Muha

Moj rukopis je bio gladan;uzalud sam muljao žilavi jezik,progutao ga skupa s ponosom,trun šećera i parfema u tinti eto me sad, ušuškane bebe,zurim balavo u noge manekenki hladne kao kockice leda koktela za koji se spremam čitave večeri , djevojka pored mene kaže:"Sve je "fan" osim glupih stvari", ne znam na šta misli i mislili uopće, iskrivljeni odsjaj snova iz kućica za Barbike ali tu je i slavni redatelj koji je rekao"ne" kravatama i obukao Armanija, glumica koja se slikala za Playboy(u stvari, trebala bi, čim nastupi pravi marketinški trenutak) filmski kritičar i žena mu, veliki biznismen i svita mu, i neko tko je odnekud svima poznat ali otkud, e to nitko živi ne zna, samo još jedan statist u ovom otužnom spektaklu lovaca na One-Koji-Su-Se-Obrukali , odgonetač vječnog pitanja:"Tko je u prepunom liftu pustio vjetar?"

Moram vam otkriti jednu veliku tajnu. Star sam preko 500 godina. Živim mirno, legalno i povučeno. Ali, ne znam da umrem! Ne znam ni da objasnim svoju tajnu. Prosto - živim, ne smijem nikome ni da to kažem. Na mene nitko ne sumnja. Vidim koliko se ljudi boje smrti i traže lijek protiv nje. Ja ne smijem nigdje ni da progovorim o svom slučaju. Izgleda da sam se rodio sa nekim defektom. Nešto mi fali čim ne mogu da umrem. Znam da bi se smrtnici revoltirali kad bi saznali za ovo.Priznajem: kriv sam! Video sam u životu mnoge stvari i bio svjedok mnogih događaja. Ne smijem nigdje da govorim o tome, niti da ispravljam tolike laži. Bojim se, strpaće me u ludnicu. Često padam u depresije. Sam sam na svijetu. Tajna koju krijem ne da mi da spavam, ali moje muke su uzaludne pošto umrijeti ne mogu. Dođe mi da se napijem, da izađem na ulicu i priznam sve. Kriv sam i sudite me. Više ne mogu da izdržim. Najradije bih se ubio. Jedino me sprečava to što mi je majka još živa.

Večer se tiho predavala mraku. Nježno. Tog prosinca. Devedesetih. U glavnom gradu države Marije Bljuzge .Na metalnim banderama upalile se sijalice. Njihova svjetlost obasjala je prljav asfaltni put. Kanale pune smeća. Musave trotoare. Puhao je vjetar. Onaj sa sjevera. Rezač kostiju. Prokleto hladan. Ubrzavao je korake rijetkim prolaznicima.Zimski dan je, činilo se, bio kompletan. Samo na prvi pogled. U stvari, svakom je po nešto nedostajalo. Trotoarima i kanalima metla. Kolniku šmrk vode. Prolaznicima toplija odjeća. Vjetru više ravnog prostora. Višekatnice su mu sisale snagu. Kompletan je, čini se, bio jedino neobični prolaznik. Onaj što je išao kolnikom. Kaput mu je bio otkopčan. Košulja raskopčana. Stomak pun. Alkohola. Pravi utopijanac. Pjevušio je i štucao u nekom šašavom ritmu. Od zadovoljstva. Ili inata?Bila je to neka čudna idila. Blago rečeno. Između pijanice i smrknute okoline. Zakratko.Iza zavoja, velikom brzinom, izletio je automobil. Ogroman. Crn. Tamnih stakla. Naletio je na onog šetača. Odbacio ga u kanal. I, bez zaustavljanja, nastavio vrtoglavu vožnju. Nitko se nije okrenuo. Svi su nastavili svojim putem. Ljudi. Vjetar. Mrak. Prema noći.Ulica je sutradan osvanula u ljepšem ruhu. Očišćenih kanala i trotoara. Opranog puta. Zbog ubojstva na asfaltu. Često su ulice blistale tih devedesetih. U zemlji Marije Bljuzge.

