balada botswana

eh da sam predsjednica
pa da vidim kako se pravi prava talijanska pizza

eh da sam predsjednica
pa da saznam od čega se pravi za juhu žlica

eh da sam predsjednica
pa da vidim kako mi stoji zlatna minica

eh da sam predsjednica
pa da mi napišu govor na 9 stranica

vrijeme ide tika-taka
u ustima se topi žvaka

tvoje lice rumeno i zrelo
najradije bi te poljubio u čelo

mladi mjesec na igru zove
vukodlaku rastu kljove

mladi mornar morem plovi
djevojka se s drugim lovi

susjeda s balkona pjeva
kokot s krova divno zijeva

sve je lijepo sve je krasno
samo da nije ovako kasno

nit kojom smo svi ovdje povezani ima iznimnu elasticnost jer drzati na okupu ovakve umove vraski je posao.

zato mi nemojte govoriti da nemamo nista zajednickog.

mozda malo, mozda neznacajno na prvu, ali svakako je dovoljno snazno da se druzimo.

zelim vam ugodan dan i da vam se sve muze univerzuma danas pocaste umom pa da nam nesto lijepo potipkate i da svi skupa imamo nesto zanimljivo citati navecer.

vrucina, znoj, nemir, nesanica, izrazita zelja za slatkim, bojanje kose, prijetnje rutini, promjene raspolozenja, naleti hladnoce, izljevi bijesa, velika pakiranja sladoleda, kratki dah, umor, euforija, usporenost, nedostatak snage, suze, koza, nokti, zelja, mrlje.

i tako u nedogled. borim se stalno sama sa svime time, a pogotovo ljeti. ne vidim kraja tome. kao da sam na drogama, a on je odlucio na godisnji iako i ja tu kompliciram pa ne idem do njegove zamjene za to vrijeme. doktori, sluge asklepija i njegove kci higije. nikad s njima na zelenu granu, bolest ne propituje samo osvaja kao kakav barbarin bez milosti.

cekam da se vrati s godisnjeg koji ce zamisli ni manje ni vise trajati 4 tjedna. pa toliko godisnjeg u komadu nema niti u vicevima jer je preslo granice smijesnog, ali ok on ima jer je bas nekako vraski zgodan pa mu nitko ne zamjeri i samo ga svi poslije ispitujemo da li se odmorio i kako mu je bilo.

neka je, ali necu mu iduci puta donijeti apsolutno nista cak niti onu milku s ljesnjacima koju prokleto voli i to je jedino kaj voli, a sve ostale samo rajca cucak jedan.

ko' ga friga da mu je bar ko' meni jer gore navedeno se mijenja iz sata u sat, a biti u mojoj blizini je vatromet pa da bar i on jednom bude pa da izgorimo u bliskosti.

dosao sam doma, lagani petak, kraj ovotjedne robije kad ono ti i suzana pijete kavu ko' dvije okorjele norvezanke. klafrate 100% opet o onom liku kaj se doselio s onim pesom i glumata nekog don-huana u onim podrapanim trapkama, a na plecima mu skoro 5 banki.

ne kuzim kaj vi zene vidite u takvim dripcima, ali ok kaj se uopce cudim ionak je sve poludilo.
suzana opet s onim svojim pitanjima kad budemo isli skupa na sljeme, o majku ti milu ko' da se sprema na kilimandzaro pa stara od kad si rekla da bus isla trenirati sa mnom proslo je vec cca 15 godina, a od tada sam na sljemenu bio ni manje ni vise 100 puta.

mislim si OK i kaj drugo da joj velim osim suzi budemo isli sad jedan vikend (valjda dvije hiljade cetrdeset pete).

onda ona opet krene kak' je vec odavno kupila tenisice salomonke na snizenju i da ih mora malo razgaziti, a di tocno nemam pojma jer reko bi da ih je vec i prerasla, a nokti na nogama su joj tak zlakirani da bih ih prvo trebalo postrajfati s fleksom.

nakon toga dobra stara tema kak' ti je na poslu. ma reko super, isto ko' i jucer i prekojucer. velim joj to svaki dan, ali valjda ne zna kaj bi pricala pa tepe jedne te iste gluposti.

