život naš svagdašnji...

Danas sam tako njezna
Osjecam se prepustena
ali i ranjiva.
Slaba.
Podatna.
Vrat mi je dug i opusten.
Ne bojim se izlozenosti.
Zagrizi me,razderi vrat zubima,najjace sto znas...

SVE CE TO O MILA MOJA ,PREKRITI SNIJEGOVI RUZMARIN I SAS..JEBIGA,KAD CE TO BITI,REKOH TI, JER MENI JE TESKO BEZ TEBE.
KAZEM TI..A MOGLO JE BOLJE..

Sanjala sam nocas da te nemam,da lezim budna na postelji od snijega..i tiho tiho,neka druga zena,tvoje ime doziva..ruzan san....

LJudi su divna bica jer se brinu za nezasticene i izgladnjele poput mene,daju im krov nad glavom i ostavljaju hranu okolo..mislio je mali mis dok ga nije misolovka prignjecila...

Imali su samo jednu noc.Ni prije ni poslije nije bilo nicega ali u toj noci sve.Punoca osjecaja.koitus,ugriz,zraka mjesecine iz pukotine na spustenoj roleti zaustavljena na slovu lj tastature ugasenog kompjutera.Kao da se nakon zalaska sunca stvorio jedan novi zivot,koji predosjeca blizinu smrti i na sebe stavlja sve zivotne uzdahe,izdahe,padove,ospone i istine.Bas sve.ONA I ON.Nije bilo nikakvog zatvaranja u sebe,bjezanja,preskocili su sve kliseje,upoznavanja,rijeci,samo da nebi izgubili jednu sek te noci.Sve je bilo stavljeno u osjecaj.Ta noc je znacila ljubav.ON JU JE ZELIO SACUVATI.U SEBI...stavio je saku tame u usta,cvrsto ih zatvorio,da bi imao,ako nista drugo,USPOMENU.SA zelio je toliko vise...
...kao uostalom i ONA,i ona je dok je na izlazu naslonjena na poluotvorena vrata zastala,pogledala ga,nebi li on nesto rekao da je zaustavi.

Stavio je omcu oko vrata iako je znao da ni ovaj put nece u sebi pronaci dovoljno snage da prekine taj bijedni tijek misli i deprimirajucih dogadaja.Nista mu nije islo od ruke.Djevojka ga je napustila,izgubio je posao nepoznata novinara,propio i bankotirao.Smrt je bila jedini izlaz.Izlaz kojeg se najvise bojao,koji nista nije rjesavao.
Zaculo se telefonsko zvono.
Trznuo je glavom.Zadrhtao tijelom,izgubio ravnotezu i stolac pod nogama.Prasak vratnih kraljesaka ispunio je prostoriju i mrtva je lesina zanjihala luster..
Steta.
Steta,buduci da je poruka na telefonskoj sekretarici pripadala njegovoj djevojci koja ga je zeljela natrag,obavijestiti ga da je dobio natrag posao unaprijedjena novinara jer se njegov clanak o smislu zivota proslavio u svijetu.Na vratima je kucala njegova sestra koju je cijelog zivota trazio po sirotistima,a na upaljenom je televizoru voditelj cestitao dobitniku glavnog zgoditka lutrije..njemu.

Ne znam,zasto sve zavrsava blize boli..?!

A JA PIJANA..A NISAM NI KAPI POPILA..A JESAM JA RUSVAJ PRAVILA..JER NOC MI TE DUGUJE..

Znam Tvoj Zivot da pripada drugoj..i stvara mi bol sto nezna stati..placem jer nisam kamen...placem sto moj ne mozes biti..
I sve dok budem gledala ja..tvoj lik,divan..plakat cu ja..

sve što smo nas dvoje htjeli,ostalo je iza nas...

...mala nuzda jedan a velika dva dinara..druze..
koliko kosta kad unutra placem?!

...nazalost...bila sam prevec zaokupljena gradnjom svoje krletke koja ce me okruzivati...

Ponekad mislim da uvijek nešto userem u nekom odnosu zbog svog jezika...I poslije mi bude krivo..ali jebiga...mali je prag tolerancije kod ljudi..misle da sam u kurcu..pa,i jesam..
Izvinjavam se onima što sam usrala motku zbog viška adrenalina.

Zašto ljudi odlaze bez pozdrava...i ostavljaju hladnoću iza sebe..nakon poljubca ili zajedničke strane ulice..?

Imala sam ruke u đepovima..samo sam hodala tom ulico života..u srcu mi je bilo hladno i bila sam umorna...Spazim lica što lijepa bješu..dam im ruku..i to me na tren usreći..ali već nakon par koraka..krv iz ruke poteče ...Bila su to liepa lica..činilo mi se da svjetle kao anđeli..Ona manje lijepa nisam primjećivala,prođoh pored njih..Danas hodam bez ruku,znam gdje sam pogriješila..ali nemam ruku da je nekom dam.