 
Na svijetu, uključivši tu i svemir,, ima svega izobilja, pa i beskonačno mnogo, a svemir je toliko znatan, da nema te pojedinačne stvari čiji bi nestanak on uopće i osjetio. A tako je prostran i bogat, da nema stvari kojoj se u njemu ne bi našla zamjena, nadoknada, dvojnik. Samo je jedna stvar jedincata i nenadoknadiva u svemiru: a to je JA.
Doista, u čitavom svemiru postoji samo jedno jedino JA. I, ujedno, gle čudna slučaja, to je JA u čitavom svemiru jedina stvar koja postoji samo u jednom jedincatom primjerku. Čudno….a?…..J

Kasno se sa sigurnošću osvjedočavamo o promašenom. O tome može pouzdano i dokraja osvjedočiti tek neuspjeh. To bi u neku ruku značilo da u svemu, da bi smo došli do konačne i sigurne spoznaje, moramo ići do samoga konca. A to znači: do točke neuspjeha. U tom smislu moglo bi se reći, da tek neuspjeh zaokružuje, osmišljava naš život, da tek neuspjeh kruniše naše djelo. Zastati i ušankirati se na jednoj točki prije toga možda znači ne ići do kraja svojih mogućnosti, ne ostvariti u potpunosti sebe….

Molim da me postavite za svog zamjenika.Fantastično sam glup i možete biti sigurni da vas nikada neću stići ni prestići. Dok sam ja vaš zamjenik ne morate se plašiti za svoju stolicu. Imam niz uvjerenja da nema ni sata škole, pored fakulteta sam prolazio samo kad sam išao na poštu, ali sam sa gnušanjem okretao glavu na drugu stranu. U mom društvu možete pričati što god hoćete, ja i kad bih htio da vas prijavim, ne mogu ništa zapamtiti - u tome je tajna moje diskrecije. Ako vi volite svoju sekretaricu, voljeću je i ja čak tri puta više. Ako vi morati jesti po banketima za opće dobro, jest ću i ja kao zmaj iako znam da mi nitko zbog toga neće reći hvala. Ako treba nazdravljati, spreman sam da postanem i alkoholičar za dobro naše firme, da se trijeznim samo kad uzimam plaću. Naravno, volim da dobro naplatim i da ne zaplatim. Kao što sam i ranije rekao, ne da se hvalim, ali glup sam fantastično. Da glupost boli, ja ne bih mogao misliti bez lokalne anestezije. Nadam se da ćete biti toliko pametni da me uzmete za svog zamjenika, pa da vas glava ne boli. A ako vas bude boljela glava, ja ću popiti plivadon. Ako vi malo više popijete, ja ću biti mamuran. Ako vam bude zlo u trbuhu, ja ću da povratim umjesto vas.I hoću još da kažem da nije točno kako ja skrivećki, kad nema mog rukovodioca, probam njegovu fotelju... To proturaju oni koji mi zavide što sam nedostižno glup, pa me svi smatraju za bezopasnog i rado uzimaju za svog suradnika, pomoćnika i zamjenika.Također sa gađenjem odbijam sve insinuacije da ja, zapravo, i nisam glup nego sam sve ovo postigao dugogodišnjom vježbom. Da čak govorim i neke strane jezike, ali u sebi... da se ne čuje. Da imam i neke diplome koje lukavo krijem... To proturaju oni što mi zavide da sam ostao tako intelektualno mladolik i sačuvao nevinost uma. Imam čak ljekarsko uvjerenje da mi je mali mozak veći od velikog mozga! Nisam otvoren, ali zato nikad nisam bio ni zatvoren. Inače, govorim kroz nos, jer neću pred svakim ni da otvaram usta! Dakle, što mislite? Ima li boljeg zamjenika?
 
On je zamjenik Ministra.Robija za njega.

