Kaj je ovo?

Jedna plava divna žena,
u crnom se nosi cijela.
Lijepu dugu,plavu kosu ima,
niz leđa joj pada ramenima.

Raskošno je biće takva žena,
svom ljepotom tijela obdarena.
Rado bi je svatko gledat htio,
ljepotom si oči nauživo.

Lijepih grudi kao u božice,
prekrasno joj nasmiješeno lice.
Na usnama njezin osmijeh blagi,
u očima blažen pogled dragi.

Koracima ona slatkim kroči,
dok bokovim izaziva oči.
Tijela vitka ka u violine,
graciozne njene noge divne!
Link
Link

Kito moja bremenita,
veća si od Velebita.
Rasti samo,ti mi rasti,
neće mi te nitko krasti.

Mila si mi ti široka,
nemre tebi ni duboka.
Kuda si mi tako ravna,
mila kito,uvik slavna.

Rasti samo,ti mi rasti,
samo nemoj nikad pasti.
Uvik stoji ti uspravna,
kud široka,tud mi ravna.

Nikad nemoj ti mi pasti,
vazda slava će ti rasti.
Neka vidi dušman silni,
koliki je pa nek cvili!

Link

Vesela je moja ptica sjajna,
kad raširi svoja krilca bajna.
U meni je puno njene čežnje,
dok me u se ona čvrsto veže.

Volim kad njoj vitke se nožice,
podignu iznad ravne zemljice.
Kad ih ona vrlo brzo digne,
pod perje ih svoje sakrit stigne.

Repić njezin,svjetlo naranđasti,
u plavu će dugu sav prerasti.
Snažno će se njime potisnuti,
u nebo me plavo podignuti.

Leti!Leti!
Samo leti moja draga,mila.
Leti!Leti!
Visoko me nebom ti nosila.
Leti!Leti!
Klizi visoko iznad planina.

Sve su oranice šarene
a malene livadice zelene.
Ispod mene modro,crno more,
iznad svjetlo nebo,plave boje.

Niz dugačke,prostrane doline,
med visoke nosi me planine.
Nad njima ćemo se naglo vinut,
krilima im vrhove dodirnut.

Trajni ćemo snijeg s visine gledati
i beskrajnim nebom dalje sijevati.
Iznad pustinje,pod suncem stići
i oluju zlatnog pijeska dići.

Leti!Leti!
Samo leti moja draga,mila.
Leti!Leti!
Visoko me nebom ti nosila.
Leti!Leti!
Nek su uvijek čvrsta tvoja krila.
Leti!Leti!
Sigurno se na zemlju vratila.

Link
Link
Link

Nježnost tvojih ruku meni treba,
da me vode kroz beskrajnost neba.
Tvoje lijepe riječi volim čuti,
bijele,nježne,osjetit ti puti.

Ti jedina si žena koju volim,
voljet ću te cijelim srcem svojim.
Zauvijek ću biti tu uz tebe,
jedine žene koja voli mene.

I sa svakim ću te danom novim,
sve više i više,ja da volim.
Iz dana u dan ću ljubiti tebe,
lijepo lice tako divne žene.

I dok vrijeme će naše prolaziti,
s ljubavlju mojom ću te maziti.
Tebe mi ništa od mene uzeti neće,
jer pazit ću te kao nježno cvijeće.

Kad naše nam sunce ukrade zima,
u srcima našim će ostat toplina.
Ljubav će naša sve bolesti liječit,
u njoj će spokoj naš biti vječit.

Jer uz tebe,ja se osjećam sretan,
zauvijek mlad i tako vječan.
Ti svoju mi močnu snagu daješ,
ti me nikad voljet ne prestaješ.





Link
Link
Link

Link
Link

Slušaj mala,
digla mi se kara!
Dođi k meni
il čekaj poštara!

Sad je vrijeme
da moj te podere.
Popenji se
pa s njeg
gledaj Sljeme!

Usnuo sam jedan san,
život mi je raspjevan.
Iznad bijeli su oblaci,
bit će lijepo,to su znaci.

Još ima malo hladnoće,
što bi mene da zakoče.
Ali sunce se nazire,
uskoro će sve da živne.

Promjene su svima teške,
često tad se rade greške.
Ljudi neki su bez volje
ali sutra bit će bolje.

Oko nas,sad sve se budi,
bit će dobro,nadaju se ljudi.
Oko nas nek sve oživi,
zdravi,sretni ljudi bili!
Link

Prekasno je za mijenjanje vlastitog mišljenja,
iako se ovaj krhki svijet raspada po šavovima.
Ja ne mogu isprati te grijehe daleke.
Uz osječaj utapanja svakoga dana,
budim se usred tuđeg života nečijega.

Jeli i tebi tako teško?
Jer za mene je tako teško vjerovati
u ono što smo nekada sanjali.
Hoću li opet moći to proživjeti,
jer ne mogu te laži izbrisati.

Da ovaj dan nestane,neću dopustiti.
Ja ću spasiti taj život izgubljeni
i ništa mi na putu neće stajati.

Nije dovoljno za reči zbogom,
sve zapali da ne ostane ništa za tobom.
Davim se u neredu što ostavljam za sobom.

