SKY IS THE LIMIT - LE JOUR DE GLOIRE EST ARRIVE

Dane Cook je Tank, mladi muškarac koji ima neobičan hobi. On izvodi djevojke na najgori spoj njihova života, sve sa namjerom da ih vrati u ruke bivšim ljubavima. Ovoga puta njegove usluge iznajmi njegov najbolji prijatelj koji želi učvrstiti vezu sa djevojkom u koju je zaljubljen.Dustin (Jason Biggs) je zaljubljen u svoju kolegicu Alexis (Kate Hudson), no ona ne osjeća isto prema njemu i želi da ostanu prijatelji. Dustinu ne preostane drugo nego unajmiti cimera Tanka (Dane Cook) kako bi mu pomogao osvojiti Alexis. Naime, Tank se bavi poslićem koji pomaže nesretnim momcima da ponovno osvoje svoje bivše djevojke. Njegova je taktika da djevojke izvede na spoj iz pakla kako bi im pokazao da je ono što su imale ranije puno bolje od opcija koje se sada nude. Pa tako Tank izvede Alexis, ali se ona i nakon katasrofalnog spoja želi nastaviti viđati s njim.

Redateljski prvijenac Howarda Deutcha iz 1986. danas je kultna komedija "Pretty in Pink“. Deutch se ubrzo potvrdio s "The Great Outdoors“, dok će nešto mlađi gledatelji prepoznati njegove recentnije naslove, kao što su "Zamjene“, "Grumpier Old Men“ ili "Povratak ubojice mekog srca“. Simpatična "Djevojka mog srca“ zadnja je komedija koju je Deutch snimio za velika platna, u kojoj su glavne uloge ponijeli Kate Hudson ("Korak do slave“, "Rat među nevjestama“, "Kako izgubiti dečka u 10 dana“), Jason Biggs, kojeg se svi sjećamo iz "Američke pite“ te Dane Cook, kojeg smo nedavno imali prilike gledati u "Zaposleniku mjeseca“.

"Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?"
Knjiga o Jobu, 38, 4-7.

Povremeno sam odlazio u New York, provodeći sate u šetnji i promatranju tragedije prijelaza od usamljenosti do otupjelosti na licima svjetovnih ljudi. Kako su izgledali lišeni sreće, boreći se za puko preživljavanje u tim samotnim gudurama krutih shvaćanja! Drugih sam dana tumarao veselijim okruženjima Washington Squara, gotovo u zanosu promatrajući majke s bebama, nasmijanu djecu kako se igraju na travnjacima, mlade ljude kako pjevaju i sviraju gitare pored fontana, njihanje stabala, vodoskoke kako slikovito pršte na sunčevu svjetlu. Sve se činilo ujedinjeno u jednoj simfoniji, mnogo života u jedan život, bezbrojni valići smijeha u jedan ocean radosti...(J.D.Walters)

New York, New York

Šečući na posao jednog dana, očaran kao i uvijek ljudima na ulicama New Yorka, bio sam pogođen time kako je malo ljudi izgledalo sretno ili opušteno. Gotovo svatko je izgledao kao da nosi teret koji se prenosio njihovim izrazom lica, korakom, govorom njihova tijela: iscrpljene od brige starice koje su bile pogrbljene zbog gubitka i usamljenosti; sredovječni muškarci mrkih, uzdržanih lica koj su se uputili na posao, noseći kutije s ručkom ili aktovke; melankolični, drski tinejđeri, besciljni u ljetno jutro: iscrpljene, tjeskobne majke koje su nosile svoju djecu u vrtiće - čak i njihova mlada djeca već su nosila znakove gubitka ili tragedija koje su im njihovi životi dodijelili. Povremen blistav ili zadovoljan prolaznik bio je gotovo uznemirujuća iznimka. Pitao sam se što je izražavalo moje vlastito lice.
Osupnut očitim bolom i povredom svuda oko mene, mislio sam o tomu kako smo svi došli do ovog trenutka u životu, pokazujući bol koju su izazvali razočaranje i tuga, trošenje zbog bijesa, gubitka i straha. Ipak svatko od nas započeo je život opušten, čitav i radostan. Ne shvaćajući sasvim što činim, počeo sam zamišljati svako osobu koja je dolazila prema meni kao dijete, nastojao probiti ljušturu poraza, potištenosti, ili samo potisnuta bijesa sve do netaknuta i neslomljena djeteta. Gledajući zakopano unutarnje dijete i shvaćajući zašto gradimo naše obrambeno oružje, mogao sam osjetiti empatiju čak i za one među nama koji su bili najodbojniji i najbjesniji, kao i za sebe.

MAI HVALA NA BLOGU, EVO PAR DAVNIH TEKSTOVA ISKRIČARKI DOK JE BLOG JOŠ IMAO DUŠU:

VOLJELA SAM

"Voljela sam te ne samo zbog onoga što si bio,nego i zbog onoga što sam ja bila kad sam bila blizu tebe.Voljela sam te ne samo zbog onoga što si učinio od sebe, nego i zbog onoga što si činio od mene.Voljela sam te zato što si me oplemenio, više no što bi to mogla bilo koja vjera i što si me usrećio više no što bi mogla bilo kakva sudbina.Učinio si to bez mnogo riječi, ali srcem koje je govorilo mnogo, učinio si to samim time što si bio to što jesi..."

SRETNA

"U zadnje vrijeme ne pisem puno, a kad pisem, pisem tebi moja ljubavi. I tebi govorim sve, al kad te nema, tocnije kad nema nikog i onda govorim tebi. Ali kad je o tebi rijec, izgubim se u vrtlogu osjecaja koje gajim, koji rastu i postaju potpuniji svakim novim danom, svakim novim susretom i svakom novom spoznajom. Zato si mi tako cesto u mislima. S tobom sam upoznala svijet, sebe, ljubav.
Promatram ljude oko sebe i vidim koliko su nesretni ili mozda ja ne znam gledati. Ili ih ne poznajem, djeluju mi nesretni. Ali to ionako nije ni vazno. Ja o tome razmisljam jer hodam naokolo i trazim sadrzaj. Pronalazim samo fasade, uvode i zakljucke. Literaturu. A sadrzaja nigdje. Samo forma, okviri, resetkaste konstrukcije. Tuzno.
A ja sam sretna, ti me cinis sretnom i potpunom osobom i nikako da shvatim i razumijem ostatak svijeta, nikako da razumijem tu teznju za patnjom, tugom, nesrecom. Danas bih pozeljela svakome da nadje svoju drugu polovicu kao sto sam ja pronasla tebe, tada, davno, a opet cini mi se kao da je bilo jucer kad su se moje oci utopile u tvojima.
I ti si stalno kraj mene dok lebdim negdje izmedju jave i sna i tiho prelazim tamo gdje se radjaju snovi. I znam da osjecas moje misli i cujes moje zelje jer te volim dok lebdimo zagrljeni na obrisima snova."


