KUĆA OD STAKLA

Pitaš me zašto sam se sakrila iza planine.To razdvaja nas svijet koji nije od ovoga svjetla.

Zabavno je čak i kada sam sama.

Tramvaj. Idem s posla. Gužva. Već ujutro zaboravila ponijeti kišobran. Opet pokisla. Poslovna žena u tridesetima. Sva u crnom, nova dacia s izvezenim detaljčićima i sivi kaputić od tvida, torba u ruci. Naravno,  sve se cijedi s mene.Nezadovoljna djevojčica pokraj mene, zuri uvis u moju kosu.Zaboravila sam skinuti običnu gumicu s nje. Ne možeš se sakriti, kaže mi, vidi se koju si školu završila i u koju ideš.

can you feel like a child?can you see what i want?i wanna run through your wicked garden,heard that's the place to find you,cuz i'm alive, so alive nowi know the darkness blinds you.can you see without eyes?can you speak without lies?i wanna drink from your naked fountain,i could drown your sorrows,i'm gonna burn, burn you alive now,out of the chains that bind you.can you see just like a child?can you see just what i want?can i bring you back to life?are you still alive?burn, burn, burn,burn your wicked garden down.burn,burn, burn,burn your wicked garden to the ground.can you feel pain inside?can you love? can you cry?i wanna run through your wicked garden,heard that's the place to find you,cuz i'm alive, so alive know,out of the dark that blinds you.can you see just like a child?can you see just what i want?can i bring you back to life?are you still alive?burn, burn, burn,burn your wicked garden down.burn, burn, burn,burn your wicked garden to the ground.Stone Temple Pilots
 
no escaparon con suerte

A ja, umjesto da je zgazim, gledam kako mi jede iz ruke.I divim se kojom brzinom može uništiti.

Zašto djeluješ tako pomirujuće?Ne sviđa ti se što govorim, ali mi puštaš na volju.Reci da nisam u pravu.Ni ti ne vjeruješ ništa više no što ja vjerujem tebi.Reci da te bar malo štrecnulo kada sam ti rekla.Pokreni se.Viči na mene.Digni ruke u zrak i zazivaj bogove.Budi patetičan.Budi bilo što.Samo nemoj slijegati ramenima.

Sve u svemu, dobar dan.Bar je petak.A to je već dobro samo po sebi.Noćni poziv.Lijepo je znati da netko misli na tebe i dok spavaš.Zašto mi to ne bi bilo dovoljno?Zašto uvijek mora biti nešto više i konačno?

U zadnje vrijeme dosta razmišljam o stvarima koje bi se drugima možda činile morbidnima, ali to je moja stvarnost.Naravno da pritom i malo pretjerujem, ali kako je moja - uzimam si to pravo.Kada biste se za nastavak života morali odreći jednog dijela svog tijela...koji dio bi to bio?Neki unutrašnji organ bez kojeg biste mogli funkcionirati ili neki vanjski dio tijela?Dajem vam na izbor.To je puno više nego što ljudi u takvoj situaciji dobiju.

...više želim da mi se spava nego što mi se spava.S vremena na vrijeme pogledam krevet, ali preprazan mi je.A nisam se još odlučila koga želim pored sebe.Zanimljivi su oni koji izmiču iz ruku, koji me poliju hladnom vodom nakon vrućeg pogleda.No, s vremenom...i to umori.Kako se odužiti onim dosljednima, onima koji su uvijek tu negdje.Koji trpe moje razmažene žalopojke i brišu mi suze.Nadajući se da će se jednom barem probuditi na mojem jastuku.Dosta mi je igara.I ispovijedi nakon što igre završe.

:)