ne znam koji mi je vrag bio da sam se sjeo s vama, valjda sam skuzio da mi nema druge nego da svi troje opletemo po nekim nebulozama pa kaj bu bu. vani je ionak za crknut, a da se pravim orangutan necu, a i suzana mi je uvijek bila napeta zenska. komad je ta suzana bila, a i danas je. fino se sredi i uvijek je znala dobro zamijesiti s dobrom guzicom, a pogotovo kad si navuce one tajice kaj u zadnje vrijeme non-stop nosi kad ide s pesom ili do placa. svi dzukci ispred ducana se okrecu za njom, a kak' i ne bi kad je komad i pol.

cim sam se sjeo pocela je pricati kak' joj je kristina pricala, koja je i inace luda zenska, kaj joj se dogodilo na poslu s nekim njezinim kolegom nikolom koji joj je bio tak-tak, ali je imao spiku pa su uvijek znali klafrati o svemu i svacemu.

odmah je suzi presjekla s vrhuncem i izvalila kako joj je kristina pricala da ju je taj nikola pozvao na swing party. naime sjedili su neki dan solo na kavi jer se sad razrijedilo u uredu pa su otisli solo u leggiero ispod i bas je bila nekaj narajcana pa ga je cak i ona malo pikala s pikanterijama jer kao on je vec stari decko i ona stara cura pa da se i trknu nikom ne bi las s glave opala.

kad odjednom nikica pikica krene njoj pricati kako ga je dobar frend iz kvarta, s kojim je odrastao, upoznao s nekim svojim frendicama s posla koje su isto lude ko' puske i koje malo malo odu na seks feste te da je dobro kad valjda dodjete u paru pa zenske nisu tamo na milost i nemilost raznih pavijana nego i muski kad dodju imaju neke clanske pogodnosti i bolje za sve pa ako kaj i bude ko' zna mozda se nekaj i zaiskri medju njima pa opet dobro.

sve u svemu kristina je bila full otvorena za sve varijante, ali je valjda to samo tak brijala u glavi jer kad je ovaj mrtav hladan rekao da bi mogli skupa noge su joj se odsjekle.

nije na prvu znala kaj reci pa je pukla od smijeha i kao budem si razmislila. kopkalo ju je to poslije cijeli dan kad je dosla doma s posla pa je odmah zvala suzi da joj se ispovijedi. suzana je isto bila ko' navinuta pa je rekla znas kaj nije ti to uopce niti lose, kad bi bar mogla ja nagovoriti svog tomislava. kaj bi nam falilo i on je vec non stop s istim forama, jebote odradjujemo to kao da se mora, a ne onak ko' prije s gustom. mozda bi nam ovo malo zacinilo stvar znas ono ko' kad ubacis list lovora u jelo pa skuzis kako je to sasvim drugi okus.

kristina je na tren mislila da ju zajebava jer nije to uopce ocekivala od nje iako je znala da je nekad mijenjala decke ko' spangice, no svjedeno sad se smirila pa vec su im i djeca velika te je mislila da ce reci bas suprotno da se niti ne zeza s takvim ludorijama zbog kojih ce brzo kasnije zaliti.

suzana ocito nije bila igracica koja nije bila spremna promijeniti poziciju iz obrane na krilo. moja zena se samo nasmijala i mudro me pogledala dok sam ja ko' klinac rasirenih zjenica mucao s pitanjem i kaj je bilo s kristinom, jel' isla na swinganje.

naravno da su mi odmah proradile sve sile pohote i da sam ako nista drugo ocekivao potvrdan odgovor. rekla mi je samo jos za sada ne, ali vrag zna jer kristina je tak ko' i ovo vrijeme vruce vruce, a za par dana oblacno s grmljavinom.

jedva cekam iducu kavu sa suzom i nadam se da bude kristina skup s nikolom dobro odlucila.

jos jedno jutro dozivljeno, ali ne jos i prozivljeno.

neki u nekom drugom kraju su ga vec odradili, a mi ovdje tek koracamo u nj.

ne znam bi li ih bilo dobro pitati kakvo je bilo njima pa da se polako pripremimo.

kazu neki: covjek zivi zivot svih ljudi na svijetu, a njegov nitko ako to ne zeli.

osjecam li teret toga sto onom u meksiku pukne guma na putu za posao pa rekao bi da ne jer kako i bi ako to ne znam.