I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Jedini način da budeš sretan,
jest da voliš. Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.

P.S. Nekoliko citata:

"Bilo je mnogo stvari u zivotu kojih smo se bojali. a nije trebalo. Trebalo je zivjeti" (I. Andric) "

"Tiskana riječ samo je blijedi odsjaj života koji je plamtio u meni dok sam djelo smišljao" (J.W.goethe) "

"Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu – uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i uberemo plodove. " (Paulo Coelho)

Psihologija: Kako se slika o idealnom tipu muškarca mjenja s godinama? Istraživanja otkrivaju da ženski kriteriji ne slabe s godinama, naprotiv, čini se da su, što su starije, dame sve izbirljivije!

Naučnici su, međutim, otkrili da je takva "greška u procjeni" savim normalna, jer se ženski ukus menja kako godine prolaze. Psiholozi, naime, tvrde da postoji određeni tip savršenog muškarca za svaku životnu fazu kroz koju jedna žena prolazi. I ne samo to, istraživanja otkrivaju da ženski kriteriji kod izbora muškarca ne slabe s godinama, naprotiv, čini se da su, što su starije, dame sve izbirljivije! Tako poznati američki klinički psiholog i autor bestselera "Usudite se da budete svoji ili osam koraka do vaše transformacije" dr Sesilija de Felis tvrdi:

- Kada je mlada, ženu privlače zgodni, lepo građeni muškarci. Kasnije, kako postaje iskusnija i zrelija, sve je manje privlače muškarci koje krase samo takve osobine. Ustanovili smo da, za svaku životnu fazu kroz koju prolazi žena postoji određeni tip savršenog muškarca.

* Mlade djevojke od 18 do 24 godina, prijee svega, žele zgodnog, dobro građenog muškarca sa kojim se mogu praviti važne pred svojim prijateljicama. U anketi koju je sproveo popularni internet-portal za upoznavanje match.com, 47 % ispitanica je izjavilo da bi se zabavljale sa muškarcima koji se dopadaju i njihovim prijateljicama. Djevojkama ovog uzrasta dopadaju se, dakle, muškarci sa čvrstom zadnjicom, izraženih bicepsa i ravnog, zategnutog stomaka, sa sličnim ukusom za muziku, filmove i književnost.

* Dame od 25 do 35 godina počinju da razmišljaju dugoročnije, iako još uvek "padaju" na muškarce koji dobro izgledaju. U tom životnom dobu njima je fizička privlačnost i kompatibilnost u krevetu važnija nego u bilo kojoj drugoj fazi u životu. Međutim, kako stiječu veće samopouzdanje i grade sve uspješniju karijeru, tako ih sve više privlače partneri sa sličnim osobinama, objašnjava De Felis. - Dok smo mlade i seksepilne, prirodno je da želimo partnera koji predstavlja neku vrstu našeg odraza u ogledalu i poseduje slične osobine, odnosno da je privlačan, mlad i ambiciozan!



* U periodu od 34 do 44 godina, žene imaju želju da se skrase i sve više se osvrću za starijim muškarcima. Čak 73 % njih izjavilo je da bi bile spremne da izlaze sa muškarcima koji su od njih stariji i više od pet godina. U ovoj fazi njihovog života veoma im je važno i ponašanje partnera. Manje od jedan % ispitanica priznale su da bi pristale da se viđaju sa muškarcma sa lošim manirima. - Kako počnu da razmišljaju o formiranju porodice, ženama se menjaju prioriteti, pa ih sve više privlače situirani, stabilni, uspešni i iskusniji muškarci sa kojima imaju više izgleda da ostvare trajnu i stabilnu vezu.

* Pripadnicama lepšeg spola od 45 do 54 godine najbitniji je osećaj sigurnosti, proističe iz odgovora čak 95 % učesnica u anketi. I njima je kao i damama koje prolaze kroz druge životne faze podjednako važno da su sa muškacem koji dobro zarađuje, ali su manje izbirljive od ostalih. Za razliku od tek nekoliko godina mlađih žena, dame od 45 do 54 godina više privlače mlađi muškarci. Čak 54 % njih izjavilo je da su spremne da izlaze sa muškarcima koji su pet i više godina mlađi od njih.
- U ovoj životnoj dobi žene su samouverenije, mudrije, daleko smirenije i spremnije da riskiraju i upuste se u uzbudljivu avanturu. I mada se ne plaše potrage za uzbuđenjem i strašću svjesne su činjenice da je osećaj sigurnosti ključni element sreće", objašnjava američki psihoanalitičar.

* Dame starije od 55 godina prvenstveno privlače inteligentni muškarci sa kojima dele iste životne vrednosti i isti osećaj za šalu. - Kada izbor idealnog muškarca u pitanju, njihovi standardi se ne smanjuju. Čini se čak da, s godinama, žene postaju izbirljivije. Naime, svesne su činjenice da je za stabilnu, dugoročnu vezu neophodna određena doza inteligencije i smisla za humor koji mogu odoleti surovom testu vremena, tako da se ne zadovoljavaju izborom bilo kakvog muškarca. A pošto su do tada bile u vezama sa različitim tipovima muškaraca, one sada savršeno dobro znaju šta žele, ili još bolje, kakvog muškarca ne žele pored sebe, zaključuje dr Sesilija de Felis.

P.S. OK, izgleda da mi odgovara neka dama sa svjetonazorom 55-godišnjakinje i izgledom 35 godišnjakinje??

Link

Film Piano...There is passion in all of us. Some of us struggle all our lives to express this vivid personal sense. Others find companions who have that mutual understanding of their shared emotions, overcoming any obsticale that seems to prevent this fusion. This is just one of the many themes discussed in Jane Campion's The Piano. Ada, our beautifully articulate, but silent heroine is the closest to feeling this fulfillment. She, consciously or subconsciously, chooses to ignore society's conventional way of communication and, instead, decides to speak through her piano. No one seems to understand Ada's cry until she and her daughter Flora are reluctantly sent off by Ada's father to live with their arranged husband/father, Stewart, the epitome of the 19th century colonial nature rapist, in the rainforests of New Zealand. Ironically, Stewart is not the man who hears Ada's cry. It is Baines, an English born Maori cultured naturalist who aids Stewart in his negotiations with the Maori people, the local natives who own most of this region of the rainforest...:))

The Piano Beach Scene - The Heart Asks Pleasure First

Link

VAŠE ZRELE POTREBE U VEZI

Usporedimo navedene potrebe djeteta s onim što bi zreo odrastao dio Vas htio postići u bliskoj vezi.
No da najprije vidimo što mislimo kada govorimo o zrelom , odraslom dijelu osobe.To je onaj dio Vas
koji zna da možete biti samostalni i da ste sposobni da se djelotvorno održite u svijetu. To je onaj dio
Vas koji zna da postojite kao poseban, jedinstven entitet koji može značajno obikovati vlastiti život i
čija vrijednost ne ovisi ni o kojoj određenoj osobi. Definiramo na takav način, Vaše zrelo ja djeluje
prilično neovisno, čak i potpuno. U tom slučaju, što bi zreo, odrastao dio Vas trebao ili tražio od bliske
veze? Odgovor glasi: MNOGO! To je neizbježno, jer inače ne biste bili voljni odreći toliko SLOBODE
i preuzimati toliko neugodnih OBAVEZA.

