timeo danaos et dona ferentis

I know I never loved this way before
And no one else has loved me more
With you I`ve laughed and cried
I have lived and died
What I wouldn`t do just to be with you
I know I must forget you to go on
I can`t hold back my tears too long
Though life won`t be the same
I`ve got to take the blame
And find the strenght I need
to let you go
Just walk away,just say goodbye
Don`t turn around now you may
see me cry
I mustn`t fall apart
Or show my broken heart
and the love I feel for you
There`ll never be a moment I`ll regret
I`ve loved you since the day we met
For all the love you gave
and all the love we made
I know I`ve got to find the strenght to say
JUST WALK AWAY........

 

Ponekad pogledam ljude oko sebe
ponadam se ugledat cu tebe
svu tu ljepotu na ovom svijetu
zamagljuje tvoj osmijeh
kao latica na cvjetu
no znam, ljudi su sebicni bez osjecanja a...
moja dusa prazna bez kajanja.
Nestalo je sve i ti u tome...
zar ljubav ikad ???
zivjela je u srcu mome.
Prolaze dani mjeseci ljeta
stalno ja proklinjem o sudbino prokleta
voljeti tebe ja nikada nisam htio
no da jesam danas proklet nebi bio
Uzalud kajanje i moja nada
ti otisla si drugom sada
za ljubav te moliti necu
tek jos jednom pozelit cu ti srecu.
Nakon svega sto jos mogu reci
bilo je ljepo dok je trajalo...
traziti nove ljubavi necu
zivjet cu sam u svome proljecu.
Proljece moje trideseto svice
ljubio sam jednom i sto ce mi vise
Iskustvo moje bilo je culno
no ionako sve to uzaludno....
Franjo.....
 

 

Jednog zimskog predvecerja, odlazila je Ozaljskom ulicom poput prozracne leprsavosti sa titravim osmjehom na licu.
Cinilo se da u njenoj kestenjastoj kosi ,bijahu svi moji snovi,sve moje nade.
A njene senzualne usne sto nekada su bile podatne i meke sada iskrivljene u podrugljiv osmjeh.
Jos uvjek u tisini mukloj,njen sapat odjekuje...
sto bilo je njeno posljednje Zbogom...
Zbunjenost..jos i sada ima odraz na mom licu
naviru sjecanja...sve sto je ljepo opet je tu...?!
Sjecam se ne tako davno je rekla:Svaki je covjek na neki nacin sam.,.bila je sigurna kako je otkrila tajnu povjerenu samo njoj.Da..... bile su to rijeci rastanka.
Sada jos samo slusam bat njenih koraka po sljunku sto udaljava se sve dalje i dalje
......................................Franjo 

Čovjek koji ne čini greške ,obično ne radi ništa...

(ČOVIJEK NIJE ČOVIJEK,SVE DOK NE NAĐE NEŠTO RADI ČEGA BI PRISTAO DA UMRE) Jean Paul Sartre
                R A S T A N A K

Rastali smo se:.....
Kao što se lasta rastaje od ljeta
kao što se ujesen žuti list rastaje od drveta
kao što se sunce na zapadu rastaje od neba plava
kao što se rosa u podne rastaje od zelenih trava
 

Iz tvojih tužnih zelenih očiju
tekle su suze kao studene kiše
držala si u ruci sliku moju...kroz jecaj govorila....?!
da me voliš od svega najviše..
 

A onda je vlak krenuo niz prugu
u srcima našim ostavijo tugu
Obečao sam ti.....
svake ču ti noči u san dolaziti
i svakog ču dana točno u podne
tvoju sliku nježno poljubiti
 

Nikada neču te zaboraviti....
doviknuh ti kroz prozor kupea svog
živječu u samoči ....
do našeg susreta novog....
A tada čemo se opet ....voljeti..

                       Bezimena

Na palubi prekooceanskog broda u kasan suton
stajala je sama bez igdje ikoga.......
dali je promatrala objesle galebove...
ili je uživala u spuštanju nebeske zavjese
možda je maštala o princu plavom....
neznam.......
Jedino znam da su nam se pogledi sreli
za ruke smo se uzeli
te dva puta smo vrata kabine zaključali
kada razmislim o tome.......
Te noči po prvi puta u mom životu vrijeme je pobjeglo...
ni ime joj ne saznah
sječam se jedino suze koja joj niz obraz poteče na rastanku...
i riječi...................
U sljedečoj luci zaručnik me čeka.