mijenja li se sve ako to saznam pa moguce da se mijenja.

informacije kolaju rekao bi nikad brze i nikad jednostavnije, a sto ce tek biti.

intima je postala rijetkost, sakriti se mozemo prakticno samo ako nismo u mrezi.

ako smo u mrezi mozemo biti i uhvaceni pa to je valjda jasno.

kako danas zive kceri i sinovi afrike i imaju li oni mrezu, vjerujem da imaju, ali vjerojatno ne svi.

zamisljam ih ponekad i kao da zivim s njima, a nikada tamo nisam bio.

nahranili su mi um informacijama o njima pa tako i znam kako nekima tamo izgledaju kucice.

skromne su i sluze vise za obitavanje nocu kako bi se sklonili na sigurno.

iako sigurnost u njima poprima sasvim neki drugi znacaj.

struje nema pa nema ni klime, ali je unutar njih dom.

placaju li porez pa rekao bi ne u novcu, njihov je vise nesto u obliku poklanjanja jednih drugima tako da ako i nesto imaju sami za sebe onda to nesebicno stave svima na raspolaganje.

pojedinci su i tamo okrutni jer vole prisvajati tudje.

dobro, to je tako i cesto cujem takav je covjek ili takvi smo mi ljudi.

pa ako smo takvi svi mi ljudi zar i ne zivimo zivote svih ljudi.

na neki nacin vjerujem da da.

jednom sam citao, netko je zapisao, ono sto drugi uradi uradio bi ti i sam, bilo dobro ili bilo lose. rekli su da bi svi sve uradili isto i postupili isto kada bi bili u istoj kozi.

na prvu sam mislio da bi bilo dobro to sagledati na dva nacina, prvi uz uvjet da je tocno i onda mi je bilo jezivo zbog toga sto neke stvari ja nikada ne bi uradio, ali bilo me strah da sam taj netko drugi da bi jednostavno morao pa sam se malo zapitao zasto netko nekome silom protiv njegove volje nesto ucini.

nije mi imalo smisao pa sam nadodao znacaj potvrdi, a to je da bi u tome svemu sve ljude mogao okaraktizirati kao jedno npr. kao jedan zatvoreni homogeni sustav, nesto slicno kao da je svako od nas jedna stanica u tijelu i kako raste to tijelo neke odumiru i dolaze nove.

drugi nacin razmisljanja o tome bio je da smo svatko za sebe i ne dodiruje nas drugi osim ako nismo u nekoj direktnoj interakciji s njime kao sto je rodbinska veza, brak ili slicno.

taj drugi nacin je bio isprepleten pitanjima poput sto ako napravim nesto sto za posljedicu moze negativno ili pozitivno utjecati na drugog. tu sam odmah pao jer to se moze napraviti pa mi nekako odlazi vjera u to da je svatko za sebe iako tako volimo misliti pa zato i tako nastojimo zivjeti.

kompleksno je sve to i mozak mi je ogranicen za otkljucavanje istine. znam, mnogi ce reci koga briga. uredu, moguce vecinu nije, ali postoje neki koji se pitaju mozemo li reci da nismo dio zivota svih ljudi i u isto vrijeme oni svi nasega.

mislim da sebicnost nasih gena, kako bi prenosili svoj zapis i nastavili putovanje, nama zapravo sputavaju istinski smisao.

zasto su geni takvi i zivimo li jos uvijek u fazi evolucije i putujemo u trenutnom obliku zavrsnom proizvodu. postojimo li uopce ili smo samo tu da izvrsimo jednostavan zadatak u slozenom mozaiku nekog sustava gdje svi jedni o drugima ovisimo.

mozemo li pobjeci na mars i ako odemo tamo da li jos uvijek zivimo zivot drugih koji ostanu ovdje ili bez informacije o nasem odlasku nestajemo zauvijek.

puno pitanja, a jutro me zove na ples. plese mi se i nadam se da to i osjetis.

danasnji pregled redovnih dogadjanja, jutro je bilo rekao bi smooth.

onda nakon toga je krenulo kako sam vam ranije priopcio i dobro je jos uvijek ide. malo me brine ovo s hakerskim napadima na hzzo jer je vani velika vrucina pa se nadam da nisu zblokali sve recepte u sustavu za preuzimanje lijekova jer svakim danom svjedocim posljedicama od ovih koji preskacu svoje terapije, a to moze biti zeznuto i to fest.

