SKY IS THE LIMIT - LE JOUR DE GLOIRE EST ARRIVE

4 vrste ljubavnih veza: Prijelaz, kompromis, karma i srodne duše. Prijelazna ljubavna veza pomaže ljudima da dosegnu bolji stadij u životu, karmička je intenzivna, kompromisna najčešća, a veza sa srodnom dušom jedinstvena..

Suosjećanje je jedna od najpoželjnijih osobina, ali može nas kočiti u sagledavanju stvarne slike. Ne trebaju sve veze trajati dovijeka, ali jednom kad se emocije upletu one mogu potrajati i više nego što trebaju. Želja da poradimo na stvarima i ne ostavimo ih nedovršenima može prouzročiti puno boli. Ponekad jednostavno treba znati odustati, tvrdi bračna terapeutkinja i psihologinja dr. Carmen Harra. Svaku vrstu ljubavnog odnosa treba pokušati objektivno analizirati i kategorizirati. Iako ne zvuči nimalo romantično, to može pomoći u osobnom rastu i boljoj kvaliteti života. Prepoznati sve te vrste ljubavi čini nas otvorenijima prema novom iskustvu, piše The Huffington Post. U životu postoje četiri vrste ljubavnih veza, ali to ne znači da ćete svaku od njih iskusiti. One ovise o volji i sudbini i nije ih lako prepoznati, dodala je dr. Harra.

Prijelazna ljubavna veza Ona je svojevrstan most između dvije faze sazrijevanja. Ona može potaknuti na promjenu ili ublažiti teret prošle veze. Kod mlađih ljudi može biti svojevrsna lekcija kakva ljubav treba biti, a nakon razvoda može pomoći u bržem zacjeljivanju rana. Takva je vrsta veza najčešće kratkotrajna, ali pomaže ljudima da dosegnu novi i bolji stadij u životu.

Karmička ljubavna veza Karma je spoj svega dobrog i lošeg što smo u životu napravili, a njezina je i mana i prednost što se ponavlja. Upravo zbog toga su takve vrste veza jako intenzivne. Karmičke ljubavne veze obogaćuju i ispunjuju, bez obzira na to trajale dugo ili kratko. One podrazumijevaju određenu akciju, bilo da je to prekidanje određenog uzorka ponašanja ili ponavljanje iste situacije. Kao na primjer, prekidanje dugogodišnje veze nakon određene spoznaje ili uživanje sa srodnom dušom. Autor: Monika Horvat

Veze sa srodnom dušom jednostavno znači da imate poseban odnos i nešto što vas privlači bez obzira na sve.

Kompromisna veza Ova je vrsta veze najučestalija i spoj je dvoje ljudi koje povezuje financijska ili emocionalna stabilnost. Najčešće ostaju zajedno zbog djece i komfora te ne izlaze iz tzv. zone sigurnosti jer se boje biti sami ili tražiti novog partnera. Zadovoljni su postojećim, ne i u potpunosti sretni, ali to ih ne sprječava da cijeli život provedu zajedno.
Veza sa srodnom dušom Ona je iznad psihičke i fizičke razine. Iznimno je rijetka, ali jednom kad započne traje cijeli život. Karakteriziraju je intenzivna povezanost između dvoje ljudi. Oni se toliko razumiju da doslovno završavaju jednom drugome rečenice, najbolji su prijatelji i vjeruju kako u dvoje mogu pobijediti sve nedaće. To ne znači da oni nemaju problema, ali ih lakše rješavaju od drugih parova.

Pročitajte više na:

Link

Čist vazduh, Krelac i Eteerniis na Ignore, bronhiii...:)))

Do 2045. će jedan od 10 današnjih tinejdžera voditi ljubav s robotom. Prvi “rendesi” u virtualnom svijetu bit će popularni do 2022. godine. Od 2024. ljudi će moći s bilo kim virtualno živjeti svoju fantaziju. Tehnologija će nas ubrzo iz uloge promatrača premjestiti na polje interaktivnosti

Ne tako davno završilo je emitiranje HBO-ove serije “Westworld”. Riječ je o remakeu poznatog istoimenog filma iz 70-ih godina 20. stoljeća u kojem se tvorac originalnog scenarija, na kojem se temelji i ova serija, bavi odnosom umjetne i prirodne inteligencije. Ali i potencijalnom emocionalnom pa i seksualnom interakcijom ljudi i robota.

Iako ni film pa ni znatno novija serija nisu otišli tako daleko da eksplicitno pokažu neku vruću scenu atraktivne robotice koju je u seriji tumačila zgodna Thandie Newton, jasna je aluzija bila da se upravo to i dogodilo.

Lilly bi se udala za robota

U današnje je vrijeme ta suzdržanost kreatora serije pomalo čudna, jer u medijima su sve češće priče o seksu budućnosti, u kojem će uz ljude glavne uloge imati i roboti. Tako je, primjerice, Daily Mail potkraj prošle godine objavio priču o Francuskinji Lilly koja je svojeg ljubavnika – isprintala. InMoovatora, robota u kojeg je, kako tvrdi, zaljubljena izradila je na 3D printeru, za njega se zaručila, a za njega se namjerava i udati, kada se u njezinoj domovini za to steknu uvjeti. Ona kaže kako je jedino zanima odnos s robotima, te objašnjava kako je to jako rano shvatila. Već s 19 godina fizički kontakt s ljudima bio joj je odbojan. No, Lilly je ipak odbila reći je li sa svojim ljubavnikom imala i snošaj.

Ova priča tek je vrh sante, a neki utjecajni futuristi tvrde kako takve situacije imaju dobre šanse da postanu stvarnost, i to vrlo brzo. Jedan od onih koji vjeruju u seks između ljudi i strojeva je i Amerikanac Ross Dawson koji je svoja razmišljanja o budućnosti seksa uobličio u publikaciju. Na internetskoj stranici Future of Sex mogu se pronaći njegova vrlo koncizna razmišljanja o tome kako će izgledati ne samo potencijalni emotivni odnos između robota i čovjeka nego i kako će to promijeniti emocionalne odnose među ljudima.

