WDF

ma i te riječi koje mi polako cure niz kičmu ne znače ništa
svi smo rođeni sa zlatnim srcima..i ne znamo kad potamne
pitamo pitanja na koja ne želimo čuti odgovore...
...prave..iskrene odgovore...
svi želimo naj ljepše...
i zaboravljamo da nas čačkanje po prošlosti osuđuje na lošu budućnost.
al tko želi
nek živi nekad...
a ne
ovdje i sad.

vuk


Link

ste vidli novi način za zaradu ? kao kupiš virtualni (za tebe) vrt,i neko se brine za njega. ono par kvadrata i tražiš kaj se bude sadilo na kojem kvadratu ..i tak. možeš doći videt kak to sve raste,pa dođeš na kraju u berbu povrća iz "svog" vrteka.....i tvoje je povrće..iz tvog vrteka!!!!! jupi ,a ne moraš doć ni u berbu..i to naprave za tebe...povrtlara starog... :))
naravno da to košta par novaca...al bože moj..niš ne pada s neba.
mislim..ideja je tak blesava da će sigurno bit likova koji će to platit i uzgajat "svoje" povrće,umesto da odu kod kumice...il već nekam....
pa si nekaj mislim.......
da si i ja otvorim nekakvu firmicu..
s poslovnom idejom..otprilke za one koji bi partnera..al.. nekak im se baš ne da provodit to vreme s njima..ono..kavice,šoping,peljanje zubaru,slušanje o dosadnim šefovima ili glupim podređenima na poslu...kajaznam...zajedničke večere..pranje veša...dosadno seksanje...
i tak...

možda bi to bio dobar biznis...glumiš partnera nekome za lovu..njemu se ne da ..pa neko drugi to obavi.. a on ti lepo plati..
al kad malo bolje razmislim...mislim da je to već izmišljeno.

Link

Link

ponovno izlazim iz svoje dnevne kože
leptir sam i mjenjama se
dobijam boje i krila
ne spašavam nikoga..pa ni sebe..
najljepši smo mrtvi..
divlji i mrtvi..
prekrasni kao mir

čekam da mjesec dođe...da vičem na njega..
zvjezde...
nema ih...
umalo sam pomislio da je ljepota negdje drugdje...a nije.
.ljepota stanuje u našim očima..il srcima...uvijek je s nama..

šutim i buljim u hladno nebo..
nema me
samo mi nešta vrišti u meni..

o tebi.

Link

sad nek sve izgori.

ništa od tog srebrnog praha nije palo na me..
nije me ni okrznulo uspavanog ,noćnog i uspravnog
očima zatvorenim gledim u tvoja srca
nadam se..

više od jednom i otvaram te oči
i ponovo ne vidim
i tvoja šutnja mi otapa snove...nema ih
nestaju..nikad ih nije bilo..

a tvoje nijeme usne mi govore ne dobre stvari
ne dobre stvari o meni i opet o meni..nikad o tebi
nikad ne vrište da o tebi

i nekad se sjetim onog nekog kakav sam nekad bio.
.ne samo neželjen..samo ..dovoljan sam sebi
s onom jadnom šibom u ruci..blatom na nogama i očima uronjenim u sunce i nebo
s travom koja spava ispod mene i zajedno sa mnom..i ponovo sa mnom...
sam
ne sam,,ja i nebo
i topla voda i sve
nikad ne sam

stotine ogledala bulje u mene i govore mi šta da kažem
šutim...samo šutim.

oblačim sada kaput od tišine
čekam kišu.. i vjetar da skinu sve loše s mene..
čekam kišu..

moja gospođo.


Link

Link

pišem ovaj tekstić iz najnižih ljudskih pobuda..mržnje ..prezira..

volim one pjesmice stare....i kad nije bilo drugih ..živih.. a ni onih..drugih.
taj cigan.. doslovno..je ukrao svaki stih svoje pjesme..svaki tak..svaki filing za osjećaj..
od nekog..
i sve to prodaje u velikim sjajnim vrećama..
neznam.
.valjda i za ederlezi posjeduje copywright..

Link

i tak..

bar priznam da nemam ništa bitno za reći.

Link

Imam jednu vazu.
Dugo. Bar dvadeset godina.
Dugo.
Morat ću probat to stavljanje slikica na blog..jednom..

