ONO ŠTO ŽELIMO...

...ima li smisla???
san ili java....on spava,ja sanjam....sanjam njega...kako dolazi,kako se smije,kako me gleda.................
 

Pinjani pucek.

mi ne izlaziš iz glave....Kako i zašto,nemam pojma.Što si upoće i morao ući ?
I nakon toliko godina još uvijek mi se motaš po mislima...katastrofa...a od tada se puno toga promjenilo...........

..zauvjek je ostala...taj led se nije otopio...samo sam otupila na tu bol i sakrila je u najveće dubine....
..A ti?...
...umrla sam odavno,onako u sebi,polagano i tiho...tko će me probuditi ponovo???
..Proljeće je...a u meni zima.....
 

MA ZAMISLITE MOLIM VAS OVO:Princezica moja već dugo spominjana,je progledala.Izjavila je da sam ja "komad po njegovoj mjeri" i da sam dobra.
Pa rano se i sjetio brate mili nakon godinu dana.hi hi ..Samo kaj čekaš princezice onda?????

Kako dalje kada ti se sve skupi odjednom i kao da te gromovi gađaju svake sekunde?
Nemam predaha,samo ludnica već mjesec dana.Imam feeling da se gušim polagano,a nemogu si trenutno pomoći...

..kažu liječi rane...istina ili laž?
koliko treba proći vremena da se neke rane zacjele??Godina?dvije?Cijeli život?
Mislim da neke rane nikada ne zarastaju,jer poslije njih ostaju ožiljci,koje ako dotakneš,prokrvare..i opet imaš ranu....

Kao rijeka,ja sam potekla,
počinjem sve iznova....sada čista
Kao rijeka moru pobjegla,
samo da ljubav je tu ,da me čuva...
Ljubi me,ti neki drugi čovječe,
i nedaj mi da gledam u sjene prošlosti.
Sada ja odlučujem,
dal odlazim il ostajem....

ŠMRC I KIŠA!::((

..sada samo ostaje nada,
da vrijeme sad liječi sve rane...
I da Bog će mi dati sad snage,
preživjet te dane.......

Ima li što gore,nego kada dođeš na posao,a okice ti se sklapaju...Dragi Bože,još se nisam navikla na rano dizanje,poslije godišnjeg ovo mi je koma.Ni kavica mi ne pomaže.
A i ovo vrijeme je baš za spavanje....

Nisam mogla pustiti,jer gušila sam se u toj nemogućnosti...Još se ne može ništa napraviti niti posložiti,jer situacija ne dopušta.Možda jednog lijepog dana,ponovo dobijem šansu..Za sada ne mogu pustiti da traje.Jednostavno ne mogu.

Kakav komitis,prvi radni dan poslije mora i odmora,uuuuuuuuuužas!!!!!
Pozdravljam Vas sve blogovci,dugo me nije bilo!

I nakon godinu i kusur dana,tinja u meni još uvijek taj neki mali plamićak,ljubavi,želje,tuge ili ne znam već čega.Za njim.Za onim koji mi je napravio pakao od života i koji mi je sve moje planove okrenuo za tisuću stupnjeva.I eto,vidjeh ga danas i  ustanovih da nisam indiferentna.Kako i zašto,ne znam ni sama!

Ajd bok!!!!