Jeli i tebi tako teško?
Jer meni je jako teško vjerovati
u ono što smo nekada sanjali.
Hoću li opet to proživjeti morati,
jer ne mogu u sebi tamu izbrisati.

Oko nas se vode podižu,
nema drugog načina svitanju.
Za sve,u sebi ja vidim krivnju.

Jer tako mi je teško vjerovati
u ono što smo nekada sanjali.
Hoću li moći to proživjeti,
ako ću jednostavno um izbrisati.

Ali izbrisati laži ne mogu!
Link
Link
Link

Link
Link
Link
Link

Svakog dana bi se jebavala,
volim baje velikih banana.
Želja mi je veća od micice,
nema za njih dosta zapremice.

Micica mi se sva osušila,
od kada je u njoj zadnja bila.
Za kiticom ipak ja još žudim,
za čvrstimi i velikim mudim.

Nikako da takvog negdje nađem,
da ću nać ga,uporno se slažem.
Ima ovdje na iskrici jedan,
ima jajca i pimpek mu vrijedan.

Ali njega on mi neće dati,
morat ću se zbog njeg rasplakati.
Što da radim,jeza me već hvata,
molila sam ga već pola sata.

Ali on mi njega dati neće,
micica mi ko uvelo cvijeće.
Možda trebam u toplice ići,
na masažu i cice podići.

Malo mi se guza obisila,
na estetskoj bi ju zategnila.
Pa još malo da ofarbam kosu,
depiliram dlake na ponosu.

Možda ću se njemu svidit tada,
jer ću onda izgledat ko mlada.
Možda će se na me njegov dići
pa će da me sve do zore piči!

Link
Link

Ja sam Zorro osvetnik,
imam velik kao bik.
Djevice+50 barim,
s njima ja se rado šalim.

Volim da ih njime gađam
i u svemu im ugađam.
Hoću da im udovoljim,
častit ću ih rado svojim.

Pa nek one si misliju,
hoće l da mi ga primiju.
Hoće li se njemu dati
i noću dobro spavati.

Nek im mala sritna bila,
cijela se zadovoljila.
Koja znade zdrava biti,
na njoj neće se žaliti.

Neke znaju uživati,
druge bez njega će znati.
Neke će se zaljubiti,
pa će valjda sritne biti.
Link
Link

Naloži vatru i ugasi svjetla,
dok duša mi slobodna ali sjetna.
Puno višlje je i veče srce moje,
nego što si vidjela velike valove.

Nije nam potrebno za razumijeti,
da izgubljeno ne možemo izgubiti.
Nemojte se baviti mojim suzama,
jednako se dobro osječam s njima.

A ja,ja ću se opet sjetiti,
kako ću ponovno poletjeti.
Nebesa mi uma mojega oslobodi,
kroz ista tajna vrata,prati me ljubavi.

Ako bi u prošlost svršetka vidio,
to je san koji je oduvijek postojao.
Cijeli smo ga život živjeli,
kao da smo ga oduvijek željeli.

A ja,ja ću se opet sjetiti,
kako ću ponovno poletjeti.
Link
Link
Link

Link
Link

Skuhal sam joj juhicu,
napravil salaticu.
S mlincima teletinu papala,
dok kiticu mi glancala.

Kad sam ju nahranio,
odmah ju povalio.
Kiticu joj stavio
i micicu gario.

Tetica se meškoljila,
kitica joj bila fina.
Slapovi su pošli teči,
tlak joj bio je sve veči.

Al se teta ne sekira,
ručicama kitu dira.
Voli njega opipati,
znati kolkog će joj dati.

Svojim si dekretom nebo kreirao,
kao što slatku si smrt trebao.
Duboka Tišina Potpuna,
od mora baršunasto crna.
I poziv koji za mene je,
od pjesme morske sirene.

Dušu si mi spasio misleči,
kako su stihovi pjesme lažljivi.
Još uvijek je pijesak suh na plaži.
Duboka Tišina Potpuna,
od mora baršunasto crna.

Dolaskom beskrajne noći,
hrabri će dan nestati.
Vrijeme će optužiti pjesnika,
da njegova pjesma je lažljiva.

Nikada nebesa ostavila nisu
traga na zemaljskom licu.
Vrijeme će tada se složiti,
sve njegovo bilo je u toj noći.

S dubinom bila blagoslovljena,
Duboka Tišina Potpuna.
Link
Link

Tiha noć me okružuje,
kraj čeznutljive morske obale.
Ljubazno srce me vjerovati čini,
u svijet kakav bi svi željeli.

Vjetar je u pšenici,od srca su poljupci.

S dobrotom u sebi i djetetom u meni,
naj okrutnije ću srce zaboraviti.
Jer svijet kakav želim će postojati.

Unutar kuće,za život smo izgubljeni,
jer ljudsko srce čezne za ljubavi.
Robovi smo mučne spirale smrtne,
u ništavilu svađe i patnje okrutne.

Vjetar je u pšenici i poljupci su od srca.

Jednoga mirnog zimskog jutra,
dok čuje se pjev jutarnjih ptica,
jedan je stranac nasmiješena lica.

To su u vremenu trenuci zamrznuti,
u srž našeg života duboko skriveni.
Za sva srca zarobljena i usamljena,
tajni su putevi do mjesta skrivanja.
Link
Link
Link