balada botswana

padam u ništavilo
ti tjeraš me na to

znam, želiš grešnike
odvesti putevima pravednika

vjetrovi ljubavi
ne mogu nam ništa

radije ćemo odabrati
pakao bez tebe

zavaravaj se još malo
jer odlazimo na pučinu

vjetrovi ljubavi
ne mogu nam ništa

naša će jedra
uvijek ostati čitava

miljenici smo morskim strujama
one nas nikada nisu izdale

vjetrovi ljubavi
ne mogu nam ništa

morsko plaventilo
naš je dom

beskrajom nas prate
plave ptice požude

vjetrovi ljubavi
ne mogu nam ništa

mi smo gusari beskraja
dom nam je čežnja plavetnila

na našim jarbolima vijore
zastave pobjeda

taman kad su se ljudi vec dobrano privikli na prilike i trud unutar crkve da ih se uvjeri kako su postali od dvoje i bez pretjeranih uvertira u nastajanje i samih tih dvoje dobivam poruku e-poste i to s pitanjem jednog mog dobrog prijatelja preko juznog atlantika.

samuel je bio sve samo ne obican lik, odabrao me za nekoga kome vjeruje, njegova obitelj je jednom prilikom izrazila veliku zahvalnost time sto su u moju cast odlucili svoje trece dijete nazvati mojim imenom.

jos ne vjerujem da sam imao takvu privilegiju i mozda rekao bi moje najvece zivotno postignuce je to sto sam njega i njegove u zrelijoj dobio stavio na tron prijateljstva, a stalno sam tvrdio da su prijatelji samo oni koje si stekao u onih prvih 3000 dana svoga postojanja jer je eto to nekako odredila i kemija u nama prema onim famoznim zakonitostima univerzuma koji svakom covjeku dodijeli svega tri prijatelja, a svi ostali su u prolazu.

samuel je astronom i to vrhunski sto mi i nije cudno s obzirom na pretke s podrucja peruua. danas zivi u cileu, ali za sebe voli reci da je dijete svijeta i to u punom smislu te rijeci jer nikako ne priznaje raspodjele koje su trenutno nametnute.

eh da, puno bi se toga moglo ispricati o njemu i njegovoj obitelji, ali danas smo ovdje zbog pitanja kojega mi je poslao.

vec nekoliko dana sam u guzvi, rekao bi nekoj ne tipicnoj za ljeto, svi su otisli negdje, a ja inace u ovo vrijeme raspravljam o mogucim rjesenjima za neke starije projekte koji mi vec dulje stoje na stolu pa je kao vrijeme da ih ocistim prije godisnjeg.

ovoga puta sve se nekako izokrenulo i ne mogu se pohvaliti s nekim posebnim zahvatima vec vise odrzavajuci glavu iznad vode.

tako na sve to, cisto bezazleno citam propusteme mail-ove i naletim na nekoliko novih postignuca u medicini koja ce eto sluzbeno svjetlo dana docekati tek kroz period od 4 do 7 godina pa tako dalje naletim i na zanimljivosti o novim nebeskim tijelima koja sve do jednog imaju status nevjerojatnog i prije nego ih je neka individua zapazila i nama obznanila, naravno neka su pracena i nekoliko godina kako bi dobila klasifikaciju tijela, a ne djelic svjetlosnog snopa koji najcesce biva varka dugogodisnjem radu timova pa nakon njih dobiju onu grupnu astronomsku depresiju gdje pozele uzeti motiku i otici raditi u polje gdje bi sigurno cesce mogli naici na znacajnije kamenje kako bi ocistili zemlju za neke nove kulture.

citam dalje poruke od: samuel

odmah me prozme sjeta na moga prijatelja kojega bi covjek najradije stavio na centralno mjesto u kuci samo da sjedi tamo i da svaki dan ga moze vidjeti te koliko dobrote ima u pogledu toga covjeka.

mail je poceo rekao bi sasvim uobicajeno s pitanjima poput kako je moj pas maks koji je svojim ponasanjem preuzeo osobine vlasnika i cesto se zna okretati za zgodnim kujama, ali vise onako frajerski da ne ispadne bas dzukela.

u jednom dijelu po nastavku citanja me isto tako pita za onu zemlju odmah do moje vikendice u zagorju i da li je susjeda odlucila to prodati te da bi on rado kupio ako bi bila cijena kako smo ranije razgovarali.

spominje tako i da njegova najstarija kci ieriss napokon dobiva posao u struci te da se nada kako ce napokon ona i njezin suprug uspjeti sagraditi kat kuce koji im je prijeko potreban s obzirom da su im djeca vec spremna za dobiti svatko svoju sobu jer talin je vec umoran i iscrpljen od vecernjih ucenja za blagavaonskim stolom dok mladje sestre odlaze na pocinak u sobu.

