WDF

i tak..
sjedim u naslonjaču...buljim preko dva ekrana u zid zelene boje i noge me dižu ižele me nekud odvest...nekamo...dalje od mene..
obuvam cipele..spremam nož..uzimam putni štap i odlazim u polja
cipele mi se oblače u blato.
njuška mi upija sirove mirise preorane zemlje,trnja i masnih tračnica željezničke pruge
ne mogu ući u trag svojim mislima
pobjegle su nekamo
vidim samo blato ,travu i živicu
na obzoru autocesta
neki udaljeni ljudi u svojim sarkofazima koji se ne mole za svoju sreću...
pomislim da si pustim muziku...al...jebo i mobitel i slušalice...oskvrnut ću ovo nesveto mjesto i zemlju
sam ću sebe unizit

koraćam sam sa sobom izbrisanih misli i želja prljavštinom drage naše majke zemlje
i znam
da nije zemlja ono za šta ju mi dajemo
pojest će nas prije ili kasnije.

sve moje želje neće promjeniti baš ništa
sve zablude koje ste iskovali u vašim glavama...zaista ništa ne vrijede

nekad sam u svojim šetnjama znao naći raspadajuće leševe divljih svinja,srna i lisica
nisam siguran koliko su bile svjesne u trenutku smrti koliko svijet gubi...ili koliko one gube
isto je sa ljudima

ta blatna zemlja nas ne treba..mi smo samo privremeni ukras koji joj već ide na živce...

Link

naravno da nije tišina...slušam muziku...i ne pričam...samo slušam sam sebe
preko radio veze...

tražio neku staru sliku na mobu..pa morao prelistati hrpu njih...više se ne sjećam šta sam uopće tražio
ali
našao sam
našao sam hrpu ljepih stvari
našao milion osmjeha
našao sto i više dragih ljudi
sebe sam vidio...ali...još uvjek se ne nalazim
valjda sam negdje drugdje

iza one čelične zavjese koju sam sam iskovao
negdje....gdje se ljude ne pita kako si..jer svi znaju kako si.

i s tim godinama koje već mogu nazvati...starost
budim se svakim danom sa dječačkim snovima
mislim da bi moglo biti dobro
dobro i zlatno
nasmješeno i cukreno

ali neće
neke stvari..neki ljudi će ostati sjajni u mojim mislima što god da učine u ostatku našeg vremena
drugi bitci će se rastopiti kao sladoled na vrućem kamenu
tko zna kad...i tko zna gdje...

prošlost je gadna stvar...možda i blagoslov u neku ruku
drži nas na kratkom povodcu i ne možemo se otrgnuti od gazde...od prošlosti
prokleta kuja..i blažena djeva
toliko stvari sagorjeva s njom..a toliko ih se puno vraća

tko bih uopće bio bez prošlosti...tko bih bio bez sranja koja sam napravi...i bez sranja koje su meni napravili...
u biti...sviđam se sam sebi i ne bih volio biti nitko drugi



Link

srce mi je puno
sjetla me se djeca i čestitala mi dan očeva
...od kćeri 400 km..od sina više od 1000
al sjete me se.

Link

koment...where ??

im sve na tebi
mrzim tvoje rane....naročito one koje sam ja napravio

mrzim sve i sva tvoja bivanja
trebala su biti samo moja.i samo moja
trebao sam te pokopati u sebi
zakopati te duboko u sebi
strpati te u moje grudi i zaboraviti da si uopće bila uz mene
trebao sam te pojesti krvavog lica i buljit u zvjezde koje uopće ne poznajem

nisam trebao ništa
nisaam trebao niti teb...nisam trebao niti sebe
premalo riječi je preteklo preko mojih usana...a tako puno
čak i ja im nekad ne znam značenje

ali znam
da ništo jebeno ne znam
volio bih da znam.....al ne znam

teško je gledat tvojuporculansku kožu
sve je valjda teško...ne znam....


idem se pokušat probiti još jednu noć u snovima nemira koji me truju
sretno mi bilo

i vama


Link

il tak nekak...
ma ...gledam ovih dana kam da krenem...jel da slušam frendove...dal da se bavim svojim poslom...da pijem manje...više...da slušam bivšu...da slušam decu....pukli mi uši od slušanja....
nitko ne živi u mojoj koži
nitko ne osjeća što ja osjećam
nit moja stanja...nit moje bolesti


ali....svi imaju savjet
svi sve znaju
lepota.

nitko ne zna da se budim vruć i ustajem hladan
da ne volim usne otvarati prije nego moram
da moj pogled više govori nego moj glas

i moje ruke su ispričale tisuće zaboravljenih priča...koje se zaboravljaju...koje su nekima samo usputni osmjeh i poneka riječ
one ruke koje su ispreplele mnogo toga o tome šta neki mogu samo sanjati

sve to kurca vrijedi....valjda sam se trebao baviti politikom
al...opet...ne volim bit posran
ne bih volio da mi netko nešta kaže pogrdno o meni..a..da je u pravu

dakle...nemam opcija

ostajem svoje privatno božanstvo....sasvim malo i slobodno..neopterećeno traženjem mojim božanskih usluga
koliko bog može biti slobodniji..?