Upravo je to i bitno zanimljivije, ne i toliko bizarno. Objavljena se publikacija bavi sa pet područja: seksom na daljinu, virtualnim seksom, robotima, sveosjetilnim zabavama i poboljšanjem stvarnosti.

– Načini na koje se povezujemo s najdražima, načini na koje tehnologija ulazi u našu intimu pa i našu osobnost sve brže idu u područja nepoznatog – naglašava Dawson u svojem izvještaju. U devet predikcija povezanih uza spomenutih pet područja američki je futurist vrlo konkretan. Tvrdi da će zvijezde pornofilmova, ali i ostali glumci, prodavati svoje robotizirane replike s kojima će obožavatelji moći voditi ljubav, i to već 2033. godine. Jedan od deset današnjih tinejdžera okušat će se u seksu s humanoidnim robotom do 2045., a do 2028. godine više od četvrtine mladih imat će seksualno iskustvo na udaljenost.

Iskustva seksualnog odnosa poboljšavat će se od 2025. godine 3D printanim dijelovima tijela koji će reagirati na dodir. Prvi “rendesi” u virtualnim svjetovima dogodit će se do 2022. godine, a od 2024. ljudi će moći biti bilo tko, te s bilo kime proživjeti sve moguće seksualne fantazije u fotorealističnim virtualnim svjetovima, a sučelja koja će povezivati ljudske mozgove i dopuštati partnerima da se stimuliraju do orgazma očekuju se 2027. godine.

Znanstveno-fantastične seksualne fantazije oživjet će s mogućnošću da ljudi poboljšaju svoj biološki sustav i integriraju se sa strojevima kako bi postali nadmoćna seksualna bića. Već od 2020. godine redovito ćemo kombinirati virtualnu stvarnost i seksualne igračke s povratnom informacijom, što će činiti novu vrstu zabave za odrasle.

Iz svega je očito da Dawson misli na tehnološki znatno naprednije stvari od seksifona ili vibratora iz nekog sex-shopa i treba mu priznati da pogađa trenutak, jer uranjanje u virtualne svjetove nije više nepoznato. Već je igrica Second Life ponudila nešto slično iako je ona u odnosu na modernu tehnologiju doista rudimentarna.

Budućnost nas odvodi nekoliko koraka dalje, smatra Dawson, izmješta iz uloge pasivnog promatrača prema interaktivnosti, jer će taj seksualni Second Life biti teško razlučiti od stvarnosti, pogotovo ako se u to uključe i mogućnosti koje će u budućnosti donijeti biohakiranje koje će nas možda pretvarati i u seksualne kiborge.

P.S. Stvarno me ne zanimaju Krelac i Eteerniis, i zato su na Ignore kod mene
na Zapisima, ne kužim taj voajerski pristup i malograđansko špijanje tuđih života
koje neki ovdje prakticiraju, a komuniciranje s nepoznatim osobama mi nije
toliko interesantno, pa sam većinu vremena na FB, samo kratko ovdje..:))

P.S. Ovo je stvarno "Biser" naše Bloške književnice, koja je i meni poručila
da će mi doći na Misu zadušnicu svojevremeno, da li je to samo poremećaj
osobnosti, kako sama priznaje zbog trauma u djetinjstvu ili psihopatologija:

"I tak, da je staramaika fakat umrla, a nadam se da još dugo neće, ono - fakat, ja bih joj otišla na pogreb i na grobu zaplesala; na neku pjesmu po njezinom izboru. I potrudila bih se biti neugledna i neprivlačna, a sve mlađe, ljepše i jebozovnije bih natjerala nek se poružne, postaraju i aseksualiziraju, tak da staramaičina slika, a napravila bih ja njoj pravu, poveliku, bude naj-naj-naj po svim staramaici relevantnim kriterijima. I za uha bih dovukla sve naj-naj-naj mužjake ovoga bloga i sajta općenito, jedino što bih vjerojatno trebala šalac od one koja je žaliblože majčinih trudova, jer ja ne znam koji su to njima, a u tome se te dvije, izgleda, slažu..."

Istrijanka o borbi s depresijom: ‘Bolovi su bili nesnosni, tonula sam sve dublje…’ ‘Sve je počelo poprilično bezazleno; bila sam povremeno loše volje, ali uvijek sam nalazila isprike. Najčešće je to bilo PMS ili sami si govorila kako je to zbog nekog problema kojeg sam trenutačno imala, pa kad se problem riješi, bit ću bolje. U jednom trenutku sam se počela osjećati toliko loše da sam intuitivno znala da je to to – depresija. Do tada nisam bila ni svjesna što mi se događa, a tonula sam sve dublje. I fizički sam se počela osjećati loše, imala sam strašne bolove u nogama, grčenja u listovima, a kad su bolovi postali nesnosni, obratila sam se za pomoć liječnici opće prakse. Međutim, svi su mi nalazi bili uredni, a toga sam se i bojala: željela sam da mi pronađu “nešto”. Tako svoju priču o depresiji započinje 43-godišnja Istrijanka Roberta Berci, žena koja je prvu epizodu depresije doživjela 2002. i koja danas, 15 godina kasnije, odgovorno tvrdi kako joj je bolest pomogla da bolje upozna sebe i istraži svoje mogućnosti. O depresiji je progovorila i u knjizi “Životolovka”, koju je počela pisati nakon druge epizode depresije 2008., jer je shvatila da joj pisanje podiže raspoloženje i pomaže bolje razumjeti što se s njom događa.

“Ne treba svako neraspoloženje i utučenost pripisivati depresiji. Osoba intuitivno osjeća kad problemi narastu i kada te emocije počnu vladati iznad racionalnog uma. U tom trenutku znate da je život lijep i da ima dobrih ljudi, ali niste u stanju to percipirati. To je teško objasniti onome tko to nije doživio. Ljudi oko vas govore vam “Daj se trgni!”, no to su riječi koje mogu biti pogubne. Ponekad zagrljaj znači puno više od isforsirane fraze i pokušaja da se nekoga utješi”, priča nam Roberta kojom je već prvi susret s psihologinjom dao nadu i snagu.

