S ponistre se vide Alpe

Link

Bio jednom jedan dječak po imenu Dječak.
Dječak je bio krupan, zgodan frajer…
I Dječak je bio zaljubljen.

Dječak je bio zaljubljen u djevojčicu po imenu Djevojčica.
Ali Djevojčica za to nije htjela znati.

Vidite, Djevojčica je bila ljupko, lijepo, majušno, slatko stvorenje…
i Dječaka je, oprostite, veselo vukla za nos.
Dječak jednostavno nije znao šta da radi.

Vidite, dok Djevojčica nije naišla Dječak se jednostavno nije mogao obraniti od drugih djevojčica…
Trenutni problem bio je da je Dječak do ušiju bio zaljubljen u Djevojčicu,
a da nije znao kako je zavesti.
I tako je jednog dana Dječak pitao svog prijatelja, Prijatelja, za savjet.

Poslije dugog razmišljanja, Prijatelj je posavjetovao Dječaka
da zaigra igru “Ne dam ti se” na koju bi Djevojčica ubrzo morala pasti.
Dječak je prihvatio Prijateljev savjet…
I ne lezi vraže…
Djevojčica je uskoro izgubila glavu.
Počela je sanjati Dječaka.
Neprestano je smišljala slučajne susrete s Dječakom.
Nije prestajala pisati mu ljubavna pisamca.
Njeno srce je stalno žudilo za Dječakom.

Ali sada Dječak za to nije želio znati, zato jer je igrao igru “Ne dam ti se”.
A ni Djevojčica nije znala šta da radi… jer je bila zaljubljena u Dječaka… a Dječak ju je jednostavno ignorirao.
I tako je Djevojčica otišla svojoj prijateljici, Prijateljici, po savjet.
Prijateljica je rekla Djevojčici da treba igrati igru “Ne dam ti se” na koju bi Dječak ubrzo morao pasti.
Djevojčica je prihvatila Prijateljičin savjet i zaigrala igru “Ne dam ti se”.
Ali kako je Dječak već igrao igru “Ne dam ti se”, nije ni primijetio da i Djevojčica igra igru “Ne dam ti se”.
I tako se ništa nije ni desilo.

E sad je to kraj ove tužne priče.

I Dječak i Djevojčica igrali su igru “Ne dam ti se”…
I nikada se više nisu ni vidjeli ni sreli.

Ali su zato oboje poslije toga živjeli…veoma daleko jedno od drugog.....
p.s. (sa LjUBAVLjU SE NE IGRA )



Nepoznati autor

Prošlo je točno 10 godina od kako sam pomaknula brda...



PS: Čim sam došla na posao pacijent Švicarac koji ne može govoriti podiže palac u zrak s osmijehom od uha do uha... Ipak je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu...

Link

Zašto vam dostupna žena nije zanimljiva? Reći ćete mi, biologija, muškarac je lovac... Ok, možda je pračovjek stvarno trebao biti dobar lovac, inače on i cijela njegova ekipa ne bi preživjeli zimu.
Sada moje viđenje iz ženskog kuta... Naravno, jako pojednostavljeno...
Postoje dvije mogućnosti kada vas žena upozna. Ili je potpuno mrtva hladna i za nju ste isto kao i obično drvo pokraj ceste. Ili, sretne vas, i tamo neko njeno blesavo srce počne jače lupati, klecaju joj koljena, jer eto nekako ste baš vi čovjek njezinih snova. I gleda vas, i smiješi vam se, i napravi najveću grešku svog života: postane vam dostupna. Svoj dan prilagođava vašem, čeka vas strpljivo, svu njezinu elokvenciju i pamet prekriva magla u njezinoj glavi čiji ste uzrok baš vi. A vama, dostupno znači dosadno. Ipak je vaš muški predak hvatao medvjede, ne možete se vi samo tako nečijoj zaljubljenosti prepustiti. I dok zijevate od dosade, mislite na onu koja je uz vas prošla kao da ste drvo. I, lovac u vašoj srži, zna, mora se loviti da bi se osjećalo živim.... Pa slijedite svoj cilj, jednom, pet puta, deset puta... Tamo negdje oko 10tog puta ona vas je uočila. Što hoće ova budala? Stalno mi je na putu. I tu se počinje dizati njen ego. Gle, s njim mogu što god poželim.
I dok dostupnoj ženi ništa po pitanju vas nije jasno, čvrsto odluči nabaviti si psa jer više niti jednom čovjeku ne vjeruje...
Dotle vas, ona koja je bila ravnodušna prema vama kao da ste drvo, ima. Tu ste. Sretni i puni sebe radi uspješnog lova. Jedino vam nije jasno kako vas već drugi tjedan odbija u krevetu jer joj stoti hir niste mogli ispuniti. I teško trpite pokoru, i sada vama uopće ništa nije jasno. Jadate se prijatelju kako vas stalno manipulira, nemate rješenja za svoj problem. Veli vam frend: Pa znaš da su sve žene iste...
A zaboravljate da je ona bila ravnodušna prema vama kao prema nekom drvetu uz cestu.
Dobar vam lov, prijatelji...

Koliko je dostupnih žena (i muškaraca) danas uopće dobilo svoju šansu? Naravno da se u ova priča može ispričati i obrnuto.
Zašto je sve više ljudi bez partnera oko nas i zašto ih ga je puno prestalo tražiti?

- Jesi ljuta?
- Jesam. Pokazao si mi kako izgleda ljubav. I sada ja, po tko zna koji put, moram uciti kako zivjeti bez nje...

Vidjela sam je. Ona stvarno postoji. Sakrila se tamo u tišinu mirne uličice u Muzičkoj četvrti. Treća kuća u nizu.
Muškarac leži u svom bolničkom krevetu. Četrdeset mu je godina. Nepokretan je jer je pao sa motora. Žena je fizioterapeut po zanimanju, tako su se njih dvoje i upoznali. Svaki dan u tjednu žena ide na posao. O muškarcu se brinu njegovatelji. Kupaju ga , oblače i stavljaju u kolica. Kolica su električna i on može preko terase izaći u vrt i tu uživati u suncu. On telefonira nekoliko puta. Zove nju u vrijeme kada zna da ona ima pauzu. Poziv traje kratko, ona voli čuti njegov glas. Kasno popodne ona se vraća. On je dočekuje na vratima sa velikim osmijehom na licu. Svaki dan. Svaku večer oni ostaju sami i spavaju zajedno u njegovom bolničkom krevetu.
Ljubav stvarno postoji, u maloj kući u mirnoj ulici.
I nemojte me više uvjeravati da je nema. Jer ja sam je vidjela…

- Znaš, ti si meni prva misao.
- Želiš reći da misliš na mene?
- I to. Ali ti si meni svako jutro prva svjesna misao. Dok te slušam kako pokraj mene dišeš, smišljam način na koji te mogu probuditi tako da ti bezbroj puta tijekom dana samo sjećanje na buđenje izazove osmijeh.

-Nismo dakle rastavljeni, nećemo vjerojatno ni biti
-Sto ti onda želiš od mene?
-Pa biti sa Tobom i vidjeti da li ide ili ne
-Znači imati ženu i ljubavnicu
-Nikako, ne smatram te ljubavnicom
-Tvoj je odabir kako ćeš ti živjeti. Ali bi li na mom mjestu prihvatio ovakvu situaciju?
-Ako mi se osoba sviđa vjerojatno bih
-I dao bi svjesno da ti ta osoba koja ti se sviđa svaki put slomi srce kada ode u drugu polovicu svoga života?
-Jako lijepo i emotivno postavljeno pitanje, ne bih dao, naravno
-Eto.