balada botswana

bas ponedjeljak i imam termin kod zubara, bas kad si ti odlucio doma opet dopeljati ove svoje, kako da ih uopce nazovem, ajd da ne budem prosta reci cu frednove na biljar kojega si stavio u garazu skupa sa jos tri tisuce nepotrebnih stvari koje nikada nismo niti ikada hocemo koristiti, osim naravno u tvojim snovima o tom nekom jednom danu kad mi krenemo na izlete ko' muhe na drek, samo se pitam kad to bude jer ti se neda ici niti do one druge pekarnice ako ova nasa slucajno vise nema razenog kruha, za kojeg znas da mi je najdrazi, a ti bi na izlete. dosli su cujem ih vec, jbte sto nisam prije otisla k zubaru samo da ih ne gledam, krasan prizor nam je u dvoristu, 6 auta od kojih su nasa 2, slicno ko' nedjeljom na Hrelicu. naravno zasto bi nam auto bio u garazi pa nismo valjda za njega kupovali na garazi ona bezobrazno skupa vrata na daljinski da bi u slucaju kise isli direkt u nju, bolje da je biljar stol i hrpa smeca unutra na sigurnom, a meni auto vani da crknem od zaparine u njemu po ljeti i smrznem se od minusa po zimi. jos mi ga i ptice poseru sa susjedovog bora kojega si obecao otpiliti, i to ne meni vec njemu, covjeku od 80 i nesto godina pa ne kuzim kako ti nije neugodno vec dvije godine, a svako jutro se s njim lijepo razgovaras, ajde da mene lazes, ali covjeka u tim godinama, ma pa ti si za Remetinec. evo ti tog tvog debelog Krese, kesi se kad me vidi ko' da mu je netko pokazao 200 litara pive i bazen pun prostitutki iz Venecuele o kojima non-stop prica ko' kakva oglasna ploca, cujem ja sve, zar mislite da sam gluha pa svaki puta pricate jedno te isto i sve se vise tome istome cerekate kao neki klinci. uzas kako me zivcirate, svi su tu, obadva Mrzljaka, njih dvojica nisu bili skupa valjda jos od srednje, samo ih ti nekako okupis, tu kod nas pa zasto se ne okupljate na Jarunu tamo u onoj sumi preko, a ne tu nama u dvoristu i to bude sad trajalo opet valjda do 2 ujutro, a ponedjeljak je, zar ne bi bilo logicno petak ili subota pa da odem nekamo van u kino s Mirelom i maknem se od vas sto dalje. e, sva sreca da moram k zubaru danas, samo sto je najgore doci cu doma i hocu ici leci ranije jer sutra ujutro radim, a ne s vama zaglaviti u pricama iz davnina, mozda opet onaj ludi Fran pozove svog starog da vam opet prica o tome kako je jednom davno isao u Las Vegas. ma sve sam to cula vec sto puta i kao da sam i sama bila tamo umjesto njega i sto nije kad je vec sve pare tamo spiskao nasao posao, a ne smucao se stopom i zicao ekipu. isss, kako ti mozak ne izgori od tih tvojih balvana od frendova, a tako si uvijek bio pametan, cak si mioc zavrsio pa pmf u roku, sto ti se dogodilo. jesi lud mozda da sve te price i dozivljaje zelis stalno slusati. umjesto da si mene navecer negdje odveo. koji si ti lik, nerviras me bas i ti i ti tvoji, uf, sutra cu ti zatefteriti cut ces me. aj bok, idem.

kao klinac, tamo neke godine, prije jos kad je na svijetu glavna mreza bila ona paukova, a prljavo kazaliste imalo hit 'sladoled' koji upravo svira na valovima nekog tamo radija, ali u ovoj drugoj vise rekao bi techno izvedbi, sve se tada cinilo nekako jednostavnije i bolje, znam zlobnice i ini ostali ce reci 'komunjara' sto god to vise uopce znacilo kome ili nikome. sve u svemu bilo je to vrijeme jednostavnosti i ispravnosti barem u vecini glava i gornjih i donjih moglo bi se reci. znalo se tko s kime lijeze i zasto, a i dobro se znalo koji dio kamo ide i nije trebalo previse okretati da bi znali sto gdje staviti, a zamisli cak nigdje nije niti pisalo upozorenje na 3 svjetska jezika. ta pjesma sladoled i moja mladost su bili nevino naivni da su jedno drugome vjerovali pa skoro do jucer da se tu stvarno radi o sladoledu, a kad ono 'qita' i to doslovno. naime, Kasandra je kasnije to preradila u techno verziju i nikako joj na umu nije bio sladoled, zapravo je, ali onaj drugi s punjenjem. ni sam ne znam od kuda mi ta doza naivnosti da svaki puta uz zvuke te pjesme pomislim na sladoled od lesnjaka kojeg moji nepci tako silno vole. danas se ocito sve manje veselite sladoledu, a lesnjak se snasao da bi bio moderan pa je poprimio taj neki novi okus i sada je svima drazi jer ga zovu pistacijo.

