True story

Zašto su sve ove meksičke/južnoameričke serije histerične, odnosno likovi u njima? :( Baš gledam TV i upravo sad, primjerice, žene vrište, plaču, divljaju, razbijaju...

There is a light that never goes out!

To sam ja, to te moje ruke grle iz daljine,
prije sna, ja ti dođem tek onako da te dirnem...

Dobra večer pismo moja
Kao vino plemenita
Prija zore bilog dana
Dobra večer uzorita
 
Nosila si rodnoj grudi
Ovo tilo željno lada
Budila si moju dragu
Da donese ključe grada
 
O šibenska pismo tiha
Sve si rekla u dvi riči
Napila si žedne usne
Mogu na kraja svita ići
 
O šibenska pismo mila
Sve si bila i sve jesi
Lanterna mi noću budi
Put mi kaži i ponesi
 
Rasulo se svud po svitu
To šibensko staro sime
Da se negdi u samoći
Spomene i tvoje ime
 
Pala si ka zlatna kiša
Natopila zemlju suvu
Da nam opet rodi pisma
O jubavi i o kruvu
 
 

Velika mjera vjere.
Jednaka porcija rada i igre.
Puna čaša hrabrosti.
Jedna mala limenka strpljenja.
Konstantno prskanje molitvom.
Kavena žličica meditacije.
Pregršt zabave, zdravog humora i radosti.
Dvije pune puncate žlice kompromisa.
Malo mirnoće.
Dovoljno ljubavi da to sve zajedno spojiš do konzistencije čvrstog spokojstva.
Priprema: 24 sata
Vrijeme kuhanja: dnevno.
Vatra neka bude mala, stabilna i konzistentna.
Servira se za jednu osobu, za dvadeset osoba ili za svakoga koga sretneš. 
 
 
(C) by DivX '2005

Jesu li muškarci u 21. stoljeću single jer to žele? Jesu li zadovoljni svojim životom? Čekaju li i dalje princezu iz bajke? Postoji li uopće žena slična idealu? Postoji li uopće koja žena?!!

Poživio Bill Gates sto godina, kada dođe vrijeme da ode na onaj svijet. I čeka on tako u čistilištu kad se pojavi Bog osobno.
"Dakle, Bille, malo sam zbunjen. Ne znam gdje bih te stavio. Istina da si zadužio čovječanstvo što si stavio kompjuter u skoro svako domaćinstvo svijeta, ali s tim si donio i brdo nevolja. Svejedno, napravit ću iznimku i dopustiti ti da sam odabereš".
"Dobro, hvala, ali koja je razlika?"
"Evo, pa ti pogledaj. Prvo pakao."
I pogleda Bill pakao. Čisto, lijepo, mirisno, pješčane plaže i kristalno bistro more, komadi trčkaraju, vrište od smijeha...
Bill očaran kaže:
"Pa ovo je sjajno. A raj?"
"Pogledaj i raj", kaže Bog.
Visoko na nebu, par slatkih anđelčića svirucka harfe i leprša po oblacima. Bill gleda razmišlja i kaže:
"Mislim da je ipak bolje u paklu. Biram pakao".
"Dobro, kako god želiš".
I pošalje on Gatesa u pakao. Nakon dva tjedna posjeti Bog Billa u paklu. A tamo Bill u vreloj mračnoj pećini sav u teškim lancima šiban od dva demona, vatra suklja, tutnje narodnjaci...
"Što je Bille, kako je?"
Bill totalno izmučen i razočaran odgovara:
"Kako, kako je? Pa jezivo je, nije uopće onako kako sam očekivao.
 Gdje su one predivne plaže i komadi i kokteli i sve..."
Bog se nasmiješi i kaže:
"E, sinko. To ti je bio screen saver".

Bio Albanac u vojsci i upita ga kapetan:
"Je li bre, Šiptar da te pitam nešto?"
"Izvolji druže kapetan"
"Ako imaš jednog Nemca i jednog Srbina, koga bi ubio", pita kapetan.
"Srbina", kaže Albanac.
"Šta bre, sedam dana zatvora za ovo", kaže kapetan.
Nakon sedam dana opet će kapetan: "Jeli bre, Šiptar imaš jednog Nemca i jednog Srbina koga bi ubio?"
"A koga bi ti ubio, druže kapetan?", pita Albanac.
"Pa Nemca", kaže kapetan.
"E pa, opet ostaje meni Srbin druže kapetan", odgovori Albanac.

Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate ko cvijetak na njivi;
jedva da ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo...
 
In memory for I.C.
 
