život naš svagdašnji...

KAD DODIRNUO BI ME...NA ONAJ SVOJ NAČIN..BILA BI TO OPET JA..

Igra kamenih lica nije bila ovaj put tjelesna
Igra lica bila je igra izdaje
Bile su to spustene glave.sve okrenuto,metafizicki
 
Bio je to udarac dobroti COVJEANSTVA
Sve ono sto smo nekad ljubili,uzdizali,doticali...
Cak ni suza nije bilo
bila je to pretjerana doza egoizma
macevanje dusama...
Ali i spustena glava znacila je sve
Bila je to kriza morala
Kriza covjecanstva....

POBJEĆI NEGDJE, DALEKO ŠTO DALJE,GDJE NE TREBAJU PILULE ZA SPAVANJE....
POBJEĆI NEGDJE NE UMEM DA PLIVAM, DAJTE MI POJAS ZA SPASAVANJE...

Oh,ideja krstenja!Ima ih koji su zivjeli lose,koji zive lose i koji ne osjecaju nista!SVOG KRSTENJA I SVOJE SLABOSTI ZNACI JA SAM ROB!?
UMUKNI!Sramota i prijekor pokraj mene su,to mi Sotona kaze da je njegova vatra sramna.O umukni!Sapcu mi u uho zablude,magije,alkemije,misticizmi,lazni mirisi i naivne glazbe...

EVO IZVOLI!
UZMI OVU MOJU KUTIJU OD KARATA.
STAVI JE GDJE HOCES,
STAVI JE UZ VJETAR.JER JA SAM JACA OD SVEGA...
UZMI I MENE.
STAVI ME UZ VJETAR.
IZDRZAT CU.JER TI SI JACI OD VJETRA.
JACI OD PRIRODE
T I    S I     KAMEN!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Tamo negdje gdje zalazi sunce
Ispustila sam suzu
Nitko nije cuo
...............
Kao da ne postojim
Ja sam samo zelja da se zaljubim
................
Hodam snovima,
Neostvarene zelje sanjam
.................

Plovim već dugo tom samoćom...nikako da osjetim stabilnost u nogama i dalje ovom što ZEMLJA se zove kroćim...I po tisućuti put ja galeba šaljem da grančicu mi donese .da vidim ima li ljudi na ovom TLU...
I nosi mi galeb ponovo grančicu i samo osmijeh na mom licu jer sunce je i nastavit ću živjeti...
Aki i galeb me zajebao,jer kad mislih da na KOPNO ću kročih,ja padoh u vodu hladnu,ali nema više nikog da ruku mi da ,da makar na barku se popnem...
I tako,utapam se po ovoj ERI...
 
 

NULLUM MAGNUM INGENIUM SINE MIXTURA DAMENTIAE FUIT_reče Seneka
NIJE BILO VELIKOG GENIJA BEZ PRIMJESE LUDOSTI.

Hoćeš li se na me sjetiti kad odem,
ti,što me i sad držišza odsutnu?Tko će znati je li ta ledena ruka
već svemu kraj ili početak?
I znati da li s tjeskobom ili obećanjem
Šapućeš moje ime u kasni sat?
I znati da li u kasnim satima
snovima tek
bojiš se mene ili za sebe bojiš?

Ne zaboravi onu
Sto nije te srela
Što možda te sretne
Jednom poslije smrti.
Ne zaboravi nikad
Onu što možda
Čekaše na te
Cijeli svoj život...

Kad kažem čekaj me i ja ću sigurno doći ...a ti "samo ti spasila si me čekanjem svojim dugim"...

Što se dešava kad se "izgubiš"?Tko ti ostaje?Samo JA?Kad to nije dovoljno...

Opet tražim nešto što ne postoji...ideali?!jesam li prestara za sva ta lutanja?jel lakše ,kao i svi, jednostavno prepustiti se masi bezvrijednih događanja...ući u tu rijeku svakodnevnice...Čuje li još zaista netko moj krik od pokušaja naći one ljude,koji su bez straha i koji se maske ne boje skinuti?

Pitaš li se tugo nekada...kako li sam ja...kako li sam ja...dalli na svojoj koži vatru čežnje osjetiš...pa ja sam ti cvijet ljubavi bila...za let do sreće dala krila...

Za jednu istinu ja sad molim...gore od prosjaka što ruke pruža...htjela bi nekog da objasni mi pojmove opstanka...jer previše griješim i gubim sve neke dobre ljude oko sebe...jesu li moja očekivanja velika...