Ljubavna priča iz Sarajeva ili nekog drugog grada...
Otišli Haris i Suada u bioskop ne bi li se tamo napokon poševili kako treba kad su već starci šejtani pa ne daju u kući. Kad ono đaba…film bio dobar, a i bioskop je bio pun pa ostale samo impresije i višak testosterona .
Poslije biskopa otprati Haris Suadu do njezinog solitera, a kad tamo…ulaz u mraku…pregorila sijalica.
Uvidjevši priliku Haris stade pred vrata zapriječivši prolaz, nasloni se i započne dijalog:
HARIS: Ajde Suada matere ti daj da te jednom prasnem, evo tu u ulazu…mrak je i niko nas neće vidjet
SUADA: Ne može Harise…što ako naiđe moj babo
HARIS: Ma di će sad babo naić u ova doba…sigurno spava.
SUADA: Neću Harise…ako nemaš ništa pametnije ja odoh doma
HARIS: Znaš li ti Suada otkad ja nisam jebo…ima sigurno tri mjeseca. Zadnji put u mom ''stojadinu'' kome sjebašmo amortizere…eno ga još tamo stoji. Nego slušaj Suada; ja se napalio, digo mi se i ja više ne mogu odat…pa kad nećeš da te prasnem onda mi ga barem popuši da mogu doma.
SUADA: E jest ti ideja…
HARIS: Daj Suada molim te mi ga popuši inače ako ovako krenem doma presrest će me murja i optužit da sam neki manijak
SUADA: Okani me se bolan Harise
HARIS: Pa ti mene Suada uopće ne voliš; neš da te prasnem, neš mi ga popušit…pa ja zbilja ne znam što je tebi većeras, a bila si tako raspoložena kad smo krenuli. Pa nisam ja kriv što je bioskop bio pun. Ajde popuši mi ga molim te.
Uto se na trećem spratu upali svjetlo, otvara se prozor i izviruje Suadina mlađa sestra pa kaže:
Ajde bolan Harise evo ja ću ti ga popušit, evo majka je rekla da će ti ga popušit, ma evo i babo kaže da će i on…SAMO MATERE TI MAKNI RUKU S PORTOFONA
Pa sad ti vidi
30.03.2005. u 11:18 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
Dopisivanje
Posjećuje li netko od vas stranicu: www.smokva.com ? Ako ne ukratko ću reći da je to stranica u principu slična Iskrici uz jedan mali dodatak; naime u profilu osim uobičajenih kurtoaznih pitanja postoji i dio gdje morate definirati svoje sexualne sklonosti.
E sad slijedi drama.
Šarajući tako po ''Smokvi'' naiđem na zanimljiv ženski nick name i otvorim profil.
Unutra međutim nema ništa osim tog dodatka…njezine sexualne sklonosti. Odmah sam pomislio…ova ne voli puno pričat, čak što više draža joj je konkretna akcija. I tako uputim ja njoj jednu aludirajući poruku vezanu uz jedno od tema u tom dodatku.
Odmah je slijedio odgovor…citiram: '' kakav je to način izražavanja i s kim ti misliš da pričaš kretenu jedan''.
Moram priznat u prvom trenutku nisam mogao vjerovat ali mi je ubrzo sve postalo smiješno.
U skladu s tim odgovorio sam joj da ako misli dobivati ljubavna pisma neka se logira na stranicu: www.romeo&julio.com pa neka je tamo darivaju cvijećem i mjesečinom.
ZAKLJUČAK
Čini mi se da ovakvim stranicama egzistiraju osobe koje su u stanju sebe prikazivati u potpuno drugačijem svjetlu i u nedogled pisati more gluposti putem poruka ili webloga i uz to se još kriti iza slika skinutih sa interneta.Maštovito, nema što.
25.02.2005. u 21:56 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
Večernji izlazak
Petak uvečer krenuo je uz ponešto dileme o lokaciji izlaska ali je to brzo riješeno i tako eto mene i moje ekipe u jednom od zagrebačkih klubova. Uz nešto pića, preglasnu muziku i ponešto propalih pokušaja upucavanja prolazi vrijeme. U jednom trenutku boravak u revijskom tonu prekinuo je prijedlog da se promjeni lokacija i da bi striptiz bar bio sjajno rješenje što naravno jednoglasno prihvaćeno. I tako taxijem jer smo bili bez auta eto nas tamo gdje bi trebalo biti bolje.
Mjesto je u principu bilo poluprazno, cuga astronomski skupa, no šest cura koje su se izmjenjivale na pozornici i nisu djelovale tako loše, čak što više.
I tako dok mi malo pijuckali, malo komentirali nastupe za naš stol dolazi što će se kasnije pokazati jedna od striptizeta i nakon što mi nismo imali ništa protiv smješta se ona pored mene i započinje priča.
S obzirom da je ispred nas bilo piće bilo mi je malo glupo da ona smo sjedi a da ništa ne pije pa sam pozvao konobara da je posluži. Uslijedio je najskuplji koktel za koji ja znam ako je uopće bio koktel.
No najveća tragedija je u tome što dvadeset minutni razgovor nije dotakao ništa osobno ni intimno…jednom riječju :pušiona.
Povratak doma je tragedija dva. Naime sad više nemamo za taxi pa moramo tramvajem. Čekanje po ugodnoj svježini i uz bijelu radost razbijamo žvakanjem proizvoda iz sendvič bara iz kojih se cijedi tartar i majoneza te konzervama piva kupljenim u noćnom kiosku.
I napokon evo ti njega…noćnog ZET-a, a unutra prizor delirijima: jedan tip spava na sjedalici potpuno pijan, drugi pored njega riga, iz stražnjeg djela tramvaja ekipa se dere DINAMO,DINAMO i jebe mater Kranjčaru (nisam siguran da li starijem ili mlađem) i mi s pivama i sa smiješkom jer uskoro smo doooma.
U našem kvartovskom kafiću na kraju nas je dočekala parića da je tu veće bio odličan party sa dobrom muzikom, cugom po promotivnim cijenama i mnoštvom cura od kojih su neke plesale po stolovima.
Prokleta mogućnost izbora uvijek postoji.
30.01.2005. u 14:24 | Komentari: 6 | Dodaj komentar