bila je strka onaj dan od jutra kad smo kretali na put, ti si nekako nervozu ubacila u petu, a moram priznati i ja sam zasrao s onim mijenjanjem baterije na satu. znam da su bili radovi na obilaznici i da je to dodatno ulijevalo napetost hocemo li na vrijeme stici na pleso. avioni nikoga ne cekaju, oni samo lete i mjesto im je u oblacima, a ti i ja ako stignemo stignemo ako ne onda neki drugi put do Rima ili u citroena i udri misko. to s citroenom sigurno nikako ne bi islo, pogotovo ne s klimom na pola, nisam je napunio jos od proslog ljeta i cijelo vrijeme navijam da ne krenu pasje vrucine kako nam ne bi trebala do posla jer ces mi krv na slamku popiti. mislim pa upravu si, ali svejedno ja ako nisam mogao nesto trpiti to je onda bas to kad si ti upravu. uf, to me izludjivalo, a i jedva sam stigao sve obaveze oko posla pa si mi ga ti jos znala zapapriti sa svojim 'jednostavnim zadacima' koji su uvijek bili sve samo ne jednostavni ni lako rijesivi. bas kao i tog jutra s tvojom molbom da skoknem na brzaka do Snjezane jer ti je sinoc tamo ostao neseser za put kaj si ga posudila Mirni pa si bas jucer isla po njega, ali si morala ici k Snjeski na kavu u pol 9 navecer jer bi valjda bogovi kofeina i nikotina bila jako ljuti na vas da niste jos to nalijale u sebe. jbte, uopce ne znam kako spavate i idete na wc od toliko crnila i dima kaj provucete kroz svoje zeluceke i pluca. nista, nakon promjene baterije u svom najdrazem satu, kojega si mi kupila za godisnjicu prije dvije godine, sjajnom primjerku Jacques Lemans modela Liverpool, uputio sam se k Snjeski. issss, mrzio sam ici k njoj zbog njezinog Darka, a i onog slinavog pesa vrste slona koji slini kao da su mu sve zlijezde slinovnice poduplane. taj njezin Darko je pak non-stop vani u dvoristu i nekaj kak' ti dela, a zapravo sve zive zove na pivu u garazu jer mu ona kao neda cugati. issss, koji je to kriminalac prve klase, nije se taj vruc hladne vode napio, a i taj cucak kojega je dofurao da im kak' ti cuva kucu, a nikad nigdje ne idu jer Snjeska radi prek ceste u frizeraju, a i on dve ulice dalje kod automehanicara Borisa koji vise nema mjesta u svom dvoristu pa kod Darka popravljaju aute sto ovom dobro dodje jer je blizu svoje garaze u kojoj uvijek ima osvjezenje. sve u svemu dosao sam k njima, zvonim na ulazna vrata pas laje ko' da mu je zadnje, valjda misli da sam postar. pitaj ti vraga s tom dzukeletinom da li bi me i prepoznao ili bi mi skosao noge ko' kakvu telecu kost. ajde javila se Snjezana u svojoj turbo kratkoj spavacici s lijepo uredjenim noktima i nekakvom plasticnom instalacijom u kosi da joj bude frckava. zanimljivo je da frckave zele biti ravne, ravne frckave, isto tako i mrsave bi bile debele, a debele mrsave. dobro, sto je to s vama zenskama. niste nimalo za nas muske pa ako sam te uzeo takvu kakva jesi i trpim te sto onda izmisljas o celulitu kad ni ne znam sto to je. veli Snjeska joj tak mi je drago da idete u Rim, bas sam pricala svom Darku kako bi i mi mogli i neka se malo ugleda na tebe kako ti svoju zenu vodis, a mi nigdje ne idemo. mislim si pa dobro jel' gledamo mi isti dnevnik ili koji jarac pa ja idem poslom, a zenu vodim jer eto tak ne moramo ta tri dana tamo placati hotel i jedini pravi realni trosak nasega puta bi trebale biti njezine avionske karte za tamo i nazad osim ako moja ne poludi pa ne kupimo tamo nekih kineskih marama ili torbi za previse novaca pa mi to unisti putovanje. ok, smijeskom samo potvrdim kao kakav james bond, a zapravo daleko od toga. daje mi neseser, gledam u to kao tele u sarenilo, ne kuzim zasto sam uopce isao po tu torbicu pa to je drek niti cetkica za zube ne stane kako spada. reko nis, cuj Snjeska hvala ti idem bas se zurimo, prekida me s pozivom na kavu, reko ma ne hvala jer znas kako je pred put malo nervoza jos ovi radovi tamo na obilaznici kod Buzina ma da se ne zakomplicira, kad evo ti ide Darko iz ducana, ojjjjj vojnicino dere se ko' kakav seljak, issss odmah mi muka u zelucu kad ga vidim u manduri kako nosi neki kaj ja znam valjda komad iz auta da li anlaser ili alternator majka bozija ne zna i naravno vrecicu iz ducana s logistikom. vice mi s dvorista di si vojnicino, cujem da idete u osvajanje rimskog carstva, ha. kakva sirovina mislim si, kad evo ti njega s recenicom kaj niste ovu moju uzeli s vama, nije rastrosna kako izgleda, a i zna talijanski haha. koji cinober, velim mu samo da, drugi put mozemo svi skupa, mislim si ne daj boze dragi s njim u avion, jos sa Snjeskom nekako, ali s njim pa taj bi vikao unutra kao da je ispred ducana s pajdasima. uzas koja kocnica evolucije, on i krokodili. jedva to nekako sve odigram i pozdravim ih uz zagrljaj sa Snjeskom kao da idemo na ratiste i vise nikad ne budemo dosli doma, dok mi on za to vrijeme pokazuje na mobitelu nekakvu ribu koju je prosli tjedan s kumom ulovio na jezeru u Rakitju. ma cirkus zivi, ali ajde prezivio sam. dolazim kroz guzvu doma, ali sve ok. ti me pitas iz kupaonice jesi donio neseser, mislim si NE isao sam k Snjeski po anlaser, pa kaj ti je s mozgom, veli ona joj znas kaj sam gledala da bi sve to skupa stavila u tvoju torbu pa sam mislila da bi bilo bolje staviti sve u tvoj neseser jer meni nis ne stane u ovaj kaj si donio, a i tak smo samo tri dana tamo pa mi prakticno osim cetkice za zube i parfema nista ni ne treba. o jebote zivot velim na glas u sebi.