U našoj zemlji zavladala je opća pomutnja na svim poljima. Kaos i u svijetu politike, muzike, športa, ekonomije, prosvijete, industrije… Pa tako i na književnoj sceni.Počelo je sa prvim jutarnjim vijestima: Dječaci Pavlove ulice istukli družbu Pere Kvržice zbog pisanja grafita po ujka Vanjinoj kolibi. Potom su krenule glasine iliti nezvanične informacije kako je u povratku Filip Latinović, negdje na Drinskoj ćupriji, sreo gazda Mitketa zvanog Vječiti Mladoženja i izlupao mu nekoliko šamara. Vjerojatno zbog boje tena koja više nije nacionalna. U žutoj štampi objavljen je tekst o trogodišnjem plandovanju Ane Frank u ograđenim objektima i njenom proučavanju Hazarskog rječnika. Nakon utvrđene konfuznosti spomenute knjige, prešla je na Neo-sofiju. Barem je tako posvjedočio Zaratustra. Istog dana, podnevni Dnevnik je započeo sa izvještajem o spaljenim kućama porodice Glembajevih i braće Karamazova. Iako još nije uočena nikakva veza između žrtava, strani nadležni organi su pronašli svjedoke iz drugih zemalja, koji tvrde da je jučerašnju piromaniju izveo Nikola Bursać, po zanimanju Separatista. Zahvaljujući naočalama Agate Kristi, ubrzo je uhvaćen blizu Goranove Jame iz koje je uzvikivao: Tražim pomilovanje!Navečer je uslijedila emisija Biblio-podsjetnik koja je sadržavala niz blic-vijesti u vezi sa novonastalim kaosom među književnim autorima i njihovim likovima. Na ekranu su ispisivane kratke i šture informacije:- Bosonogi dobio od NVO-a Reebock patike i spustio se na zemlju.- Međunarodni sud u Hagu ipak oslobodio Jazavca. David Štrbac optužen za maltretiranje, izgladnjivanje i etničko čišćenje.- U diznilendskom zoo-vrtu Aska pripitomila vuka.- Dr Dulitl izjavio: Za vrijeme borbe Jablan bio pod dopingom. Pobjeda se ne priznaje.- Priznati antifašista, Lovro Kuhar promijenio identitet. Zbog umijeća pojavljivanja tamo gdje ga ne očekuju, prozvan je - Samonikli.- Pronađeni povijesni arhivi u amforama na dnu Plave grobnice. U njima, između ostalog, piše da je Hajduk Stanko predvodio Seljačku bunu.- Balkanski špijun utvrdio da je Mala Zoe bila česta mušterija Bore Šnajdera.- U najnovijoj epizodi Opstanak - Beli Očnjak upao među dvadeset vukova.- Taras Buljba sa svojom družinom Sinji Galeb pošao na put oko svijeta. Svojoj ženi Penelopi obećao da će se vratiti za 80 dana.- Pred samu smrt Guliver se odrekao svojih putovanja, priznavši da je ovisnik od halucigenih droga.- Stanoje Glavaš dočekao Čarnojeviće riječima: “Ostajte ovdje.”- Ukradena glava šećera pronađena u torbi nosača Samuela. Dr Oetker zahtijeva doživotnu robiju.- Kir Janja krenuo u potragu za blagom Sijera Madre.- Plavi čuperak nije bio prirodan, kasnije je otkrio Markiz de Sad.- Robinzon Kruso priznao zbog čega je ostao na otoku. "Totalni sam neplivač!"- Martin Krpan postao kralj alkohola.- Mali princ ubijen u Garavom sokaku.- Na Ivkovoj slavi zasjela Isakovićeva djeca, inače sinovi puka koji su još prije tri dana pošli prvi put s ocem na jutrenje.- "Dim ugašenog ognjišta" - Nazmi Rahmanija je najčitaniji roman u Tirani. Za njim slede "Seobe" u prevodu Hasana Mekulija. Najnečitanija knjiga je "Zbogom oružje"…- Orlovi prerano uzletjeli. Skupljači perja previše bučni.- Kocka je bačena u Lelejsku goru. Kiklop pogođen posred čela.- …Nisam mogao više da izdržim. Obukao sam kostim i krenuo u potragu za Crvenkapom. Pročitao sam da voli dlakave.

