KRATICA ZA DALJINU

Ne zelim vise zvizdanje oko glave..A i kaciga mi je teska tonu...Idem fino u bunker, skinem kacigu, spustim pusku...Pa neka onda svi "drmaju" kako im drago...

..okrenuti glavu na stranu...Praviti se kao da me nesto vani zanima...I sve misli sto mi dopiru od vani su vec narusene...Bile su nevjerne s tudjim stanjima svijesti..I kako im onda vjerovati?...Mislis da se isplati krasti ideje?...Zaboravljas da svaki zlocin ima kaznu..Svaki! I kazna za ukradene ideje je samoca duha, traumatsko lutanje kroz dvije pustinje...Oazu sanjas, oazu ne vidis...Pij vode sada, dok mozes, jer ce nam doci trenutak kada cemo brojati kapi...Cisti smo svi, kazemo...Da, cisti smo od istine...Prazni...U nama se ne nalazi. Samo isprazni pokusaji savrsenog predstavljanja i pretvaranje da smo ono sto zelimo biti.Kako da se zahvalim sebi sto sam tako pametan??-TO JE PITANJE KOJE NAS PROGONI U DUBINI..a LJUBAV?? ...Svela se na kraju na jednu davno ispricanu bajku, kojka se vise ne moze ostvariti, jer danas cuda ne postoje...Citaj me, tako sam jednostavna-kaze ljubav..Zelim samo da me se sjetite kad vam nedostajem...Zelim da me imate!...Sta vam je ?? Zasto ste svi gluhi??...Sama sam...Usamljena kao i vi...Hajdemo se opet naci...
...Krajnje je vrijeme da pocnemo jesti kruh...Kazemo -deblja...Pa naravno..Ako treba da budemo debeli, -budimo! Kruh nam je neophodan...Kruh od brasna drobljenog kamenom.Daje snagu...Garantira opstanak... :o))))

..Zvuci tako tipicno ovaj naslov mojih misli..:Ali, sta se moze, limitiran izmedju daljine i trosnih, ofucanih rijeci, nemam drugog izbora...Neka ostane tako...dosao sam do velikog ,pustog raskrsca...Poznatog iz nekog sjecanja davnog...Ne pitaj puno, danas nisam dobar igrac...Tu i tamo protrci koji taoc ...I svi imaju ista lica.Ukocene vilice, i prestrasene velike oci...prazne...Ne obazirem se na njih..Gledam gdje si ti..Osjecam da si jako blizu, ali me hvata ocaj, jer ne vidim te na niti jednom od mjesta gdje ocekujem da ces me nasmijati...Gdje si?...Imam sve manje mjesta gdje mislim da bih te mogao vidjeti...Gdje se krije Sunce?...Mozda si tamo..Trcim mahnito...Nada me nosi...

...jer se tu kupa tilo....;o)

..znas li gdje ide? Sigurno??

Bio jednom jedan kralj koji je imao sve, samo mu je falilo ljubavi stvarne...Stoga je shvatio da je u stvari-Kralj BEZ SVEGA...

...Majko mila..Poceo sam hrkati! Poceo sam hrkati! Zastopavam se..Polako , ali sigurno...Da, godine su to...Evo sam se i rasanio, razmisljajuci...Bas zivot brzo....ma...sta je to?!...Ma to ti hrces?!!...A ja cu se iskidat od smija!!!...Hrces!...Ahahaha...Oprosti..Ahahaha..Oprosti...Ahahaha....Oprosti...
..Ipak nisam tako star.....A ona je...Ahahaha.....Oprosti.

...mozemo bezbrizno trcati livadom, hineci da smo zauzeti poslom koji su nam dali, a u stvari se zabavljamo...Bas si brza.... :o)

...Dodjes na pazar, i kazes Trgovcu vremena: daj mi dva sata...A on ti kaze Vjecnim glasom: Samo dva? Ako hoces, mogu ti uciniti dobar popust, ako uzmes cijeli dan...Jedan dobar popust...Ajde, razmisli, ali nemoj dugo, jer cu ti to naplatiti...Necu, hvala!-odvalim k'o iz rukava...Ostajem sa svojim prirodjenim vremenom...Vec cu se snaci...Odjednom se Trgovac pocne grohotom smijati..Ali nisam ga dugo slusao...otrcao sam, jer mi se zurilo...Nisam imao vremena.. :o)))

...nekad je potrebno...Nije da drzim dosadni sermon, nego jednostavno ne mogu izdrzati, a da ne opisem ponovo vidjenu poniznost na djelu...rusi sve barijere.Ostavlja te golog, razoruzanog...Ne porazenog, skroz suprotno...Poniznost hrani ljubavlju.Poniznost pred pocinjenom greskom nas podsjeca da smo ranjivi i nesavrseni...I kako je lijepo onaj osjecaj olaksanja...i snaga oprosta...I ponovni sjaj zajednicke medalje...ljubav nadomjestava mnostvo gresaka...

..i opet nisam uspio primjetiti NITI JEDNU LIJEPU PORTUGALKU!!!
Ma mislim da ih skrivaju...

..."kako ti se prihvaca moja ljubav?Na tvojoj sam usluzi...Tvoj sam...Imas me, definitivno..."

...citiras li ikad svoje srce?

...AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA....

X:- ...pijem...
O:-..A zasto pijes??
X:-...da zaboravim...
O:-...Da zaboravis??
X:-...da,da zaboravim da se stidim...
O:-...A cega se stidis?
X:-...stidim se sto pijem...

...

...U tom slucaju, o cemu bi razmisljao jedan zuti list, padajuci sa stabla, otkinut jesenskim vjetrom?..
...I o cemu pak drugi list, jos uvijek zelen, pun soka i zivota, koji takodjer biva otkinut zbog presnaznog naleta vjetra?
...Popne li im se zeludac u grlo zbog visine s koje padaju?
...Ili razmisljaju kako se docekati?
...Ili pak se mire sa sudbinom, svaki na svoj nacin..?