True story

Nemoj u svojoj zauzetosti oko vječnosti zane­mariti vrijeme. Nemoj u nastojanju oko svetosti podcijeniti ljudskost. Nemoj u čežnji za savršenošću prezreti običnost svoju. Običnost života. S ljubavlju se posveti običnosti svojih dana. Jer u običnost je pohranjena tajna vječnosti. Tajna svetosti i savršenosti. I svaki dan, unatoč zamoru koji potkrada, unatoč ustaljenosti od koje trne zanos, unatoč tolikim zadanostima koja iscrpljuju, iznosi pred tebe nebrojene da­rove. I samo je do tebe hoćeš li kroz dan proći obdaren. Ili okraden. Jer sve s čime se suočavaš, sve što ti se zbiva, poprima ono značenje koje mu pridaje tvoja duša. Tvoja ruka.

Prođi kroz svoje dane sa zahvalnošću. Prođi otvorene duše. Jer običnost je Božji govor. Bu­deš li pozoran, čut ćeš s koliko ti se brižnosti i nježnosti kroz običnosti dnevne obraća Bog.

I zato nemoj oklijevati kada život od tebe zatraži da po ne znam koji put učiniš nešto što će ostati posve nezapaženo, nešto čiji će se učinak pokazati privremenim, čak i trenutnim. Znam, može se činiti nepravednim, ali gotovo je redovito tako: ljudi se raduju svjetlu svjetiljke a da se pritom najčešće ne pitaju tko je svjetiljku izradio, tko je svjetiljku postavio na uočljivo mjesto, tko je svjetiljku užgao. No pritom ničiji trud ne biva manje vrijedan. Tko je u službi svjetiljke, razumjet će vrijednost svoga truda i nastojat će joj, u onome što je do njega, biti vjeran i neumoran.

Običnost dana ne uskraćuje čovjeka onome osobitome do čega mu je svom dušom stalo. Jer kroz običnosti dnevne čovjek oblikuje iznimnost svoju, iznimnost svoga poziva i poslanja. Sve što jest i sve što mu je biti dozrijeva kroz skladno nastojanje od običnosti. I, uistinu, nije potrebno pomaknuti se od kućnoga praga da bi se dospje­lo do raja. No, zanemariti svoj dom isto je što i zanemariti raj.

Nije dobro previdjeti tolike koji su se kroz običnost izdigli do svetosti. Pa i sveti Josip proživio je cijeli život kao radnik, drvodjelja, radeći predano i marno. I sveta Marija, žena njegova, majka Isusova, najveći je dio svoga života posvetila svakodnevnom kućanskom poslu. A bila je Božja majka. Bog joj se kroz godine svoga zemnoga života u toliko toga povjerio. I sam Isus proveo je trideset godina svoga skrovi­toga života radeći u Nazaretu, u Josipovoj  stolarskoj radionici, u poslušnosti Mariji i Josipu. A rastao je pritom u mudrosti, dobi i milosti. I dorastao do ispunjenja svoga poslanja, do go­dina javnog djelovanja. Postao središtem vremena i vječnosti.

Prigrli s mirom običnost svoju. Ali ne zaboravi pritom da nitko umjesto tebe ne može pro­živjeti život koji ti je darovan i povjeren. Podari običnost svoju onima s kojima živiš, Bogu svom, i razumjet ćeš da si i ti sam običnošću svojom preobilno obdaren.
 
S. Lice
 

Najnovija vijest sa podnevnog dnevnika... prerušeni R. Karadžić prije dvije godine ljetovao na Čiovu?!

Somewhere there is some place, that one million eyes can't see,
And somewhere there is someone, who can see what I can se....

