balada botswana

Sve ulizice pustile bi suzice kada bi ostale bez najdraže ...

Ugodan dan!

f*ck ru12 2.dio

ima još zabavnih respect Link

f*ck ru12

ima još zabavnih respect Link

Jedno od vjerovanja nekih južnoameričkih plemena bilo je da ono što ujutro nakon buđenja prvo prizalogajiš to će i ostaviti okus u ustima sve dok ne legneš u krevet bez obzira što si još naknadno taj dan pojeo i to se možda većini danas čini smiješnim pogotovo jer je prevelika količina začina koji su danas potrebni da bi hrana imala smisao.

Osim toga, vjerovali su da je slično i s ljudskim osjećajima stoga želim svima danas dobro jutro i samo ljubav :-)

Ne znam puno toga, ali nešto i sam zaključim pa npr. tako i to da stonoga 100% nije žensko jer da je onda bi bankrotirala kada bi stalno mijenjala cipele, iako znam i neke muške koji imaju više pari nego što bi trebali pa je sve to 'labavo'.

Isto tako, neki dan sam zaključio da ni ti nisi ono što sam oduvijek mislio da jesi, a mislio sam da si uvijek staložena, hrabra i sigurna u sebe. Ipak nije tako, već dugo mi zapravo pokazuješ da nisi ono u što slijepo vjerujem, ali ja to uspješno ignoriram jer očito sam lik koji se voli zavaravati i ići 'linijom manjeg otpora'.

Čitam tako da 'piceki' (mislim na mlade cca 20 i koju godinicu) imaju velik problem s preispitivanjem odluka i tako često dođu do situacije da od silnog straha od donošenja krive odluke ne donesu niti jednu. Baš se pitam kuda će nas dovesti to kada nove generacije do kraja zatru instinkt 'preživljavanja' i da li će životu pod 'staklenim zvonom' moći pogledati u 'lice' i reći vrijedilo je.

...i nek ti je sa srećom na toj ocufanoj metli ;-)

...Ljubav se ne trži niti ne kupuje
Ko' ljubiti ne zna, ko' ljubiti ne zna...

#pusa-bok

Ej, jedan dan kad kod mene grune sunce smijati ću se poštenski i to u inat svim maglovitim prizorima kojih sam se nagledao sasvim pristojno ove, a i svake zime.

I kad se to dogodi onda ću opet biti onaj stari ja kojem je osmijeh jedini mač u pohodima na baš istinski dobre zabave u gradskim lokalima.

Zazivam sparinu, ljetnu žegu i pristojnu dozu golotinje jer silni kaputi nikada nisu imali smisla.

20%
2 od 10

30% od 2

0.6 od 10
6%

To bi značilo 6 od 100 i uz napomenu da ovisi koja noga je prva izašla van iz kreveta. Kad sve to tako posložiš ispada da svaki 17-ti ima smisla da bi bio 1.

Znam, neke ili neki će reći statistika je majka svih promašaja, ali u redu je i ne trebamo se bojati brojeva.

Pitam se ponekad nije li nam lucidnost dobra potvrda da je najbolji komad programa ostavljen budalama na popravku.

Dok ti ulicom uporno onom drugom stranom, ja nekako radije po svojoj.

Vremenima obećali, sebi ispunili, drugima zatajili i polako kroz gužvu poglede izgubili.

Vjesnici proljeća još su nam daleko.

...i dok na onom drugom kraju svijeta znaju što znači biti spreman na sve, mi ovdje zaboravljamo da smo još jučer bili u nemilosti kapi kiše.

...sve više nam je za zamisliti se nad sobom, ali to nam je sada težak posao.

...utrkivati se s vremenom je odavno izgubilo smisao.

...oni tamo na drugom kraju znaju da najgori oblik vjerovanja u svoja postignuća je onaj u kojem onaj koji vjeruje ne vidi sebe.

...inače, ništa nije novo na zadnjoj stranici.

Zašto ptice misle da letjeti se mora,
kada nikad nisu hodale do snova.

Što li ptice znaju kako je na tlu,
kada uvijek teže nebeskom svjetlu.

Da se jednom spuste pa da samo znaju,
kako nam je lijepo u zelenome raju.

Ne bi ptice ne bi više nebu htjele,
samo kad bi jednom k nama sletjele.

Kad bi sve ptice imale željezna krila,
tada ni jedna ptica ne bi sama bila.

I opet će sve ptice letjeti htjeti,
nekima će ostati u prelijepoj sjeti.

Jednom u jako davna vremena živjela je jedna papiga po imenu Rozalija, ta papiga je bila jako jako mudra skoro ko' sova, bila je tako mudra da su je sve seoske životinje odlučile proglasiti kraljicom.