oci su ogledalo duse, a ogledala su prozor u svijet dusa. sjecam se kada smo bili na odmoru u Nizozemskoj, na farmi u blizini Rosendaala. bio je srpanj, te godine bila je najezda muha, znam da su nam u svakoj sobi visile one ljepljive trake i to cak po tri i to pune muha, odvratno, snitu kruha nismo smjeli ostaviti vani iza dorucka, sve je bilo bolje nego ostati u kuci pa smo se jedan dan zaputili biciklima na vecu turu po okolici, a kako je taj dan i bila ona neka proslava i natjecanje duatlona u 7 km udaljenom mjestu od naseg rekli smo zasto ne, nitko nije razmisljao da cemo se tako kasno vracati kuci i da bi mozda bilo dobro ponijeti svjetiljku vise ili kupiti nove baterije za onu jednu koja je bila vise za osvijetliti zemljovid nego cestu. krenuli smo oko 11 jer znali smo da cemo tamo i rucati i druziti se, a mozda cak i zabaviti predvecer ako bude neka dobra muzika i drustvo iako nam ni to nije bio glavni razlog za odlazak, vise one muhe s kojima smo na farmi vodili ratove. dolazak tamo dao je nagovijestiti da je to puno vece od ocekivanog i da Nizozemci stvarno ozbiljno shvacaju organizaciju takvih dogadjaja, svi su se brusili na utrku duatlona jer su starci dosli gledati svoj ponos kako biciklira i trci po nepreglednim ravnicama, a to je sve okrunjeno dobrom hranom i naravno finim pivama kojih nije nedostajalo u ponudi. mi po dolasku smo sjeli prvo blizu sanka jer smo znali da tako necemo morati niti biciklirati, a niti trcati po novu rundu. naravno da je sator bio velicine Okucana, a vani su se vrtili volovi, koje do tada nikada ni nismo vidjeli u tim izdanjima. svirka je pocela, prvo su sa zvucnika odzvanjali zvuci popularnih hitova sve dok se na pozornicu nije popeo rekao bi lokalni heroj u zelenom odjelu, a odusevljenju lokalnog stanovnistva nije bilo kraja. bilo je bas zabavno u punom smislu rijeci, krenule su pjesme na nizozemskom, ponavljali smo refrene dok su pive isle kao ovce u tor, brzo vrijeme leti kad je dobra ekipa, a Nizozemke su bile toliko prokleto zgodne da sam skoro u par navrata htio zaprositi, visoke plave, tamnije puti sto je bilo bas cudno, ali i pive su isle i koga je bilo briga.
pao je mrak, cijela svjetina se sjatila pod sator jer je vani poceo lagani ljetni vjetar s kojom kapi kise, nista strasno, ali u satoru je atmosfera bila sve ludja i ludja, cure su nam dolazile za stol bez poziva, naravno spika na engleskom je bila vrhunska, napokon da malo izostrim to za sto su me spremali 15 godina u skoli. poceo je i spontani ples, sto na stolu, pod stolom, kraj stola, ritam je bio sve ludji, a stimung iskricav jer smo na svakom hitu mislili da je vrhunac pa bi dosao jos bolji, zapravo najbolje je bilo vidjeti gust domace ekipe oko sebe, nama je bilo samo OK sto se tice muzike, ali smo se uzivili skupa s njima. bilo je negdje pola noci, pocelo je sve jace grmiti i kisa pracena sada jakim vjetrom je uzela danak, ekipa je pocela polako odlaziti doma. naravno ostajali su jos samo oni najuporniji koji su u guzicama imali velik teret pive da bi to i jedva u takvom stanju ponijeli doma i nas cetvero. zenske su zvale da nas bace do doma, ali bio je bed za bicikle koje smo uzeli u najam, imale su samo jos 2 mjesta slobodna u autu i to na stiskavac, megan nije mogao podnijeti nas 9, tako da se njih 7 lagano zaputilo doma, a Marin i ja smo ostali solo, cetiri bicikla nismo mogli voziti, ali smo dogovorili s deckom iz njihova drustva da ce nam donijeti lokot i lanac pa cemo ova dva zakljucati, a mi cemo se sa svojima uputiti nazad doma na farmu. tako je i bilo jer Joren je dofurao lokot i lanac, lanac je valjda bio od jednog od ovih bikova koje su pekli na raznju, ali OK omotali smo nekako bicikle. nevrijeme samo takvo, sto sada. pricekali smo jos malo da se smiri, vec su svi otisli i rascistili skoro sve osim satora i stolova. malo se smirilo i krenuli smo, zeludac je malo mucio, ali smo pedalirali i ohrabrivali jedno drugo kao da nema puno i te spike, svjetlo na biciklu je svijetlilo ravno 14 i pol centimetara ispred nas, znaci nisi nas mogao skuziti niti da si nosio na glavi umjesto naocala nocnu optiku. prvo je Marin skoro skrenuo u jarak, pa sam malo nakon toga ja skrenuo jer bilo bi steta ne probati, strgo sam odmah onaj prednji blatobran i volan je otisao u stranu, izravnao ga jesam, ali je non-stop nakon toga bjezao sto je dodatno zacinilo nastavak puta. niti jedan jedini auto na putu, svako malo bljesak da nas valjda probudi kako ne bi zaspali obojica. sve dok se Marinu nije pocelo krvnicki pisati pa smo stali uz cestu naravno prije ulaska kroz sumoviti dio jer kao nema smisla tamo se tek nista nece vidjeti. usrali smo se, znam da je i on, samo si nismo htjeli priznati. pisanje je gotovo, kaze mislim da cujem nekoga da nas prati, mislim si ma ne moguce, ali ako i je ajmo brze pedalirati, malo smo pojacali tempo. fakat sad nastavak voznje mislis da netko ide iza nas ili na biciklu ili jahac apokalipse sa sjekirom u ruci i na bijelom konju galopira da nas pokolje ko' male pilice. puls lagano raste, oci otvorene da bi u slucaju naglog kocenja mogle ispasti ispred bicikla, ojed na guzici odjednom ne pece i zapravo bas pase voznja na najneudobnijem sicu u Nizozemskoj i sire. u ruksaku su negdje papirnate maramice, ali pitaj ti boga di i da li su jos uopce unutra, trebale bi mi, ali ne za suze, a za ovo drugo sad ne stajem taman da ova sotona iza samo nosi pive za nas. kazem ja naglas, a gle mozda fakat netko isto ide bez lampe na bicu nasim putem, mozda je pijan jako jer sad se i meni cini da periodicno iza nesto cvili kao lose podmazan lanac. nisam vise u nista 100% siguran, strah me za poludit, znaci da ima kakav mitraljez negdje sad bi ga okrenuo iza i tri rafala samo da stane ta prokletinja koja nas prati, Marin nabrijava na sve gore, govori mi buraz jel' ti cujes ovo, kao stani stani pa da bolje cujem, mislim si ma di da stanem jesi ti totalno lud, kazem mu ma nije nista, kaze on ma stani, ma kazem ma kaj da stajem jesi lud, umorni smo ajmo doma malo brze, sigurno se ovi doma brinu di smo. mobitela nije bilo u to vrijeme jer da je zvao bi ako treba Vatikan samo da nas netko dodje spasiti iz ove grozote od putovanja prema kuci. odjednom u daljini vidi se auto koji ide nama u susret, mislim si fala ti Boze ovi su nasi pa makar pljackaju, sve im dam, samo da me odvezu negdje na sigurno. cviljene odozada se sve jace cuje, ali sad me bas briga neka samo cvili ta sotona na biciklu jer idemo prema autu koji odjednom lagano usporava, dobro sto se sada to dogadja, Marin kaze na glas ovaj je stao, odgovaram mu da vidim, okrece se auto prema smjeru od nas, dobro jel' moguce, mi sad vec za ozbiljno ubrzavamo na biciklima. sad na sve ili nista, ili mi ili Sotona iza nas na svom nepodmazanom biciklu sa sjekirom ili tko zna kakvom sabljom u rukama. reko buraz ako nas i copis biti ces umoran da neces moci obojicu zamlatiti, jedan ce se izvuci kako god, a onda si gotov. sad sam vec ljut i strgan umoran, najradije bi sad stao i pricekao pa da vidim gada koji se sulja s namjerom da nam naudi. mislim si malo ma to cu i napraviti, stao sam i kazem na glas stani, e pa sad cu da ti pokazem za sve sto si mi straha dao. Marin se okrece i govori jesi lud to je neki manijak pa znas ti Nizozemci nisu normalni stalno se ubijaju po tim selendrama zbog problema sa depresijom, ali i on je stao jedno 10 metara od mene i polako se vraca jer nikad nije bio papak. odjednom zvuka vise nema, sve je utihnulo, skuzio je valjda i sotona da smo nabrijani kao dva pitbula, gle mozes biti i dva metra Marin i ja cemo te sad raznijeti kao kokice iz mikrovalne. nista se ne dogadja stojimo, mrtvi umorni, krepani, vise nas nije niceg strah jer smo ga se nauzivali do maloprije. lampa tako dobro svijetli da s njom ne mogu ni u ruksaku sa sto dzepica naci ni onaj svicarac. ma strasno, idemo dalje doma, gotovo je sad. usro se sotona, nema ga vise. nakon 7-8 metara krece opet zvuk, ali sad malo drugacijeg tona, stanemo mi jos jednom, idem slucajno baciti pogled na Marinov bic, lampa samo sto ne krepa, ali pomogla je da skuzim da je ovom konju zastita za lanac spigana i kad smo je izravnali sotona je otisao, a i mi odmah iza njega doma u kucu na toplo i sigurno.

