Rosela, vještica sa livade

...i sada da napokon postavim pitanje koje mi vristi sa vrha jezika. Ovog fizickog jezika, i onog emocionalnog, psihickog.

Postoji li u ovoj nasoj zemlji, na ovom web mjestu za upoznavanje ijedan muskarac (nebitno je li meni ugodan ili ne) kojem su privlacne zene sa nekim invaliditetom, nepravilnostima u izgledu, ili oboje? Ima li u mojoj uzoj ili siroj okolini netko tako Poseban?

Jos jedan Posebni covjek je prosetao kraj mene. Mozda se ponovo sretnemo...ali nije nuzno jer on mi je pokazao ono sto sam trebala znati.
...on je cetvrti muskarac kojeg sam srela a kojeg privlace zene sa amputacijama ili opcenito zene s invaliditetom smatra privlacnima...

Prije nekoliko godina bih se do bola rastuzila ili naljutila da mi netko kaze kako ce mi goditi paznja jednog takvog muskarca, jer smatrala bih da je covjek kojeg privlace fizicke nesposobnosti i nepravilnosti netko ciji je um bolestan.
...no kako to obicno bude, --barem u mom slucaju- onome cemu se bez razmisljanja opirem, prije ili kasnije cu se dobrovoljno predati.

Tako mi se i ovaj put dogodilo... I sada sve jasnije osjecam da mi je vrlo ugodna pomisao na to da je moje tijelo s nesposobnostima i nepravilnostima nekome i privlacno, a ne samo prihvatljivo.
Bez obzira koliko to bilo na jedan nacin cudno.

Dakako...ne zelim reci da bi mi godilo da sam privlacna bilo kome... Jer meni ne treba interes muskaraca tek toliko da kazem kako ga imam. Ne. NE.
Vazno mi je od koga interes dolazi. A ovaj Cetvrti Posebni covjek mi je pokazao i mozda dokazao kako vrlo toplo i meko reagiram na ugodne muskarce kojima je privlacna moja fizicka nepravilnost.

Hvala ti na tome...NorthMan. I hvala tebi djevojko...sto se otvaras necem izvan okvira...

Onna je toliko njezna. Toliko senzibilna. Toliko eroticna. Toliko ranjena.
Sve sto ona zeli je toliko jednostavno... Ona samo zeli prihvatiti ono manje dobro i nesavrseno u sebi i oko nje... Prihvatiti bez naglasene patnje. Prihvatiti mirno ono sto je ne-dobro i ne-lijepo.

...a prosle je jeseni shvatila da je najvaznije ako krene od sebe...ako sama sebi bude izvor... Da medena voda treba poteci iz nje, umjesto da gladno sise njene kapi iz svoje okoline...

Onna zeli prihvatiti svoje nepravilno tijelo i dati mu Amor...a zatim tom istom Amor dotaknuti i druge ljude sa slicnim tijelima koje ona tesko prihvaca kao i sebe.

Zeli obljubiti sebe. Vjezbati to tijekom svakog dana njenog zivljenja...jer ona zna da ljubav nije samo osjecaj, vec je i odluka.

Zbog toga cu pisati o njoj...kad god budem mogla...

Onna. Pisat ću o njoj...

"Lezi sada…na desnom boku, na desnoj dojci…s jastucicem pod glavom i koljenima.. Htjela je probuditi njenu medjunoznu mackicu…da pulsira, i djelomicno joj je uspjelo..iako ne onako kako je zeljela…
Osjeca se jako lijepo i ugodno u svom tijelu kad je vlazna medju nogama… Ah..evo..stegla joj se na par sekundi dok ovo pise…
Dakle…voli kad je vlazna…kad nabubri dolje i dobije osjecaj kao da je otvorena… Ima tad potrebu oblizivati usnice svojim socnim i mesnatim jezikom.
Voljela bi svoju podsvijest nauciti da se sva usmjeri na njene usmine i klitoris..i da joj budi uzitak u tijelu i emocijama. Jer tada osjeca ugodu i prihvacanje svog nepravilnog tijela. Kad joj klitoris pulsira i bubri, tad nestaje svaka prepreka da uziva u svom tijelu…nestaje svaka sumnja u postojanje zenstvenosti unutar tijela koje sadrzi poremecaje iznutra i izvana.