Udaja iz ljubavi za financijski stabilnog muškarca san je većine žena. No prema istraživanju portala Iskrica.com, koji broji 240.000 članova, 54 posto Hrvatica u dobi od 30 do 40 godina ne vjeruje da će pred oltar s bilo kakvim, a kamoli savršenim primjerkom. Šibenčanke su gotovo očajne. Njih 85 posto silno želi pred oltar, ali dvije trećine ne vjeruje da će ga ikad vidjeti izbliza. Varaždinke se udajom ne zamaraju previše, većini je karijera važnija. Raskošna svadba i obitelj najbitnije su za 90 posto usamljenih Splićanki. Dubrovčanke su najoptimističnije. Više od polovice njih čvrsto vjeruju da će naći ženika te izlaze gotovo svakodnevno. Zagrepčanke bi voljele da im muškarac padne s neba. Devet od deset njih ne želi izlaziti. Vrijeme radije provode doma ignorirajući rodbinu i prijatelje koji pitanjima o udaji zamaraju svaku treću. Dok čekaju ženika, “neobveznim” seksom zabavlja se 34 posto Hrvatica. Više od polovice naših žena složne su u jednom. Koliko god bile stare, tvrde da su baš sad u najboljim godinama.
Neudane saborske zastupnice uglavnom ne osjećaju pritisak obitelji ni društva zbog toga što nisu zasnovale obitelj. HDZ-ovka Ivanka Roksandić (54) kaže da nikad nije osjetila taj pritisak. Iako je za nju obitelj najznačajnija stvar, ne smatra se manje vrijednom što nije u braku.- Imam profesionalnu i političku karijeru i ne mogu reći da mi sada nije žao što nisam zasnovala obitelj. Žao mi je jer mislim da sam trebala ostvariti i taj dio života. No nikada nije kasno, možda se i ja udam - rekla je Roksandić.
SDP-ovka Milanka Opačić (40) također nikad nije osjećala pritisak obitelji i društva jer nije udana.- Pritisak na žene u 30-im godinama postoji jer smo još uvijek konzervativno društvo. Mislim da ljudi imaju dosta problema ako su samci jer sve društvene aktivnosti pripremljene su za parove - kaže Opačić.
HSS-ovka Marijana Petir (33) ističe da je društvo doživljava kao osviještenu ženu koja zna što radi i što hoće te da znaju kako će napore koje sada ulaže u politički angažman, koji, ističe, obavlja izuzetno dobro, strpljivo i s punom odgovornošću, kad dođe vrijeme, pretočiti i u privatan život.- Ne gnjave me, ne tupe i ne dave. Ponekad ima nekih polupitanja o mojoj udaji, ali nakon mog pogleda sve prestane - rekla je Petir.
SDP-ovka Marija Lugarić (30) ne osjeća, ali, kaže, i ne dopušta pritisak okoline.- Brak je isključivo pitanje životnog izbora svake žene i muškarca. To što nisam udana je isključivo moj osobni izbor i nitko ga nema pravo komentirati - izjavila je Lugarić.
 
DOK ČEKAJU BRAČNU LUKU, "NEOBVEZNO" SE SEKSAJU
 
Internetski portal Iskrica.com istraživanjem je pokazao da većina Hrvatica želi uploviti u bračnu luku. Trećina njih uživa u neobveznom seksu dok taj sretni dan ne stigne.
 
Žene koje žele stupiti u brak - 67%
Žene koje vjeruju da će se udati - 46%
Žene koje osjećaju pritisak jer su neudane - 33%
Žene koje izlaze barem jedanput na tjedan - 40%
Žene koje prakticiraju “neobvezni” seks - 34 %

Što mi donose dani budući
dugo kajanje, polako stareći
teške godine, čaša utjehe
od mora djetinjstva čujem valove
 
Ne mogu ovu slomiti tugu
ni kad sam pijan ne vidim drugu
i kao da je vrijeme stalo ništa ne ide
 
Od kad nisam tvoj ja nisam svoj
vjetar dušu prebire
bez tebe ja imam samo sjećanje
 
Od kad nisam tvoj ja nisam svoj
i kao da me progone
hej mladosti zašto žuriš malo zastani
da uberem ružu ljubavi
 
Stazama smo mnogim prošli
suza tragova
na starim slikama sjeda prašina
evo sjećam se dragih pjesama
i onog proljeća kad te sretoh ja
 
Ne mogu ovu slomiti tugu
ni kad sam pijan ne
vidim drugu
i kao da je vrijeme stalo ništa ne ide
 
Od kad nisam tvoj...