“To je bilo fantastično, nas dvije smo kliknule, bio mi je potreban taj jedan ljudski odnos koji mi je probudio vjeru da će biti bolje. Do tada sam bila sklona pasivnijem načinu života, no okrenula sam se vrtlarenju, nabavila sam novog kućnog ljubimca i činila sve kako bih što više skrenula misli s onog što me mučilo. Kad sam počela odlaziti na grupnu terapiju, shvatila sam da sam jako zatvorena osoba te da se moram mijenjati, prvenstveno u smislu da se ne trebam toliko truditi sve držati pod kontrolom”, priča Roberta i naglašava kako je najvažnije samopromatranje. Kada čovjek počne reagirati na drugačiji način od uobičajnog ili onako kako okolina ne očekuje, kad osvijesti vlastita uvjerenja, počinju se događati fantastične stvari i okolina vas počne drugačije percipirati. To je rad na sebi, koji je dugotrajan, ali se isplati.

“Danas drugačije pristupam stvarima, trudim se biti svjesna svega onoga što sebi sugeriram, trudim se osjetiti što stvarno osjećam u tom trenutku i, najvažnije, nemam prevelika očekivanja”, kaže Roberta koja danas, kako kaže, općenito živi lošije nego tada (nema posao, starija je i sl.), ali se osjeća bolje.

“Kad primjetim kad mi rasopoloženje pada iz nepoznatog razloga i kad me netko naljuti do te mjere da fizički osjećam pad energije, nastojim se odmaknutu mentalno i fizički; napravim nekoliko vježbi disanja i sl. i odmah se osjećam bolje”, kaže Roberta i poručuje svima:

“Treba se maknuti od silnog analiziranja. Nakon što sam objavila knjigu o depresiji, počele su me zvati mnoge žene i pitati za savjet. Kod svih sam primjetila isti obrazac ponašanja: pretjerano analiziraju što su pogrešno napravile u prošlosti, umjesto da žive u sadašnjosti.”

Da su varijacije raspoloženja normalne, slaže se i psihologinja Dragica Barbarić.

“U zapadnoj kulturi postoji histerija inzinstiranja da bi se stalno morali osjećati „fantastično i ludo sretno“ što nema nikakvog smisla. Sniženo raspoloženje može biti korisno jer nas upućuje na problem koji trebamo riješiti: primjerice trošenje iznad svojih mogućnosti, nerješavane obiteljske ili osobne probleme, nerealna očekivanja od sebe i drugih, previše rada bez odmaranja i ugodnih aktivnosti (ili obrnuto)”, pojašnjava psihologinja Barbarić.

Općenita klima u društvu i očekivanja koja se stavljaju pred pojedince te želja za izvrsnošću po Roberti su glavni razlozi što sve više ljudi pati od depresije.

“Nedavno sam gledala dokumentarac o Kubi. Jedan čovjek iz Švedske, koji se na Kubu preselio jer mu se svidio tamošnji način života, rekao je kako na Kubi svaka djevojka za sebe misli da je najljepša na svijetu, dok je u Švedskoj svaka depresivna zbog nečega. Nama zapadnjacima uvijek se nameče imperativ izvrsnosti, što je nerealno, pa se javlja osjećaj neuspjeha”, smatra Roberta.

Na životno zadovoljstvo općenito, kažu istraživanja, više utječu znatne i dugoročne promjene u životnim okolnostima (i to kako ćemo se na njih prilagoditi) nego trenutačna raspoloženja. Psihologinja Barbarić tvrdi kako pozitivna psihologija nudi tri načina za povećanje sreće: ugodan, angažiran i smislen život.

Prvi od njih, ugodan život, omogućuje povećanje pozitivnih emocija užitka, radosti i zadovoljstva kroz ugodne aktivnosti: dobru hranu, piće, seks, odmaranje, opuštanje, druženje, kupnju, fizičku aktivnost, zabavu.

Drugi način je Angažiran život, znači da trebamo ustanoviti i razvijati svoje jake strane i koristiti ih u aktivnostima koje će nas potpuno okupirati,

Treći način je voditi smislen život koji za razliku od angažiranog života uključuje i aktivnosti povezane s nečim većim i širim od nas samih, što znači da svoj trud, sposobnosti i vrline koristimo za dobrobit obitelji, zajednice i za opće dobro...

Autor: Danijela Petrov

P.S. Drugi i Treći način postizanja sreće smatraju se kvalitetnijim, ispunjavao sam na jednom
seminaru test o tim načinima sreće i falio na prvom načinu, drugi način nešto viši od prosjeka,
treći način gotovo maximalan broj bodova, znači nedostaje hedonizam..:)))

POZNATE OSOBE I DEPRESIJA

Link

Znate onaj osjećaj kada se "davite" u lubenici dok vam niz bradu curi slatki sok tog "ljetnog" voća?
Neki će se potruditi i izrezati lubenicu na kockice i tako je jesti na elegantniji način. Ali ako ste među onima koji vole uzeti krišku lubenice u ruke, možda će vam ovaj savjet iz radionice Crazy Russian Hackera biti od velike koristi jer on tvrdi: Lubenicu jedete pogrešno! Domišljati Rus ima rješenje kako jesti krišku lubenice, a da vam brada ostane suha...

P.S. Molim Vegu ili nekog tko dobro zna Englski jezik da mi prevede
što znači "like a taco" na majici? :)))

Iskreno govoreći, kad je u pitanju prvi seks s novom osobom, malo ko gleda na “frizuru”, jer ima daleko bitnijih stvari. Ipak, kad ste već neko vreme zajedno, lepo bi bilo da, ako ste spremni na ovakav jedan korak, ugodite voljenoj osobi tako što ćete joj dati ono što joj se sviđa.