i tako o svemu pomalo pa se vec ozbiljno nakupilo teksta u poruci jer kada on pise poruke uvijek je tako kao da uzmes kakvo pismo u ruke pa se iskoristi svaki milimetar papira ne bi li se reklo sve sto se ima za reci.

na kraju sam imao sto i vidjeti, zadnji redovi su bili katastroficni i s obzirom da je bilo kasno navecer zao mi je sto ih nisam ostavio za ujutro.

posljednji dio poruke je bio sastavljen od 3 djela.

prvi dio je bilo otkrice, drugi potvrda i treci postavljeno pitanje.

u prvom djelu mi je rekao da su prije nekih mjesec dana pronasli neke drevne zapise u kojima nisu vidjeli nista osobito vazno jer je nakon usporedbe ranijih tekstova bio slican sadrzaj kao i posljednji puta.

on se naime u slobodno vrijeme bavio i arheologijom te je zahvaljujuci prije svega svojoj znatizelji i naravno odlicnom poznavanju geografije bio zamjenik voditelja ureda za arheoloska istrazivanja u gradu coyhaique od kuda je rodom njegova prekrasna supruga koju je univerzum poslao da zajedno s tim prekrasnim covjekom stvori bedem ljubavi i povjerenja za uzor svima nama.

magaly je jedna od onih zena za koju mozes biti siguran da je univerzum nagradio bozanstvima: ljepotom, snagom i prekrasnim duhom, a i sam spomen njezina imena ime značenje biser sto ona zaista i je i to u punom smislu te rijeci.

njezina njeznost, a u isto vrijeme i neizmjerna moc u pogledu isprepletena mirnim prelijepim tonovima glasa daje ti puno pravo osjecati strahopostovanje i divljenje jer tako su je zaista svi dozivljavali kada bi je vidjeli.

sjecam se prvoga susreta u zracnoj luci kada sam u masi putnika jasno vidio odmjerene korake i bozanski osmijeh kako srdacno kroci prema meni i nudi zagrljaj u kojem dijete uziva kao kada ga i majka zagrli. covjek zasita pozeli biti zauvijek u zagrljaju takve zene.

sva sreca da postoje skriveni putevi koji spajaju takve ljude jer i samuel je bio miljenik univerzuma te sva dobrota i snaga bile su mu u ocima rekao bi toga iznimno snazna covjeka koji je vjerojatno imao jedinu fizicku manu sto nikada nije skidao osmijeh s lica, a kada bi nesto i bilo krajnje ozbiljno osmijeh bi samo presao u smijesak sa podignutom desnom obrvom sto je bilo dovoljno za sve oko njega da razumiju kako stvari zaista postaju ozbiljne.

vratimo se drevnim tekstovima i njihovom znacaju, naime nakon usporedbe tekstova ipak su uspjeli pronaci logican slijed dogadjaja koji su zapravo na neki nacin poslozili slagalicu za koju nisu niti znali da posjeduju i to tu pred nosom. bilo je suludo imati tako nesto od iznimne vaznosti za covjeka.

drugi dio je bio potvrda. vec dulje vremena suradjuju sa francuskim i ruskim timovima koji pokusavaju dovesti u vezu svoja arheoloska otkrica pa tako i ono sto su imali prilike prikupiti u maroku, a koja su nekim cudom imali poveznicu sa sjevernim cileom uz samu granicu s peruom.

prema njihovom uvjerenju na temelju poveznica ti spisi su dio od ukupno 17 dijelova, a 12 njih su bili u rukama samuelova tima koji je sada zajedno sa kolegama iz rusije i francuske uspio spojiti sve dijelove u jedno i time su zajedno otkrili da postoji veza i da u rukama drze na prvu reklo bi se kartu sa opisima dolaska prvih ljudi na zemlju.

sama cinjenica da je cjelokupna mapa podataka mogla biti citana u 4 smjera dala je za naslutiti da ce rad na dekodiranju cjelokupnog znacenja zahtjevati i ostale strucnjake pa mozda i iz cijeloga svijeta kao dodatnu potvrdu jer ni sami nisu mogli vjerovati sto posjeduju.

u prvom planu su im naravno bili norvezani i danci koji su uspjeli desifrirati i znacajne podatke dobivene iz sredisnje afrike za koje smo do tada smatrali hrpom nepovezanih dijelova neznacajnih jedni drugima, ali ipak njihov trogodisnji rad na istima urodio je plodom te su uz pomoc kolega iz praga prvi postavili mapu za naknadna otkrica drevnih grobnica u zapadnoj africi.

kod samuelove mape stvari su bile rekao je prejednostavne i svi zajedno su se bojali biti upravu, ali smjer ocitanja mape s istoka prema zapadu je dao za naslutiti da planet neptun ima velik znacaj i poveznicu s ljudima na zemlji.