jednom davno je neki pametan covjek rekao 'sve prolazi i lose i dobro' pa je nakon njega neka druga pametna dodala 'sve se mijenja osim covjekove zelje da mu bude dobro' i tako nekako je pisalo to vise puta u razlicitim knjigama koje sam procitao do kraja ili do pola svejedno, tema je bila slicna, a zakljucci isti. plasio sam se malo tih recenica koje nikako nisam uspio izbiti iz tikve, ma koliko se trudio da nadjem neki cvrsti dokaz da tome nije tako sve mi je bilo teze, a iskustvo na ledjima i nesto utakmica u nogama cinili su moj napor jos vecim. predao sam se nedavno, ne trazim vise razloge da ne vjerujem. zasto. nije moj stil predati se znam, vec jednostavno sam se i ja promijenio. malo zreliji, malo zanimljiviji (nekome), a mozda i malo sutljiviji nego prije. kazu sutnja je zlato pa sam valjda odabrao laksi nacin za doci do njega nego po cijele dane drzati kramp u rukama. vrhunski je sve zamisljeno, mislim na tijek zivota, rodis se i nitko i nista si, vrijedis svojoj mami i tati, ali zapravo druge savrseno boli briga za tvoj znacaj ovomu svijetu, ma ni sam nisi svijestan da cmizdris i kenjas u pelene, razvijas se da bi postao netko. bilo tko, e pa nije to tako jednostavno, puno stvari kasnije ce te odrediti, bila princeza, kralj, casna ili vozac taksija. i dodje to neko razdoblje nakon skolovanja kada krenes vise-manje ozbiljnije raditi, zaradjivati i trositi, e tu - tu si sam/a sebi najvise bitan/na. tu mislis cijeli svijet je moj napokon i sad cu ja pokazati svima njima kako se to radi i zivi. dodju djeca, dodju i problemi, pa i to nekako vise-manje ide i zivi se, neki ce reci prezivljava, drugi pak uziva. bilo kako bilo sve je prolazno. zelje, carolije, mastanja i ocekivanja se polako gase, odjednom staris. osjecas sve vise da godine sve vise imaju znacaj za promjene koje se postepeno dogadjaju rekao bi poskrivecki. dolazi stanje prihvacanja, sjedinjenja s razumom, jedne potpune ravnodusnosti prema onome sto je do jucer bilo najvaznije na svijetu. zelis se staviti u prvi plan nekako jer kao da smo u svo to vrijeme najmanje proveli sami sa sobom, stalno smo bili s nekime, za nekoga, oko nekoga, ali svih njih vise nema blizu ili su rijetko tu negdje u blizini jer i oni su sami sebi postali vazni. polako dolazi starost, sad je vjerujem vec faza 'ne zanimaju me vise niti fore nekih tamo meni bliznjih, imam dosta vlastitih potreba i okupacija' te nam je na prvom mjestu zdravlje te ga pocinjemo sve vise stavljati na tron svih osnovnih covjekovih potreba. shvacas da je sve prolazno osim ciklusa zivotnog kruga koji je primjenjiv na svako zivo bice. kada tako gledam na stvari, razmisljam zasto sam uopce procitao one neke pametne knjige, trazio istinu zivota i stvarnu covjekovu svrhu, sve vise uvidjam da je zivot najbolji ucitelj te da su nasa najveca svrha na ovom svijetu nase obitelji bez obzira kakve one bile.