zašto biti skroman kad te nitko ne smatra velikim....

imam moći da gazim travu i zelenu i žutu
mogu hodati kroz toplo blato
mogu hodati danima kroz šumu i ne tražeć ništa i naći sebe
mogu posmatrati neba svih boja i buljiti u zemlju kako mi teče ispod prljavih nogu
mogu pogledati tebe...i šutjeti

nasmijem se ponekad sebi...vidite i zašto...
ali
ponekad znam da sam u pravu
šta je još čudnije...ponekad znam da nisam u pravu

zašto bih tražio mjesto gdje snovi umiru

znam gdje umire sve





Link

i opet sam se zagledao u sunce
pogreška.
onda sam pogledao u svoje srce
pogreška.

iako...nisam ljep ni dobar ...pa mogu biti valjda i pogreška
mogu biti sve šta želim

mogu biti jedač tvojih snova
mogu biti onaj kog se bojiš
mogu biti najbolji prijatelj tvojoj djeci

bez brige....djecu ne diram

mogu biti tvoja noćna mora

pogreška

mogu biti tvoj srebrni dolar
a i ....ne moram....

plovim i gledam i osjećam....i zurim i znam.
prokletstvo
i pogreška.


Link

nema teba ....nema mene..
nema vrtloga
samo je gorka siva kost ostala položena u šumi

samo misli plutaju po ravni nečega...nečega što je samo izmišljeno...
ne stvarno....nije stvarno...
samo ukopano u pozadinu naših očiju
samo zakopano

trebaju mi droge i alkohol
odvlakači teških misli...trebaju mi da me sklone s vjetrometine
da me sačuvaju bar malo
da ostanem čovjek...a ne ono što jesam
da budem dobar...da se ponekad nasmijem...mogao bih bti sretan nekad...mogao bih se smijat...
ne znam....mogao bih se smijati...mogao bih biti čovjek,,


al čovjeka od mene ne možeš tražit
umro je davno
umro je s mojim pogledom u noćno nebo
odneslo ga i nije ga donosilo nikad.


sve čime sam trebao bit sretan je kanta dobrih želja...vjedar ljepih misli
naslonit čelo na iskrena dobra tijela
al....uvjek ima ali...
moje more se prenose na druge...i truju ih
moje more ubijaju ljude i zagađuju sve oo sebe
moja mora sam ja.

samo tečem i unakazujem duše oko mene


hranim se tobom.

https://www.youtube.com/watch?v=baS0gsaDYIY

no tengo nada
no tengo amor...no tengo mujer...no tengo dinero...no tengo nada

i neka me ...sve sam to saam zaslužio
nisam ni siguran da mi nešta od toga fali...ali sve više osjećam da nisam kompletan
nešta mi nedostaje...a nemam pojma šta....

možda mi ponestaje pameti...
nije baš da sam je ikad imao previše
nikad je neću ni imati...otišlo..sve je otišlo...

ostaje samo moje divljanje sa samim sobom...

iskreno se čudim onim ženama koje su imale posla sa mnom zadnjih godina...i sad...
zlatna bića.
nisam vrijedan nikoga..nisam vrijedan ni samog sebe
treba me staviti u neku kutiju i zaboraviti
zauvjek.

a kako mi godine idu...i kako zdravo živim...
eto me ...u drvenoj kutiji...

ne bojim se odlaska...ne bojim se napustiti ništa
bojim se samog čina odlaska
ne volim da me boli....nitko ne voli...
strah me boli...ne odlaska

samo da bude kratko.

u stvari..
ne treba mi ni drvena kutija
nek me gurnu u prvu grabu i nek istrunem
nek iz mene izraste neka ljepa biljka...neka me pojedu divlje svinje
neka se vratim u zemlju

neka me nema.



Link

koliko ono zidova sam prešao...koliko ću još morat...
koliko trnja nam je ogreblo tijelo i obraze
koliko smo morali...a kolko smo se dali...

koliko sam gorkih potoka prešao ne osvrćući se....al upekli su mi se u leđa
koliko je netko suza tih potoka isplakao radi mene

tetovirano mi je tjelo svim mojim manama i godinama
pisale su po njem godine...grube zime...sunce koje peče...moj znoj koji se lije od dobrih stvari
postoje zapisi na mojoj koži koji mi govore tko sam i gdje sam
znam tko je pisao na mojoj koži i dublje od nje

sklopljenih očiju zamišljam kako je mogla izledati moja koža
ali....nije...nikad nije mogla biti onakva kakvu je želimo
ne...ne..srce moje...nikad nije onako kako želimo
guraju nas pohota i ljubav...krade nam ljepotu pogled iz tuđih očiju

postajemo netko drugi koji misle da smo mi
a...tko zna tko smo mi...
tvoja koža kad se pritisla na moju čini i mene drukčijim i ne tako novim...već starijim i plemenitijim

i kad se pogledam u ogledalo...vidim napol stranca..a na pola čovjeka kojeg ne volim vidjeti..koji zna sve o meni...o mojim manama..o mojim željama i svjetlim i tamnim snovima

u mojim snovima njena koža je uvijek savršena
u mojim snovima dok sanjam.....ne onim budnim...
čista...obično bakrena....sjajna i živa...baš živa....
a ja....ja sam u tm snovima suh i grub
grubih ruku i kamenog lica
pun ožiljaka
i vruć toliko da mi je hladno


ima još mjesta za filigransko pismo na meni.....neka me..
već će nanovo ispisati......