popodnevni rucak je bio mljac, zute mahune s krumpirom na salatu i stejk romba, mozda zeru suh, ali kako i ne bi bio s obzirom na temperature vani, poslije toga vanilla ice i savinuta od visnje. sve je bilo mljac s izlaznom ocjenom 8,7 sto je vrlo visoko ako igramo do 10.

na ulici nikoga, otisao sam dolje malo baciti pogled da li netko sjedi kod monike, ali cak niti nje nije bilo danas vec na zamjeni tamara, reko idem bar na jedan hladni teranino kad sam se vec spustio.

pitam ju kaj ima i ko' da je jedva docekala. uglavnom, sve mi je rekla i shodno tim svim informacijama odustao sam od citanja knjige koju sam namijenio danas poceti.

radi se o knjizi naslova ljeto u hotelu portofino, dobio sam to kao preporuku dobre prijateljice, a kome vjerovati ako ne prijateljima pa cemo vidjeti, ali ne denes.

i tako polako, dok ziva pada polako na 32 zavaravam se da cu mozda na cca 28 izletiti van ko' raketa do mazuranca, ajd budemo vidjeli kaj bu bu.

debeli hlad sam si slozil, sve klime delaju tuta forca, nema labavo jer ocu da mi je ko' u trgovackom centru pa makar ovi iz elektre zabiljezili jos jedan ovogodisnji rekord o potrosnji s punim ustima o solarnim elektranama, vjetro elektranama i ostalim anama.

sad sam na drugom teraninu, ali ovom meni boljem.

upalio sam netflix i zapravo mogu reci da je zanimljivo to sve skupa, ima svega. nisam niti znao da to jos placam, ali eto super da ne gledam pa mozda malo nadoknadim i ako ima ko' kakvu preporuku da fakat valja molim javiti.

sad je neka romantika, ne prevec napeta, uglavnom ona i on, pusa pusa kisi kisi i to ti je to, malo cmoljavo, ali lijepa mjesta su oko njih i to me jos drzi da ne prebacim na neku akciju.

evo jedan dobar citat ovih cmoljavaca, veli ona: nije vazno kako ce zavrsiti ako je vec zapocelo. drugim rijecima ja sam si to nekako preveo onom poslije zezanja nema kajanja. e sad, kome milo - kome drago.

ej da sam sutra
pa da se sada
smijem ovom jucer

ej da sam sutra
pa da znam sto
ce biti danas

ej da sam sutra
pa da zagrlim
ono prekosutra

kama sutra
od rana jutra
da bude i sutra

krenulo je, neka je. mislim si mora jednom i bolje sad dok sam jos koliko-toliko.

dugo je i cekalo, ne znam di je zapelo, mozda sad i nevazno. vazno da ide pa mislim se nije moglo dovijeka cekati.

ajde samo neka ide, pomalo, kotrlja se.
nemoj samo da mi sad stane onda stvarno mozda vise ni ne krene.

nu, al' je lijepo kada ide i sad fino samo nek' nastavi da sam bez brige.

kud sve tud i to, neka samo ide pa dokle ide ide.

ti i ja
ja i ti

suhi keksi
meke breskve

musmulice
nanulice

hopa cupa
cupa cupa

skreni desno
idi lijevo

gore dolje
vise manje

Link

svi skupa cemo jedan dan morati preuzeti odgovornost za svoje nepostupke

smišljam što danas za ručak napraviti dok mi kapi znoja polako klize prema tjelsenim tunelima ko' kad se zagužva dolje prema moru pa austrijanac kroz rok po propisima, a mi iza bi ga najradije preskočili i još sterali k jarcu.

možda bi bilo najbolje uzeti komad kakve piletine pa na grillu i k tome salatu ili još bolje ništa pa da kažem svima kako sam i ja na dijeti iako mi ne treba.