Vitka tanka vaza,visoka kojih tridesetak centimetara,a široka kojih...možda tri..četri..
U gornjm dijelu se lista u par kratkih zelenih oblih listova.
čitava vaza je bljedo zelena.
Sasvim skromna vaza od obojenog stakla.
U tu vazu jedva da stane dvije ruže...il već čega....
Nekad je ta vaza imala na svojoj sredini crveni stakleni cvijet koji se odlomio..ne znam kad,ne znam ni tko je to napravio.
Možda u pranju..možda je pala na stolu...
Ne znam...samo se nekad dogodilo.

Nekoliko puta...u dosta godina..sam ljepio taj cvijet nazad na vazu ..sa najjačim ljepilima...onima koja ljepe prste..da ih moraš rezati žiletom.

Uvijek je taj cvijet otpao. Za mjesec...dva...pet.
Otpao

Prije dosta godina sam prestao pokušavati.
I danas sam izvadio tu vazu i natrpao tri jadne roza ruže u nju i pola deci vode.

Nisam ni sam siguran zašto.

Link

varam ,kradem i otimam
poglede i misli i djela i osmjehe
suze pijem samo iz pakosti

dušo

sve tvoje dobro palim na lomači mojih sitnih snova..nadanja...misli o velkiim nama
il misli o velikom ja...

sve ti kradem...i snove i nadanja...a onda i ono manje bitno... zdravlje...,život..slobodu.
trgam krastice naših nježnih malih rana ...onih šutnji...okretanja leđa...nestajanja ...sasvim malih nestajanja..kad misliš da te nitko ne vidi..i nikog ne diraš..i nitko te ne može povrijedit....
naravno da te mogu povrijediti.

i stvaram nove rane.

nije mi baš uspjelo...al to me neće spriječiti da stisnem...potvrdi..



Link

nekad si ni ne prevedem pjesnicu...mislim da govori o onom o čemu bih ja govorio...nadam se da govori...slušam tonove i boje glasa..slušam...a film se vrti u glavi...neki...
in the mood
možda sam samo lijen..ne da mi se procesuirati šta je uopće pjesnik htio reći...ili želim sebe vidjeti u nekoj pjesmici..samo za sebe..samo kad je čujem.
ili uvijek...
štajznam...
vjerojatno svatko doživljava muziku drukčije...mislim....svaku pjesmicu skoro uvijek dišem drukčije ...da je udahnem...isperem iz očiju..ušiju....
sebe.
i naravno....
prvo da je prihvatim
pogledam...vidim ...prepoznam...
neke uginu u meni...neke se bude kad one to požele..
neke ne..

neke mi uđu pod kožu...nikad neće izaći..dok je valjda koža na meni...

neke muzike se valjda tetoviraju u kostima...


sad valjda već pretjerujem..ali ..to stalno radim..
zapeo mi ovaj glas neki dan za uho..pa reko...da podjelim..

vraćam na staro...
Link

ma gledam nešt...slušam....istu pjesmicu ..isti autori...ali jedna sa orkestrom..a prva..recimo obična....
i ova običnija mi puno bolja...nekak mi se čini da više šminke ne čini udavaču privlačnijom..il tak nekak...
nemam pojma
eto obadva uratka

https://www.youtube.com/watch?v=ROEL3bOWk80
Link

i opet samo sanjam i plovim ....

tko uopće zna da je zaista živ u ovim satima...ili bilo kojim drugim.
zrak ide...eter..ide ..i devebeteji..i četri geji...sad će i pet gejjeva...sve ide...
samo mi se čini da ja ostajem.
nije mi baš nešto žao..nije mi ni malo žao

nisu nekad potrebne ni sjene ni maslačci ni jebena najzelenija trava..
nije ništa najbitnije ..osim onih najbitnijih stvari..
a i tih ko da i nema nestale su ...nema ih...
sve je prošlo kroz naše šuplje ruke...mrtve misli...zatvorene usne koje vrište...
prošlo je
prošlo je vrijeme..prošlo je sve...
samo stružem pogledom oko sebe...

babyLink

ma kaj da velim..sve živo me ljuti ..i na sve bih trebao ostati hladan....
poljska...
sjećam se kraja osamdesetih...poljaci su bili oduševljeni hrvatima..bolje reći jugom. nisu baš radili razliku kolko se sijećam
bili su happy kod nas na studenskoj razmjeni...mogli su popit čistu votku..a ne špirit..najesti se do sitosti...imalo se..
oni nisu.
krenuli su ozbiljno protiv ortodoksnog komunizma...
u onda opet upali u jarugu drugog ekstrema...
bitno je nekom oduzimati slobodu...tlačiti ga...
danas gledam ..kakvi trogloditi...a onda se sjetim i nas ..i naših predivnih političara koji nam kroje živote...i ljevih..i desnih..i srednjih..i gornjih i donjih..i naših..i njiovih..i opet naših...
i kurac...palac...
sve za kurac..
i buspuća povjesne zbiljnosti..i kanadski pizza majstori...i advokati koji uglavnom najbolje brane sebe...
i tak dalje...
mislim da je najjači blagoslov biti ...nevidljiv...