Zrela osoba želi priliku za rast, za razvoj novih aspekata same sebe, za otkrivanje novih sposobnosti i
za postizanje većeg OSJEĆAJA SREĆE bliskim vezivanjem s drugom osobom. Dio toga rasta i razvoja
leži u povećanju sposobnosti PAŽNJE prema drugoj osobi i brige o njoj, tako da RAST I ZADOVOLJSTVO
te druge osobe postaju isto tako važni kao i vlastiti rasti i zadovoljstvo. Ako to postigne ( on, ona ) postaje
veća osoba u većem svijetu. Zreo odrastao čovjek želi povećati svoju istinsku sposobnost istinskog
upoznavanja, poštovanja i prihvaćanja druge osobe kakva ona jest, sa svim njezinim prednostima i
nedostacima. On zna da mu se nikada neće svidjeti sve njezine značajke, ali vjeruje da dovoljna pažnja
i briga pružaju prilično dobru mogučnost održavanja veze. On želi i prijatelja(icu), osobu u koju može imati
POVJERENJA, s kojom može dijeliti osjećaje, misli i teženje, osobu čiji ciljevi mogu biti različiti, ali ne
suprotni njegovim. to je IDEALIZIRANA SLIKA, ali takve zrele osobe i potrebe postoje...

Kaćuša (rus.: Катюша) je ruska ratna pjesma o djevojci koja čezne za svojim dragim, koji je na bojišnici. Glazbu je 1938. skladao Matvej Blatner, a tekst je napisao Mihail Isakovskij. Prvi put ju je izvela slavna ruska narodna pjevačica, Lidija Ruslanova. Neki kritičari vjeruju da Kaćuša ipak nije Blatnerova skladba, ukazujući na to da se u operi Mavra (1922.) Igora Stravinskog pojavljuje slična glazbena tema koja je kasnije uklopljena u Chanson Russe (1937.)
"Kaćuša" je zapravo deminutiv iz dragosti imena Ekaterina (Katarina). U ruskom jeziku mnoga imena imaju takve deminutive (uz nadimke). Na primjer, nadimak imena Natalija je Nataša, a dodatni deminutiv je Natašenka. U slučaju Ekaterine, Katja je nadimak, a deminutiv je Kaćuša.
Po ovoj pjesmi ime su dobili i Kaćuša raketni bacači BM-8, BM-13 i BM-31, koji je napravila i koristila Crvena armija u Drugom svjetskom ratu...

Kaćuša (pjesma)

Procvjetale su jabuke i kruške
Zaplivale magle nad rijekom
Izlazila je na obalu Katjuša
Na obalu visoku i strmu

Izlazila je, započela pjesmu
O stepskom sinjem orlu
O onom koga je voljela
O onom, čija je pisma čuvala

Oj ti pjesmo, djevojačka pjesmo
Ti leti tragom sjajnog sunca
I vojniku na dalekoj granici
Prenesi pozdrav od Katjuše

Neka se sjeća obične djevojke
Neka čuje kako ona pjeva
Neka čuva zemlju rodnu
A Katjuša će sačuvati ljubav

Procvjetale su jabuke i kruške
Zaplivale magle nad rijekom
Izlazila je na obalu Katjuša
Na obalu visoku i strmu

Katyusa (Катюша) - Valeria Kurnushkina & Red Army Choir (2014)

Link

Link

Prošle godine u Rijeci se vjenčalo 443 parova, a razvelo ih se 538. Individualistički pristup pojedinca, netrpeljivost, nespremnost na suradnju, želja za afirmacijom u karijeri, sve veći zahtjevi od partnera i sve to još opterećeno ekonomskom krizom zasigurno su utjecali da brojke razvoda u Hrvatskoj imaju trend rasta.

Podaci Državnog zavoda za statistiku iz godine u godinu pokazuju sve veći trend rasta razvoda u Hrvatskoj te pad popularnosti brakova. Ni prošla godina nije bila po tome ništa bolja – barem što se tiče Rijeke. Tako je prema podacima Odjela za osobna stanja građana i matičarstvo u Rijeci lani sudbonosno da izreklo 443 para što je u odnosu na 2015. godinu za 34 vjenčanja manje. Istovremeno ih se razvelo 538 para, što je, ako usporedimo godinu prije to jest 2015. kada su zahtjev za razvod podnijela 326 para, povećanje za čak 65 posto. Individualistički pristup pojedinca, netrpeljivost, nespremnost na suradnju, želja za afirmacijom u karijeri, sve veći zahtjevi od partnera i sve to još opterećeno ekonomskom krizom zasigurno su utjecali da te brojke u Hrvatskoj imaju trend rasta. Iako je već uvriježeno da svaki treći brak u Lijepoj Našoj završava razvodom, Hrvatska je još daleko od europskog prosjeka.

Budući da je brak sve više 'out' a razvod 'in' – razgovarali smo o tome s izvanrednim profesorom Sveučilišta u Rijeci koji između ostaloga predaje sociologiju obitelji i sociologiju djetinjstva Željkom Bonetom koji nam je rekao da nije uvijek bilo tako – naime brojka razvoda od 1970. do 2010. godine bila je konstantna. A tek onda se uočava njegov rast.

– Istodobno uočavamo da broj sklopljenih brakova opada, najviše u razdoblju od 1970. do 2000. godine, nakon čega slijedi stabilizacija, da bi u posljednjih pet godina opet došlo do blagog pada. Na taj se način povećava stopa razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova (istodobno se povećava stopa razvoda mjerena brojem razvoda u odnosu na broj stanovnika), otkriva nam profesor....( Novi List )

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Razvod-vise-nije-sramota-Istrazili-



smo-razloge-zbog-kojih-je-brak-u-Hrvatskoj-sve-manje-popularan?

Šokantno: Više od trećine mladih Japanaca zazire od seksa i boji se veza

Mladi Japanci sve više zaziru od veza, braka, intimnosti i seksa, zaključak je čitavog niza znanstvenih studija provedenih tijekom zadnjih 15 godina. Demografi bilježe konstantan pad broja stanovnika i rast proječne starosti što ozbiljno brine lidere. Stručnjaci procjenjuju da će se do 2060. godine ova zemlja sa 126 milijuna stanovnika srozati na svega 84 od kojih znatan broj neće biti radno sposoban zbog poodmakle životne dobi.

