balada botswana

Link

daleko si daleko
domovino predaka

gledali su u te
iz plavoga kaveza

nadali se potiho
da će ti se vratiti

ipak su ostali
kako bi te promatrali

još uvijek o tebi snivamo
u mladosti povratak ne želimo

kada starost nastupi
tebi svi hrlimo
Link

samo nove borbe mogu dati nadu poraženima

Molim lijepo šefove ubacite značajku ignore, ali blog sadržaja pojedinca tako da ne moramo niti vidjeti da neki nešto piŠu po Blogu.
Puno nas bi platili dodatno Za tu funkciju.

:-)))

lude li žene
ili su samo muški budale

lude li žene
ili su to složeni životni algoritmi

lude li žene
ili zaista ne znaju što žele

lude li žene
ili to samo ponekad znaju što žele

već danima govorim
da lud sam ja, a ne ti pa ni to ti ne valja
e pa lude li žene

dobro kak' da ti se javim kad sam ja nakićen svim onim osobinama koje u tvom opisu stoje pod oznakom da te živciraju

ja sam ti jedan od onih zajebanih sa svim mogućim manama koje i sam ponekad mrzim, ali kaj da ti velim ipak se previše volim da bi ih mogao promijeniti stoga zaobiđi me jer si ti suprotnost toga, a ja kada bi živio po nacrtu bi vjerojatno poludio.

nije ni to moje tako loše, ali ti to nije za svakoga jer sa mnom zna biti sve samo ne dosadno, ali to jednostavno po opisu tvoga profila tebe ne zanima i ne gledam to kao tvoju manu već kao svoju prednost :-))))

najljepše se one male ili velike unutarnje revolucije

živjeti kao revolucionar i imati suprotan stav od trenutno
nametnutoga možda i nije tako novo, ali prizivati revolucije i to u sebi, a nikada ne izaći na ulice ponekad može biti jako zamorno

kuhati, a nikada ne probati rekao bi netko - možda te izmjene unitarnjih prioriteta ili je jednostavno dovoljno dobro da bi riskirali u nepoznato ili pak još jednostavnije kukavičluk

što god od toga bilo značaj revolucije prožima um, a može i tijelo. taj konstantan otpor prema aktualnom, ta konstantna borba sa samim JA otkriva nespremnost na radikalni potez da se odrekneš izražavanja nezadovoljstva, a možda navlači i ovisnost o težnji za promjenom na koje nikada nismo spremni

pravi revolucionari u stvarnom svijetu najćešće u onim političko-ekonomskim okruženjima izlaze na ulice i najćešće ih gledamo u francuskoj. pitam se imaju li i oni te unutarnje revolucije s kojima se žele boriti vječno bez konkretnih poteza nad samim sobom ili jednostavno 'istresu' tu svoju potrebu u stvarnom okruženju gdje ne štede izražavanje vlastita mišljenja i stava.

možda je vrijeme za put u neku vlastitu francusku i napokon u sebi vidjeti kako je izaći na ulice i sebi dati do znanja da mislimo ozbiljno.

u nama nema kritične mase koja bi nas pokrenula već prve i posljednje korake moramo učiniti sami kako bi utjecali na promjene :-)

Neno kaj ne bi mogli iduće godine s Marinom i Krešom? Oni mi se tak čime dobar par za nas, Krešo isto ne pije ko' ni ti, a Marina u zadnje vrijeme ima baš dobru spiku za razliku od prije kad je stalno pričala o svom poslu, a i klinci su nam već veliki pa vidiš i sam da im se više ne ide s nama.

Lucija već sam ti rekao da ne planiraš tak unaprijed pa tko zna tko bu živ do tad.

No, gle njega pa nisam rekla niš pod mus već samo pričamo tak' bezveze.

Daj pusti me sad s tim, ajde budemo to tam negdje iza Uskrsa dogovarali, a ne sad i to 2 dana prije nego idemo doma s mora.

Ma nekaj sam pričala s Marinom i tak smo se razgovarale da možda ne bi bilo loše da si odmah rezerviramo onaj apartman u Primoštenu gdje smo mi bili s djecom prije 3 godine, znaš to je tam gdje je terasa bila cijeli dan u hladu. Sjećaš se kad si rekao da je to najbolji smještaj kaj postoji na Jadranu?

Lucija gle daj me pusti s tim, ti si fakat poludila skupa s tom Marinom pa tko zna gdje budemo bili za godinu dana i kako budemo imali godišnji.