znam da sada nemas vremena za mene, kad si ti imala vremena ja sam bio zauzet i tako u krug. non stop se igramo rekao bi ti macke, ja misa. neki dan sam mislio da ces se javiti s obzirom na tri meni neodgovorena poziva pa sto je bilo. zasto bas nista, mozes poslati poruku da znam da te nije odnio dinosaur ili pojela neka divovska kokos kojih se beskrajno bojis. znas sto sam mislio za vikend, odemo ti i ja lijepo u onu setnju koju dogovaramo vec tako dugo. nista ti nece biti, namazati cemo te s onim protiv komaraca i nemas razloga brinuti, a ako te koji i zvekne reci ces svojim curama na poslu da sam bio ja i da je od mog ugriza iz zara borbe gdje si izvukla deblji kraj, a ne iz nekog ljubavnog klinca da te ne bi ogovarale cijeli tjedan. ponijeti cemo dekicu, znas onu sto smo zadnji puta kupili za izlete, ajmo ju iskoristiti pa da ju napokon operes u toj svojoj novoj ves masini koju hvalis kao da si zaposlenik gorenja. ajde ne gnjavi me vise s tim svojim umorom i pricama o puno posla, javi se vise, jede mi se ona fina torta s ljesnjacima.

ponovno sam te vidio nocas, nisam nakon toga vise zaspao, zato sam sada umoran. to je vec peti put ovaj mjesec. prolazis svaki puta u onoj haljini, a znam da ispod nje nemas gacice. to je najgore, to sto znam, a znas i ti. ne zelim te vise vidjeti, a ne spojiti linije nasih tijela. ne mogu vise, zudim za dodirom. zaista nisam siguran da li cu iduci puta izdrzati, a ne dotaknuti te. lijepo mirises, miks je to neki, nisam ni ja vise siguran, samo znam da mi se svidja. ruze, bozuri, frezije, jasmin. osjetim to i sada, kao da si tu kraj mene, dan ce mi dugo trajati. jedva cekam leci, ali ne zbog umora vec tebe i nocas cu te ako opet dodjes zagrliti, mozda ces se naljutiti i pobjeci, ali znaj da cu riskirati. svijesno cu zaigrati rulet ljubavi na sve ili nista.