DAN MLADOSTI, sjećate li se još toga? ;)

Ovdje ima samo 10 % visoko obrazovanih i čak 18% nepismenih... bez panike, niste se prepoznali, nitko neće uprijeti prstom u vas, ovo je tek službena statistika zemlje zvana 'Rvatcka' :(

Želim ti uvijek iznova jesen da ponovno shvatiš koliko je život velik i raznolik. Nalik igri, ozbiljnoj a istovremeno vedroj, nikada jednostranoj jer u sebi sjedinjuje sve suprotnosti. Rast, cvjetanje i propadanje spadaju ne samo u ritam prirode, nego prožimaju i vrijeme našega vlastitoga života. Pokazuju nam koliko smo smrtni ljudi i kako ne možemo sve postići.
Ujesen postoje različite promjene, ali i tihi trenutci. Oboje je važno da bi u naš život ušlo više sklada a mi otkrili njegovu puninu. Gdje se nešto mijenja, tu magla pripada isto kao i jasan, sjajni pogled u daljinu.
Jesen je vrijeme zahvalnosti. Prividne, po sebi razumljive stvari kao hrana i stan, susreti s drugim ljudima, dar su koji ne dugujemo svojim vlastitim nastojanjima i naporima. Tko je zahvalan, može prihvatiti prošlost, radovati se sadašnjosti i doći na nove ideje za budućnost. Promatraš li život kao dar, shvatit ćeš kako je vrijeme dragocjeno i koliko nam prilika daje svaki novi dan.
Želim ti uvijek iznova strpljivost da doživiš bogatu jesen, koja će te nadariti i iznenaditi svojim obiljem. Nađi jednostavno vremena za to i budi strpljiv, i u tvom životu će, često posve skrovito, rasti i dozrijevati mnogo toga. Ne možeš sve sam proizvesti. Dadneš li stvarima i ljudima vremena da se razviju, bit ćeš nagrađeni nečuveno bogatom žetvom.
Hrabrost je očitovati sebe takvim kakav si u stvarnosti. Prečesto se skrivamo iza maske jer ne želimo da drugi primijete kako se stvarno osjećamo. Pustimo li da sve predodžbe kakvi bismo trebali biti otpadnu kao uvelo lišće, osjetit ćemo kako nas to može olakšati i dati nam novu snagu.
Svatko od nas je jedinstven i neponovljiv, svojom pojavom, svojim licem, načinom kako hoda i kako se kreće, kako govori i kako nekoga gleda. Svatko ima nešto nezamjenjiva i zato je dragocjen. Ne treba se dakle ni pred kim niti iza bilo čega skrivati.
Želim ti prijateljstva i kontakte s ljudima koji ti daju sigurnost i zaštićenost, i uvijek iznova snagu da budeš potpuno ti. Takvi odnosi daju ti toplinu i novi dah, ali i da osjetiš odmak - daljinu i blizinu.
 
Phil Bosmans

Upotrijebi dobro svoj život jer je zemaljsko vrijeme kratko ma koliko da se u njega sjati dana.
Shvati, zemaljski su dani tek u tmini zatočene ptice koje ne mogu upoznati let sve dok se tvoja duša ne sjedini s prostranstvima, sa slobodom i sve vrijeme što ga ubere život tek je gruda prhke zemlje što se raspe u trenu; prije no što sunce jednom obiđe dan tvoje će ime, pomiješano s imenima mnogih, biti prah ili svjetlost, ovisi o tebi.
Upotrijebi dobro svoj život jer mu dani podjednako mogu i dodati i oduzeti vremena i srži u malo dana sve putove kojima prolaziš možeš natopiti i dobrom i zlom, ali i dugovječan možeš za sobom ostaviti nedosanjane i nedovoljno prodahnute i propaćene tragove dobra stoga zgradu svog bića i svijeta gradi pravednim naumom i pravednom rukom da temelji koje postaviš mogu poslužiti i za sutrašnji svijet, da mogu osmjeliti i sutrašnje ljude.
Upotrijebi dobro svoj život, upotrijebi ga dobro svakoga dan, jer je svaki dan podjednako dostojan svetosti života za svog vremena usadi u zemlju svog hoda, u svaki dan, sjeme dobrote koje pripada njemu, samo njemu, a kad sve dane već ostaviš za sobom, bez obzira na to budeš li se ćutio kao svjetlo ili prah, pođi prema svjetlu, prema svjetlu…
S. Lice

