Take Me As I Am

Ako zatvorim oči možda me povedeš,
Tamo gdje je svijet u kojem ništa ne cvate.
Ako ne udahnem
i od srca maknem sve otkucaje,
Uporne i jake,
Možda se primitim i pustiš me
među svoje tamne odaje.
Ako ne budem
i od mene ne ostane ništa više
od onog što možeš ponijeti u ruci,
Možda se približim tvome mraku
Možda preživim u tvojoj  muci.

Obuci haljinu,
Cipele najljepše što imaš,
Na lice stavi osmjeh,
a ja ću doći po tebe.
Kad krene ova noć
tisuću koraka za dvoje,
Zapleši samnom ovaj ples.
Nježna i lagana ko svila zaustavljaš mi dah,
Neću ti reći jer već znaš.
Ej kad bih mogao sad bi poletio bez krila,
dok plešeš samnom ovaj ples.
Ponekad poželim da te stavim u njedra
I da zaboravim koji je dan i gdje sam.
Ponekad pomislim tako blizu je sreća,
dok plešeš samnom ovaj ples.
Nad morem mjesec mlad,
U oči skupila si zvijezde,
Ko nikada do sad, srce mi nosi dobru vijest.
E kad bih mogao sad bi zaustavio bih vrijeme,
Dok plešeš samnom ovaj ples.....
 
? nižetić.....

moj dragi frend kaže... znanje je moć.....
naravno......mislim ja.......ali mi ko jeka....
vas sam ti moćna ko' posuda noćna....

Dok pada kiša
Milujem ti lice okrenuto prozoru.
Ne govoriš.
Ne govorim.
Ostavljam riječi drugima.
Otvaram vrata i znam.
Imam ovo sad.

Suza nikad ne spere bol
kao što ni slatka riječ ne može
sakriti da ne marimo.
Uzalud.
Kad se razlije tišina preko rubova
i preplavi sve.
Jednostavno kao točka na i.
Ponekad ne bude najdraži drug
ali tu je,
i kakva god bila.
Istina otvara put.

 
Kroz zelena polja korača suton tiho
i kao šapće na jastuku od svile.
Dok sunce na nebu još jedan vrutak plete
A oblaci sneni bajne šare čine.
Eh da je meni zelenim poljem biti
Il da sam barem sunce što vrutke sapliće,
Ali nikad nikad neću biti,
Umorno je moje samrtničko žiće.

kako bi mudri kinez rekao:" nemoš'u plitkim cipelama preko duboke lokve"...
i tako meni još  uvijek noge, mokre........................................................
sasvim.

 
Sa zvonika kada lupi
I mjesečeva sjenka se nasmije
Želju poželi.
Odjeni najljepše odjelo da svi vide,
Da se postide.
Preko varoši prođi
Do moje kuće.
Znatiželjni bit će i
Pričat će svi.
Al ne mari,
Hrabar budi.

 
Preplašeno kao srna
dolaziš do moje vode
Puštam te da piješ
Puštam te da se ugriješ.
Ne pucam,
Osluškujem
Dišem u tvojoj ljepoti.

 
Jube moja, moja radosti,
Misliš li kadkad na me..
Kad se otegnu duge sjene i
Ostanu samo blijedi odsjaji u pokošenoj travi.
Dal nagneš glavu na moju stranu kugle
il samo dosadno druge posmatraš.
Ili si krenula negdje iza duge.
Moja jube.

 
Ko more vratit sav taj tvoj smih,
Sve one naše sate, dane, prolića,
To niko ne zna.
To se ne vraća.
To ostaje i staje u svaki dil
Mog tila, mog dila,
To je oni miris ća me budi
U neki sat kad ne moren spat.
Kad mislin da si jastuk na uzglavlju,
Kad zamre glas
a neman snage za krik.
Nima plaća, nima boli, nima nas.
Ipak znan da ne more izbrisat niko
Ono ća ja u tebi volin.

Sastanci, rastanci,
Ljudi plutaju rijekom života kao košare od pruća.
Ponekad,
vrate se na mjesto gdje im je bila kuća,
pa sjednu za isti stol i razmjene
riječ, dvije.
Od šale do šale,
od smijeha do osmjeha
i gluposti i grijeha
dok vrijeme teče, ima.
Ništa nije gotovo, a opet
sve ipak završeno jest.
Teško i mučno je
još jednom biti u pravu.
 

 
Teške postole,
jubavi tvoje
Teške su.
Na javi i u snu.
Zapliću se o moje korake
U svakom trku vežu noge.
Teške postole,
Jubavi moje.

 
Na posljednji put ti se spremaš
I šutnjom kao da odgovora nemaš
na pitanja davna,
Trebaš me.
Kao sjenu, kao dugu, kao prijatelja.
Iz nemoći Iz veselja.
Svaka tvoja riječ što tišinu para
Ostaje kao pečat.
 
Ja nemam riječi.
 
I ne znam što reči kad ne ostaje mnogo.
Samo znam,
Na posljednji put se spremaš
I gledaš me blijedo kao nikad prije,
Ni veselja ni budučnosti u tebi nije.
Samo bol i mrenje.
I sol odvajkad spremljena na dno duše.
To znam
Kad temelje porušimo ostanu kuće
Koje se  ruše  za tren.
 
Ja nemam riječi.

 
ne ide mi......okrečem se i prevrčem i borim se... sa snom, prehladom, lošim danima i bed razmišljanjima.....i spremam ispit. i nekako ne ide.....tko zna zašto. kriza? ja mrzim krize....mrzim restrikciju grijanja i kad su mi radijatori napola hladni.....samo bih hjela položit ispit. al ga treba prvo spremit, a kako kad ne ide....mora ić.....idem sad pročitat komad biografije o jednoj dami... možda pomogne....pa krene.....:)