svemirska ljuljačka

karta kaže jasno
načinom će promijeniti jedan koncept
savant se eto nije posložio u tom smislu
a nakon novog zelanda i južne amerike
u zemlji u kojoj su svi junaci pjesnici
u vojvodu se prometnuo propitivač i otkrivač uvida
tražih pjesnika
nađoh uvid
a samo junak pobjeđuje

Link

e pa sad
ako se probam udubiti u mene ovakvu
ili čak staviti sebe pred sebe
i promotriti se onako baš kritički
bih li možda mogla
pronaći i otkriti
u kojem se to točno
mom dijelu, zavoju il zakutku
skriva požuda
čeka li iza obrva možda
ili se uljuljala između kažiprsta i palca
virka li iz udubine pupka
zamiče li vrckavo iza koljena
ili poskakuje i kikoće se
sa svakim novim korakom
na noktu maloga prsta.

elem, kad bih je dakle mogla
locirati i identificirati
uhhhhhh
kako bih je rado htjela uhititi
zatim transferirati
pa najzad utamničiti i okovati
jer kako bi je ti moj ljubavniče
drugačije mogao
osloboditi
razbuktati
pobijediti
zadovoljiti

Postoji razlog zašto više ne treba pisati nove pjesme
Postoji razlog zašto više ne znamo stvoriti nove uspomene
Postoji razlog zašto ne treba tragati za najboljim mjestima
Postoji razlog zašto nikada ne možemo okrenuti leđa svemu
Koji god to bio razlog, nikada to nije savršeno opravdanje

ne znaš li
nema povratka
ne umijem
nastaviti bez leta
sa pticama
nad rijekama
nad oblacima
u srcima
Link

i ne bi se bojala sa mnom pored rijeke?
ne bih.
ma kako to, pa nisam medvjed?
a što bi mi ti to učinio pa da se trebam bojati?
natjerati me...
da osluškujemo huk vode i glas šume zatvorenih očiju
da te pustim da me hraniš divljim jagodama
da te slušam kako pjevaš na livadi
ne, natjerao bih te da se samo gledamo u tišini
doista, kakve grozne stvari bi mi mogao učiniti
baš bih se trebala bojati
s tobom pored rijeke.

(za d.ma gdje bio (ne D.!) )

dosla je na blog napisati koji stih,
saren i veseo, pomalo tih...
i pisala je dan, pisala je noc,
a na početku mislila,
da nece nikad moć
divno je čitat njezino sve,
pitam se
tkaju li stihovi i moje sne
C.

znaš ono... staklene stijene sa zastorima napola navučenim
duhanski dim, žagor, neki starinski stolovi, poluprljavi stolnjačići, konobari sa zavrnutim brčićima
i onda ulazi ON... šerif

prilazi sanku,odmjerava situaciju... naruči viski i špil karata... sjeda za stol...
treba li lucky lady veceras?.. ne, hvala.... imam sreće večras, ali ta lady ... da, moze

i onda mu priđe ONA ...i kaže,
sve je spremno, čekamo na vaš recital....))

u ženu koja je jako osjećajna, u ženu koja piše …

Ne zaljubljuj se u obrazovanu, čudesnu, luckastu ženu sklonu zabludama. Ne zaljubljuj se u ženu koja razmišlja, koja je svjesna koliko zna, a takođe zna kako letjeti; u ženu sigurnu u sebe.

Ne zaljubljuj se u ženu koja se smije ili plače vodeći ljubav, zna svoj duh pretvoriti u pohotu; okanite se one koja voli poeziju (one su najopasnije) ili provodi pola sata analizirijaći umjetničku sliku i ne može živjeti bez muzike.

Ne zaljubljuj se u ženu koja se zanima za politiku i koja je buntovna i osjeća ogroman užas zbog nepravde. Onu koja uopšte ne voli gledati televiziju. Ili ženu koja je lijepa bez obzira na crte lica ili tijela.

Ne zaljubljuj se u ženu koja je snažna, zabavna, lucidna i nestašna. Ne poželi se zaljubiti u takvu ženu. Jer ako se zaljubiš, bez obzira da li ostane s tobom ili ne, bez obzira da li te voli ili ne, od takve žene nikad nećeš otići.

Marta Rivera Garrido
(Prijevod s engleskog Jasmina Hanjalić)

kako bih ti mogla predati svu moć
učinilo mi se
kako pravilno ugođenim čitačem
otkrivaš sve tajne bar koda
otisnutog ispod jamice na dnu moga vrata
učinilo mi se
da je mirna i cjelovita ugoda
blistava nagrada na kraju puta
učinilo mi se
da to nije usputna stanica zatvorenog kolosjeka
čiju prašinu više ne remeti ništa

pisao bih te grimiznim mastilom,
orlovim perom... kao...
hajde.
i cijeli bi ovaj svijet, što sja u suncu,
bio prepun tebe u bezbroju rečenica :
" hajde dijete otvorimo ples...
" hajde poljubi me honey...
" hajde uzmi me sa sobom...

a jedini bih znao kako se točno izgovara.
M.

Link

Link

Ja ne znam tko si
niti znam gdje si
pogotovo s kim si
nit cija si znam.
Ali primjećujem, ragazza,
u stihu u kojemu si ti
uvijek se nađe bar jedno : si.

Kako to?
v.

igra. komunikacija. borba.
donna ludens. donna narrans. ma zašto ne i donna criminale
u pravu su i huizinga, i fisher, a ponekad i lombroso
ma u pravu si i ti, manipulatoru
iako me zapravo iskorištavaš
višedimenzinalno, jel
ali vidiš, pred vratima univerzuma
sve smirenija čekam pečat na tom rješenju
o pravu na svoju (živu) osobu.

pažljivo čitam, oprezno gledam
njihovoj se logici zbuniti baš i ne dam
a opet čini se, iskustvo vrijedno tu se nudi
pa mršteći nosić svoj
razmišljam, dal možda otkriti pravi broj
pa upotpuniti uzoraka katalog moj
ali ne lezi vraže
za večeru se dame iz goettingena traže
i sad ti damo pametna budi
pa zbog novog mamca ne zabludi
jer kako to uvijek biva
i ovo muško znalačko biće
tek uprazno neke fore hiće

ako ćemo baš otvoreno o tome
bijaše to eksperiment
mala ali prava znanstvena hipoteza
ako ćemo baš pošteno o tome
uvijek nekom varijablom manipuliramo
na sve one druge
ako ćemo baš direktno o tome
i opet sam još malo dublje spoznala sebe
ako ćemo baš iskreno o tome
ma koliko me univerzum podupirao
tebi ne mogu ni u snovima

https://voca.ro/13Cl2Qf1naxD