Novo istraživanje, čiji rezultati su objavljeni u Žurnalu seksualne medicine, pokazuje da muškarci ipak preferiraju kad njihova partnerka o Venerinom bregu vodi računa. U studiji je učestvovalo 1.100 studenata oba pola, a istraživače je interesovalo kako ispitanici održavaju red “tamo dole”, zašto su se odlučili za određeni stil i šta po tom pitanju očekuju od osobe sa kojom su u vezi.



Brijete se “tamo dole”? Onda pročitajte ovo!

Ispostavilo se da u današnje vreme većina muškaraca i žena o tome vodi računa. Čak 95% ispitanika je u prethodne četiri nedelje na neki način uklonilo, bilo depilacijom, bilo trimovanjem, bilo brijanjem, barem deo dlaka sa intimne zone.

S druge strane, ovu zonu potpuno glatkom (brijanjem ili brazilskom depilacijom) održava više od polovine žena i svaki peti muškarac. Zbog ove fotke stidnih dlaka Instagram je obrisao profil s više od 100.000 fanova!

Ipak, iako svi volimo da se pravimo da se depiliramo zbog sebe, a ne zbog partnera, rezultati pokazuju da to nije baš potpuno u skladu sa istinom. I muškarci i žene priznaju da o tome više vode računa ako će u najavi biti oralnog seksa.

Stidnim dlakama ne bavi se uopšte (dakle, ne depilira ih, ne skraćuje, niti na bilo koji način oblikuje) pet % ljudi, među kojima su u većini, očekivano, muškarci. Pripadnici jačeg pola, generalno, vrlo retko se odlučuju na depilaciju, pa intimnu zonu (ako se njome uopšte bave) uglavnom jednom u nekoliko nedelja malo dovedu u red trimerom ili makazicama.

Ovo je u najmanju ruku smešno, ako uzmete u obzir da 60 % muškaraca više voli da je njihova partnerka potpuno izdepilirana. Preostalih 40 % više voli da dlake nisu potpuno uklonjene, već samo “sređene”, jer ih potpuno izdepilirana intimna regija seksualno odbija. Ipak, ima i onih kojima to uopšte nije važno. (www.telegraf.rs)

P.S. Eteerniis, skinuti ću te s Ignora, pa piši što hoćeš, ali ću ti
neumjesne komentare brisati, ako ne znaš što je pica "a la Brazilien"
slabo si educiran na tom polju, moraš malo poraditi u praksi..:)))

P.S. Vegeta: "Tijekom te kratke rasprave uz nas prolazi kolega, nekad komad no. 1.
i izvor brojnih uzdisaja, a sad dežmekast, otromboljen i sijed. Pitam ga ja "Čuj, jel'
tebe tjeraju da se farbaš?" :))))

I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Jedini način da budeš sretan,
jest da voliš. Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.

"Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?"
Knjiga o Jobu, 38, 4-7.

Lik Joba je jedan od biblijskih likova koji se može vrlo često susresti u različitim književnim djelima. On je zapravo postao sinonim za patnju, osobito ljudi koji pate zbog nepravde; Job je biblijski lik koji potvrđuje da Bog svojim stvorenjima uvijek želi ono najbolje, samo ponekad taj put kojim idemo vršiti Božju volju zna biti jako bolan. Priča o Jobu je postala klasična ilustracija vjerovanja u pravedan svijet.

Film 'Drvo života' je prije svega himna životu koja otkriva odgovore na pitanja koja proganjaju čovjeka. Priča se bavi teksaškom obitelji u 1950-ima. Najstariji sin Jack odrasta, gubi mladenačku nevinost i pokušava se pomiriti s ocem (Brad Pitt) s kojim ima složen odnos. U svojoj životnoj odiseji Jack traži odgovore na pitanja o smislu života i opravdanosti vjere...





FILM DRVO ŽIVOTA : REMEK DJELO GENIJALNOG REŽISERA ILI PRETENCIOZNI FILMSKI ESEJ

Kada je dobar, Malick je u ovom filmu poput najboljeg Bergmana ili Tarkovskog. No, to mu nije dosta pa je dodao i Boga, i Darwina, i Bibliju. Godine 1979., novi Hollywood bio je na svom vrhuncu. F. F. Coppola iste je godine izbacio “Apokalipsu danas”, godinu prije Cimino “Lovca na jelene”, a Spielberg “Bliske susrete treće vrste”. Ekran je prštao od nove, senzacionalne generacije američkih filmaša, a filmofili od Sydneyja do Osla diskutirali su nove naslove nekih darovitih klinaca - Paula Schradera, Johna Carpentera, De Palme, Hilla, Scorsesea. Američkim filmom vladao je novi, čudovišno talentirani naraštaj.

A unutar njega postojao je čovjek koji je za filmofile bio miljenik među miljenicima. Njegovo ime bilo je Terrence Malick. Najveći dio anglosaksonske kritike - od veterana Rogera Eberta do Petera Bradshawa - slavio je novi Malickov masterpis, dok su drugi ismijavali Malickovu grandioznu preuzetnost, poput uvijek duhovitog Britanca Johnatana Romneya koji je napisao kako ne može ozbiljno uzeti film koji tri sata ustrajno kazuje “Gle! Kakva je slava Stvaranja!” Takva oštra podioba u određenoj je mjeri razumljiva, jer Malickov film doista jest čudan pačvork čudesno dirljivog i adolescentski banalnog, u što se može uvjeriti i hrvatska publika koja ga može gledati od ovog četvrtka. Malo film o odrastanju, malo kozmološki traktat, a najviše simfonija sa slikom, “Drvo života” otpočinje citatom biblijske Knjige o Jobu, da bi se potom radnja premjestila u teksaški gradić Waco ranih pedesetih.

U prvoj sceni, obitelj glavnih junaka O’Brienovih dobiva telegraf koji javlja da se najstariji sin - kojeg u filmu ne vidimo - ubio. Obitelj sačinjava otac ( Brad Pitt), strogi patrijarh, profesionalac u aviokompaniji koji djecu odgaja strogo, učeći ih poslušnosti, stezi i konformizmu.