Liturgija moga djetinjstva, moga dječaštva, i danas mi je prisutna. I danas mi razgovijetno govori. Pamtim, između ostaloga, kako su vjernici, dok su molili Vjerovanje, na riječi i postao čovjekom lagano i smjerno pognuli glave. Čini mi se da je u ono vrijeme ritam zajedništva, ritam svetoga, bio mnogo usklađeniji nego danas. Okupljeni su vjernici imali izraženiju potrebu i na taj način izricati sebe, svoj odnos prema sabranim vjernicima, svoj odnos prema Bogu. Dijelom svjesno, dijelom nesvjesno, pratio sam te pokrete tijela, te pokrete duša. Pratio sam ih i kad sam razumio njihovo značenje i kad ga nisam razumio. Imao sam, jednostavno, povjerenje prema onima koji su stajali uz mene.
Dogodilo se da sam jednom, kad sam već poodrastao, dok sam molio Vjerovanje na nov način postao svjestan značenja riječi i postao čovjekom. Bog je postao čovjekom da bi nas pozvao na život uspravnih. Da bismo bili uspravni i u našoj duhovnosti i u našoj tjelesnosti. U našoj ljudskosti. Zbog toga mi se učinilo primjerenim riječi i postao čovjekom izgovarati uspravan, uzdignuta pogleda i uzdignute duše.
To, dakako, nije promaklo pozornom oku nekih vjernika, pa su me upozorili da ne bih smio propustiti nakloniti se pri spomenu otajstva Božjeg utjelovljenja. Razumio sam ih. Ali sam slušao, razumio, i govor svoje duše.
Prirodno je i ljudski nakloniti se pred novorođenim djetetom. Primaknuti mu se iz svoje uzdignutosti. Prirodno je i ljudski biti smjeran pred tajnom novog života. Kad čovjek primakne svoje ruke, svoje lice, malenom djetetu, kad ga pridigne svom srcu i osjeti njegov lagani dah, tiho i strpljivo kucanje njegova srca, kad ga prožme njegov bezazleni osmijeh, postaje svjesniji života. I sebe samoga. Dijete, onkraj svake riječi, govori da je život blagoslov.
Preobilan blagoslov. Prečuti ga značilo bi odlučiti se na svoje siromaštvo, na zatvorenost u svom siromaštvu. Bog je postao čovjekom… i tako pozvao čovjeka da se pokloni i pred tajnom svog utjelovljenja. Kad su se oko njegovih jasala okupili anđeli, pastiri i mudraci, poklon je bio temeljni čin njihovih bića. Poklonom su izrekli i ganuć e i blizinu i zahvalnost. U poklonu svoga bića čuli su, kušali, i ganuće, blizinu neba. Postali su svjesni neshvatljivog: srodnosti neba.
Otada Bog više puta i na više načina potiče čovjeka da živi pune duše. Puna i predana srca. I blago mu tumači da je to moguće samo u stavu poklona. Ukazuje mu na dijete i govori da je u njemu punina njegove namjere s čovjekom. Ukazuje mu na svoje najmanje, na one u potrebi, i govori da nam se pred njima valja pokloniti. Štoviše: da nam se njima valja pokloniti. Dovodi nas pred starce, pred starice, u koje se toliko života ulilo, iz kojih se toliko života izlilo. Toliko života da su njihova bića postala posve porozna. Poput djeteta: utjelovljenje krhkosti. Govori nam da nam se i pred njima valja pokloniti. Da nam i njih valja pridići. Prigrliti pune duše. Bog govori. I čovjek pozornom dušom sve snažnije otkriva da je u smjernosti životna zrelost uspravnosti.
 
S. Lice

Da ti srce bude čvrsto.
I kad sve drhti u tebi.
I kad se mnogi putovi čine neprohodnima.
I kad su temelji svijeta uzljuljani.
Da ti srce bude čvrsto.
Da smiono prolaziš kroz svoje dane.
Kroz svoje snove.
Kroz svoje rane.
I da u tvome srcu bdije mir.
Da bdije s pouzdanjem u dobrotu.
U dobrotu koja sve nadjačava.
Da ti srce bude čvrsto.
Da se vedrina kroz njega u susret vazda izlijeva.
Da se kroz njega vazda u tvoje biće ulijeva.
I da čitavim bićem ćutiš Božji zagrljaj.
Čvrstinu njegovu.
Srce svoje.
Da ti srce bude čvrsto.
 