iako za neptun danas imamo razna saznanja logicno je za pitati se mogu li drevni spisi demantirati neka i postaviti novo vjerovanje koje ne samo da moze imati ogroman utjecaj na crkvena vjerovanja vec i na smjer razvoja covjecanstva koji ce svima zadati ozbiljnu vrtoglavicu.

treci dio bilo je sokantno pitanje za mene:

ako iz ove igre potvrdimo da majmun ispada, mozemo li se odreci i jabuke?

sunce jopet,
dere li ga dere

ti si vlažna,
a i ja sam znojan

nebo gori,
ti bi doli

plahte nagužvane,
jastuk mednogami

vani je za popizdit,
jebesh mi sve

zasto su suze slane? i zasto one sretne nisu obojane? na ta i mnoga druga pitanja mislimo da znamo odgovore, ali zapravo nemamo pojma o cemu pricamo pa kako da onda znamo kome uopce vjerovati.

bas neki dan bio sam tamo i kako to uvijek biva kada sam ja tamo i ti si bila tamo. stajao sam s mislju o tome kako je moguce da bas svaki put remetis mir u meni kada zelim biti jednostavno opusten.

uredu i te misli su prosle brzo, nakon toga odlucila si prici i razgovarati pa opet mislim, ali sada o tome cemu sada govoris kad i sutnju jedva podnosimo.

i to nije proslo jer poceo sam sada i ja govoriti, sluzbeno kako i prilici izmedju dvoje jedva znanih poznanika. mislim si ti mene ne znas, ali ja tebe znam jako dobro jer bila si kod mene sto puta od kada sam te prvi puta ugledao. da, samo se ti ne sjecas jer iz mojih snova si svaki puta otisla u zurbi. to mi je odgovaralo, ne zelim skrenuti jer toliko toga jos moram napraviti, a tko moze bilo sto raditi ako skrene? kako bi radili u zavoju kada stalno morate drzati volan jer inace se iz zavoja ispada, a nitko ne zeli ispasti.

malo kad bolje razmislim bilo bi dobro malo skrenuti zajedno pa makar iz zavoja i ispali, sto ti mislis?

jos jedno silovanje nasih umova ponedjeljkom je uspjesno zavrseno. prijaviti cemo silovanje kad otkrijemo kome.

pocastio sam goste sa surlicama s kozicama. drzali smo se fino sve dok na red nije doslo vino, e tu smo postali stoka, ali bas onako kak' i prilici. umjesto 2 butelje zviznuli smo 5, dobro da sutra rano ujutro putuju pa su se pokupili doma.

surlice i kozice su ispale isto fajn lepo. sve su pojeli i k tome i popili. popili su mi zadnja vina koja sam donio iz italije - valpolicella ripasso, bemti mozak kad pijancima das fino vino. ostalo mi je samo rose, a to mi je nakon ovoga kao da djetetu nakon cice das mlijeko u prahu, ma odi vrit' s vinom i takvim domacinom.

sutra ce biti bolje - hebeni utorak, dan za priznati si kako je lijepo kaj smo zivi i zdravi pa srijeda kraljica tjedna i onda lagani cetvrtak dan za kartanje. petak da ni ne spominjem, pripremite metke jer bi mi moglo pucati za sve.

laku vam noc dragi dzezeri i dzezerice, idem si oprati zube i pogledati kapke s unutarnje strane u tri deu, obrascici su rumeni kao zalazak sunca u praia da luzu.

sad sam se sjetila kad smo nosili cetvrtinu ledenog vjetra sa onog natasinog rodjendana gdje su kruno i lana zgibali u auto, a marko se tak naljutio ko' da mu je netko pokazao srednji prst.

zakaj on nije zgibao ranije pa lana bi otisla u auto i sa pomocnikom svetog nikole, a kamoli ne s njim. bedast je, ceka ceka i ode baba s kolacima tj. kruno s lanom, a mi s dobrim komadom ledenog vjetra.

ono kaj stoji je da tihana fakat zna napraviti dobru tortu, ali ovoga puta joj nije uspjela. ti si bio nekak previse nabrijan na slatko tu vecer i non-stop si me slatao pod stolom. ni sama ne znam kaj ti je bilo. kak' si ti bas morao jos otici do tkalce da popijemo cugu mislila sam si kaj ti je doslo, ali ajde nisam ti nis htjela reci jer ionako znam da stalno prigovaram, a i bilo mi je lijepo to kak' si me drzao za ruku.

na povratku s cuge si potvrdio jos jednom da ti se tu vecer zbilja htjelo slatko i to jako kad smo na parkingu kod langica sa strugacem za led jeli tihaninu tortu.