Podaci su zabrinjavajući, no umjesto da nastavimo nabrajati negativne posljedice odlučili smo se pozabaviti uzrocima pojave koju japanski mediji nazivaju sekkusu shinai shokogun, a mi je slobodno prevodimo kao ‘sindrom celibata’.

Prezaposlenost i kriza im zgadili veze

Pojednostavljeno rečeno tajna leži u sukobu tradicionalnih društvenih vrijednosti i zahtjeva koji se nameću mladim ljudima u modernom japanskom poslovnom okruženju. Naime, tradicionalni model supruga-hranitelja obitelji i supruge-kućanice se urušio pod pritiskom 20-godišnje ekonomske gospodarske stagnacije koja je pogodila ovu moćnu dalekoistočnu zemlju, piše Guardian.

Japanska korporacijska kultura i beskonačan radni tjedan onemogućava žene da razvijaju karijeru i paralelno budu majke. Dok je žensku populaciju kriza izvukla iz kuće i učinila neovisnijima, muškarci su zbog manje financijske sigurnosti izgubili ulogu hranitelja te su postali manje privlačni ženici. Raskorak tradicionalnih uloga i stvarnosti uzrokovao je tektonske poremećaje u japanskom društvu.

Link

Disput je objavio kapitalno djelo Hannah Arendt 'Izvori totalitarizma' u prijevodu Mirjane Paić Jurinić, u kojemu se jedna od najvećih filozofkinja 20. stoljeća bavi usponom i karakteristikama totalitarnih režima. Iako na mnoge načine tipično djelo 20. stoljeća, 'Izvori totalitarizma' su (nažalost?) podjednako aktualni i danas

Dvadeseto su stoljeće u intelektualnom smislu obilježile dvije žene – filozofkinje Simone de Beauvoir i Hannah Arendt. I dok za prvu možemo reći, ako ćemo biti rodno stereotipni, da se bavila 'ženskim temama' i inspirirala feminizam, druga se redovito hvatala u koštac s najbrutalnijim 'muškim' temama dvadesetog stoljeća, kao što su zločini, genocidi, nacizam, banalnost zla i totalitarizam. Ovo potonje i tema je njezine najvažnije knjige 'Izvori totalitarizma', jednog od fundamentalnih djela političke filozofije, čija se monumentalnost ogleda i u stalnoj potrebi da se teze Hannah Arendt (1906. -1975.) propituje, kritizira, proglašava promašenima itd. Arendt je u intelektualnom smislu nezaobilazni titan što ne znači da je u svemu uvijek bila u pravu nego da se svi koji su došli nakon nje, a žele se baviti filozofijom i politikom moraju prije ili kasnije odrediti prema njezinu radu.

'Izvore totalitarizma' u Hrvatskoj je nedavno opet objavio Disput u preciznom prijevodu Mirjane Paić Jurinić, a s obzirom na antidemokratske tendencije u Europi, na želju velikog broja ljudi za čvrstom rukom i jednim vođom koji će riješiti sve probleme, ovaj klasik Hannah Arendt i dalje je obavezno štivo ne samo u teorijskom smislu nego i kao knjiga koja nam otvara oči u vezi suvremenosti koju živimo.

Originalni rukopis 'Izvora totalitarizma' završen je ujesen 1949., više od četiri godine poslije poraza Hitlerove Njemačke, manje od četiri godine prije Staljinove smrti. Prvo izdanje knjige izašlo je 1951. Prema riječima Hanne Arendt, 'bio je to prvo moguće vrijeme da se artikuliraju i elaboriraju pitanja s kojima je njzina generacija bila prisiljena živjeti većinu svojih zrelih godina: Što se dogodilo? Zašto se dogodilo? Kako se moglo dogoditi?'. Ovaj hrvatski prijevod sačinjen je prema kanonskom izdanju iz 1968., s autoričinom završnom redakturom i trima predgovorima.

Obuhvatna i iscrpna obrada relevantne teme totalitarizma okom povjesničara i analitičkom gorljivošću političkog znanstvenika podijeljena je na tri velike cjeline: u prvom dijelu Arendt razmatra uspon antisemitizma u Srednjoj i Zapadnoj Europi u 19. stoljeću. U drugom dijelu obrađuje europski kolonijalni imperijalizam od 1884. do izbijanja Prvog svjetskog rata. U trećem dijelu opisuje funkcioniranje totalitarnih pokreta, usredotočujući se na dva genuina oblika totalitarne vladavine u naše doba: nacističku Njemačku i staljinističku Rusiju. Razmatra preobrazbu klasa u mase, ulogu propagande u ophođenju s netotalitarnim svijetom i upotrebu terora koji je ključan za taj oblik vladavine. U tom završnom poglavlju Arendt analizira prirodu izoliranosti i osamljenosti kao preduvjeta za totalnu dominaciju.

’Ovo kapitalno djelo jedne od najvećih, najoriginalnijih i najdubljih političkih teoretičarki u posljednjih stotinu godina vrhunska je analiza problematike koja je, tendencijski ako ne i konkretno, vrlo aktualna i danas', poručuju iz Disputa, a u slučaju 'Izvora totalitarizma' to nije samo marketinški dobro sročena izdavačka bilješka nego istina o knjizi koju treba pročitati svatko tko vjeruje u demokraciju kako bi shvatio od čega ju je potrebno braniti.

'Izvori totalitarizma' doživjeli su oštre kritike s intelektualne ljevice pod refrenom da Arendt izjednačava nacizam i staljinizam, no stvari su, naravno, kompleksnije od tog površnog čitanja. Uostalom, i sama Arendt bila je kompleksno ljudsko biće koje su optuživali da je tzv. 'self-hating Jew' ili 'Židovka koja sama sebe mrzi', zbog njezine knjige 'Eichmann u Jeruzalemu' u kojoj opisuje suđenje nacističkom zločincu Adolfu Eichmannu, jednom od ključnih ljudi u organizaciji Holokausta. Kontroverzan je bio i njezin ljubavničko-prijateljski odnos s velikim filozofom Martinom Heideggerom, kod kojega je studirala i koji ju je naučio kako je 'razmišljanje usamljenički posao', ali se dolaskom Hitlera na vlast pokazao kao antisemit i filonacist, zadržavajući svoje akademske pozicije dok su nacisti proganjali i otpuštali njegove kolege židovskog porijekla. Uostalom, i sama je Arendt morala otići iz nacističke Njemačke 1933., dok je Heidegger izabrao biti jedna od intelektualnih perjanica Hitlerova zločinačkog režima, ali se nakon Drugog svjetskog rata baš ona angažirala oko toga da ga se rehabilitira...

Link

Toliko je istraživanja obavljeno na temu ljubavi, zaljubljenosti, emocionalne (ne)zrelosti, da se čini da se o tome nema ništa više reći. Ali, iako se znanost odavno “umiješala” u emocije muškarca i žene, još ne postoji jedinstven recept kako prepoznati ljubav, biti siguran da je prava, kako je sačuvati … Da li volimo isto sa 25 i 50 godina, kada nas emotivna ispunjenost najviše usrećuje i od čega ovisi koje će mjesto na listi prioriteta ljubav imati?