šta se piše...
piše se ono što neko želi da bude objavljeno...

kolko se piše o usmjerenoj dijagnozi na rak iz malo krvi...kolko se piše o stabilnim baterijama s velikim kapacitetom..
ponekad se sjetim proročansava iz sci fi knjiga koje najavljuju kraj čovječanstva..a samo s razlogom pohlepe...
znanost se guši..ona tehnologija koju plaćate dva soma dolara je izmišljena još prije par godina...i namjerno se prodaje stara...ma nije to ni nikakva svjetska zavjera...to je samo pohlepa i nebriga za ljude...

aa...opet pizdim...
bzvze

i samo da kažem.....na prestupidnu temu najvećeg intelektualca na ovim bloškim prostorima...nekolicina žena odgovara.
...hmmm...na kakvo pitanje...
kao ..on ne zna...vi ne znate....
pa nitko ne zna....
mađija

al ..to je valjda u folkloru...odgovarat prepametnoj budali na prepametna pitanja...sasvim prepametno...



Link

znate...mi koji smo sa strane...nismo mainstream smo u pravilu inteligentiji...pametniji..jer nas život tjera da mislimo svojom glavom...a ne pratimo krdo....
to je priroda stvari.,...a i svi znaju da šta je više ljudi na okupu...kolektivna inteligencija je proporcionalno manja...
ne hvalimo se...

ja ne razmišljam o kuglicama...ja razmišljam o pičkama...
i ne samo o njima..nego o svim ljepotama ženskim,i ljepoti u ženi.
i znam da takvom...što bi ono rekli ..retorikom ..ne osvajam vaša ženska srca...
al..uvijek se nađe krasnih žena koje cjene iskreno razmišljanje.
tak da....




Link

eh ...da je meni zlatnom cestom ići..tamo gdje sve ima smisla i svi imaju ime.
gdje ljepota raste i istina cvate...leptiri od snova prolaze kroz mene...
da samo istinu znam..i da ona zna mene...da ne idem ni u mrak i da ne zurim u sunce...
da mrak zuri u mene i boji se svijetla
i da sunce zna da mi je mrak u srcu i voli me...

i te ljubavi da traju samo jedno jutro..i da me pojede taj tvoj pogled i te tvoje tople ruke...
da spavam u tvojoj košari za prljavi veš...da se budim samo kad ti udahneš...

ne volim te
ne znam voljeti...
i bolje da te ne volim
te ljubavi moje lome kosti i tjeraju vlagu iz očiju i ponekad smo tužni...i ne ljepi i ne dobri
i vičemo...i kričimo... ponekad ...
slijepih očiju okrenutih u ništa..
buljimo..samo buljimo..i ne znamo zašto...ne znamo tko...

i onda opet okrećem svima ta svoja ne slaba ramena i gledam u zemlju ..jer nemam se čime ponosit..i nemam se čime hvaliti ..niti smijem te gledat u oči..ne vrijedan..i ne dobar..i ne lijep...
tvrdi komad starog kruva s hrđom u srcu i pepelom u očima

Link

možebit da ljudi koji znaju da su ljudi i uvijek će ljudski pristupat drugima..njihovim mislima..djelima...povijesti svemu,,
malo čudni..
tvoj lavež neće učimit nikoga sretnijim....
možda malo manje svojim..malo manje našim...oooo slatkim našime.....
i nikad više.
sve te tamne i šarene crte koje mi si ispisujete....venu i nestaju...
slatke i gorke...
bljesak ostaje u očima..a i tama.
najvolim tamu koja dolazi..s njom znaš da je mrak..i to je to....
nitko ti nije pomogao..nije vidio kemiju koja se rojila u tebi..nismo vidli da ti se nezdrava sluz cjedila iz ruba tvojih usana
naša prava ogledala nam pokazuju nas baš takvima kakvi bi smo voljeli bit.
a nekako nismo,,,

basta

nemam pojma koja blesava veternarka je radila tam u osjeku...neko je zajebo...
ingeborg valjda zna..

a paralelu si više povlačite sami...meni se ne da




LinkLink