 

http://www.gizmodo.com/gadgets/maxtor/maxtor-dominos-204448.php

Sam se rodiš, sam živiš, sam umireš... kaže jedna poslovica i u tri kratke, obične riječi doista puno govori.
Sve što se događa u životu pod tvojom je kontrolom, o svemu odlučuješ na kraju ipak sam, i za sve si sam kriv (kad sve eliminiraš, ako jesi). Tako tvrde površno oni čija duša nije dovoljno ispunjena vjerom, nadom, ljubavlju i nekim dubljim smislom vlastitog postojanja...
Ponekad se pitam imam li uopće dovoljno budnosti, svjesnosti i vremena da to uvijek imam u mislima... (pitajući se usput jesu li ovo sve samo izgovori za to)
Ali ako uključiš vjeru u ovo... onda nikada nisi sam, Bog svevišnji je s tobom, kontroliraš i razumno proživljavaš dobar dio života uz Njegovu pomoć... On te vodi jedinim istinskim i pravim putem.
Vodi i na neki način usmjerava, jer ništa što te okružuje nije u kaosu stalno, izmjenjuje se dobro i zlo, i ništa ne dolazi samo po sebi ili prestaje... a tebi je kao razumnom i svjesnom biću darovan jedinstveni i jednostavan alat za plovidbu nemirnim morem života... vlastiti izbor i slobodna volja prije svega.
Ostavlja ti svjetiljke po životnom putu u čijem ćeš sjaju prepoznati vlastiti dušu i u najvećem mraku.
 

Zakaj se Slovenci stalno penju na Triglav?
Da vide Hrvatsku čim manjom ;)

Hitna PC Služba posvuda:
http://www.hitna-pc-sluzba.hr/
ajme, sramote za struku kojom se bavim :(
 
***
In White House...
Mr. Bush, Bin Ladena je ubio trbušni tifus...
-Gad demet, gdje je taj momak? ;))

Sestra Ulrika Nisch (1882 – 1913) proživjela je svoj kratak život kao pomoćna sestra kuharica. Onodobna zahtjevnost rada u kuhinji i njezino krhko zdravlje brzo su je istrošili. Površnom oku moglo bi se činiti da nema osobita razloga njezin neugledan život, njezinu osobu – po mnogim svjedočanstvima krajnje priprostu – izbaviti od povijesnog zaborava. No Božje oko ne prestaje osvjetljavati naizgled tamna, zasjenjena mjesta ljudske povijesti, naših života. I ako ljudi zaborave, Bog ih podsjeti. A kad on podsjeća, ide k onima najmanjima. Vodi k onome najbezazlenijemu – i istodobno najsmionijemu, najčišćemu – u čovjeku.
Kad je s nje, stjecajem okolnosti, stjecajem Božje brižnosti, odgrnuta zavjesa povijesti, u malo je vremena proglašena blaženom. No, i prije toga, mnogo prije toga, ona je živote mnogih darivala blaženstvom.
Od svoga najranijeg djetinjstva sestra Ulrika viđala je svoga anđela čuvara, razgovarala s njim. No, u svojoj jednostavnosti, ona to nikome nije spominjala. Bila je uvjerena da je to svakome moguće. Kao što je mogla vidjeti svoga anđela, tako je mogla vidjeti i anđele čuvare onih s kojima je živjela. Ostala je zatečena kad je potkraj života shvatila da ih drugi ne vide kao što ih ona gleda i da je njoj darovana osobita milost. Od ganuća je nezadrživo zaplakala.
Sestra se Ulrika često s razlogom čudila kako se ljudi odnose prema svojim anđelima čuvarima. Bila je zapanjena kako su ljudi nemarni prema njima. Često se činilo kao da ih se njihova nastojanja nimalo ne tiču. Gotovo kao da žive u odijeljenim svjetovima koji se međusobno nimalo ne dotiču. Njoj je bilo posve blisko da je, u konačnici, ne mariti za anđela, ne mariti za anđele, isto kao i ne mariti za svoj život, za živote onih s kojima nam je darovano i povjereno živjeti.Ljudski je život moguć samo u dodiru s anđeoskim. Po Božjoj ljubavi čovjek je mjesto, čovjek je središte u kojemu se dotiču zemlja i nebo. U čovjeku nebo prožima zemlju. U čovjeku ga preobražava. Anđeoska je služba skrbiti da se to uistinu postojano događa. Da se unatoč svemu događa.
Bog čovjeku govori na mnoge načine. Govori mu i anđelima. I anđelima mu razgovijetno posvjedočuje svoju ljubav. A koliko puta se i našim anđelima čuvarima događa da k svojima dođu, a da ih njihovi ne prime. Koliko puta ni naši anđeli nemaju kamo nasloniti glavu. Koliko puta ni jedan sat ne možemo probdjeti s njima. Koliko puta!
Svijet u kojemu su anđeli čuvari dobrodošli, svijet je po mjeri čovjekova dostojanstva. Dijeleći život s njima, rasterećujemo se nebrojenih ispraznosti, istinski se osposobljavamo za život u koji smo pozvani. Živimo ga sve ispunjenije. I smirene duše idemo Bogu u susret. Idemo s Bogom.
 
S. Lice