Sapuce svojim emocijama i mislima svojoj podsvijesti, iako slabasno i sumnjicavo…ali ipak sapuce da ju ovlazi…da ju dovodi blizu orgazma kojeg njena zenskost jos nije iskusila."

Djevojko...jutro te je docekalo ponovo i ponovo sa glavoboljom koja tinja. Umor i napetost u tvojoj slijepoocnici i vratu... No ipak komentari dragih blogera su mi nasmijesili usne. Volim te osmjehe neuvjetovane fizickim stanjem i okolnostima...
...nedugo poslije podneva stvorio se mracni oblak na nebu i dosla je oluja. Jaki vjetar koji fijuce i kisa koja je toliko ravno padala da je poput zavjese zaklonila polje oko kuce.
Nisam svojim ocima vidjela...necije druge su oci gledale tu kisnu zavjesu i prenijele mi to. Ali sam ja slusala vjetar dok sam napola drijemala nadajuci se da ce se stezanje u glavi stisati...i sa svakim udarom vjetra moje je srce uzbudjeno udarilo. Oluja... Roselina ju voli uistinu. Paralelno sa strahom od stete koju moze prouzrociti.

I kako to obicno bude...vrijeme se smirilo i osuncalo jednako brzo kako se i smrklo i podivljalo.

Veceras sam vozala sebe...i pomazila si usne laticom duboko crvenog sljeza cija se visoka stabljika spustila prema cupriji ravno u visinu mojih grudi. Spustila sam malo glavu, lagano se nagnula nad cvijet i pomazila ga usnama. Jedno drugo smo pomazili. U ovom tihom sumraku sa mekim sivim oblacima koji se stapaju sa bistrim i mirnim nebom. Volim tisinu. Samo moj dah i poneki cvrcak...ptica koja se oglasi.

Laka mi noc... Zelim si miran san, ambrozijski san...i ugodnu tezinu u tijelu..

Svu sam svoju ljubav već dala ovoj pjesmi...ovoj obradi 'Hijo de la Luna"..
Svu sam joj dušu poklonila još prije 10g...
...ali opet joj dajem sve, jer ju beskrajno volim...

Link

Mladi Mjesec je...ili tocnije, tanak je, u rastu, u ovom ljetnom danu.
Mozda ce ga moje oci veceras pomaziti svojim pogledom. Jer Boze...ova djevojka tako voli Mjesec...u svakoj njegovoj mijeni...
Uvijek ga volim docekivati, bijelog na dnevnom nebu, ili crvenog u sumraku...na horizontu jugoistoka.
Ova Rosela je zaljubljena u to nebesko tijelo, tako blisko ovom nebeskom tijelu na kojem ona zivi.

Dok ovo pisem, lezim na desnom boku i lijevim palcom leprsavo dodirujem touch tipkovnicu...povremeno skrenem pogled na putopisnu seriju "Domovi Tunisa" i gledam boje koje tamo prevladavaju. Pasteli boje pijeska i plavog mora, neba. Slusam zvukove arapske muzike...i mislim se kako mi je samo blizak taj dio svijeta gdje topal zrak ispunjava vecinu godine, a horizont se stapa s toplim morem i pijeskom.

Mogu samo zamisliti koliko bi bilo lijepo ljubiti pogledom Mjesec na jednom takvom mjestu, na tom licu Zemlje.

Dobro jutro djevojko.

Sjedim ovdje...lica još uvijek svježa nakon umivanja, s okusom tekućeg jogurta u ustima..
Sjedim i sišem donju usnicu dok se pitam što da napišem...a želim nešto napisati.

Možda je ovo dovoljno zasad...za mene samu, za dobrodošlicu još jednom danu u kojem ću
imati izbor da si dam smirenost i ljubav, sebi ovakvoj kakva jesam.

Jutros sam nekako umorna. I ljutim se na sebe...jer sam jucer previse pojela i ne osjecam lakocu u tijelu kakvu sam osjecala zadnjih tjedan dana, pocevsi od "prisilnog glavoboljskog posta".
Moram se disciplinirati, i paziti da mi je ispod izbocenih kostiju grudnog kosa trbuh dovoljno spusten.
Volim dodirnuti taj dio mog tijela...osobito kad mi je koza gola. Mislim da je odmah ispod nje moj zeludac, barem mi se tako cini...a fino je mojim mekim vrhovima prstiju pritisnuti i pomaziti moj zeludac. Tako je zivo to moje tijelo iznutra. Taj moj mozak koji je odmah tu blizu iza mojih ociju, cela, ispod koze mog tjemena.

