Bože moj gdje ja to živim?

Psihički jaki ljudi znaju da ljudi prikrivaju svoju nesigurnost kada nekoga vrijeđaju, kritiziraju ili mu govore da se treba promijeniti. To su ljudi koji nikada neće biti sretni zbog tuđeg uspjeha, jer oni to nisu u stanju ili su već iskusili vlastiti neuspjeh. Na takve ljude je najbolje ne obraćati pažnju, ne reagirati na to što govore i ne trošiti energiju na njih.
c/p

sada sam stigla s masaže jer ..više nisam mogla izdržati bolove ...no ...čini mi se da je nekaj ovakvoga prešlo prek mene.

Prrrrrrrr!!!!

Pitala sam profesora ...što je to ljubav?
rekao mi je da nije učio taj predmet.
Pitala sam vozača...što je to ljubav?
rekao mi je da ne zna taj put.
Pitala sam dijete....što je to ljubav?
reklo mi je da ne zna tu igru.
Pitala sam luđaka ...što je to ljubav?
Rekao mi je da je to razlog zbog kojega je postao lud!!!!

Jučer sam se družila 4 sata sa svojom prijateljicom i ....danas me toliko boli kičma da to nije normalno.Tko bi rekao da prijateljstvo može tako naškoditi....:-))

Ostavila sam ga tako da muški odraste, da shvati razliku funkcije uriniranja i velike stolice.
Možda nekad, možda nikad.
Vrag bi ga znao što je do sada postigao???

Sinoć kada sam bila na svojoj redovnoj kavi....netko je započeo priču o tome što je strast...tko ju je uopće doživio i svašta se tu pričalo i ja sam se sjetila jednog predivnog trenutka iz mog života pored najdivnijih stvorenja...KONJA!
Jedno jutro ON me nazvao i kaže"Ideš li samnom na jedno mjesto ...volio bi da to vidiš"?.S obzirom da je obožavatelj konja...trener konja...veterinar...općenito konji su mu život i ljubav ...znala sam da je nešto takvo.No ...rekao mi je i da ovoga puta moram poštivati stroga pravila ponašanja jer....važno je ...a i opasno.Ufff...uvijek sam pomalo voljela biti u opasnim situacijama i nisam dvojila dali da idem ili ne.I ...eto nas na mjestu događaja.Vidim nekolicinu ljudi koji su se skupili zainteresirani da stvar izađe na dobro.ON mi kaže da budem stalno uz njega i neka ne pričam i ne mičem se.
I...dovode kobilu...prekrasnu životinju riđe dlake i još tamnije grive.Sjaji se na suncu kao da zna što će biti...osjeća se neka napetost među svima.Instiktivno se okrenem kao i svi ...dolaze dvojica konjara i vode na dva povoca nešto najdivnije što sam do tada vidjela.To je bio pastuh...konj....nešto predivno.On nije hodao na četiri noge....ne...od uzbuđenja...hodao je na zadnje dvije noge....pokazivao je zube kao da se smije od sreće...strasti.Svaki mišić na tome tijelu je bio napet.Kolika snaga se vidjela u biću od 600-700 kg.Kada je došao do nje....ona je bila tako mirna kao da je točno znala što će biti...ma sigurno je znala.On ju je pomirisao...skočio na nju...uhvatio zubima za grivu...i da ne bi mislili da sam bolesno perverzna...ne želim dalje.Znam samo to da taj osmjeh i ta sreća koja ga je obuzela...i strast...sirova ...prirodna ..bez glumatanja i suvišnih pitanja za mene za uvijek ostaje najveća strast koju sam vidjela.
Kada sam pričala svoju priču....nitko nije rekao ni riječ...svi su bili oduševljeni nacinom i stašću kojom o tome pričam.

Ko je jamio, jamio

Ko sam ja da kradem tudju muku i sne
rekli su ko sam ja da kradem, i ubili me
a krali smo nas cetiri brata
i bratski dijeli plijen
oni su krali malo vise
a ja sam bio lijen

Kad smo pali bila je greska
pogrijesio sam ja
zaspao na grani nenaspavan
probudilo me deset bijesnih pasa
ispod stabla na kom sam bio ja
nije mi bilo spasa

Magija, ciribu ciriba
nestala je lova preko papira
bez ispaljenog metka
od nepoznatog strijelca
ujeo je vuk kenjca

A ja visim objesen mlad
za dvanaest dolara
a ja visim objesen mlad
zbog laznog morala

Ko sam ja da kradem tudju muku i sne
rekli su ko sam ja da kradem
i ubili me
a ko sam ja da kradem tudju muku i sne
rekli su ko sam ja da kradem
i ubili me

A ko je ista krao neka vrati sve
ko je bio lopov neka ne bude

Amnestija iz godine te
i te ne vrijedi za mene
a ko je ista krao, neka vrati sve
ko je bio lopov neka ne bude


Ko je jamio, jamio

Who has taken, has taken

Who is not, is not mistaken

Čini mi se od jutra da danas ne bu dobro.No...idem ja peglati da budem u skladu s temperaturom...kažu da je to najbolje.
Držite se hlada i tipkajte :-)*

Ljudi su danas ovisni o "dobrom osjećaju" na mnogo načina. Oni će raditi mnoge stvari samo da bi imali "dobar osjećaj", samo da bi se postigla ta senzacija. Oni će tražiti stvari koje čine da postignu taj "dobar osjećaj", čak i ako to dugoročno nije dobro ili korisno za njih osim kratkoročne iluzije osjećaja" koje oni izazivaju. Mnogi ljudi smišljaju izlike, govoreći da je život samo jedan i da trebamo činiti ono što nas usrećuje. A što je sa zdravljem? Koga briga! Što je sa istinom? Koga briga! Što je s ispravnim i dobrim? Koga briga! Ako nešto izaziva dobar osjećaj ili je dobrog okusa, tada to i učinite! Uživajte, budite sretni i živite svoj živite na temelju tih iluzija, te njima utvrđujte ispravan način života.

