Bože moj gdje ja to živim?

Sigurna sam da po onome što netko voli i sluša od glazbe.....velikim djelom možemo saznati ...da li je to osoba sa kojom bi mogli podijeliti u životu ono što imamo i želimo dijeliti.

Tako sam umorna od svega..znam da vas nije briga ali...nekome se moram zjadati!Nadam se da ste bar vi bolje!

Ja sam takva i ne znam drugačije, ma niti ne želim biti drugačija. J… ga, ja kad volim, onda volim kako treba iz duše i iz jebene dubine same sebe, onako tipično OVNOVSKI– duboko i intenzivno. Kako mi dođe, tako radim. Ne čekam da mi on prvi pošalje poruku ako ga ja baš sada želim čuti i pitati kako je. Znam da je to ponekad muškarcima naporno, ali uvijek isto tako kažem – ako ne mogu i ne znaju hendlati sa mnom ovakvom bolje da sami odu. Nije me strah reći mu da mi nedostaje – pa ima li što ljepše nego čuti da nekom nedostaješ? Nemojmo se lagati, svi to želimo! U šali znam reći za sebe da sam odana kao pas i uvijek stojim uz partnera, odana do srži, i opet ponavljam, to sam ja – drugačije ne znam. U odnosima dajem sve. Dajem sebe i sve svoje servirano na pladnju i posve otvoreno i iskreno i ne razmišljam o tome hoću li biti povrijeđena i hoće li me boljeti, jer tada živim za taj trenutak i za osobu pored sebe i ako me već mora boljeti. Pa neka me boli, ali barem znam da sam tada u tom odnosu dala sve i svoj maksimum i sve sam učinila da se partner pored mene osjeća posebno i da zna u svakom trenutku njegova života da sam tu radi njega, pored njega i da sam mu i prijateljica i ljubavnica i sve ono što ide dalje s tim. Jednostavno, ne znam dozirati osjećaje, dozirati emocije, dozirati davanja… Uvijek nekako ispadne da igram na sve ili ništa, u toj mojoj kompliciranoj ženskoj glavi ovo je skoro pa crno – bijelo, rijetko kada ima sive. I stvarno mi nije žao radi toga, znam da ponekad boli, ali opet ponavljam – znam da sam u odnosu dala svoj maksimum koliko sam mogla u određenom trenutku života i tu je nekako moja savjest čista, duša mi je u miru, a za dalje, što bude – biti će onako kako mora biti i želim vjerovati da je tako najbolje.

Ako je istina da oči vide samo ono što je um spreman prihvatiti...zašto onda ja ovih dana viđam ono što ne želim vidjeti i ne mogu prihvatiti...ili varam samu sebe????

Ispiranje mozga je izraz koji opisuje situaciju u kojoj neki vanjski faktor, najčešće je riječ o osobi ili skupini ljudi, sistematski manipulira drugom osobom ili skupinom kako bi ih pridobili na svoju stranu. Cilj se postiže dugotrajnom manipulacijom procesa koje ljudski um inače koristi prilikom učenja i upijanja informacija.
Konačni cilj je natjerati ljude da ne razmišljaju i nekritički prihvaćaju sve ono što im se servira. Dovoljno je da manipulator ima jasan stav, minimum inteligencije i skupinu ljudi na kojoj će ove metodu iskušati.

Ima li među nama manipulatora???