Tamo negdje blizu njezina sela živio je tetrijeb po imenu Branko, on je pak bio malo manje mudar, ali rekli bi u narodu vrlo 'zajeban', bio je toliko zajeban da ni lija Slavica nije s njime htjela imati posla iako je lija Slavica slovila za jednu opaku šumsku curu koje su se i vukovi Dodo i Gustav bojali.

Papiga Rozalija odlučila je pozvati tetrijeba Branka na dan njezina sela jer je smatrala da čak i tako zafrknut lik mora doći vidjeti kakvo slavlje je ona u stanju prirediti. Poziv mu je poslala po poštaru jazavcu Peri.

Jazavac Pero je bio jedan vrlo osebujan lik, on je uvijek nekako znao tko će koga i tko će s kime kako i gdje završiti, ali imao je jednu manu nije puno pričao što je papigu Rozaliju izluđivalo do te mjere da ga je pokušavala napiti, u krčmi kod mede Borisa, ne bi li prozborio bar koju tajnu o kojima je ona danima maštala.

Toga jednoga dana padala je kiša i tetrijeb Branko nije planirao izlaziti i tako ga je doma ulovio jazavac Pero koji mu je pozvonio na vrata radi pozivnice koju je poslala papiga Rozalija.

Primivši pozivnicu papige Rozalije tetrijeb Branko ostao je zatečen jer nije baš bio u nekim dobrim odnosima s njom niti je očekivao da bi trebao biti pozvan na njezinu feštu pa je brže bolje okrenuo broj mede Borisa da provjeri nije li on što čuo vezano za proslavu. Medo Boris je često drijemao na šanku, ali je to dobro prikrivao pa su gosti njegove krčme već znali da ako žele nešto naručiti prvo moraju otići do njega i malo ga trknuti kako bi se ovaj probudio. Tako je bilo i taj dan i taman u nekom polusnu zvoni medi Borisu mobitel 'zvrn zvrn' pa opet 'zvrn zvrn' i nakon tog drugog 'zvrn zvrn' medo Boris se javi iz polusna:
● Halo, tko je?
■ Bok Boris, ovdje Branko?
● Bok Branko, di si ti, nisam te vidio 100 godina, kad ćeš navratiti na piće?
■ Evo ide pomalo, ma ne idem ti nigdje daleko po kiši, više sam u svom kvartu. Kaj ima kod tebe?
● Evo isto sve OK, ide pomalo, preuredili smo malo i sad smo u ponudu ubacili točenu medovinu s okusom borovnica, ee ide ko' blesavo.
■ Super, moram doletiti jedan dan i probati, ajd' vidimo se idući tjedan jedan dan, možda srijeda/četvrtak.
● Nemaš brige znaš di smo.
■ Nego zovem te da te pitam jel' znaš ti nešto o ovoj fešti koju sprema papiga Rozalija?
● Ma znam, bila je tu kod mene da vidi za neke suncobrane i stolice, kaj da ti velim ma sve znaš - puno zuji malo meda daje.
■ Tako sam si i mislio, ma poslala mi je pozivnicu, a znaš da si nas dvoje nismo dobri još od srednje pa reko da vidim što joj je sad odjednom. Ma nema šanse da idem ionako mi se ne gleda nju kako glumi kraljicu tamo pred onom svojom ekipom.
● Gle, u zadnje vrijeme kao da je malo došla k sebi, ali ta fešta je njezin hir kako bi sama sebi nešto dokazala.
■ Ma nek' si dokazuje što hoće, mene ne bude vidjela tamo, a mi se vidimo kod tebe u krčmi. Aj, bok.
● Aj bok, vidimo se.

... i dok su jutra za neke tamo rezervirana uz krikove pijetlova i uz čašu soka cijeđenih naranči i novine u rukama, neki će se morati zadovoljiti zvukom rada poluprazna frižidera koji dopire iz kuhinje i čašom vode bez koje nema života.

ni vrhunski skladatelji nisu sigurni koje tonove, harmonije i melodije odabrati ne bi li ova komponzicija dobila svoj jasan početak, tijek i kraj, ali ono što je sigurno ovdje se radi o polifonskom glazbenom obliku tako da s oduševljenjem možemo samo razmišljati o broju dionica koje nas možda čekaju (arapo da opet se ponavlja taj 'možda').

... i dok Lana48 čeka nove zapise naše vesele družine ne bi li dodijelila neki dobro odmjeren i mudar savjet i ricambi se možda sprema dopisati neku šaljivu dosjetku jarcu koji već sada razmišlja kako će sutra završiti ogled Lokomotive i njegova Ajduka kojeg voli u najmanju ruku ka i svoju Mande, možda baš sve ovo ni nije nego još jedna nova prekrasna dionica koja upravo počinje, a kompozicija bi danas napokon mogla poprimiti baš djelić onog što nedostaje da bi odredili vrhunac ...