balada botswana

klizećim startom u jutarnje misli, sudac nije vidio prekršaj
VAR još spava i sva sreća da je tako jer bilo je to za crveni

šalica nije ni svijesna da ću u nju naliti kipuću ranije nego inače

sve medalje na zidu kao da se sjetom dodiruju sa onim nekim prošlim vremenima kada je ovo doba dana bilo živo kao i danas

dostavljač na svom prijevoznom plovilu probija idealnu tišinu

brijanje sam obavio sinoć jer znao sam da će biti tlaka ako ostavim za danas rano ujutro

rano jutarnji dodiri vode s tijelom posegnuli su za mislima koja bi definitivno po redovnom rasporedu u to vrijeme trebala biti pod ključem

vremena nema na bacanje, vrijeme polaska nikad tijesnije, na ovaj put zakasniti se ne smije

cvrkut ptice kao da upozorava da se trgnem iz sna i zagrlim bistrinu ko' kakvu curu u haljini

vrijeme je da se krene

tako nekako je izgledalo danas, tko zna kako će sutra, a sa sigurnošću se ne zna niti za prekosutra pa kada već znam da je tome tako zašto nisam ostao danas spavati malo dulje

eh da sam silvester stalone
dobio bi šarene balone

eh da sam silvester stalone
plivao bi po sredini amazone

eh da sam silvester stalone
svaki dan bi ručao makarone

eh da sam silvester stalone
kupio bi sve gumene bombone

eh da sam silvester stalone
svi bi s cvijećem izašli na balkone

stalno se netko zbog nečega ljuti
namršten pogled, sve zna, ma glavna ljuta faca u gradu

mislim si da li bi pomoglo da posolimo s malo istine
ma ne bi, kad zna se sve, barem se tako misli

očekivanja velika ko' velebit
stalno neka očekivanja po notama svoje mašte

nema razgovora, nema pitanja, sve znaju i umiju
ljutiti im se onda nije problem

po cijelom svijetu traga se za istinom
vraški dobro se sakrila kada ju nitko ne može pronaći

da li svi traže istu ili ih je možda više
ako ih je više zar je moguće da su se sve tako dobro sakrile

ma možda je samo izgubljena pa traži put da se vrati,
a možda je negdje na potezu od petrinjske prema tkalči

ma tko će znati s tom malom prevaranticom

možda jednom kada ostarimo vidimo da su sve borbe bile uzaludne

zašto nam je onda tako jako stalo

moramo li baš uvijek biti u krivu ili jednostavno samo se prepustiti i dopustiti drugima da budu

gore, gore i svi žele gore, a kada dođu gore onda bi dolje, dolje i svi bi onda dolje

baš sve što radimo mora imati značaj nekome drugome jer nama očito samo u trenutku ima smisao, zašto se tako lako odričemo smisla ili zaista sve niti nema smisao

opet utrke
opet porazi
opet neproslavljene pobjede jer ih ne vidimo

jednom ćemo se svemu vjerojatno samo nasmijati i reći vrijedilo je dok je trajalo

noc kao i svaka druga
mracna

ljubav kao i svaka druga
carobna

zivot kao i svaki drugi
jedini

rijeka kao i svaka druga
nemirna

ti kao i svaka druga
izgubljena

bezbroj riječi zamornih tekstova
ne mogu dočarati potjeru za značajem
vlastite uloge sumorna života

utrke s razumom ponekad završe
prekidom pa sivilo isčekivanja idućeg
pucnja za novi start prevlada samoća

utjeha tako daleka prijateljica iz noćnog
provoda dolazi tek kada pred našim očima
rođenje novoga početka gubi smisao

vječite petlje nedoživljenih slika koje negdje
na zidovima novo sagrađenih dvorana
prikazuju što je moglo biti da je krenulo drugim stazama

prekidi valova označavaju dodir nepreglednih
otoka na kojima uznemireni vapaji brodolomaca
rijetko dolaze do spasilačkih timova

pitanje da li ovo mora završiti kao iz scenarija
nesretnih filmova ili ćemo ipak ugledati trenutke
istinskih osmijeha prije posljednjih scena

nos ima ponos,
a ponos je dobio po nosu

nos je nekad ponos i po',
a ponos nikada nije po' nosa

ponos i nos
nos i ponos

njih dvoje,
a jedna glava

penezija
karastavci
virtualano
jutaranji
mediteranaski
marakaeš

:-) dobro jutro moja jedina moja predivna
Link

eh da, tako je prošao još jedan tjedan i kroz koju minutu smo i službeno u novom.

taman do granice zanimljivog, osvježenje pred sam kraj godi, a za idući susret obući će najljepše košulje jer i ona možda bude tu.

sve u svemu, marama iz marakeša njoj još nije potrebna, a možda bude uskoro. sve boje spektra polako okreću leđa javi.

odmorite jer sutra je novi dan u novom tjednu, a dobro znam da ne volite ponedjeljak jer tada je potrebno naći razlog za krenuti dalje, a to je ponekad baš zahtjevan zadatak.

sjetite se nje i njene marame iz marakeša možda ipak vrijedi pričekati i čuti što će ovoga puta otpjevati :-)

nekad kao i danas mislim zašto baš ja moram biti 3 puta kažnjen za svaki svoj krivi potez i gdje su to pravdu pisali kada su na meni najviše stranica potrošili.

nikada mi to neće biti jasno da netko drugi prođe ispod radara i to puno puta, možda se sve skupa ipak na kraju zbroji pa ja budem u preplati.

daj covjeku da svaki dan iznova izgradi kulu od pijeska i vidjeti ces da ce samo u prvih desetak dana gradjenja svaku novu nastojati poboljsati i dodatno ukrasiti kako bi bila ljepsa i funkcionalnija.

sve ostale nakon toga ce biti iste kao u proizvodnom pogonu da se zadovolji forma jucerasnje izgradnje.

oni vrlo vrlo rijetki koji nastave s poboljsanjima i izmjenama i nakon desetog dana su umjetnici, a svi ostali samo konzumenti ljubavi.

à propos ranijih komentara :-)

kronike izgubljenih listova
jesen u gradu zaleđenih breza

razdoblje obilja
snaga u skloništu uspjeha

vremena pohranjivanja
vremena važnosti i utjecaja

mladost u prolazu
koridori prema peronima očekivanja

život kao i nekada
tako malen, a značajan akterima

izist
popit

dvije strane
tri lica

prvo mjesto
sanduci taštine

previše buke zbog krivih stvari
neke strašne scene međusobnih optužbi

sve misli u bojama noćnog neba
istina nikada jeftinija

nikome zanimljiva priča o raju
trgovine u blještavilu

možda jednom postane smisleno