Rane pedesete
Majka ( Jessica Chastain) sasvim je drukčija, eterično, blago biće, pomalo mistik i esencija čiste ljubavi. Uz njih, odrastaju i dvojica sinova: mlađi Steve je fizički kopija oca, njegov miljenik i sljedbenik. Glavni junak Jack (sjajni dječak Hunter Mc Cracken) posve je različit: šutljiv i naizgled nesimpatičan, buntovan spram očevu drilu i puno bliskiji majci.
Ovako izložen, “The Tree of Life” doima se kao sociopolitička studija američke suburbije pedesetih, poput “Revolution Road”. No, istina je daleko od toga. Jer, tu memoarsku jezgru Malick je dogradio… pa, otprilike svime što je mogao. Tako u jednoj od fabularnih linija pratimo sad odraslog Jacka ( Sean Penn), urbanog profesionalca u New Yorku koji kreće na mistično putovanje kroz izmaštane pejzaže i u zagrobnom svijetu susreće svoje mrtve.

Ono što je sigurno najzdraviji dio Malickovog grandioznog filmskog čudovišta jest - priča o odrastanju. Taj Waco 50-ih i studija opresivne, konformističke američke obitelji doista je komad velikog “filmmmakinga”, emocionalno točna, poetična i filmski raskošna obiteljska minijatura. Svi likovi su suptilno nijansirani, svi glumci izvrsni (Brad Pitt je sjajan u ulozi ideološki zaglupljenog patrijarha). Sjajno je sugerirana sloboda i nesputanost dječaštva kroz briljantno režirane scene dječačkog klatarenja na ulici.

"Gdje si bio kad zemlju utemeljih?
dok su klicale zvijezde jutarnje
i Božji uzvikivali dvorjani?"
Knjiga o Jobu, 38, 4-7.

TILTOVI FILMA I. DIO

Brate. Majko.
Oni su bili ti koji su me
vodili do vaših vrata.
Čovjekov se život svodi na dva puta.
Put prirode. Put milosti.
Moraš odabrati kojim ćeš.
Milost si ne pokušava udovoljiti.
Prihvaća biti umanjena,
zaboravljena, nevoljena.
Prihvaća uvrede i ozljede.

Želi da joj drugi ugađaju.
Želi njima vladati.
Želi vladati na svoj način.
Pronalazi razloge da bude nesretna
dok se cijeli svijet veseli oko nje.
ok se ljubav kroz sve smiješi.
Naučili su nas da onoga koji voli put milosti
neće dočekati loš završetak.
Bit ću ti vjerna...
Bez obzira što će se dogoditi.

TILTOVI PRI KRAJU FILMA

I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Blesav sam čovjek.
Zatvorit će tvornicu.
Dali su mi izbor.
Ne imanje posla
ili posao koji nitko ne želi.

Oče. Majko.
Nikad nisam preskočio radni dan.
Milodar svake nedjelje.
Stalno se svađate u meni.
Stalno ćete se svađati.
Znaš li Jack, sve što sam
htio za učiniti za tebe,
učiniti te snažnim, da kada
odrasteš budeš svoj gazda.

Možda sam bio pregrub.
Ne ponosim se time.
Loš sam kao i ti.
Više sam kao ti nego ona.
Ti si sve što imam, sve što sam želio imati.

Moj dragi dječače.
Samo ćeš tamo stajati ili?
Jedini način da budeš sretan, jest da voliš.
Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.

Čini im dobro.
Budi radoznao.
Nadaj se.
Brate.
Čuvaj nas.
Uputi nas...
Prema kraju vremena.
Prati me.
Predajem ti ga.
Predajem ti svog sina.

FILM TRAILER

Link

PRAVI BLAGOSLOV' Utjecajna politička stranka u Njemačkoj predlaže uvođenje državnih poticaja za seks nemoćnima

Glasnogovornica njemačkih Zelenih predložila je da se teško bolesnim ili nemoćnim osobama iz proračuna vrati novac koji su dali za seks, piše u ponedjeljak BBC. Te bi osobe morale dokazati da im je seks bio medicinski potreban i da seksualne radnike nisu mogli posjetiti i platiti na neki drugi način. Zastupnica Elisabeth Scharfenberg rekla je listu Welt am Sonntag kako "može zamisliti" da lokalne vlasti daju novac za "seksualnu pripomoć". Prostitucija u Njemačkoj legalna je od 2002.

List piše da sve više seksualnih radnika nudi usluge po domovima za starije i nemoćne. Savjetnik za spolni život u jednom takvom domu kaže da bi prostitutke bile "blagoslov" za neke pacijente. U Nizozemskoj je već moguće tražiti od zdravstvenog osiguranja novac za seksualne usluge. Zeleni, koji u Njemačkoj imaju najveći politički utjecaj u odnosu na druge europske zemlje, osvojili su 2011. mjesto u koalicijskoj vladi savezne države Baden-Wuerttemberg. Na prošlim saveznim izborima osvojili su osam posto glasova, navodi BBC.

P.S. Tek sam nedavno saznao da se preko socijalnog može ići na akupunkturu..:))

FILM MOSTOVI OKRUGA MADISON

Francesca (M. Streep) je bila udana za Richarda Johnsona (J. Haynie) i s njim je živjela na osamljenoj farmi u okrugu Madison, savezna država Iowa. Nakon njezine smrti krajem osamdesetih njezina djeca Caroline (A. Corley) i Michael (V. Slezak) otkriju da je u svom dnevniku opisala sudbonosnu ljubav s fotografom magazina "National Geographic" Robertom Kincaidom (C. Eastwood).