Jucer sam lezala na ledjima...s jednom rukom na dijelu trbuha ispod pupka, a s drugom na mjestu gdje mislim da je zeludac...s jastukom ispod koljena, kao uvijek. No u jednom trenutku sam se zamislila i usmjerila u unutrasnjost mog tijela. Iznutra u moju glavu i taj mozak koji sadrzi toliko toga, prisutnog i moguceg a neostvarenog.
I bio mi je to lijep osjecaj...cak mislim da sam ljubavlju dodirnula sebe.

Djevojko...to je tako dobro za tebe, za tvoje izmucene osjecaje koje sama cinis takvima.

Bila sam luda i nagla...jos jednom i jos jednom...
Djevojko...bilo bi dobro da naucis ne nagliti...i da da das priliku necemu sto naizgled ne pristaje unutar okvira onoga sto je tebi blisko.

Prije nekoliko godina, zatrazila sam da mi se kupi knjiga 'Ljubavnik' od Marguerite Duras koja je tada bila prilog Vecernjem listu. Nadala sam se prici koja ce zarobiti moje osjecaje odmah, nadala sam se stilu i opisima scena koje su bliske onima u koje sam se ranije zaljubila, u prethodnim knjigama.
Nisam naisla odmah na ono sto zelim, na poznate rijeci, i odustala sam nakon par stranica.
To jednostavno nije bilo nesto blisko meni, nije bilo identicno onom licu ljubavi.
Ali evo...dogodilo se ono sto mi je tada bilo toliko mrsko. Godine su ucinile svoje i ja sam pocela uzivati u razlicitim licima ljubavi, u razlicitim iskustvima ljudske ljubavi.

Sada sam osjetila poriv, zelju da pogledam film 'Ljubavnik', ekranizaciju, nakon sto sam slucajno naisla na video zapis istoga, pregledavajuci trailer filma 'Piano'. Dodatna privlacnost prema filmu je to sto kineskog ljubavnika glumi Tony Leung, meni predivan azijski muskarac.

...pogledala sam film danas, i u njemu vidjela jedn od najljepsih lica ljudske ljubavi. Jedne od najljepsih prikaza vodjenja ljubavi kojima film obiluje. Ne trebam niti spomenuti koliko sam ja gubila dah skupa sa mladom djevojkom...
...
Ponizno i presretno priznajem da me je lice ljubavi koje sam bahato odbila godinama ranije, sada u potpunosti osvojilo i ispunilo.

Djevojko...molim te...ubuduce se potrudi otkriti barem 3 vela sa necega...nekoga koga upoznajes.

...hej. Djevojko.
Dala sam si ime Rosela, jednog ljetnog poslijepodneva dok sam lezala na kaucu u polumracnoj dnevnoj sobi. Tijekom toplih ljetnih dana ponekad i sama indirektna svjetlost sunca grije.

...tog poslijepodneva sam lezala na ledjima, lagano na lijevom boku, sa punasnom donjom stranom podlaktice koja se bijelila u polutami. Istina je ono sto sam procitala u Sjecanju jedne gejse, da je donja strana podlaktice osobito njezna i meka, jer ju sunce rijetko dodiruje.

Odlucila sam da mi treba promjena u mom prikazu na stranici na kojoj trazim bliskog muskarca. (u daljnjim tekstovima 'bm')

Ovdje sam vec godinama...ali tek od protekle godine sam sa samopouzdanjem odlucila traziti iskustvo uzivo. Njegov dodir, miris, brujanje njegovog glasa u zraku izmedju moje i njegove glave.

Trebala sam promjenu energije...i novo ime.
Dala sam si ime Rosela, dok sam lezala na boku i njezno se osmjehivala samoj sebi.

Rosela je bliska ruzama, ruze su svojom dualnoscu bliske zivotu...meke i trnovite, bolne i opojne...
..a ova je Rosela pocela zivjeti svoju mekocu i trnje u mjesecu maju.
Ova Rosela zeli iskusiti ljubav s nekim bm, s nekim tko ce biti opusten i pun razumijevanja prema Roselinim fizickim nepravilnostima.

Rosela je to sto je. I kao takva zeli nekoga. Nekog opojnog, nekog tko ce je znati rastopiti.

Sretno ti, djevojko. Nemoj samo odustati.