balada botswana

dok su svi vec pomalo zaboravili da si ga ostavila proslo ljeto jer si kao s frendicama isla na more pa ti se kao nije dalo javljati na svaki njegov poziv. istina mogao je biti vise uporan, to te kod njega najvise zivciralo, danas ponovno zajedno i vidis smisao samo u njegovom odricanju od samoga sebe.

kako li je dobar osjecaj teziti necem i ostvariti to sasvim slucajno. sjecas li se kad su svirali stonsi, a mi imali 1 ulaznicu i dosli na blef pa kad smo pisali iza onog citroena i pronasla si jos 1 ulaznicu. fck to je bio vulkan srece, vristali smo tamo sve do ulaska kad smo brijali da cijeli svijet zna nasu tajnu.

sve nezapisane recenice ne bi stale u vrecu ocekivanja najskromijeg medju nama, a ponekad tako malo ocekujemo od nas samih.

uvijek smo znali privuci paznju mozda bas zato jer tako dobro izgledas, nikad to nisi voljela cuti, a vjerujem da si znala - samo 2 put si se na to nasmijesila i rekla da je ljepota prokletinja. nikad nisam znao sto si pod time mislila, a inace si se na to samo naljutila, onim svojim pogledom i tom jamicom na lijevom obrazu. znala si ono nesto sto ja ne bi u tom trenutku shvatio i tada si me stitila. tako dobro si nosila onaj svoj veo kojega smo kupili u Marakesu, prstis od seksipila, a odmjerenoscu jos vise otezavas zudnji.

nekad bas ovisi o tome kako se ustanes, a nekad jednostavno jer je to samo proces. nisi sama, mora biti netko tko te razumije. promjene koje ti se dogadjaju nisu fer. mislis da te nitko ne cuje. znas da nema ni teoretske da si upravu, a zasto se onda ipak dobro uvjeravas u krive odluke. ne odbacuj sve. bila si predivna i prije, biti ces opet, ovo je faza koja ce proci.

jos jedan ciklus je zavrsio, preokretu se ne mozemo nadati do jeseni, a do tada treba izdrzati tempo obilazaka. nadam se da znas koliko mi vrijedis i da trenutno dirigiras fokusom mojih mozdanih vijuga. sandale i rucnik, a ostalo cemo u letu. znaj da ni svemir nije spreman na slike nasih sudara.

svirka je taman pocinjala kada smo otisli zajedno do wc-a, drzala si me za ruku ocekujuci da te povucem, ostao sam smiren jer jednostavno ne znam reagirati kada sam lovina, a ti si cekala taj korak dva vise od mene, znam razocarao bi te da nisam skrenuo ranije, ovako je sve zavrsilo dobro. sutra je novi dan i nadam se da nece biti neugodnosti jer buduce sjeciste nasih pogleda ide do tocke u kojoj sve manje pricamo.

dok su cekali da pocne godisnji nikako nisu znali kako dodatno zaciniti ljubavne igrice, on je uvijek bio konzerva, a kao spreman na sve - tipicna kukavica s primjedbama, a ona - ona je vise pokusavala prikriti svoj lezeran stav o tome, bas kao i uvijek racionalno je secirala ljubav do granice za koju je znala da bi mogla biti previse. naoko ona uvijek djelovala nesigurno, a on macho tip spreman za preokret. totalna suprotnost jer on nikad manje siguran u sebe i uvijek ljubomoran ko' pseto, a ona zvijerka s brnjicom jer bila je spremna u niskom startu. kolege iz ureda su joj znale reci sto ti se dogadja u zadnje vrijeme sve vise licis na Mirtu koja je nekad radila s njima, a zapravo je oduvijek bila tipicna streberica i mozda zbog kojeg kilograma viska od srama nije mogla progovoriti o seksu vec samo poprimiti sve nijanse crvene u licu i brze bolje glavom bez obzira otici.

zadnju vecer kad su bili zajedno na druzenju kod njegovih znali su da ce morati nekako izbjeci pitanje o svadbi, a isto tako da i ne bi bilo fer samo otici bez da probaju desert. on kao i uvijek je sve dozivljavao osobno i kada su u pitanju te stvari samo se jako zapjenio, bas kao neki los sampanjac kojemu je cilj da bas svi drugi vide samo erupciju bez da kusaju sadrzaj. ona ipak nesto odmjerenija, ali mozda vise razocarana njime nego drugima zbog ocekivanih odgovora znala je da ce se kad tad morati suociti s njim i odmjeriti snage za ono sto joj je vazno, ali za to je jos potrebno cekati. mozda ipak samo odu bez deserta, a ona bi ga mogla pozvati na dugu setnju razgovora i za kraj na sladoled.

sjesti s njom na kavu bilo je bas osvjezavajuce iako me mozda vec par dana prala nervoza koju nisam priznavao. ipak priznaj da si ga namjerno dovela do ludila, proslo je ok jer vecinu vremena zajedno smo zapravo proveli na telefonima zbog posla. vazni, mi svakako jedno drugome ne, da li se brinuti ako nece ici. nema potrebe, kava je bila standardno dobra pa je mozemo popiti i solo ako je do nje. vrhunski je osjecaj da nedostaje, a kada je tamo zelis pobjeci. namjeravam okriviti parfem i drugi puta mozda odvesti je u zooloski.

zvonilo je na kraju sata, a mi smo jos uvijek ostali cekajuci nesto vise i kao da nam je stalo do znanja kojega necemo koristiti jer se bojimo. zasto cekamo svi su vec vani, vani je sloboda i umovi ne trebaju dici ruku da bi dosli do rijeci. zar zaista mislis da je centar pored tebe, a ne da si dio krivine na izlasku iz beskonacna kruga.

niti najosjetljivije raslje za trazenje vode ne bi pronasle suzu zala za time sto vise necete biti zajedno. znam te i znam da ces ga vec jednom pronaci jer uvijek nesto trazis, a moguce da i na to nesto naletis samo ti u tom trenutku ne treba, mozda zato i nosis hrpu gluposi u toj svojoj torbi koju svukud nosis kao da je dio tvoje osobnosti. ne radi red zbog njega jer on nikada nije prepoznao da je dio tvoga nereda i ne zasluzuje uvijek isto mjesto da bi zauvijek znala gdje je.

i dok ljudi i dalje nepopravljivo vjeruju u isto ono sto su na samom pocetku osjetili, vidjeli i dozivjeli nekad pomislim ne mogu biti spaseni ako nece biti ponovno rodjeni i vidjeti ono sto nikada nisu. zar je tako tesko odluciti protiv vlastita uvjerenja ili je linija manjeg otpora duznik ropstvu.

dvoje mladih u klincu. ne na put vec u ljubavnom zagrljaju. osmijeh tamo negdje nekog slucajnog prolaznika, njih dvoje ozbiljni, drhtaji na usnama, drvena klupica kao najbolji dormeo, nove hlace nije ju briga. zaboravili su apaurin dati erotici i briga ih za nju jer svi elementi su tu i cine cjelinu. biti jedno u oskudi, a ne u osudi.

opet ti, onako zaigrano kao i prije, pokusavas iako znas da ne mozemo ponovno dati priliku greskama. znas i ustrajes pa zasto onda znas ako zelis ponovno pogrijesiti. ustrajnost je skolska vrlina, a nauceno se postuje. ljubav nije ljepota paunova repa.