Link

napisao...otišao u vjetar...
pišite mi nešta ljepo

Link

ponekad i ja krenem nekim očitim putevima...utabanim stazama...tamo gdje manje boli.
al..
nema tu utjehe...nema utjehe u vodi...
rakije...rakije dajte amo.

šta češ....svi mi imamo svoju kompenzaciju osjeta
ne morate priznat...sami varate sebe...i to je sasvim ok.

ja ja volim umirat svaki dan
volim da me pokosi nešta ...da to bude nešta veliko i ljepo.....il žena il metak...
možda se pregrubo izražavam...ali...prestar sam da budem jako izbalansiran i fin.

vjerojatno su ljudi ko ja propali u povijesti...nije da se uspoređujem..
nemam zašto

nikad ne znaš...misliš da znaš sve...a ne znaš

ne da mi se sad više...




Link



ubi me

nije da se nečega posebno bojim
šta me čeka...doći će,,,i bolest i starost...sve će doći...i dolazi.
na neke stvari ne mogu utjecati..
kad sam bio mali.....dobro i sad sam mali :))
kad sam bio mali od sedam ..osam godina i čitao o ratu....nuklearnim bombama...učinku sječiva na meso...ljudima kao vampirima...i tak ...i onak...
misloi...di ja to živim...

odrastao ja
kroz batine i tučnjave...kroz hrpe ne dobrih noći ....
nikad se nisam znao maknut...ko ga jebe....

ali....uopće nisam htio pričat o tome

sjetim se nečeg što me jako prestrašilo
nekim ljudima je suđeno lice na kojem piše...da ...ja sam žrtva i neću živjeti dugo.
na nekom piše...jebe mi se...

ja poznajem dosta šarenih ljudi
neki od njih nisu ni malo dobri
nema to veze
neću nabrajati.

ali
jednom sam bio naslonjen na svoj auto...moja bivša u videteki....kad su još postojale
i kraj mene se parkira mečka rimskih registracija
vozač izlazi i otvara zadnja vrata
izlazi debeli cigan...velik..

al on je nula
pogledam tog dečka...vozača
pogledam mu oči
i...ne vidim ni boje ni sjaja..želje..
tupe crne oči bez sjaja na licu bez izraza
i mislim si....jebote....kome god da sam se zameril...sve je bilo ok...ali tom dečecu.....ne.
strah



Link

nije esad....

Link

jebat ga kad sam nepopravljivi romantik..
gledam dušom ,a ne očima
vidim rukama ,a slušam srcem

vjerotno je povlastica da se imaš za koga žrtvovat...da udišeš njene sne i iizdišeš sve njene strahove
da nekome vjeruješ
..
ja nikom ne vjerujem....najmanje sebi
ali....kad mi netko pokloni povjerenje....njen sam rob.
a kad me netko izda...samo je fleka na papiru

eeee...nema veze...
takvi smo mi emotivci

Link


sumnjam da imam šta pametno za reći
neka muzika priča za mene

iskreno...niti ne čitam previše iskricu...a kamo li pišem
većinu vas znam...po pisanju...nove...nove niti ne želim upoznati....nema neke iskre...nema baš nečega
ja se ne trebam dokazivati kroz ništa
znam tko sam i koliko je tamna moja sjenka

nemam puno za reći...nemam puno toga ponuditi
naravno da sam tu došao radi žena
....da ....žena....obožavam žene....
moj veliki grijeh....
al...netko će mi ga oprostiti....a i ako neće....sve je opet u redu.
tisuće ljudi umire danas i previja see u bolovima,zahvalan sam na posuđenom vremenu
a mi ištemo još i još poklona od ovog života
skromnost nam nije vrlina
nije nit meni...
hoću više....a nema više...nema ničeg šta bi me učinilo sretnim....sve je dobro...sve je dobro...samo da ne bude gore.

samo bih želio da više riječi teče iz mene....da uspijem nešto napisati
da me se netko sjeti kad me više ne bude i kad se ugasim i kad moje ime potone u vodu

ponekad mrzim da sam ja taj koji jesam
mrzim svoja razmišljanja...svoje poroke...svoje stavove....sve me u vezi mene smeta.
a...opet...
jel postoje jednostavni ljudi ?
koji ne misle teško...koji samo plutaju po ovoj ravni koju nazivamo životom...?


i..šta sam sad rekao ?
ništa.
uživajte mi bar u muzici
ja uživam.

volim vas sve na svoj bolestan način...jer vas poznam.