U potrazi za izgubljenim smislom

Ljepotom se okitila,
Ljepota je okrunila.
Njene me oči milovahu,
Njene me usne cjelivahu.
Na suncu je blistala kao rosa,
Poljima moga srca hodala je gola i bosa.
Bila je ona vrijedna života,
Kad izgubih je budalasto u srcu nesta ljepota,
Sav životni slad gorak mi je sad,
Propalo mi sve bez nje, Moje Jedine.

U ovom trenutku riječi su sasvim male i nebitne.
Tek smješak je taj koji skriveno otkriva,
koliko su nam danas pogledi spojeni.

Možda se u nedostatku dodira,
nježno, a opet kao sasvim slučajno
naše oči spoje u poljubac.

Tražio sam te u mirisu jeseni,
u vjetru sanjivom što zaigrano se igra sa tvojom kosom.
Tražio sam te u mislima, na livadi osjećaja gdje smo se trebali sresti.

I radosti svoje u tugu pretočih što našao nisam tebe,
ljubav moju.
No u nadi ginem da će moje usne u zanosu sreće jednoga dana sasvim polako,
u čežnji naći tvoja usta.