Godinama znaš neke ljude. Misliš da si od njih vidjela i najbolje i najgore. Prolazite zajedno sito i rešeto i iako ponekad prođe neko vrijeme da se ne vidite, tu ste jedni za druge. Ili ti barem tako misliš?
Prolaziš kroz svoje životne pustolovine i poneku kalvariju. Padaš, ustaješ, pokušavaš ponovo. Voliš. I misliš trajat će. Ali život drugačije posloži stvari. I rastanete se. Ali bit ćeš okej, imaš te neke svoje ljude kojima možeš otići i oni imaju tebe.
I onda...jednoga dana...ti tvoji ljudi ili bolje rečeno....ona...tvoja najbolja prijateljica..osvane u krevetu tvog bivšeg kojeg ste onako zajedno ogovarale jer.....zaista nije bio ok.I...kaže ona meni"Oprosti mi draga...žao mije"!Jedino kaj sam joj mogla reci je
"OPRAŠTAM JA TEBI TO ŠTO SI MENI NAPRAVILA ALI...NE MOGU TI OPROSTITI TO ŠTO SI SEBI NAPRAVILA...SA TIME SE MORAŠ SAMA POHRVATI"!!
Ne znam da li me je shvatila...nisam ju pitala...i da iskreno kažem ...nije me ni briga!

Ljubav boli zato što mi same dopustimo da nas boli! Uglavnom boli zbog loših odluka u dobroj vezi ili zbog dobrih odluka u lošoj vezi. Sve je to dobro u nekoj određenoj količini, koju si, naravno, same moramo odrediti!
Ne boli ljubav ako je ljubav. Bole neuzvraćeni osjećaji...
Ali ipak... Zapravo nas boli osjećaj da nismo voljeni, boli nas zbog osjećaja samoće kada smo ostavljeni i ostajemo sami, boli nas kada nas nitko ne primjećuje, a želimo biti primijećeni i želimo biti dio nečijeg života i osjećati se voljeno i sigurno. Boli nas kad dajemo sve od sebe i trudimo se, a druga strana to ne cijeni i ne poštuje. Bole nas neispunjena očekivanja, a njih, nažalost, ima sve više. Neuzvraćena ljubav boli najviše.
Ljubav je i bol i sreća. Da bismo znali voljeti, moramo naučiti i trpjeti bol koju ljubav zna donijeti, i to vrlo često. Nisu sve ljubavi iskrene i sretne. Nekad je bol ono što jedino možemo osjetiti od sile ljubavi koju imamo, ali je jednostrana, neuzvraćena ili nizom grešaka oteta od nas i puštena da živi samo kao bol unutar nas.

Neka nam svima ovaj dan bude onakav kako si želimo.....ja bi najradije bila u šetnji ...a mislim da ću ga provesti u kući.
Uživajte koliko god možete:-)*)*

Ljubav? Što uopće znači biti voljen ili voljeti? Da li to stvarno postoji ili samo živimo u zabludi da smo voljeni ili da volimo? Možda to ipak postoji, ali u pričama i bajkama, jer u stvarnom životu nisam baš sigurna. Ali eto i ako postoji zašto se ljudi međusobno razdvajaju, zašto povrjeđuju one koji ih vole? Zar je to svrha života, povrjeđivati. Pitam se često zašto je Bog stvorio dvoje, koji se vole, ali moraju koračati različitim putevima. Zašto svijet nije jedan, i zašto nas uvijek daljine moraju razdvajati od voljene osobe? Zar ponekad stvarno moraš sanjati sreću, a ne možeš je osjetiti?
Tako kada padne noć, kada se pogase svjetla i ostanem sama sa sobom u četiri zida, često razmišljam o tome što je sve moglo biti, a nije… Koliko odsustvo jedne osobe može promijeniti tok nečijeg života.? Teško je kada u životu zavlada tama, dani prolaze, nižu se jedan po jedan, ali nama se čini “jedan dan kao godina”, kao da vrijeme stoji. Nadamo se nečemu, ali ni mi ne znamo čemu, valjda nekoj svjetlosti da nas opet obasja, ali ne…
Svjetlost je na kraju tunela, a do tog kraja put je veoma trnovit i gorak. Kažu vrijeme je najbolji lijek, vrijeme liječi sve? Možda, ali one vidne rane, jer one koje su na srcu tu vrijeme ne pomaže. Koliko god vremena prošlo, koliko god suza prolili neke rane ne zacijele, neka srca ostanu i dalje slomljena i neke usne šapuću samo to jedno ime.

Trenutno sam u ovoj fazi života...tko se vrati...taj će i ostati.Govorim naravno o ljudima oko sebe...poznanicima..prijateljima...rođacima...ljubav je tu isključena...ona uvijek ima posebno mjesto!