Zaljubljivanje i ljubav u kasnijim godinama

Iako smo u mlađim godinama skloniji idealizirati osobu koju volimo, to se vrlo lako može dogoditi i u srednjim godinama, pa čak i u trećem dobu. Psiholozi tvrde da se najčešće zaljubljuju osobe kojima je to promicalo u mladosti, odnosno koje su iz nekih razloga (preran ulazak u brak, pogrešni stavovi i uvjerenja, strog odgoj i zabrane da se pokažu emocije …) propustile euforiju zaljubljivanja. Tada se događa da su iracionalne predstave o osobi koju su upoznali mnogo jače, sve izgleda mnogo ljepše nego što jeste i život dobiva potpuno novi smisao. Međutim, zablude, iako su jače, kraće traju, tvrde istraživači. Naime, osobe u zrelim godinama, koje razviju fantaziju i iracionalnu sliku o osobi koja se pojavila u njihovom životu, mnogo brže će doći do “otrežnjenja”, što se događa zbog zrelosti i iskustva koje su tijekom godina stekle.

Projekcija savršene žene ili muškarca oličena u osobi u koju smo zaljubljeni s aspekta psihologije nije okrenuta ka drugoj osobi, već prema vlastitim željama, strahovima, kompleksima. To je na neki način opsjednutost ega zaljubljene osobe onim što ona za sebe emotivno želi. Zbog toga je u zaljubljenost kao relacija prema drugom samo privid, a ljubav potpuno suprotan odnos- totalno usmjeren prema drugoj osobi.

U ljubavi je ego miran – osoba bira voljeti

Da bismo voljeli moramo proniknuti u suštinu nekog čovjeka, a ako ga i pored svih nedostataka i mana koje posjeduje i dalje volimo, to je ono “pravo”. U ljubavi je ego potpuno “miran”, osoba zna što želi i voli, donosi odluke trezveno i racionalno, bira voljeti. Kada smo zaljubljeni mislimo da bez tog nekog ne možemo živjeti, dok je zrela ljubav potpuno svjesna da možemo i umijemo sami, ali da taj netko obogaćuje naš život, puno znači i vrijedan je povjerenja. Ljubav u zrelijim godinama ne donosi konstantno jaka osjećanja, već samo povremeno. Mladalačke ljubavi, s druge strane, najčešće su burne, konfliktne, protkane intenzivnim reakcijama, osjećajima, strašću. Zrela ljubav dolazi tek sa kompletnim razvojem ličnosti, a statistike pokazuju da se, iako postoje iznimke, najviše zaljubljivanja dogodi do 40. godine.

Neki stručnjaci tvrde da najljepše volimo od četrdesetih pa na dalje. Tada smo već prerasli komplekse iz mladosti, prestali se dokazivati sebi i drugima, izgradili svoj svijet i mir i partner dolazi kao kruna osobnog uspjeha. Žene, doduše, malo kompliciranije vole, tvrde psiholozi, što ima veze s osobnošću, konstitucijom mozga i jače izraženim emotivnim reakcijama. Ali, generalno, ljubav nakon četrdesete donosi najviše užitka i tada nas najviše ispunjava.

Preduvjet uspjeha veze – ljubav prema sebi

Osim toga što smo već formirani kao osoba, smireniji i racionalniji, još uvijek smo mladi i spremni i dati i prihvatiti ljubav. Pomirili smo se s vlastitim tijelom, postali svjesni onoga što volimo i želimo. Možda smo se do tada rastali od partnera koji nam nisu odgovarali, a opet doživjeli dragocjena iskustva. Sve to daje uvjete da se u ljubavi najviše uživa, da ona ne bude teret već motivacija. Također, stručnjaci tvrde da najljepše vole ljudi koji vole sebe, pa bi se moglo zaključiti da je preduvjet za ljubav prema drugome – ljubav prema sebi.

Ali, ljubav u zrelim godinama može biti i jaka i protkana strašću, nalik na onu koju smo doživljavali kao osamnaestogodišnjaci, ali i potpuno nezrela ako je takva ličnost koja je osjeća. Pojam zrelosti nije vezan za godine već za psihološke procese koji se odvijaju (emocionalna zrelost, samopouzdanje, neovisnost ..Upravo zbog toga zrela ljubav ne zna za “igre”, naprotiv, vrlo je transparentna. Ona se ne može dogoditi ako svaki od partnera nije individua za sebe. Svatko mora imati svoje želje, interese, stavove, da donese svjesnu odluku da voli, da sa nekim dijeli život. Tjelesna privlačnost jako je važna, ključni sastojak zrele ljubavi, ali je važno napomenuti da takva tjelesna zrelost dolazi tek sa psihološkom zrelošću. Zrela ljubav nikada nije ovisnička i nikada neće reći “ne mogu živjeti bez tebe”. ( Atma )

Link

Gotovo svi ljudi na ovoj planeti teže da uspostave romantičan odnos u okviru koga će da zadovolje svoju potrebu za ljubavlju i vezivanjem. Ipak, ljudi se međusobno razlikuju po tipu odnosa koji ostvaruju sa partnerom. Tako postoje osobe čije odnose karakteriše svojevrsna «emocionalna klackalica» u kojima je konstantno prisutna strepnja da li će se odnos održati i da li će voljena osoba i sutra biti tu. Za ovakve tipove odnosa karakterističan je i strah da će neka treća osoba doći i osvojiti voljenu osobu.

Postoje i oni tipovi veza u kojima oba partnera izbegavaju da se vežu a svoj odnos vide kao vid zabave koja ni na koji način ne treba da ugrozi njihovu slobodu. Postoje i oni ljudi koji su u vezama vrlo bojažljivi i koji gotovo da su potčinjeni volji svog partnera.

Neki ljudi se osećaju relativno sigurno u partnerskim odnosima, oni nemaju strah da se upuste u vezu, da prime ljubav ili da je pruže. Postoje osobe čije su veze prožete ljubomorom, posesivnošću i neisugurnošću. Neki izbegavaju da se emotivno vežu jer u tome vide preveliki rizik i strah od gubitka nezavisnosti kojoj pridaju veliki značaj.

Iako svaka veza predstavlja priču za sebe i moguće je pričati o raznim vrstama partnerskih odnosa, psiholozi su u okviru teorije emocionalnog vezivanja utvrdili četiri tipa odnosa koje ljudi ostvaruju u vezama. Na nizu istraživanja, sprovedenih širom sveta ustanovljena su četiri dominantna obrasca partnerskog emocionalnog vezivanja.