nikada mi se nista nije dalo i uvijek ako sam nesto i napravila onda bi me na to prisilila sva sila okolnosti samo da se mrdnem i ne upropastim necije snove, tako sam i studij zavrsila. bas u to neko vrijeme iz studentskih dana doselila si se ti iz one vukojebine u kojoj ste valjda svi svakog poznavali do srzi, dosla si ponosito u velegrad da bi upila ono sto su profesori smatrali vaznim bas da bi od tebe napravili ono sto i jesi danas. sjecam te se dobro, u uvijek uredno popeglanoj kosulji dok smo svi ostali brijali u klasicnim majicama s eventualno jacim v izrezom, ovisi kako je koja imala sto za staviti u njega, a ti kao s pozornice nekog tamo vaznog pariskog kazalista. valjda si brijala da odjelo cini covjeka, nije me smetalo. znam samo da su te muski kolege mjerkali s nesto vece distance nego ostale, valjda ni oni nisu bili sigurni u to kojoj to vaznosti daj za cast kosulju i to bas svaki dan. znam da si cak i za rucak u sc-u uvijek, ako je trebalo, cekala da se dignu s 'tvog' mjesta na kojem si i prvi put jela, valjda je to bilo pravilo tamo od kuda si dosla. nemam pojma zakaj te to napinjalo bas toliko, a kako si se druzila najvise s onom cudnom Sarom nitko te ni nije pitao o tome. ona fakat nije bila tvoj par, ti si bila 'par excellence' i uopce ne kuzim kako su ti usne uvijek bile tako lijepo nasminkane pa nisi valjda ruz stalno nosila u torbi, jbte ja ako sam si ujutro i krmelje maknula oz oka bio bi hit i svi bi me taj dan pitali kaj sam se sminkala. nije da smo mi ostale hodale u dronjcima, ali ti si nas sisala za dva koplja, a i profa iz farmakologije koja je uvijek bila top model, za sve one ostale, je znala ti reci da si skladno odjevena. znam i to da te se onaj cupavi lik iz neurokirurgije bojao pri ispitivanju, valjda ga je ipak njegov odjevni stil smjestio u podredjenu poziciju spram tvog, znas da je on uvijek nosio onu izlizanu traper jaknu i po zimi i po ljeti, frajeru se valjda zapekla na laktovima pa ju nije mogao skinuti. legendarno mi je bilo ono jednom kad sam te srela kod cibone malo razbarusene kose pa si rekla da trcis do autobusnog jer tramvaji ne voze, a za pol sata ti ide bus za vukojebinu jer ides k svojima s obzirom da ti ovaj vikend bratic drzi mladu misu, a to ne smijes propustiti jer dolaze svi tvoji dole i biti ce vas puna kuca da ne kazem selo, a s obzirom da se s familijom iz Njemacke ne vidis cesto onda je prilika i da vidis ujaka za kojega si cula da je napokon nasao posao u struci pa vise nije na porti i svi ste nekako sretni i ponosni na njega jer je uspio u bijelom svijetu. neki dan prosla sam ti ispred kuce u kojoj si zivjela za vrijeme studentskih dana, sjetila sam se kako smo tamo ispred te ograde razmijenjivale pitanja s ispita i uvijek tracale Moniku i to njezino drustvo frendica jer su sve bile tako nabrijane na onog lika iz Dubrave koji je uvijek furao spiku da im kontrira u tim musko-zenskim debatama samo da bi dobio njihovu paznju, a 'siroce' nije znao kako bi im drugacije prisao - ove su se kurile na to ko' penzic na odrezak od penzije. ne kuzim tu Moniku fakat, kaj je ta treba podredila zivot da bude uvijek u pravu, a bila je bedasta ko' stup pa to su svi zivi vidjeli samo se valjda ljudima nije dalo, bila je zgodna mogla je puno bolje proci od toga da zavrsi s onim likom iz Varsavske kaj su mu starci ostavili stan pa su svi mislili da je bogat, a oni su zapravo otisli sljakat pod stare dane u Svicu da bi mogli placati dugove njegovog buraza koji je sve zivo spisko tamo u onoj kockarnici na Savskoj, a svi su mislili da studira na FER-u. sve je sjebo taj lik, a Monika je u tom trenutku vidjela samo valjda taj stan u varsavskoj kojega su koliko cujem prije nedugo prodali i odselili u Ivanic Grad jer su tamo kupili kucu i kao bas im je fora imati kokosi i vrt.
kako si ti? kaj ima s tobom? jesi jos u kosuljama? javi se za kavu da opet cujem pjev onih tvojih lila usana.

jutro ne pretjerano mirno, sredina radnog tjedna, bas onako kako mora biti, temperatura ugodna i samo cvrkut ptica da naslutiti da se radi o ovim toplijim mjesecima. danas je dan, jos jedan okrsaj s njim, znam da cu otici gore i bez obzira na dogovoreni termin koji uredno upisu doci na red bar sat vremena kasnije tako da i nisam u zurbi biti tocan sto mi je inace jedna od rijetkih vrlina. parking, to je prica za sebe, s obzirom da sam cesce kod njih i od njihovih vlastitih zaposlenika, gospodin Marko ce mi otvoriti rampu, ajd bar neka privilegija za sve te godine iskustva. manje cu hodati do 'ratista', nije da se bojim, bojao se nisam ni kad je Grga zbrisal od doma pa smo ga tri dana trazili po kvartu, duboko u sebi sam znao da je s dobrom mackom i u lipnju veljaca, fakin od macka nije mogao biti izgubljen, mozda samo privremeno zaljubljen. meni danas mozda mrvicu nelagoda zbog nalaza jer navecer je druzenje kod Ljubice, a Tomo radi onaj svoj cuveni gulas kojega je u ono vrijeme i legendarni Aki volio pa je svaki put umjesto zlice donio svoj komad kruha jer mu je prije uvijek za kraj falilo da ima s cim glancati rajnglu. da, taj nalaz, ajde budemo vidjeli danas, mozda se posreci za kockarskim stolom i krupje okrene kartu zdravlja, a i steta bi bila propustiti tomin gulas.

