što voli bicikliće,
izbacila nožice
povrh je pedalice.

Vedra i nasmijana
ona bi uživala,
kada god bi vozila
svojega biciklina.

Vozi,vozi malena
navrh sica udobna,
vrti sa pedalama,
vožnjica joj ugodna.

Voli ona bicikla,
na njemu je živahna,
kamo god bi krenula,
sa njime bi stignula.

Vozi,vozi malena,
vedra i nasmiješena,
po putiću svakakvom
navrh svog biciklina.

Cicićko se Micićko
pokrilo sa plahtićko,
da njezino malićko
ne bi se prehladićko.

Digla se iz postelje
pa se sada proteže.
Pruža svoje ručice,
iznad snene glavice.

Cicićko se dignićko,
lijepo ka na slikićko.
Skupila je koljena,
nožne prste propela.

Kao prava mačkica
cijela se rastegnula.
Ritica se slatkićka
nečega zaželjela.

Crna prvo kavička,
da bi se razbudila,
poslije kave kitićka
da bi bila vesela.

Cuclica se naljutila
pa mi kitu je razbila.
Na betonu mi krvari,
uzbudili se drugari.

Zločesta je i nasilna,
samo pizdi i razbija.
Malenu mi neće dati,
kitica mi tvrda pati.

Razbila mi je kiticu,
moram ići u bolnicu,
teške rane sanirati
da će opet se dizati.

Na beton ju oborila,
kada mi se bila digla,
slomila ju u korijenu,
pocuclala bila pjenu.

Ostade mi sada pusta,
više nije tako čvrsta.
Operirati je treba
da mi opet bude cijela!

Voli Cucla
potegnuti,
rađe nego
neki kruti.

Pocuclati
će litricu,
ne ostavi
ni kapljicu.

U desnici
tamburica,
puca prsluk
joj od cica.

Kraj nje baja
svira bendžo,
u flašu joj
se zagledo.

Cuclici se
žednoj čudi
kako pije
i još prdi!

Ptičićko malićko
na grančici stojičko,
pjesmicu pjevičko
visoko na drvićko.

Vjetrićko pušićko,
pod drvetom micićko.
Micićko je malićko
grebalo po drvićko.

Čuje se pjesmićko
sa visoko drvićko.
Malićko ptičićko
Sunčece prizivalo.

Sunćeku ni traga,
puno je oblaka,
u zraku se kišna
već osjeća vlaga.

Svakoga jutreka
ptičica me budi,
kada se ustanem,
opet mi je kruti.

Štrumblaj,
štrumblaj,
nećeš dugo,
ona voli
samo tvrdo.

Ako neće
ti stajati,
badava ćeš
joj svirati.

Prijestolje
joj od jantara,
sa visoka
gleda mala.

Nožice je
prekrižila,
glazbu sluša
i razmišlja.

Milo zvučna
joj glazbica,
čuje se iz
zlatnih žica.

Prolazi kroz
srce njeno,
prožima joj
cijelo tijelo.

Jao mala
što se sjajiš,
sa breskvicom
mi ga mamiš.

Oba oka
u me bulje,
napete ti
obje kugle.

Malena
se oznojila,
da ga primi
išćekiva.

Breskvica
ti mala,nježna,
svojeg snješka
željno čeka.

Sokić slatki
već se cijedi,
njega čeka
da uleti.

Od
King Konga
mala bježi
jer u đungli
mu najveći.

Dlaku crnu,
gustu ima,
da mu noću
nije zima.

Voće slatko
konzumira,
jede sve što
đungla ima.

Sa zubima
oštrim dere,
po drveću
on se vere.

Mišićima
se ponosi,
urlike mu
vjetar nosi.

Na daleko
on se čuje,
gospodar je
crne đungle.

Gljivica
se zaželjele
vanzemaljke
sa Venere.

Do Marsa
su putovale,
nisu našle
gljive prave.

Na Zemlju
su tada pale,
na vrganje
nabasale.

Divila se
flota cijela
što na Zemlji
je vidjela.

Svih je sorti,
veličina,
mnoštvo gljiva,
šuma fina.

Na Zemljici
krate dane,
s vrganjima
sada slade.

Vidim svjetlo
na kraju tunela,
iz svemira sjaj
Mjeseca bijela.

Procijep uski
bliješti iz daljine,
mnoštvo zvijezda
iz tame se vide.

Kakav tunel
to bi moga biti,
što u špilji toj
se može skriti?

Sjajna zvijezda
koja vazda svitli
ili Mjesec,što
će nas zbuniti?

Gdje su sada
tople zrake Sunca,
tko u tami
na vrata nam kuca?

Kuda idu
bespovratni dani,
kad se stalno
mi vraćamo tami?

Micica je Macica
na fotelji sjedila.
Uši je načuljila,
cigaretu pušila.

Oči joj se sjajile,
gledala je u mene,
Podigla je nožice
na rubu foteljice.

Nožice si privukla,
koljena je podigla,
malenu mi sakrila,
pokrila ju petama.

Iza nje se valovi
na plaži zapjenili.
Usamljena ona je
čekala u fotelji.

Opet mala,nogicu mi bacaš,
iz kovčega me očima šacaš.
Morati ću skočiti u raku,
da ti maloj ja uvalim kvaku!

Ah što dobre čarapice imaš,
ne treba ti mala da ih skidaš.
Na crno si nokte pofarbala,
lijepo budeš mi ga masirala.

Cijelo groblje ti si probudila,
kraljica sl usnulih vampira.
Danju sanjaš,noću zajebavaš,
s vampirima starima se karaš!

Mojeg moćka si se zaželjela,
progutati htjela bi ga cijela.
Piti krvca iz mojeg bananka,
uvijek ti je bila želja slatka.

A ja ti ga gristi neću dati,
lijepo ćeš ga meni pocuclati.
Čvrsta mi je i moćna alatka,
maloj ću ti razvaliti vrata!