svemirska ljuljačka

bludim prostranstvima plavim i sjajnim
u sretnim zorama
zvonim na uzbunu
i zastajem kod najšireg osmijeha
iza zatvorenih vrata
u toploj noći
monolog
glumac remeti tek noćni mir
sreća je hirovita milosnica

je mala beba za našu komunikaciju ))
Link

žedno, gladno,
uznemireno
brbljavo, plaho
tužno, zamišljeno,
svadljivo, nasmijano,
radoznalo,
moćno i zaigrano
što to žena treba
lijepe riječi i geste
al ponajviše
more osmjeha
rijeku pogleda
planinu dodira
i pokoju zvijezdu
s neba

a onako samo usput
spomenut još treba
cvrkute
leptire
šapat
uzdahe
nemir
svemir
obećanje
ludovanje
radovanje
mekoću usana
toplinu zagrljaja
čvrstoću bedara
utjehu noći
i zoru novog dana

(02.09.2023.)

Link

"Ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku
Starim parobrodom koji vozi sol
I da nosim jednu davnu, nikad prežaljenu ljubav
Tanku dugačku cigaru i par mamuza od zlata
Da sam Šejn

Život na granici je opasan i tvrd
Al moje ime od sad znači pravda
Već čujem priču kako za mnom jaše smrt
Dok jašem crven pored vatri na rubu grada

To je Šejn To je Šejn

Ja znam da život na granici je opasan i tvrd
Al moje ime ovdje od sad znači pravda
Na mome sivom konju sada sa mnom jaše smrt
Vodi me tamo gdje me moja davna draga već čeka

Izađi i bori se
U ovom gradu nema mjesta za jednog od nas
Izađi i bori se
Ulica je prazna, ali s prozora motre na nas
Izađi i bori s
Uzet ću ti život ako ostaneš – uzimam čast.

To je Šejn To je Šejn .."

Haustor "Šejn", 1985

lastavice dodira
dok nacija tuguje
smijeh naš odzvanja

Link

vrhovima prstiju lagano slijedim
beskrajnu
drhtavu struju tvoga bila
grijem grudima obgrljene lopatice
pulsira ta rijeka strasti
upravljam njome ispod kože
gotovo odsutno a bez milosti
opijen
ne možeš pobjeći
ne možeš se sakriti
iščekuješ tu odmazdu dodira
ali ne daždi još taj harač
dok najzad ne sklopiš oči
i predaš se mojoj plimi

kojim putem krenuti
jel odustati
il negdje oštro skrenuti
radoznalo šetuckati gradom
možda neke mjerkati kradom
pa tek mali sunčani tračak
primit srcu kao darak
a taj krasni darak s neba
sunčana zraka koja znade
i poneku pjegicu da ukrade
pitanje ipak donosi jasno
hoće li taj osmijeh tvoj
uisitinu
obasjat mi lice, ugrijat grud
opravdat nadu i sav taj trud

karta kaže jasno
načinom će promijeniti jedan koncept
savant se eto nije posložio u tom smislu
a nakon novog zelanda i južne amerike
u zemlji u kojoj su svi junaci pjesnici
u vojvodu se prometnuo propitivač i otkrivač uvida
tražih pjesnika
nađoh uvid
a samo junak pobjeđuje

Link

e pa sad
ako se probam udubiti u mene ovakvu
ili čak staviti sebe pred sebe
i promotriti se onako baš kritički
bih li možda mogla
pronaći i otkriti
u kojem se to točno
mom dijelu, zavoju il zakutku
skriva požuda
čeka li iza obrva možda
ili se uljuljala između kažiprsta i palca
virka li iz udubine pupka
zamiče li vrckavo iza koljena
ili poskakuje i kikoće se
sa svakim novim korakom
na noktu maloga prsta.

elem, kad bih je dakle mogla
locirati i identificirati
uhhhhhh
kako bih je rado htjela uhititi
zatim transferirati
pa najzad utamničiti i okovati
jer kako bi je ti moj ljubavniče
drugačije mogao
osloboditi
razbuktati
pobijediti
zadovoljiti

Postoji razlog zašto više ne treba pisati nove pjesme
Postoji razlog zašto više ne znamo stvoriti nove uspomene
Postoji razlog zašto ne treba tragati za najboljim mjestima
Postoji razlog zašto nikada ne možemo okrenuti leđa svemu
Koji god to bio razlog, nikada to nije savršeno opravdanje

ne znaš li
nema povratka
ne umijem
nastaviti bez leta
sa pticama
nad rijekama
nad oblacima
u srcima
Link

i ne bi se bojala sa mnom pored rijeke?
ne bih.
ma kako to, pa nisam medvjed?
a što bi mi ti to učinio pa da se trebam bojati?
natjerati me...
da osluškujemo huk vode i glas šume zatvorenih očiju
da te pustim da me hraniš divljim jagodama
da te slušam kako pjevaš na livadi
ne, natjerao bih te da se samo gledamo u tišini
doista, kakve grozne stvari bi mi mogao učiniti
baš bih se trebala bojati
s tobom pored rijeke.

(za d.ma gdje bio (ne D.!) )

dosla je na blog napisati koji stih,
saren i veseo, pomalo tih...
i pisala je dan, pisala je noc,
a na početku mislila,
da nece nikad moć
divno je čitat njezino sve,
pitam se
tkaju li stihovi i moje sne
C.

znaš ono... staklene stijene sa zastorima napola navučenim
duhanski dim, žagor, neki starinski stolovi, poluprljavi stolnjačići, konobari sa zavrnutim brčićima
i onda ulazi ON... šerif

prilazi sanku,odmjerava situaciju... naruči viski i špil karata... sjeda za stol...
treba li lucky lady veceras?.. ne, hvala.... imam sreće večras, ali ta lady ... da, moze

i onda mu priđe ONA ...i kaže,
sve je spremno, čekamo na vaš recital....))