svirali smo u parkicu kod Petre, a teta iz malog kisoka je ostala jos sat i pol dulje samo kako bi dosla na red njezina stvar 'krivo je more', a prokleti Mac tako dugo nije htio lupiti po akordima 'G Am C G x2' dok god je bilo hladne zujske u frizderu, a i teta je nekad bila prava macka, vadila mu je hladne zuje van, a unutra vracala karlovacku koju Mac nije mogao smisliti od kad si je 'otroval' zeludac pre 4 godine u Karlovcu na pivijadi. jos danas tvrdi da su kobase bile iz uvoza, ali OK. ti si opet dosla u potkosulji bez grudnjaka, a bradavice su ti kao i uvijek strsale ko' da su te obadi ugrizli za cice, a Juraj si je zbog toga 2 puta obrisao naocale za svaki slucaj iako su mu inace non-stop bile masne ko' glava motora na fiatu kojeg je prije tjedan dana zabio u banderu u Buzinu kad su on i Ledo isli s feste iz 100-tke. fck, ta dva lika ako vec nisu poginula skupa onda su fakat ili macki ili imaju srece kako se kaze vise nego pameti. rekao bi ovo drugo, ali vrag zna Ledo vec neko vrijeme prede kad ga Irena nazove pa mozda fakat i je macak.
sestra ti je opet bila vani sa svojima, ne znam od kuda toj zenski tolika lova za izlaske, a ti okolo hodas kao pogazeni skakavac u potkosulji i starkama iz 89' kao da si ih te godine skinula Zeri s nogu na Tasmajdanu. ok. znao sam uvijek kakva si macka i da ti za takve stvari puca, zato smo se valjda svi uvijek ustrtarili kad bi ti trebalo uletiti, ali nikad ni nisi pokazivala neku preveliku zainteresiranost za nas, valjda bi nas razbucala ko' male miceke. najblizi je bio Sale, onda kad je zvizno 3 deci rakije kod Franje na oprostaljki i iza toga pol litre onog usranog toplog ribara. na 15 min je cak i meni djelovao kao djek, dok ga nije skomiralo i tu sam brijo da je unutra, ali qita bas u zadnjoj minuti si mu ga zabila za 1:1, a on je zavrsio na fotelji u svojoj povracotini pa su ga Dule i Bosko nosili prat u kadu i to u robi, oni su isto bili idijoti prve klase i jos ne kuzim kaj je Natasa vidjela u tom Bosku pa lik je cijeli zivot samo stetu drugima radio da bi se svima cerekao u facu, a Natasa je upisala pravo, e pa fakat ga je nasla 'intelektualac' na prislinom radu u ZET-u. nema veze, ne zavidim im bas previse od kad znam kak se muce s njegovim starim koji se neda u dom, a jos voli pogledati u flasu. tebe nikad nisu jebale takve stvari iako su i kod tvojih bile sjebane stvari, ali ne znam kako su to uopce i uspjeli popeglati nakon one veceri kad si dosla do mene prespavati jer su se svadjali ko' ludjaci da je pol ulice culo. jbga, neka druga vremena valjda je bilo normalno. sestra ti je bila na ekskurziji fala ti boze jer bi se mala hitila kroz prozor koliko je nju to mucilo. ti si bila drugacija, sve si odradila po PS-u i izdrzala to sve skupa 'muski'. tu vecer kad si dosla iskreno nadao sam se da nekaj bude, ali si otisla ravno spat, cak si ni zube nisi htjela oprati s mojom cetkicom, a moja stara ni dan danas ne zna da si bila kod nas, sva sreca bili smo u prizemlju ko' kakve kvartovske kurve i svi ste k nama dolazili i odlazili kroz prozor, jbte taj prozor je imao vise prolaznika od glavnog kolodvora. sjecas se kad smo ti, ja i Sanela koja je dosla u kvart za vrijeme rata isli pusiti travu, pa kad je ona isla preko prozora k meni u sobu pa ju je vidla susjeda Zorica s drugog kata i zvala muriju da imamo provalu. sam ti bio reko da treba biti svjetlo u sobi, a ti si non-stop brijala da se trava mora pusiti u mraku i kaj je na kraju bilo, vas dvije ste pobjegle, a ja sam doma sa serijalom u bulji isao pred starce i muriju objasnjavati da je Zorka krivo vidla. issss, ti mtr. mene je tek drugi dan zasorala paranoja kad sam se probudio i skuzio kaj sam napravio, a ti si opet zvala da idemo ponovno. jebote led bila si zvijer i sad si, ali ne kuzim kaj ti znaci to kaj si solo.

prosle godine u isto ovo vrijeme slikovito smo opisali situacije koje smo zeljeli izbjeci proslo ljeto i to nakon sto smo se na 3 rate dobro posvadjali zbog tvoje familije i moje duge jezicine i zaista mi se vise neda tako docekati godisnji odmor. znas kakva sam i da ne trpim sranja tvoje stare koja stalno neki qrac pametuje kako bi sto trebalo s deckima i kako bi bilo bolje za njih ovo ili ono. zasto joj ne kazes sto mislis nego meni poslije jambras da pretjeruje i ovo i ono. daj joj vise reci i po kojoj to logici moramo svake godine biti s njima u nasem apartmanu na Pagu kojega otplacujemo jos samo 4 godine zahvaljujuci jer su moji prodali onu zemlju u Kasini. najradije bi im dala lovu i poslala ih u Tursku na ljetovanje, ionak ti je stara stalno govorila da su njoj bas super te turske sapunice i sva ta orijent sranja o kojima nema pojma, a pravi se pamtena ko' da je sa Sulejmanom Velicanstvenim skupa ovce cuvala. jbte vise. stari ti je isto bas, isti si on, samo sutite i ne kazete toj zeni niti jednu jedinu recenicu, ne kuzim te. daj reci nesto. ...joooj pa znas kakva je ona, sto se uopce toliko obazires na nju, budem joj ja sve objasnio, sad je imala ovu operaciju kuka i malo je napeta.
...dobro, kaj ti stvarno brijes da sam ja toliko glupa. pa nema ta zena 117 kukova koliko je vec napeta pa svako ljeto nam razjebe svojim dosjetkama i idejama, savjetima i pameti. ne mogu je vise slusati, cak joj je i mali Borna zadnji puta rekao daj baka suti kad mu je sto puta spomenula kako bi bilo bolje da digne fcking sic na biciklu jer ce si poderati koljeno kad skrece. isssss. ti si tamo samo blejao ko' tele pa kaj joj ti nisi rekao stara daj ostavi malca na miru nek si izdere prokleto koljeno pa ce nekog jarca nauciti. ma znas kaj, ne znam da li me vise zivcira ona ili ti skup s tvojim starim kaj non-stop sutite ko' zaliveni u broncu pa vec bi i ban jelacic s trga progovorio. ok, rekla sam si Ivana suti vec 100 puta, ali ne, vise necu sutjeti sad cu joj tako odbrusiti za sve ovo do sada jer me jebeno nervira. zvoni telefon daj se javi. ...halo
...bok, da, tu smo doma smo, Ivanu trebas?... Ivanaaaaa treba te mama. ...bok duso, kako si? cuj gledala sam prognozu, a i vidim s balkona da ide crni oblak gore iz smjera Gajnica pa daj si skini te plahte sa strika, kaj si nisi to stavila u susilicu, moras takve stvari pratiti. ...dobro baka budem, evo budem rekla Goranu da pokupi, fala Vam...

