Moje pjesme,moji snovi

Padale su guste pahulje
jedna je ostala na dlanu tvom
a zatim se istopila
i naša je ljubav nestala s njom.
Zakoračila sam u proljeće sama
sada sunce grije ruke moje
svijet je šaren oko mene
ali nema očiju smeđe boje.
Nema više male pahulje
više je vidjeti neću
umrla je na dlanu tvome
i zauvijek odnijela sreću.
Nebi uspijela preživjeti
i da je nije ubila tvoja toplina
istopilo bi je proljetno sunce
a ne kao što ti misliš gorčina vina.
Umrla je mala pahulja
i naša je ljubav umrla s njom
zadnjeg dana zime
istopila se na dlanu tvom.

Olujni vjetrovi kidaju mi dušu
prah mog srca ispiru kiše
s cvijeta ljubavi otpadaju latice
jer ljubavi nemam za nikoga više.
Oluja bjesni donosi oblake crne
više neće svanuti sunce svuda je tama
nema sunca sunca za mene
ostala sam potpuno sama.
Olujna noć kiša briše tragove
korake riječi skrivene u mojoj suzi
i u svemu tome krije se nepodnošljiva tišina
čeka da me utopi u tuzi.
Vjetrovi bježe oluja će da mine
odlazi sve u vihoru boli
ostaje pustinja sjećanja
bez nade da me netko voli.
Oluja se stiša ko da je nije ni bilo
samo tišina moju tugu sluša
zaboravljeni nikad ne zaboravljaju
od bola umire jedna izgubljena duša. 

Mjesečina se razljeva po krovovima uspavanih kuća
i ulazi u moju sobu,
obasjava moje lice
umrljano suzama i tugom,
grli me svojom blijedom bojom.
Mjesečina osvjetljava ovu ranu zoru
dok jutarnje nebo blijedi.
Mjesečina otkriva moje suze
namjenjene tebi
koje teku uzaludno u ovoj ranoj zori,
u kojoj još uvijek mjesečina caruje...
 

Uzmi moje suze
poklanjam ti ih
kad već ljubav nisi htio da uzmeš.
Uzmi te kapi slane
što teku niz moje lice.
Skini tu vlažnu rosu
što peče i sjaji u tami.
Uzmi moje suze jedini,
jer su zbog tebe i rođene.