Koliko li je nesretno, jadno stvorenje čovjek sa svojom potrebom za pozitivnim rješenjima , bačen u ovaj vječno uzburkani, beskrajni ocean dobra i zla, činjenica, promišljanja i suprotnosti! Stoljećima se muče i rade ljudi da odmaknu na jednu stranu dobro, na drugu – zlo. Prolaze stoljeća, i ma gdje, ma što dodao nepristran razum na vagu dobra i zla, vaga se neće pokolebati, i na svakoj će strani biti isto toliko dobra koliko i zla.. Kad bi se samo čovjek naučio da ne sudi i ne misli oštro i pozitivno i da ne daje odgovora na pitanja koja su mu zadana samo zato da vječno ostaju pitanjima! Kad bi on samo shvatio da je svaka misao lažna i pravedna! Lažna je po jednostranosti, zbog nemoći čovjekove da obuhvati cjelu istinu i pravedna je po izrazu jedne strane ljudskih nastojanja. Ljudi su napravili sebi rubrike u tom vječno pokretnom, beskrajnom, beskonačno smiješanom kaosu dobra i zla. Nacrtali su zamišljene brazde po tom moru, pa čekaju da se more samo od sebe tako podjeli. Upravo kao da nema milijuna drugih rubrika sa sasvim drugog stanovišta, u drugoj ravnini. Istina, te se nove rubrike izgrađuju stoljećima, ali su prošli milijuni stoljeća i još će ih milijuni proći.
Civilizacija je – dobro; barbarstvo – zlo; sloboda – dobro; ropstvo – zlo.
Eto baš to zamišljeno znanje uništava instinktivne najblaženije prvobitne potrebe za dobrim u čovjekovoj prirodi. I tko će mi odrediti što je sloboda, što je despotizam, što je civilizacija, što je barbarstvo? I gdje su granice jednoga i drugoga?
U čijoj je duši tako nepokolebljivo mjerilo dobra i zla da bi njime mogao mjeriti prolazne zamršene činjenice?Tko ima tako veliku pamet da bar u nepokretnoj prošlosti obuhvati sve činjenice pa da ih izmjeri? I tko je vidio takvo stanje u kojem ne bi bilo dobra i zla zajedno? I odakle ja znam da više vidim jedno nego drugo, nije li to zato što ne stojim na pravom mjestu? I tko je sposoban da se tako otkine pameću bar za tren od života da nezavisno pogleda na njega odozgor? Jedan je, samo jedan nepogrešivi vladalac, svemirski duh, koji nas prožima sve zajedno i svakog kao jedinku, koji u svakoga usađuje težnju za onim što je nužno, taj isti duh, koji i drvetu naređuje da raste prema suncu, i cvijetu naređuje da izbaci sjeme do jeseni i nama naređuje da se nesvjesno stišćemo jedan uz drugoga….

Država ne dozvoljava da radi tko što hoće.Zato i postoji organizirani kriminal.

Treba osuditi sve koji tvrde da je naša vlada nesposobna, korumpirana, neodgovorna...Zato što otkrivaju državnu tajnu!

Orden rada na kaputu, kaput na košulji, košulja na covjeku, a covjek na sastanku....:)

Da je pas covjekov najbolji prijatelj, mišljenje je covjeka, a ne psa.

 Vi pitate - niko ne odgovara.

Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treci put, Ludost je, uvijek tako luda, predlozila: "Hajdemo se igrati skrivaca! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je medju osjecajima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobjednik." Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje. Sreca je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada nista nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predloziti igru. Oprez nije htio riskirati. "Jedan, dva, tri." pocela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta. Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe! Laz se sakrila na dno oceana (laze, na kraju duge), a Pozuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno. Kada je Ludost izbrojavala 999.999, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima. "Milijun", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu. Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebicnost nije trebalo niti traziti. Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom. Od tolikog trazenja Ludost je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu. Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju zita, Tjeskobu u izgorenoj travi, Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopce icega igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je vec bila bijesna, ugledala je ruzicnjak. Usla je medju ruze, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik. Ruzino je trnje izgrebalo Ljubavi oci. Ludost nije znala sto uciniti. Pronasla je pobjednika, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj. Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjecajima, ali ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.

 Bila jednom cetvorica po imenu Svatko, Netko, Bilotko i Nitko. Trebalo je obaviti jedan vrlo vazan posao i Svatko je mislio da ce ga Netko obaviti. Bilotko je to mogao uciniti, a Nitko nije htio. Netko se zbog toga naljutio jer je to bio posao za Svakoga. Svatko je opet mislio da bi ga Bilotko mogao obaviti, no Nitko nije shvatio da ga Netko ne zeli obaviti. Na kraju je Svatko krivio Nekoga jer Nitko nije ucinio ono sto je mogao napraviti Bilotko.