Ta je veza trajala samo četiri dana. Sve se dogodilo u ljeto 1965. dok su muž i djeca bili na velikom sajmu države Iowe. Kincaid je svojim malim kamionom zalutao tražeći mostove okruga Madison koje je trebao snimiti za "National Geographic". Zaustavio se pred Francescinom kućom i ona mu je pokazala put. Oboje su zapravo bili usamljeni. Ona je nekoć bila učiteljica, no zbog odgoja djece napustila je školu i domaćica je čiji se snovi nisu ostvarili. Njemu su putovanja po svijetu onemogućila normalan obiteljski život. Sprijateljili su se, a odmah i duboko zaljubili jedno u drugo. Okolnosti im neće omogućiti da vezu nastave. Ipak, u pismu koje je 1987. Francesca napisala djeci očito je da joj je najvažnije da ona shvate koliko je ta ljubav bila za nju važna i da to nije bio puki preljub.

"Mostovi okruga Madison" sasvim su neobičan film u glumačko-redateljskoj karijeri Clinta Eastwooda, jer je to njegov jedini ljubavni film u kojem on glumi duboko osjećajna čovjeka, a ne revolveraša kako smo navikli. To je ekranizacija istoimenog ljubavnog romana, jedne od najpopularnijih knjiga u novije doba koju je na temelju vlastitog iskustva napisao Robert James Waller. Meryl Streep ostvarila je kao zaljubljena kućanica Francesca vjerojatno najbolju ulogu u karijeri.



Izvadak iz dijaloga iz Filma:

ČETIRI DANA ROMANCE KOJI SU PROMIJENILI ŽIVOT
ROBERTU I FRANCESCI

Spopadale su me misli o njemu
s kojima nisam znala što bih.
A on je svaku pročitao.

Predavao se svim mojim
osjećajima i svim željama.
Sve što sam dotad znala o
sebi u tom je trenu nestalo.
Bila sam druga žena, a opet,
više nego ikad, bila sam to ja.

Odlučili smo provesti srijedu
daleko od okruga Madison.
Daleko od mostova, poznatih
ljudi i bolnih podsjetnika.

Pustili smo da nas
dan odvede kamo želi.
Je li to Indija?
Divna je! Pogledaj ovu!

Pogledaj im lica! Krasni su!
Kao da nisu pred aparatom.
Ovo su... Ovo nisu
fotografije. Ovo su priče.

Trebao bi ih objaviti
u vlastitoj knjizi.
Nitko je ne bi kupio. - Zašto to
kažeš? - Rekli su mi izdavači.

Nema veze. Postoji
nešto zbog čega umjetnika
svijet smatra umjetnikom.
Ja to nemam, to je sve.

Možda prvo moraš
uvjeriti sebe. - Možda.
Upitati se zašto ti je
to opsesija. - Što je to?

Nosila sam ga onu večer.
Izrađen je za mene u Assisiju.
Teta mi ga je darovala za
sedmi rođendan. - Francesca.
Dajem ti ga...

Kad je vaš otac umro,
pokušala sam pronaći Roberta.

Nije bio u National Geographicu.
Nitko nije znao gdje je.
Jedina veza s njim bila su
mjesta koja smo posjećivali.
I tako bih svake godine
na rođendan odlazila tamo.

Jednog sam dana od njegova
odvjetnika dobila pismo i paket.

FRANCESCA ČETIRI DANA

Sjećanja Roberta Kincaida

ZA Frančesku

Otada nije prošao dan, a
da nisam mislila na njega.
Kada je rekao da
više nismo dvije duše,
imao je pravo.
Bili smo povezani
čvršće nego itko.

Da nije bilo njega, ne bih
izdržala tolike godine na farmi.

Ono što je ostalo od
mene želim dati Robertu.
Ako su vam neke moje
riječi ostale nejasne
možda vam njegove slike
to razjasne. Napokon...

To je ono što
umjetnik najbolje čini.
Volim vas oboje svim srcem.

Učinite sve što možete da
budete sretni u životu.
Toliko je lijepih stvari!

Neka vam je
sa srećom, djeco!

Pisma Frančeski

"Ima užitka u šumi u kojoj nitko nije kročio nogom;
Ima ushita na osamljenoj obali;
Postoji društvo gdje te nitko ne ometa;
Pored duboka mora, i glazbe u njegovu huku;
Ne volim Čovjeka manje, nego Prirodu više."
/Lord Byron/

Nakon majčine smrti ( Meryl Streep, 3 Oscara, najbolja uloga karijere),
njezina odrasla djeca nalaze u jednoj kutiji njezina pisma i korespodencijom
s Fotografom National Geografica Robert Cincaid koji se zadržao u tom kraju 4 dana ,
( Clint Eastwood koji je prvi puta glumio romantičnu ulogu ) i naglasila je djeci
da to ne shvate kao običnu avanturu, već kao nešto što je zauvijek
promijenilo njezin život...:))

Kultna ljubavna priča o domaćici i slavnom fotografu National Geografica u filmu 'Mostovi okruga Madison' rijetko kojoj ženi nije izmamila suze na lice. Za to je između ostalog zaslužna i maestralna glumačka izvedba Meryl Streep, koja 22. lipnja slavi 67 rođendan...

Link

Potaknut tekstom Caffedolce nešto ću i sam napisati...U svakom
poslu, vezi, sportu najteži je obično prvi korak...potražiti bolji posao,
pozvati nekoga na prvu kavu, pretrčati par sto metara, pa otkriješ
da možeš pretrčati 10 km, jasno treba paziti na vremenske uvjete
i vlastitu kondiciju...Htio sam reći da možemo više nego što obično
mislimo o svojim sposobnostima, samo trebamo pokušati..:)))

P.S. Zanimljivosti sa Facebooka:
"Ne razumijem mlade dečke da me muvaju a mogu da im budem baba.
Pa zar je toliko svijet bolestan. Djeco vi ste nekrofili, liječite se, nađite sebi
mladu djevojku, kako posle babe možete da spavate sa curom ili ženom?" :)))

Ryden Malby ima plan: diplomirati, naći posao i savršenog muškarca. No plan se potpuno otme kontroli kad se mora vratiti kući svojoj ekscentričnoj obitelji. Kad nađe posao iz snova, shvaća da je sve to besmisleno bez ljudi koje voli.
Ryden Malby (Alexis Bledel) imala je plan. Uspješno završiti srednju školu i steći najbolje fakultetsko obrazovanje. Sada kad je napokon diplomirala, vrijeme je da pronađe divan apartman na zadnjem katu i posao iz snova u najboljoj izdavačkoj kući u gradu. Ali kad joj Jessica Bard (Catherine Reitman), suparnica s fakulteta, otme željeni posao, Ryden je primorana vratiti se u rodni grad.

