A sada sport i glazba

Link

Prošlo je čarobno ljeto, otišla je i ugodna jesen divnih boja, zima kreće pritiskati sa svojim kišama, maglama, hladnoćom snijegom. A ja to ne živim. Hm. Pobjeglo mi je. A mogu samo izgovoriti čarobnu riječ - MAJSTORI.
Ta čudnovata bića sa nepoznate planete.
Majstori, ta bića koja probude ono najgore u tebi. Pa to zatomiš. Svaki dan ispočetka. Jer moraš. Da ne poludiš. :-)
Snebivam se, zgražam se sa sto upitnika iznad glave ali odgovor je samo jedan. Tkrnuto, poremećeno, prestrašno. Baš tako.
No, kada bih počela pisati iskustva vezana za ta divna stvorenja, pisanju ne bi bilo kraja, udavila bih. :-)
I sada ne izlazim iz kuće. Iz bojazni da ne sretnem nekog MAJSTORA. Strah i trepet.
Pa si mislim, bože jesam li ja baš te sreće da šestočetrdesettri puta naletim na baš te likove sa nepoznate planete?
I tjeram se da uz svoje nedovršene interijere, ja ambijentalan tip, glumatati kako je sutra novi dan, i sve će se to ipak popraviti i srediti. (Ali kako?? Opet moram dogovoriti s majstorom za ovo-ono!)
I trudim se misliti kako ću opet iz gušta, došavši k ponovo sebi, pustiti pokoji blues, udahnuti zraka uz moj dragi fotić u nekoj šumi kao i prije, družiti se s ljudima, javiti se na mobitel. I evo sad stiže i Božić pa će me udaviti ubojite božićne reklame koje prpošno iskaču iz pašteta i siluju ti mozak, te ću privremeno zaboraviti na noćne more proteklih mjeseci. Pa onda i ta nova godina sa novom energijom od prvog siječnja. Vraga nova. To je glupost. Hm, potrošili su me. Ili nisu? :-) :-)Uredi zapis

26.11.2018. u 10:41   |   Editirano: 27.11.2018. u 14:55   |   Komentari: 96   |   Dodaj komentar