slag je ostao za doma.

tocka zarez, zeleni vlak, promjena misljenja i pohano

tim nekim redosljedom sam pronasao kljuc do tvojega srca i taman kad sam gurnuo kljuc u bravu uzela si slapu u ruke

sav znacaj slape ostao je uklesan u dva rekao bi dobra guza i to jos iz vremena kada su po svijetu hodali pravda i postenje

ruku na srce ocekivao sam da ces u ruke uzeti batinu, ali morao sam probati

zrelim osmijehom si odagnala moj pokusaj ulaska u tajno skroviste virtualna mudraca i nisam opazio sto je tocno pisalo na plocici do brave

drugi puta cu obecajem obuci kostim jer znam da me tako sigurno neces opaziti
dok zazivaju paklene vrucine ja i dalje vjerujem da su u paklu odavno klimatizirali

ne idem vise na izlete jer sam u slapama, kad pronadjem gojzerice ocekuj me na vrhu

tap po tap, curi znoj sa cela morati cu uprijeti kao crno-zuta pcela

ti i ja
ja i ti

tri kamena na plaži
velik val

sviraju sentiš
odrezak nam se drveni

maska za ronjenje
ručnik na pruge

sunce raspizdilo i kamen
galeb pliva
riba leti

nekako mi se čini
da te volim

Link

daj mi ulaznicu u svoj svijet
da ga danas raznesemo

daj mi svoje vrijeme
da ga danas zaustavimo

daj mi svoj pogled
da ga danas ispunimo eksplozijama

daj mi i cijelu sebe
da napokon budes sretna

Link

moji potezi kistom neka oznace oku gledatelja samo djelic slike koju nosi u sebi, a moje slike nece nikada visjeti u okvirima

nisam se umorio jos, samo sam napokon skupio hrabrosti i rekao NE poniznosti te maknuo granice s onoga sto ih ne zasluzuje

ne zelim biti dio forme i zar je bahato traziti formu da bude dio mene

plesni podij zvan vrijeme jos uvijek je otvoren za sve one kojima noge mogu pratiti allegro ritam, ostali neka sjede uz rub i cekaju andante dionice.

uzdignute glave izlazimo na jos jedan plesni okrsaj iako nam emocije rade nered pri odabiru plesne forme, a da pri tome plesne cipele ne zele preuzeti odgovornost.

linije koje nas prate su samo spona s onim sto se dogadja u nasim ocima te ovoga puta vise ocekujemo ispod celofana, sarenilo svih prikaza odjednom postaje sivo, a fokus poklanjamo visim ciljevima.

tako nekako zapocinje ponedjeljak, a u utorak mozda ipak budemo spremni za glazbenike koji u sastavu imaju violinu jer ona dusi plete najmeksu postelju, a umu nalazi okrijepu.

sicusna nada i dalje postoji da posljednji ples cuvas za mene.

Samo ti sve tajne znaš o meni moja ljubavi,
sve ono što sam ja, samo ti,
ti jedina si sreća mojoj istini, moja ljubavi.

Link

ribek već dugo namiguješ, kaj ti misliš da sam ja od kamena?

sunčeko drago mlađi sam, čujem da ti to ne smeta.

kaj se tak kesiš, ne buš dužna.

ionak nam fali malo gimnastike u poslednje vreme.

nego, idemo prek, imam tak lepe vajnkuše da ti pokažem.

ako si za skini si tuniku jer tam kam idemo je fest vruće.

Link

stalno vodim bitku s tom situacijom u kojoj se nalazim. nikako na zelenu granu i baš stalno imam osjećaj da još samo malo i pobjeda je tu, kad opet kiflin dim i opet miljama daleko.

ne snalazim se baš najbolje, znam, iako mi mnogi govore dobro ti ide, mislim si samo aahhaa ide mi pa dokle više da mi ide i kako je to kad mi ne ide ako je ovo kad mi ide.

ne znam, borim se stalno, od kada znam za sebe i znam da za ovo nema benificiranog staža.

valjda tako mora biti i možda je sreća samo fikcija za nas koji se borimo za nju.

da li je pobjeda za nju uopće vrijedna okusa kojeg mislimo da ima.

Link

stojim na trijemu i gledam susjede kako tmurno piju kavu, nitko ne govori, ona zamisljeno gleda u salicu, on skrivena pogleda u mobitel.

pas im je isto tmuran, lezi ko' tele i izgleda krepano.

s druge pak strane susjedi samo sto ne zaplesu na stolu. ona vec drugi puta zove na kavu, on nasmijano prica na telefon, pas zivlji od ovoga preko, laje kao da me zove na igru.

zamisli samo scene i odluci gdje zelis biti. mozda sredina, a mozda i na stolu.