Mi ćemo nastojati da vam ih opišemo na način koji će vam omogućiti da prepoznate koji je vaš stil vezivanja. Ipak, smatramo da je bitno da razumete da onaj stil koji prepoznate na osnovu svojih dosadašnjih iskustava u vezama, nije nešto što vas trajno određuje i što je nepromenjivo. Čak i ukoliko su sve vaše dosadašnje veze bile prožete ljubomorom i nesigurnošću to ne znači da sutra nećete biti u stanju da izgradite jedan siguran tip vezivanja....

Sigurni tip emocionalne vezanosti

Osobe koje se sigurno emocionalno vezuju imaju pozitivnu sliku o sebi i pozitivnu sliku o drugima. U skladu sa tim, one imaju izgrađen osećaj vlastite vrijednosti i prijatnost zbog ostvarivanja bliskosti u partnerskim odnosima, kao i sposobnost da uživaju u osobnoj autonomiji i zadovoljavajućim odnosima sa drugima. Otvorene su prema drugim ljudima, sposobne da ostvare intiman odnos bez straha da će biti povrijeđene. Vjeruju sebi i veruju partneru. Ono što je glavna karakteristika osoba koje se sigurno vezuju jeste ravnoteža između potrebe za samostalnošću i potrebe za pripadanjem.

Mia Popić, psihoterapeutkinja

Link

Sigmund Freud je jedan od najkontroverznijih naučnika 20. vijeka. Njegov doprinos psihologiji je ogroman, a ovjekovječila su ga dva otkrića: on je razotkrio misteriju ljudskog sna i prvi pronašao univerzalni ključ ka ljudskoj podsvijesti.

U nastavku pročitajte neke od najvećih citata Sigmunda Freuda.

Psi vole svoje prijatelje i ujedaju neprijatelje, sasvim suprotno ljudima koji nisu sposobni za čistu ljubav i koji uvijek miješaju ljubav sa mržnjom.

Idealna, vječita, očišćena od mržnje, ljubav postoji samo između zavisnosti i droge.

Neuroza je nesposobnost da se toleriše nejasnoća.

Što je besprijekorniji čovjek spolja, to je više demona u njemu.

Mi nikad nismo ranjiviji nego onda kad volimo, i nikad tako beznadežno nesretni onda kada gubimo ljubav.

Prvi znak gluposti je potpuno odsustvo stida.

Djeca su potpuno egoistična; snažno osjećaju svoje potrebe i nemilosrdno se bore da ih zadovolje.

Ljudi su moralniji nego što misle, i mnogo nemoralniji nego što mogu da zamisle.

Veći dio toga što je unutar nas je neshvatljivo, a ono što je prepoznatljivo je – realno.

Svaki normalan čovjek, u stvari, normalan je samo djelimično.

Ako ste oprostili čovjeku sve, znači, završili ste sa njim, zauvijek.

Vrijeme provedeno sa mačkama nikad nije protraćeno.

Protiv svakog čovjeka čovjek se može braniti, ali protiv pohvale ostaje bespomoćan.

Mi više težimo ka tome da izbjegnemo bol, nego da susretnemo radost.

U trenutku kad čovek počne da sumnja u svoj život i svoju vrijednost, on postaje bolestan.

Freud je prvi otkrio i objasnio obrambene mehanizme. Kada dođe do učestalog neuspjeha i nemogućnosti zadovoljenja motiva, želja i interesa dolazi do negativnih posljedica kao što je anksioznost – osoba nastoji se oslobodi tog neugodnog stanja i da izbjegne gubljenje samopoštovanja. Tada nesvjesno koristi obrambene mehanizme. Oni predstavljaju u cjelini stečene načine reagiranja na frustracione situacije. Oni načini ponašanja koji su se pokazali korisnim, zadržavaju se i postaju navike koje pojedinac koristi uvijek kada dođe do anksioznosti. (Npr. dijete plače i dobije slatkiše: plač postane navika da se dođe do cilja ). Ili, izbjegavajući da sebi prizna neuspjeh zbog toga što je nesposoban, čovjek navodi iskrivljene i lažne razloge neuspjeha, u koje i sam vjeruje da su istiniti. Postoje različiti mehanizmi obrane : kompenzacija, projekcija, identifikacija, sublimacija, maštanje…

Link

P.S. Koliko sam ja shvatio Freuda većina ljudi nije svjesna motiva koji ih pokreću,
većina misli da ih pokreću ljubav, istina i pravda, a možda ih pokreću strah, frustracije
i potisnuti osjećaji..Freud je uveo dinamički pojam karaktera, što znači da se karakter
osobe ne očitava samo preko njegovog ponašanja, već i kroz motive koji ga pokreću...:)))

How I became the bomb - Ulay, Oh with lyrics (Music Video)

Link

With Valentine's Day upon us, there are some interesting conclusions to note from soon-to-be-published research regarding that most 21st Century of romantic developments: the dating website. In this past weekend's New York Times Sunday Review, psychologists Eli Finkel and Benjamin Karney provide a preview of their article to appear in this month's issue of Psychological Science in the Public Interest. The title of the Times column tells their story succinctly: "The Dubious Science of Online Dating."
Finkel and Karney aren't suggesting that anything is wrong with dating online. In fact, data indicate that online dating activity is at an all time high and has shed much of the stigma that used to be associated with it. As of 2009, they report, 22% of heterosexual couples had met online, a number that jumps to a whopping 61% for same-sex couples.

But what the researchers do take issue with is the notion that dating websites successfully use compatibility analyses, matching algorithms, and other mathematical formulae to predict attraction and, ultimately, relationship satisfaction. While successful relationships can and do flourish among those who meet online, they suggest that there's no evidence to indicate that these websites are able to predict compatibility with anywhere near the reliability often touted (and paid for by users).
In short, it's not that online dating is a bad way to meet potential partners, but it appears to be no better than more traditional venues that make no claims regarding scientific rigor, like meeting at a bar or being set up by friends. Simply put, dating websites aren't all they're cracked up to be.

Why is the science behind these website algorithms suspect? There are multiple explanations, including people's inability to accurately self-assess when it comes to the characteristics they desire in a mate and the fact that many of the best predictors of relationship satisfaction (e.g., communication style, sexual compatibility) can't be diagnosed until people have actually gotten to know each other. But yet one more reason for the limitations of dating website algorithms is that–stop me, regular readers of this blog, if you've heard this one before they typically fail to account for one of the most important influences on human nature: CONTEXT.

As Finkel and Karney write: "dating sites don't take into account the environmentsurrounding the relationship." And they go on to cite various external forces that have been found to be important predictors of how relationships go external considerations like job status, financial stress, infertility, and physical health. But before you even get to pondering how environment and context impact a relationship, you also have to consider the ways in which these factors shape attraction to begin with. And that's not something we tend to do naturally.

As an example, I recently asked one of my undergraduate classes the following question: what attracts you to someone? Specifically, I asked them to list the first 3 factors that came to mind when thinking about their own feelings of attraction.
All told, 50% of responses stuck to physical characteristics. Another 47% of responses focused on personality traits: "sense of humor" was the most popular, followed closely by "intelligent" and "warm."