zelimo li shvatiti kako funkcionira najslozeniji mehanizam trebali bi prije svega dovesti vlastiti mozak u plicak misli, sto je nekada nemoguce za osobe koje imaju zarazu misli o tome kako najbolje shvacaju sve sto se oko njih i s njima dogadja. sudeci po broju neshvacenih poteza uciteljice zivota glad je sigurno izgubila tron kao vazan cimbenik odgoja. mozes li se natjerati biti gladna kraj toliko izvora namirnica koje bi kao trebale u modernom svijetu biti svakome svakodnevno na raspolaganju. e, tim pitanjem zapocinje ova kratka prica. bas neki dan sretoh tebe, ikonu savrsenstva, kako skupljas izmet nakon nuzde svoje kujice. gledam te, saginjes se kao da je na tlu dobitni loto listic, ali to je pretpostavljam bio meki drek tvoje najbolje cetveronozne prijateljice. sve ti je izgleda dobro u zivotu i tvom psu, ne napredujes staroscu ili su ruke kozmeticarke uspjele zaustaviti vrijeme. ja jos uvijek onaj stari, u dronjcima starim 15 godina skupljam boce u nadi za bolje sutra. zar zaista mislis da te nisam vrijedan zbog preplacene kreme i pamuka. hoces li se udati za mene ponovno ili ces zivot potratiti ko' kuja, ali bez nade da ti netko pod stare dane ocisti izmet iz pelene. falis mi budalo.

tko kaze da nam pogledi nece iz korica izvuci maceve strasti. bojim se, ne sebe, ne tebe, vec drugih jer ako vide sto mozemo imati htjeti ce nam to oteti i unistiti. tajne ne znamo cuvati, obecali smo jednom, ali od tada nikada nismo uspjeli. bojis li se i ti. vjerujem, drzimo se za ruke jer zajedno cemo pobjediti.

vodeci cijeli niz rasprava sa svojim studentima o prolaznosti zivota znala sam da je samo vrijeme moj vjerni suputnik i dok sam, ni sama sada ne znam zasto, pokusavala druge uvjeriti u ono sto ni ja danas ne vjerujem, ti isti mladi ljudi su preokrenuli misljenje. neki dan hodajuci trgovackim centrom srela sam njega, Liam Nordfeldt, naocit plavooki mladic ostrih linija lica i snaznih ramena. nikada se nije pretjerano isticao u debatama, bio je odmjeren, znao je slusati, a rijetkim komentarima mogao je srusiti i stari tjikko. naravno tada on u ulozi ovce, a ja pastirice koja je imala zastitnicki instinkt i jednostavno sam poziv nametnuo mi je duznost pustiti te mlade glave u ralje svijeta. naravno da me odmah prepoznao, godine mi nisu oskvrnule izgled, mozda koja bora vise, ali ostala sam jos uvijek vitka i pogled mi je jos uvijek zracio onom istom zaigranoscu kao nekad. on vise nije bio mladic, pretvorio se u muskarca, prsa i ruke su poprimile oblik stjenovitih svedskih obala. pozdrav Liame, rekla sam mu dozom autoriteta koji bi se od mene i ocekivao, on me ugledao i s pozdravom dosao mozda ipak preblizu, rukovanje je proslo i poljupcima u obraz iako to i nije bila praksa, a pogotovo ne iz vremena predavanja. uredu pomislila sam, odrastao je muskarac i ja sam zrela zena pa zasto ne dovraga, ipak je bio prisutan osjecaj nelagode zbog sumnje da ce nas netko poznat vidjeti. godilo mi je, necu lagati, raspricali smo se o svemu, o tome kako je nastavio suradjivati s istom onom americkom kompanijom za koju sam mu pisala preporuku u vrijeme studiranja. pogled mu je i dalje bio pun znatizelje, naocitost i dalje prstala iz njega, a te ruke i prsa su ipak svojom transformacijom puno toga promijenile, na tren slusajuci ga pitala sam se da li je to vise zaista on, isti Liam od nekada ili neka nova persona koja jednostavno privlaci moj interes, koncentracija mi je ostala u posljednjoj trgovini u kojoj sam bila prije susreta. razgovor smo zavrsili u sluzbenijem tonu, ali ovaj put ponovnim rukovanjem i nesto blizim tjelesnim kontaktom za vrijeme poljubaca u obraz. smijem li razmisljati, djelovati ili ostati pastirica. ne znam, ali znam da nista od navedenog nije zabranjeno.

tamo negdje sredinom 90-tih, taman kako su one nesretne ratne scene zavrsile, dosao je osjecaj da ce svijet vratiti neki stari kucni red na oglasnu plocu i da ce covjek u Hrvatskoj uspjeti, objesen na tankoj niti razuma, posloziti razbacane stvari u vlastitim mislima, javila si se ti. telefonski poziv uz najavu dolaska na dulje. znala si da cu te cekati, ali ne i da nije bio najsretniji trenutak za mene, pogotovo ne za onakvog posaranog svim nedacama koje sam prosao. inzistirala si da te docekam i da se druzimo, naravno da mi je to bio prioritet, ne mogu te pustiti samu da lutas jer znao sam da si kao srna plaha i puna znatizelje jer tamo gdje zivis nema takvih zivotopisnih slika niti tih posebnih ljudi ciji pogledi cak i kroz nedace traze osmijeh i pokazuju vlastitu dusu punu optimizma. ljudi su to bili i jos uvijek su neki, a mnogi su nestali iako ipak jos uvijek hodaju ulicama. ne znam gdje smo ti i ja danas.