Kada jedna budala baci kamen u rijeku!!!!!
Trista pametnih nemože ga izvaditi...
(TAGORE)
 

   
       N E K A
 

neka sve odnesu vjetrovi i kiše
neka izbrišu uspomene što ti dio si njih
neka i olujno nebo pripomogne u tome
oh proklestvo...neka te odnesu sni
 

ne trebaju mi trenuci za sječanje
ne trebate ostavljati mi nijedan stih
neka sve odnesu gromovi na krilima munje
i stihove ove sto ti dio si njih.
 

sve baš sve što je vezano uz tebe
neka odnesu robovi prošlosti
samo neka ostave moje tjelo i biče na miru
neka........ne ...trebaš....mi.

 





KOLIKO JE VELIKA LJUDSKA NADA...!

Pjesniče,pjevaj mjesecu i zvjezdama
 
 
 
                  PJESMA ILI PISMO
 
 

Daleka najdraža ljubavi moja!
sve je isto kao i prije
ja te i dalje usamljen čekam
al´ te daljina od mene krije
 

U osami pustoj na kraju svijeta
tvoja mi pisma sad mnogo znače
i pomisao sama da tebe imam
snagu mi daje volim te jače
 

Moje su usne suhe i same
pod ovim nebom nikog ne ljubim
ruke ja pružam u prazan prostor
gledam u zvijezde nadu ne gubim
 

Daleka najdraža ljubavi moja!
po ovom svijetu nosi me rijeka
lovi me vrtlog s kojim se borim
bitku ja gubim,al nema veze
želim ti reči koliko te volim........!!
 
                            .........Franjo

 
 

Sve to bude neko vrijeme,da znam
bude i nestade kao kap vode
uvjerim se i mogu sve od sebe da dam
al zatim to sve u nepovrat ode
 

Zavolim postanem mek
zaljubim se i ucutim
zatim ne nađem u njoj lijek
i pogrešnim putem se uputim
 

Pođem putem nepoznatim
nekada i pogodnim putem krenem
onda poželim da se vratim
te nasredini se zaustavim
 

Tad se naljutim i sam sebe psujem
a dugo dugo se poslije kajem
sam nešto pričam i tugujem
takav skoro stalno ostajem
 

Jednoga dana kad sve trenutno ode
probao sam al ne vrijedi
dat ču sebi više slobode
iduči put če ljubav da pobjedi
 

Onog dana kada ljubav se pojavi 
i trenuci sreče kada se rode...
sva bolna sječanja i razočarenja
sve baš sve če u nepovrat da ode.
 

Na stolu prazne čaše
i zamagljen pogled je moj
zamišljen..tih..praznog pogleda
razmišljam o ....njoj
 
 

Boca je napola prazna
votka se pomalo toči
sve što mi ostalo od nje
je stvarnost da nikada vise neče doči
 
 

Ostavljen...napušten....
.....prepušten zaboravu....
ona je otišla od mene
.....tražeči ljubav pravu......
 

Što mi vrijedi da pijem...
ma što mi to sve.....
kada sam ostavljen...napusten....
kada nema više nje.

NEKADA DAVNO BIO JEDAN PRINC
KOJI U LJUBAV VJEROVAO NIJE
I NA SVE IZAZOVNE RIJEČI ŽENA
ON POČEO BI DA SE SMIJE
 
 
A BILE SU TO LORDICE...BARUNICE....PRINCEZE
JEDNA BOGATIJA OD DRUGE
SVE SU ONE ŽELJELE ISTO
«»LJUBAV PRINCA TUGE»»
 
 
AL ZA NJIH ON NIJE MARIO
JER LJUBAV NIJE NI POZNAVAO
NO JEDNOGA DANA ČUDO SE DOGODI....!
NEGDJE VAN GRADA SRETNE ON SIROTICU BOSU
PRIMJETI NJENO PREKRASNO TIJELO NJENU KOSU
A LJUBAV SE RODI UZ OSMJEH BLAGI
SAMO TRI RIJEČI .....ZDRAVO PRINČE DRAGI.....
 
 

(SVE ŠTO JE NEPOZNATO SMATRA SE VELEČANSTVENIM)
 

L´homne cest rien l ocurre cest mout
(čovijek nije ništa dijelo je sve)