Ako želimo da se mi, a i svi oko nas, osjećamo sigurno i dobro, važno je živjeti različitosti. Što to znači? To
znači svaki put, u svakoj situaciji, ponovno odlučiti ne osuđivati. I ne odbacivati. Nego priznati da ne
razumijemo, pitati i saznati nešto više o tome, možda i reći da mi mislimo drugačije ili da osjećamo nešto
drugo. I to nije lako. Nije lako misliti drugačije i ujedno dopustiti drugima da budu to što jesu, drugačiji od
nas. Ali to je baš to. Jer, ne zaboravite, i mi smo nekome drugačiji i oni nama „dopuštaju“ da budemo to što
jesmo, drugačiji od njih.
Internet je prostor velikih mogućnosti i velike slobode (možemo biti anonimni, izmišljeni, lagati, možemo
saznati svašta o svemu i, da ne duljimo, sve vi to već znate). I baš u tom velikom prostoru nalaze se mjesta na
kojima se ljudi susreću, prihvaćaju, njeguju i poštuju svoje razlike. No isto tako, nalaze se i mjesta na kojima
su ljudi napadnuti, osuđivani, povrijeđeni baš zbog svoje različitosti. I zbog toga je važno zapamtiti da velika
sloboda koju nam Internet pruža sa sobom donosi i veliku odgovornost. Odgovornost da kažemo što mislimo,
Idemo biti to što jesmo, a da pritom ne isključujemo i ne vrijeđamo druge. I odgovornost da taj prostor mi
činimo sigurnim za sebe, ali i za sve druge koji s nama u njemu žive.

Molila sam za te jučer Boga...molila sam ga da učini čudo...a ako ne može...bar da te ne boli.I ...čudo je bilo...probudila si se u onom bolesničkom krevetu...popila sa svojim mužem zadnju kavu iz bolničkog aparata...popričala..dala mu pismo koje si zadnjim snagama napisala da zna što i kako sa ona dva mala anđela koja ostaju bez tebe i ....otišla .
Bože ...zašto si htio da ju upoznam u njenim zadnjim danima ???Da...trebala je pomoć i ...pomogla sam joj ali...osjećam ...otišla je osoba koja je trebala biti tu.....!!!Ne znam što si imao s njom ali...što su te dvije prekrasnice i taj divan čovjek ...što su oni ....ma ...sve mi se poljuljalo.Koji su to kriteriji?
Draga moja.....veliku si bol podnijela u dvije godine i znam da te sada ne boli...nadam se da te ne boli.Nadam se da ce on i ta djeca naci pravi i sretan put da prežive bez tebe.
Sretan ti put i ...budi Anđeo čuvar za one koji te toliko vole.

Kada biste mogli biti nevidljivi na jedan dan, što biste radili taj dan?

Nadam se da će danas biti dobro vrijeme...sunčani dan..
Nadam se da će mi ručak sjesti dobro..
Nadam se da ću danas sa majkom imati normalan razgovor...
Nadam se da me danas nece ništa boljeti...
Nadam se da ću otići na moju svakodnevnu kavu...
Nadam se da me tamo neće piliti ona tri pijanca koji to rade na dnevnoj bazi...dragi su..
Nadam se da će dan dobro završiti...
Nadam se da ću vas opet u jutro ovdje naći...

Vjerujem da će biti točno tako kako će biti !!!!!!!

Sorry...opet mi se nekaj dešava sa ovim ludim programom za slike....ufff

Da...bio je moj ...drugi po redu...unuk kod mene tri dana i napunio mi ove već skoro prazne baterije.Bas smo se dobro družili...prekrasna su ta djeca...jedino do čega mi je još iskreno stalo!
Istina...ponekada mislim i na vas...ha..ha!!!

I NEKA VAS CUVA DOBRI BOG!

OPROSTI IM...NE ZNAJU ŠTO RADE!!!

Stavila sam danas ovu sliku koja me je toliko dirnula da sam to morala napraviti.Gledam kako ta biljka čuva te kapi vode i zna da bez vode ne može...a čak ni mozga nema.Bez ikakve namjere da ikoga povrijedim.....pitam se ..da li i mi mislimo(jer znam da znamo) koliko nam voda znači i kako ni mi bez nje ne možemo i da li se dobro ponašamo prema toj dragocjenoj tekućini????

Moram priznati da ...ako nešto volim raditi to je definitivno peglanje...i to radim za one šarene papiriće bez kojih je teško živjeti.
Ali....nikako se ne mogu pomiriti sa time da djeci od malena guramo da se na to navikavaju...nekako ...nije mi to ok.Mogli si onda na sliku staviti i jednog Kena...znam ih nekoliko koji to super rade jer im žene vjrojatno nisu imale ovakve igračke dok su bile male..ha..ha!