čitam naslovnice, ma to je da te dragi bog sacuva pa tu bi se i gladnom da zvinete prikakalo. ovaj je ovog, ona je njega, ovaj nije nju, ovi su s njima, oni protiv svih, oni treći za sve, taj je rekao da je ova qurva, muskarac je izjavio da je žena, ova zna što se krije iza toga, nisu platili, platili su, cesta je kriva, kolnici su suhi, sunčano je i jako vruće, a na mjestima i pakleno.

umoran sam od toga svega pa me zanima jel' ima kakvo lansiranje kapsule za put u svemir, ali bez povratka ili ako slučajno netko od vas ide negdje u šumu, gdje nema signala niti od onog ludjaka maska onoga starlinka, pa da me povede.

idem si uglazbiti dugo napisanu pjesmu:

ti i šuma
šuma i ti

pazusi dlakavi
to je milina

došao sam i ja
biti će krasno

mir božji
di ćes bolje

svi pametni su odavno
već dobili riječ

onih par što nisu
ti će uskoro

rolne idu kao na traci
nitko se ne pita dokle više

samo šuma je spas
bez ičega oko nas

igor i goran su mi bili najbolji prijatelji u osnovnjaku i nas troje smo se stalno družili.

jednom su se posvađali, čak su se i potukli i to fest.

meni je bilo jako krivo, nisam htio odabrati stranu kad su mi obojica bili dobri, a zapravo najviše sam se ljutio na marina koji ih je zapravo i nahuškao jednog na drugog i čak je pomagao goranu kada ga je igor par puta bacio na pod, mislim u toj situaciji sve bi i stalo, ali ovaj gad od čovjeka marin je gurao igora da se goran digne i nastave se tuči, umjesto da ih je razdvojio.

cure su samo gledale sa strane i navijale za onoga koji je djelovao slabije, a to je bio goran. marin je čak i curama prijetio da moraju pomagati goranu kada god ga igor pritisne na pod pa su oni svi zajedno tada napadali igora.

ja sam pokušavao rastaviti ih, ali me je čopor predvođen marinom svaki puta uspješno spriječio, čak mi je u par navrata htio zavrnuti ruku, nekako sam se izmaknuo.

na kraju kad je sve skupa završilo igor i goran su izašli iz svađe s modricama, cure na čelu s marinom i njegovom bagrom su mene optužile za sve i tako smo kasnije opet nastavili živjeti s mojom krivnjom, a igor i goran se ponovno druže, ali od tada meni manje vjeruju.

zaključak: nemojte pomagati dobrim prijateljima u njihovim razmiricama, radije pomozite njihovim dobrim neprijateljima da oni odluće tko će na kraju pobjediti, a tko biti kriv.

kakvog li lijepog dana,
bila bi prava šteta da mi ga netko uništi

jutro odmah daje naslutiti da je danas dan čuvara svemira,
mirno i spokojno, čitav svijet to osjeća

odašiljem signal i čekam response,
ako gore ima nekoga čuti će me, a ako nema onda ništa

možda su svemirci na godišnjem pa dođu posjetiti braću,
ima još slobodnih apartmana za njih sve

ako tetka svemirka ne odluči ove godine na cipar,
čujem da tamo još imaju one dobre stare plastične slamke u koktelima, a ne ove naše green koje se rastapaju pa imaš osjećaj da piješ shake s okusom kartona

bilo kako bilo pridružite se lordu vishni i vi čuvajte svemir jer zemlju smo već odavno ...

bredli kuper je bio u malom konzumu, a blagajnica selma haj'n'ek ovaj puta bude salma je zaboravila staviti ruz na cube bas danas i sad se place ko' kisna godina.

eno je jos rida ko' da joj je netko uzeo zadnji zalogaj torte od jagode.

ne znamo, bude li se bredli opet odlucio doci po kekse i bioaktiv, ali ako kojim slucajem dojde salma je rekla da drugi put ide za njim pa makar i na kraj svijeta, samo ne znamo niti da li bi joj rekli da kraj svijeta nije bas kod beca gdje je jednom prije 100 godina bila kad su isli na izlet ona i njezin orao koji ju danas jedva ceka da dodje doma i napravi mu palacinke nakon tekme.

sve u svemu bredli je fajn i ostavil je trinkgeld i to ni manje ni vise nego 1,27 eurinjosa iako on ne kuzi da je to taman ko' da salma njemu ostavi 7 promila od 1 centa, ali nema veze drugi put bude i ruz pa mozda osim napojnice zvizne kakav kisikisi.

uglavnom sve koke iz zgrade su sad dolje i tjese nasu salmu, a neke su cak stavile i ruz za svaki slucaj.