Just 3% of answers had anything to do with context. Such as whether they had recently ended another relationship. Or how much their friends like the prospective mate. But contextual considerations like these do matter when it comes to attraction. As do seemingly prosaic factors like geographical proximity, familiarity, and reciprocity (i.e., once you learn someone else has a thing for you, it makes you feel more drawn to that person too).

This isn't the picture of attraction and love painted by the supposedly scientific dating website, however. The very idea that mathematical equations can spit out the profile of your perfect partner grows out of the assumption that with love, as with much of life, the key to understanding human nature is finding the right combination of personality characteristics. But people are more complicated than that we're greater than the sum of our apparent traits.

PSYCHOLOGY TODAY Feb 13, 2012


Link

What Do You Really Know About Online Dating?

Link


P.S. Ako ne znate engleski dobro, pitajte Vegu da Vam prevede tekst, ukratko kod traženja
partnera preko weba ljudi su uglavnom površni i padaju na fizički izgled 50%, 47% na crte
osobnosti poput smisla za humor, inteligenciju i ljubaznost...Samo 3% ispitanika situaciju
promatra u širem kontekstu koji u stvari također utječe na uspjeh veze..Kompjuteri još
uvijek ne mogu izračunati točno budući uspjeh para prema kompatibilnosti, ali činjenica je da se 22%
heterosexualnih i 61% istospolnih parova u SAD našlo on line, ali samo 3% ispitanika promatra situaciju
u širem kontekstu, a 97% u pojednostavljenom, pa valjda kasnije u vezi otkrivaju "širi kontekst" veze
kroz vlastita iskustva, preko trnja do zvijeza, samo veliki mudrac bi znao na početku što ga čeka..:)))

Film Piano...There is passion in all of us. Some of us struggle all our lives to express this vivid personal sense. Others find companions who have that mutual understanding of their shared emotions, overcoming any obsticale that seems to prevent this fusion. This is just one of the many themes discussed in Jane Campion's The Piano. Ada, our beautifully articulate, but silent heroine is the closest to feeling this fulfillment. She, consciously or subconsciously, chooses to ignore society's conventional way of communication and, instead, decides to speak through her piano. No one seems to understand Ada's cry until she and her daughter Flora are reluctantly sent off by Ada's father to live with their arranged husband/father, Stewart, the epitome of the 19th century colonial nature rapist, in the rainforests of New Zealand. Ironically, Stewart is not the man who hears Ada's cry. It is Baines, an English born Maori cultured naturalist who aids Stewart in his negotiations with the Maori people, the local natives who own most of this region of the rainforest...:))

The Piano Beach Scene - The Heart Asks Pleasure First

Link

VAŠE ZRELE POTREBE U VEZI

Usporedimo navedene potrebe djeteta s onim što bi zreo odrastao dio Vas htio postići u bliskoj vezi.
No da najprije vidimo što mislimo kada govorimo o zrelom , odraslom dijelu osobe.To je onaj dio Vas
koji zna da možete biti samostalni i da ste sposobni da se djelotvorno održite u svijetu. To je onaj dio
Vas koji zna da postojite kao poseban, jedinstven entitet koji može značajno obikovati vlastiti život i
čija vrijednost ne ovisi ni o kojoj određenoj osobi. Definiramo na takav način, Vaše zrelo ja djeluje
prilično neovisno, čak i potpuno. U tom slučaju, što bi zreo, odrastao dio Vas trebao ili tražio od bliske
veze? Odgovor glasi: MNOGO! To je neizbježno, jer inače ne biste bili voljni odreći toliko SLOBODE
i preuzimati toliko neugodnih OBAVEZA.

Zrela osoba želi priliku za rast, za razvoj novih aspekata same sebe, za otkrivanje novih sposobnosti i
za postizanje većeg OSJEĆAJA SREĆE bliskim vezivanjem s drugom osobom. Dio toga rasta i razvoja
leži u povećanju sposobnosti PAŽNJE prema drugoj osobi i brige o njoj, tako da RAST I ZADOVOLJSTVO
te druge osobe postaju isto tako važni kao i vlastiti rasti i zadovoljstvo. Ako to postigne ( on, ona ) postaje
veća osoba u većem svijetu. Zreo odrastao čovjek želi povećati svoju istinsku sposobnost istinskog
upoznavanja, poštovanja i prihvaćanja druge osobe kakva ona jest, sa svim njezinim prednostima i
nedostacima. On zna da mu se nikada neće svidjeti sve njezine značajke, ali vjeruje da dovoljna pažnja
i briga pružaju prilično dobru mogučnost održavanja veze. On želi i prijatelja(icu), osobu u koju može imati
POVJERENJA, s kojom može dijeliti osjećaje, misli i teženje, osobu čiji ciljevi mogu biti različiti, ali ne
suprotni njegovim. to je IDEALIZIRANA SLIKA, ali takve zrele osobe i potrebe postoje...

With Valentine's Day upon us, there are some interesting conclusions to note from soon-to-be-published research regarding that most 21st Century of romantic developments: the dating website. In this past weekend's New York Times Sunday Review, psychologists Eli Finkel and Benjamin Karney provide a preview of their article to appear in this month's issue of Psychological Science in the Public Interest. The title of the Times column tells their story succinctly: "The Dubious Science of Online Dating."
Finkel and Karney aren't suggesting that anything is wrong with dating online. In fact, data indicate that online dating activity is at an all time high and has shed much of the stigma that used to be associated with it. As of 2009, they report, 22% of heterosexual couples had met online, a number that jumps to a whopping 61% for same-sex couples.

But what the researchers do take issue with is the notion that dating websites successfully use compatibility analyses, matching algorithms, and other mathematical formulae to predict attraction and, ultimately, relationship satisfaction. While successful relationships can and do flourish among those who meet online, they suggest that there's no evidence to indicate that these websites are able to predict compatibility with anywhere near the reliability often touted (and paid for by users).
In short, it's not that online dating is a bad way to meet potential partners, but it appears to be no better than more traditional venues that make no claims regarding scientific rigor, like meeting at a bar or being set up by friends. Simply put, dating websites aren't all they're cracked up to be.

Why is the science behind these website algorithms suspect? There are multiple explanations, including people's inability to accurately self-assess when it comes to the characteristics they desire in a mate and the fact that many of the best predictors of relationship satisfaction (e.g., communication style, sexual compatibility) can't be diagnosed until people have actually gotten to know each other. But yet one more reason for the limitations of dating website algorithms is that–stop me, regular readers of this blog, if you've heard this one before they typically fail to account for one of the most important influences on human nature: CONTEXT.

As Finkel and Karney write: "dating sites don't take into account the environmentsurrounding the relationship." And they go on to cite various external forces that have been found to be important predictors of how relationships go external considerations like job status, financial stress, infertility, and physical health. But before you even get to pondering how environment and context impact a relationship, you also have to consider the ways in which these factors shape attraction to begin with. And that's not something we tend to do naturally.