Zaglavivši kod svoje ekscentrične obitelji – tvrdoglavog "uradi-sam" tate, škrte mame, politički nekorektne bake i vrlo čudnoga mlađeg brata – i sa sve većom hrpom odbijenica, Ryden se počinje osjećati kao da nikamo neće dospjeti. Jedina pozitivna strana druženje je s najboljim prijateljem, Adamom – i povremeni susreti sa zgodnim susjedom, Davidom. Ali ako Ryden kani preživjeti kao diplomantica, možda je vrijeme da smisli novi plan…

P.S. Kažu da je to glavno pitanje, što zaista želite od života?
Jeste li napisali popis Novogodišnjih Odluka za 2017. godinu? :))

P.S. Zanimljivosti sa Facebooka:
"Ne razumijem mlade dečke koji me muvaju a mogu da im budem baba.
Pa zar je toliko svijet bolestan. Djeco vi ste nekrofili, liječite se, nađite sebi
mladu djevojku, kako posle babe možete da spavate sa curom ili ženom?" :)))

P.S. NOVA TV 23.30

Link

She was Bob’s Queen of Folk and the Apple of Steve’s Eye

Joan Baez was already a global star when she met Bob Dylan in 1961, and she played a big role in helping him launch his career. Later, she dated Steve Jobs – who happened to be a huge fan of Bob Dylan. She was 41, and Jobs 27.
Diamonds & Rust is a 1975 album by Joan Baez. Baez is often regarded as an interpreter of other people's work, and on this album she covered songs by Bob Dylan, Stevie Wonder, The Allman Brothers, and Jackson Browne. But Diamonds & Rust also contained a number of her own compositions, including the acclaimed title track, a distinctive song written about Bob Dylan...

Link

RUSSIAN DANCE IN FILM DEER HUNTER

Link

JOAN BAEZ: Beatles Medley (Imagine, Let It Be, Yesterday) - in concert 1981

Link

Joan Baez - Diamonds and Rust (With Lyrics)

Link




P.S. Pazite što želite u 2017. godini, jer bi Vam se moglo ostvariti! :)))

„Poziv“ je začudno jednostavan i nevjerojatno snažan, pjesma novog svijeta
iz koje je proizašla iskrena, poetična, životna i topla knjiga koja je mnogima
promijenila život

Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti
snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati možeš li ispasti budala
zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo
životom.

Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj Mjesec. Želim znati dopireš
li do središta vlastite boli, jesu li te životna razočaranja otvorila ili su
te natjerala da se skutriš i zatvoriš od straha da ponovno ne osjetiš bol.

Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pritom ne
moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.

Želim znati možeš li se prepustiti radosti, mojoj ili svojoj, i možeš li
divlje zaplesati i dopustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju a
da nas pritom ne upozoravaš da budemo pažljivi, da budemo realni, da
budemo svjesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati možeš li
razočarati drugoga da sačuvaš iskrenost prema sebi; možeš li podnijeti
optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe; možeš li biti izdajica i
samim time sačuvati moje povjerenje.

Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, čak i ako nije lijepa, svakoga
dana, i možeš li svoj život nadahnuti njezinom prisutnošću.

Želim znati imaš li dovoljno snage da živiš s neuspjehom, svojim
i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema
srebrnom punom Mjesecu: „To!“

Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li
ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, kad se osjećaš iscrpljeno,
do kostiju izubijano, i učiniti sve što je potrebno da nahraniš svoju djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i što te dovelo ovamo. Želim znati hoćeš
li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.

Ne zanima me tvoj studij, gdje, što ili s kim imaš prošlost. Želim znati
što te u tebi gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši.

Želim znati možeš li biti u miru sa sobom i voliš li uistinu osobu koja
jesi u trenucima praznine.

Ne zanima me od čega živiš, želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga… Tako počinje „Poziv“ poetična deklaracija namjere da se živi iskreno, potpuno i srčano koju je napisala vizionarka Oriah Mountain Dreamer.
„Poziv“ se munjevito proširio svijetom, a i danas se prenosi usmenom predajom, internetom, citira se na radiju, čita na okupljanjima i sastancima…

„Poziv“ je začudno jednostavan i nevjerojatno snažan, pjesma novog svijeta iz koje je proizašla iskrena, poetična, životna i topla knjiga koja je mnogima promijenila život. Prvo izdanje objavljeno je prije više od deset godina, no knjiga se i dalje traži, pa su u Planetopiji odlučili ponovo objaviti ovu snažnu i važnu, beskompromisnu knjigu koja nas zove da živimo hrabro i iskreno.

Oriah Mountain Dreamer je autorica inspirativne pjesme u prozi „Poziv“ prema kojoj je nastala istoimena knjiga, a slijedile su je uspješnice „Ples“ i „Zov“. Autorica detaljno opisuje kako da slijedimo čežnje svoga srca da bismo proživjeli smislen i svrhovit život. Njezina najnovija knjiga „What We Ache For: Creativity and the Unfolding of Your Soul“, istražuje kreativnost kao način postizanja i njegovanja duhovno bogatog života. Majka je dvojice odraslih sinova, živi sa suprugom u tihom šumovitom predjelu nekoliko sati vožnje sjeverno od Toronta.