S. Lice

Ono najvažnije uvijek se događa u prostoru između očiju čiji su se pogledi susreli. I zbog toga nije dobro gledati mimo očiju onih s kojima čovjek živi, s kojima se susreće. Nije dobro propuštati neponovljive trenutke. Istina, može se zbog toga dogoditi da čovjek nema uvida u sve što se u svijetu zbiva. Ali to je posve zanemarivo ako čovjek ima uvida u dušu onih koje voli. Ako može doticati sreću u njima. Biti s njima ista sreća.

Ako ne volite, kako ćete saznati zašto dišete?
Kako ćete saznati zašto vam je darovano živjeti?
Kako ćete saznati zašto su vam darovane oči? Ruke?
Zašto sunce nad vama izlazi?
I zašto noć vašemu srcu želi dati počinka?
Ako ne volite, što ćete sa svojim danima? Sa svojim snovima?
Čemu vam krv? Čemu znoj?
Ako ne volite, i smijeh i suze bit će vam suhi. Besplodni.
Od vaših tragova neće nastati putovi.
Ako ne volite, bit ćete nijemi. Gluhi. Beživotni.
Govorit ćete ispraznim riječima.
Slušat ćete ispraznošću u sebi.
I nijedna vas riječ neće moći dotaknuti.
Nijednu riječ nećete moći oživjeti.
Nećete razumjeti govor blizine.
Govor dodira.
Nećete ući u svijet vama darovan. Vama povjeren.
Nećete zakoračiti u Zemlju ljubavi.
U Zemlju srodnosti.
Ako ne volite, bit ćete stranci kamo god pođete.
I u svojoj duši bit ćete stranci.
I sve divote nadomak vama i u vama ostat će vam zastrte.
Jer samo je ljubavlju moguće razumjeti svijet. Život.
Bog nam, svakim titrajem našeg bića, govori.
Da biste razumjeli, morate voljeti.
Da biste ikoga razumjeli, morate voljeti.
Bez ljubavi nije moguće nikoga susresti.
Bez ljubavi nije moguće ništa što ispunjava, raskriljuje dušu.
 
S. Lice
 

Sve je u drvo tvojega križa urezano.
Život - i tvoj i moj. Prvi plač i koraci. Prve riječi i radosti. Zanosi, samoće, ljubav. Patnja i umor. Trud svakidašnji. Zahvalnost i nada. Posrtanje i padanje. Hod zauvijek. Svjetlost. Svjetlost u nebrojenim oblicima i izričajima. Blizina. Život - i tvoj i moj.
Sve je u drvo tvojega križa urezano.
Bez njega, svaki je rukopis nečitak, svaki put neprohodan. Bez njega valovi noći uzalud traže obalu zore, uzalud se vraćaju pučini sunca. Bez njega - na što će se razapeti jedra ljudske duše? Bez njega - kako da čovjek dopre do čovjeka? Kako da premosti sebe?
Sve je u drvo tvojega križa urezano.
Tek što se neki urezi jasnije očitavaju očima onih koji se u njega zagledaju. Tako u tvojemu križu svatko iščitava svoje ime, svoj lik. U tvojem križu svatko nalazi križ po mjeri svojega srca.
Netko će ponijeti križ posve nevidljiv očima i srcima mnogih. I tvoj će blagoslov bdjeti nad njim, a da to gotovo svakome ostane skriveno.Sve je u drvo tvojega križa urezano.
Jer tvoj križ ne mjeri. Tvoj križ ljubi.
S. Lice

Zapisano u vremenu sada stoji:
Samo jednom sam dotaknuo anđela.
Nemam ni riječi, ni suza koje bi te mogle zamijeniti.
Bio sam blagoslovljen time što sam te poznavao.
Tvoj dragi lik i tvoja dobrota, ostat će sa mnom do kraja života.
 
Tužna uspomena na Gordanu, 24.9.1971.- 9.5.2008.