As an example, I recently asked one of my undergraduate classes the following question: what attracts you to someone? Specifically, I asked them to list the first 3 factors that came to mind when thinking about their own feelings of attraction.
All told, 50% of responses stuck to physical characteristics. Another 47% of responses focused on personality traits: "sense of humor" was the most popular, followed closely by "intelligent" and "warm."

Just 3% of answers had anything to do with context. Such as whether they had recently ended another relationship. Or how much their friends like the prospective mate. But contextual considerations like these do matter when it comes to attraction. As do seemingly prosaic factors like geographical proximity, familiarity, and reciprocity (i.e., once you learn someone else has a thing for you, it makes you feel more drawn to that person too).

This isn't the picture of attraction and love painted by the supposedly scientific dating website, however. The very idea that mathematical equations can spit out the profile of your perfect partner grows out of the assumption that with love, as with much of life, the key to understanding human nature is finding the right combination of personality characteristics. But people are more complicated than that we're greater than the sum of our apparent traits.

PSYCHOLOGY TODAY Feb 13, 2012


Link

What Do You Really Know About Online Dating?

Link


P.S. Ako ne znate engleski dobro, pitajte Vegu da Vam prevede tekst, ukratko kompjuteri još
uvijek ne mogu izračunati točno buduću kompatibilnost partnera, ali činjenica je da se 22%
heterosexualnih i 61% istospolnih parova u SAD našlo on line, ali samo 3% ispitanika promatra situaciju
u širem kontekstu, a 97% u pojednostavljenom, pa valjda kasnije u vezi otkrivaju "širi kontekst" veze..:)))

Robert Sternberg smatra da se razvodi ne događaju zato što smo izabrali pogrešnog partnera, nego i zato što se partnerove potrebe mijenjaju tijekom vremena. Par ne može točno izračunati buduće promjene u svojoj ljubavi i svojoj potrebi za ljubavlju.

1)Sternberg je pronašao kvalitete koje često dobivaju na važnosti kako veza postaje zrelija:

- Dijeljenje vrijednosti i religioznih uvjerenja
- Volja i želja za promjenom da se prilagodi partnerom
- Tolerancija na greške drugih

2)Sternberg je pronašao kvalitete od manje važnosti tijekom duže vremena:

- Interesantna osobnost
- Pažljivost
- Odnos s rodbinom

3) Sternberg je pronašao kvalitete od varijabilne važnosti tijekom vremena:

- Sexualna atraktivnost
- Vještina vođenja ljubavi
- Sposobnost suosjećanja
- Volja za izražavanjem osjećaja

Problem je predvidjeti koje će kvalitete biti najvažnije u Vašoj vezi u bliskoj budućnosti,
i kako ćete Vi i Vaš partner mjeriti te kvalitete. To je težak posao.

Sumarno, dobar bračni partner mora imati vjerojatno više vještina, kao što su:

1. Socijalno - komunikcijske vještine sa Vama i drugima
2. Emocionalnu zrelost i kontrolu svojih emocija
3. Toleranciju i naklonost prema Vama i drugima
4. Respektirajuću i uravnoteženu točku gledanja
5. Slične interese i vrijednosti slične Vašima
6. Sposobnost odgovornosti i zarađivanja
7. Sposobnost rješavanja problema i konflikata

Za ambicioznije čitatelje:

P.S. Znači sirove strasti uvijek kotiraju? Poredao bih vještine po važnosti: 5, 2, 3, 4, 6, 1, 7...:) Kako biste Vi poredali vještine potrebne za kvalitetnu vezu?

Marina Abramović umjetnička je zvijezda, protagonistica HBO-ova dokumentarca, autorica najposjećenije izložbe u znamenitoj MoMA- u povijesti, u pravilu je na prvim mjestima u anketama o najutjecajnijim umjetnicima na svijetu danas, najbolji joj je prijatelj Riccardo Tisci, kreativni direktor Givenchyja, a čak i oni kojima umjetnost nije primarni interes znaju za nju...
Priča o Marini Abramović i Ulayu, jedna od najintenzivnijih priča nekog umjetničkog para, prvi je put završila prije 28 godina performansom u sklopu kojeg su krenuli svatko sa svoje strane Kineskog zida.

Ona je započela hod kraj Žutog mora, on kraj pustinje Gobi, danima su pješačili, prešli svaki 2500 kilometara kako bi se ponovno sreli. Kada su se napokon našli, zagrlili su se i - prekinuli. Performans “Ljubavnici: Hod po Velikom zidu” označio je kraj njihove turbulentne veze, i odlučili su da se nikada više neće vidjeti.

Nije bilo tako. Prilikom umjetničine izložbe “Umjetnik je prisutan” u njujorškoj MoMA-i 2010. godine, tijekom koje je sjedila za stolom u izložbenom prostoru osam sati dnevno tri mjeseca, a posjetitelji su mogli sjesti s njom za stol i promatrati je, u jednom je trenutku preko puta nje sjeo Ulay, muškarac kojeg je voljela možda najviše u životu. Ugledavši ga, umjetnica se slomila i zaplakala, primili su se za ruke, a sve je zabilježeno i kamerom. Ovaj emotivan video ponovnog susreta ljubavnika u Muzeju moderne umjetnosti ima više od 30 milijuna posjeta na YouTubeu...



Marina Abramović: Advice to the Young - Savjeti za mlade

Follow your intuition. Have courage. Do what you imagine. And always be completely present in the moment. Marina Abramović on what it really means to be an artist: "A great artist has to be ready to fail."

Meet the charismatic performance artist Marina Abramović in this interview on what it means to be an artist, waking up each morning with an urge to be creative.

Abramović says that the most courageous act in the history of mankind was Christopher Columbus discovering America, which was in fact a mistake, since they went into the unknown believing they would reach India. She also explains how the best advice she received as a student was to never allow things to become routine.

A good artist will have one really good idea in their life, while a brilliant artist may have two, so one has to be careful with the ideas, Abramović says. She explains that she always does the work she is most afraid of, which is most different to what she has done before. Finally Abramović adds that the performing artist has to be completely present in the moment, and cannot be thinking of the next step. You have to follow intuition, have courage and do what you imagine...


Marina Abramović e Ulay - MoMA 2010

Link

Link

Link

Link

Link


Marina Abramović: Advice to the Young

Link

P.S. I can't emphasize enoughthe importance of eyes. If you observe closely, a woman eyes tell you just about EVERYTHING YOU NEED TO KNOW. Her eyes may be TELLING YOU ONE THING, while her mouth is telling you another!
EVERYTHING SHE NEEDS TO EXPRESS, SHE 'LL SAY WITH HER EYES:

You wil see when she's angry, when she'a sick, when she's sad, when she's happy, when she's pleased, when she's aroused.You will know when she wants to make sweet love to you or be left entirely alone. EYES NEVER LIE!