Što znači biti sretan i što smo sve spremni za sreću učiniti, propituje nas nadrealna drama "Nebo boje vanilije" redatelja Camerona Crowea, remake španjolskog filma "Otvori oči". Kroz priču, koja će gledatelja držati prikovanog za sjedalo, vodi nas jedna od najvećih holivudskih zvijezda svih vremena, nenadmašni Tom Cruise...
U očima mnogih David Aames (Tom Cruise) je tek razmaženo derište koje uopće ne shvaća koliko je sretno i bogato - naime nasljednik je očeve tvrtke, koja mu je pripala po smrti roditelja. U tjednu u kojem puni 33 godine David prvo provede noć s Julie (Cameron Diaz), prijateljicom s kojom povremeno spava, a zatim i sa Sofijom (Penélope Cruz), dovitljivom plesačicom u koju bi se čak i mogao zaljubiti. Međutim, nakon automobilske nesreće, David se nađe u zatvoru, sa zaštitnom maskom na licu, nesvjestan kako je i zašto tamo završio. U razgovorima sa suosjećajnim psihologom pokušava saznati što mu se to dogodilo, ali ne dolazi do nikakvih rezultata te počinje gubiti osjećaj za razlikovanje zbilje i neželjenih misli.

Cameron Crowe’s 2001 film ”Vanilla Sky” is one of my all-time favorite movies. (No, it’s not because I’m head over heels for Tom Cruise.) It’s because the psychological thriller is full of twists, and it poses interesting philosophical questions for the characters and the viewers—questions about life, love and true happiness. But another reason I love the movie is because some of its lines really stick with me, long after the credits roll. This movie is one of many unexpected sources of motivational quotes that can apply to many things, including your own healthy lifestyle. Here are my favorites.

1. “Every passing minute is another chance to turn it all around.”

I love this quote and think of it often. How many times have you fallen off the wagon, only to continue stepping backwards instead of learning from your mistakes and moving on? (I’m raising my hand, too.) If it were easy to get back up and keep going, most of us wouldn’t struggle with our weight or with making exercise a habit. So when times are tough, I like to think about these words. There is no reason to wait until tomorrow, next week or next year to start over when you can turn it all around in a moment.

2. “Just remember, the sweet is never as sweet without the sour.”

How true! Applied to your own healthy lifestyle journey, these words hold a lot of weight. Sure you might be struggling to stay motivated when your weight loss plateaus for what feels like forever. But those low or “sour” points help you to appreciative of the highs or “sweet” rewards you’ll get in the end. The depth of human emotion really is amazing, isn’t it? If you think about it, we could never truly experience the joys of if we didn’t also know the pain of sadness and sorrow.

3. “Most of us live our whole lives…without any real adventure to call our own. What is any life without the pursuit of a dream?”

It’s easy to get stuck in a rut in your day-to-day life or even your fitness routine. But it’s only boring if you make it that way! Who says it can’t be more fun and adventurous? Who says you can’t run a marathon, climb a mountain or finally learn to snowboard? Those sound like pretty adventurous ways to reach a lifelong dream if you ask me. Remember that staying fit and healthy is one surefire way to help yourself reach any goal you might have.

Do you ever find motivation in unexpected places like this?

P.S. Ovo je komentar žene...

“Jedna Swannova ljubav” roman je Marcela Prousta, a specifičan je po tome što nema tipičnu priču i fabulu u smislu uzročno-posljedičnih događaja u nekom vremenskom periodu. Roman se bavi analizom jedne ljubavne veze, odnosno govori o duhovnom stanju jednog čovjeka. Podloga koja prethodi ovoj analizi vrlo je jednostavna. Naime, Vinteuileva sonata za Swanna znači buđenje emocija i sjećanja na, za njega, posebne trenutke kada je došlo do rađanja i rasplamsavanja ljubavi koju je osjećao prema Odette de Crecy.

Odette de Crecy Swannu je predstavljena kao vrlo zanimljiva žena za zabavu iako je bila sasvim prosječna, lice joj je bilo pomalo uvelo, a duh prilično nesavršen. Susret između njih dvoje nije protekao značajno, nitko od njih nije bio oduševljen. Ipak, Swann je bio veliki esteta pa ga je Odettino lice i njezin sjetan pogled podsjetio na lik s Botticellijeve firentinske freske. Tako je Odette pridobila Swannovu pažnju i radoznalost, on je osjetio radost gledajući u nju kao što je gledao na poznatu umjetninu. Odette se svakodnevno kretala u pariškom malograđanskom društvu, uskih svjetonazora i slabo izražene duhovnosti. Ona se među njima jako dobro snašla te im je pripadala.

Obitelj Verdurinovih u svoj je krug prijatelja uvela i Swanna, a on je time bio oduševljen jer je tako mogao svakodnevno dolaziti u posjetu Odetti i uživati u njezinom ugodnom društvu. U njihovom domu Swann je čuo i Vinteuilevu frazu, sjedeći upravo uz Odette za koju je već mogao reći da osjeća nešto puno više nego što mu je ona mogla uzvratiti.

Njihov odnos bio je prožet s mnogo pažnje i ljubavi, uz mnoštvo nalaženja i odlazaka kući, Swannovim samozatajnim i plahim iskazom ljubavi prema Odette i još mnogo lijepih trenutaka. Ipak, Swannu je bio bitan samo i isključivo on. Opijenost koja je dolazila od osjećaja zaljubljenosti, ushićenošću i raskošom bujice emocija koje je Swann nakon dugo vremena ponovo osjećao.

Odette je za Swanna djelovala kao poticaj da on ponovo može proživjeti i doživjeti emocije, razviti osjećajnost i opaziti ljepotu u ljudima, predmetima i umjetninama. Bit Swannova života bila je kombinacija ljudske i umjetničke ljepote, povezanost duha i tijela, sposobnost da se sve to uoči i uživa u tome. Sve to bilo je zaslužno da Swannov život prestane biti isprazan i povezan samo s užicima koje je tražio u tijelima žena. Kako je vrijeme odmicalo tako se Odette sve više udaljavala od realnosti u očima Swanna. Ona je za njega postala Zefora s Botticellijeve freske, nesavršeno savršena, u njemu je budila čežnju, opijenost ljepotom i ljubomoru...

Link

P.S. Blogerica se svakodnevno kretala u Bloškom malograđanskom društvu,
uskih svjetonazora i slabo izražene duhovnosti. Ona se među njima jako
dobro snašla te im je pripadala.