Kak' misliš gdje bumo bili pa na godišnji idem s tobom ili bez tebe i na kraju krajeva tako svake godine filozofiraš, a ti si jedini od svih nas kaj si godišnji možeš nariktati kako ti paše, ali ne ti onda najviše paničariš. Uostalom kaj nas briga rezerviramo sad pa ako ne budemo mogli ići ne budemo išli, fakat mi se neda da svaki put čekamo zadnji čas kak' je uostalom bilo i ove godine pa smo jedva našli ovaj apartman.

Ne znam, nisam za to da sad to rezerviramo, a i neda mi se baš pričati s tim njezinim Krešom. Frajer samo drobi nekaj o kompjuterima i gle fakat nemamo puno zajedničkih tema, Marina mi je super s njom mogu o svemu, ali lik je totalno izgubljen u tom svom informatičkom svijetu pa vidiš i sama da nikam ne idu, a niti on ima neko društvo.

Dobro kaj je sad odjednom Krešo problem, a reko si zadnji puta na roštilju da ti je lik zakon kad ti je riješio onaj problem s kompjuterima u firmi i sad odjednom ti me paše. Ti si baš čudak pa daj ajmo se sad lijepo dogovoriti i mirni smo do godišnjeg i jedna briga manje. Klinci su ionak rekli da idu šljakat iduće ljeto i da ih more s nama u kombinaciji više ne zanima, a iskreno i ja bi napokon više da odemo mi solo s društvom.

Dobro i kaj ako ti to sad rezerviraš i neko ne dobije godišnji u tom terminu kaj ćemo onda?

Kaj kaj ćemo onda? Ne kužim pa niš' nebudemo išli, a daj mi samo reci zakaj ne bi dobili godišnji u to vrijeme? Marina i ti ste obrtnici i ne vidim problem s tim što se tiče godišnjeg, Krešo može raditi i odozdola isto kako radi i od doma kaj si zaboravio, a jedino ja bi mogla imati problema, ali to se neće dogoditi jer nas ionako prek ljeta teraju na godišnji da nam što manje dana ostane za Božić.

Ma ne znam, nisam baš za to, prerano je za rezervacije.

Ma daj, kaj bi bilo prerano. Jooj baš super idem javiti Marini i odmah u ponedjeljak zovem onog lika za apartman. Jooj jedva čekam. Srce si.

svima se svidjeti? glupost
OK ako tako želiš nećeš se svidjeti sebi

ne svidiš li se sebi razboliti ćeš se mentalno i fizički

nekad čovjek napusti svoje JA, ali to JA nikad ne napusti čovjeka, ono je uvijek u njemu bez obzira koliko se trudili pobjeći od sebe

svima se svidjeti je moguće, ali neće te svi voljeti jer te neće poznavati i zapamti najmanje ćeš voljeti sebe

znam da kasno je i vrijeme za polazak
odlazak u noć će prvim koracima rasplamsati žar

žar koja tinja tisućama godina pretvoriti će i kamen u rijeku
kada zastaneš tamo pri zadnjem okretu ostavi pogled

ostavi taj pogled da znam kako duša iz očiju ide
neka sve zastane u trenutku i mjesec neka noćas nestane

noćas ga ne trebam jer svjetlo na putu biti će pogledi
što ostaju da znamo da bili smo tu jednom zajedno

suze neka padaju, drugi snove nek' snivaju
tiha je noć i ostanimo u pogledima zauvijek

kazu ne brini proci ce i to

pa prodje i to

prezivis, kazes nesto pa kazu jesmo ti rekli

ti onako sav pun 'gelera' i osmijeh na licu ko' kakav klaun ides dalje

dodjes tamo dalje kad odjednom nema dalje, mislis si ma dobro je bude to nekako vec islo, a ne znas ni di ni kako

ne znas ni di ni kako vidis neki idu, pitas se kako pa kad zagrebes vidis svakako

vidis svakako pa se pitas mozes li ti to uopce nekako, a taj 1, 2, 7 i 8 su uvijek tu bez obzira na svakako

samo nove borbe mogu dati nadu poraženima

start-pelene-učiš-stvaraš-uživaš-koristiš-čuvaš-liječiš-pelene-st

op

eh da sam vještica
pa da se smijem ružna lica

eh da sam vještica
pa da na metli letim obješenih cica

eh da sam vješica
pa da mi ti budeš najbolja prijateljica

eh da sam vještica
pa da budem budem važna kao blogerica

eh da sam vještica
pa da mi jedini izvor zabave bude iskrica

:-)