nemir i strast

Umoran sam se probudio.
Putovanje na posao u smrdljivom vlaku i milion sivih jutarnjih lica.
Sve za drugi put ostavljeno od petka nije čudom nestalo već uporno čeka na mojem stolu.
Nitko nije izostao, cijela sumorna ekipa cijeli dan mi je u vidokrugu.
Umorni sati pospano klize brazdajući mi lice neobrisivim borama.
 

Imam jednog majmuna na poslu. Sav je sebi lijep i pametan i šarmantan i zgodan i sve tako to. A ambicija nadilazi vrleti Velebita. Svi su budale, a ako nisu onda su kreteni. A on će biti (samo još malo) Predsjednik Predsjedništva i blagajnik i higijeničar. Jer svi smo mi samo guske u magli i slijepa ovčad na ispaši.
I tako u nedogled.
Pa da je baš i Tesla ili Leonardo glavom i bradom, jebi ga mora li baš svakom prilikom trkeljati o vlastitoj savršenosti.

Histerija maturanata pod mojim prozorom. Čudan natpis na majici : "TKO  ME HOĆE ?".
Meni došlo nekako žao. Kao oglas za spasite cucke iz šinteraja. Nesjećam se da sam tako doživljavao kraj srednje škole tamo u prošlom stoljeću. Onda je još bilo nekog optimizma.
Ili je to čisto sexualna poruka ?
Hm...

Kako to da uvijek kada mi je najljepše samim sa sobom (bez sexualnih primisli molim) baš mora po pravilu naići neka budala soliti mi pamet.
Npr... sjedim iza birtije i rolam. Pa otpuhujem dahom uzbibanost pomaknute svijesti, a nekakav magarac krene sa spikom o prolaznosti vremena, kaznenom zakonu, cijenama alkohola i nogometnom prvenstvu. Kasnije dok ispirem njegovu krv s oštrice noža bude mi pomalo žao. i onda još dugo tražim onaj prekinuti trenutak približavanja nirvani u kojem sam istrgnut iz vlastite dimne ljušture.
Ili.  Na Dolcu uvaljujem spiku nekakvom tipu i već samo što nije izvadio novčanik da kupi beneton majicu koju nosim pod miškom, a možda i koji špil karata za belu ili orginal talijanski kišobran automatik sa hrpe pred mojim nogama. I svijet mi se učini pravednim mjestom i sasvim u redu. Kad li odnikud naiđu dva mudrijaša i počnu o kvaliteti robe i kako bi oni znali napravit bolje kišobrane, a da majice i nisu baš od pamuka i da je kum bratićeve tetke jednog od njih  od takvih karata dobio psorijazu, a kasnije umro u gnojnim čirevima...
Tramvaj se zaustavio nekoliko metara nakon što su dva muškarca srednjih godina zaskvičali od užasa slušajući kako im čelična grdosija drobi kosti i otkida meso. Cviljenje blokiranih kotača po šinama kakofonično se ispreplelo sa zvukom razderane kože, vrisaka uplašenih žena i hroptanja krvave pjene iz poderanih pluća.
Doista, tih pametnjakovića s dobrim namjerama i još boljim savjetima ima stalno i na svakom mjestu. Obraniti se teško.