Blues na iskrici

Da ne bi ispalo da nema izvornog domaceg bluesa.. :)
Idem sorom, mirisu kolaci,mars budalo to su palacinke
Idem sorom i picim motorom,iza ugla opici me kugla
Kada umrem posadite sljivu,da nemoram mrtav u birtiju
Od rakije nema bolje zene,jos tri dana ona ljulja mene
Moja mala voli karamele,a u skoli glupava ko tele
Imam curu ime joj je Anka,ona jako voli da se sanka
Imam curu ime joj je Kata,ima usta ko' crkvena vrata
i za kraj moj omiljeni:
Turam guram, al nece da udje,noga moja u cipele tudje

Dugo nisam nista napisao.. pa red je da se javim.
Jedan od razloga je sto nisam imao nikakve inspiracije. Mislim se, blues.. sto se tu ima pricati? Ili osjetis ili ne osjetis.
Medjutim, jos se uvijek sjetim dokumentarca kojeg sam gledao i usporedbe bluesa i rap-a.
Ukratko, blues je karakteristican stil za doba u kojem seksualne slobode nisu postojale u mjeri u kojoj su prisutne nakon 70tih. Blues je bio izraz ceznje za drugom osobom i prisnoscu, emotivnom, seksualnom.S druge strane, nakon 70tih, seksualne sloboda je tolika da ljudi rade sto zele, s kim zele i kako zele. Medjutim, zelje i ceznje vise nema. Sve je hladno, neemotivno, distancirano. Rap je zelja da se ponovo vrate neka pravila koja bi vratila stanje u normalu.
Doduse to sve nije toliko bitno.. Zelim reci da citajuci weblogove u ovoj pauzi, primjetio sam su zelja i zudnja toliko prisutni da me je to sokiralo. Blues je svuda oko nas i izgleda da ce tu i ostati.
Nadam se da ljudi preko iskrice bar upoznaju nove osobe i u zivo, medjutim rezultati ankete od preko 50% ljudi koji nisu upoznali nikoga preko iskrice me demantiraju. Blues je tu i tu ce izgleda ostati.. Bar nam je zudnja jos ostala.. :) 
 

www.garply.com nije tocan link
lista se zove harp-l i nalazi se na www.harp-l.com
 

Nekoliko informacija za sve koji zele nauciti svirati usnu harmoniku:
postoji email lista o usnoj harmonici na
www.garply.com
takodjer zanimljiv site je:
www.harmonicalessons.com
ostatak slijedi....

Sjetih se sto me zanima..
Zna li itko na iskrici svirati usnu harmoniku?

Eto pisem  jos jedan nastavak sage o bluesu..ali ne zanam sto bi pisao.
Slazem se sa nekim komentarima da mi je post o bluesu formalan, ali htio sam samo izreci zasto volim blues.. Naravno da ga ne zelim ogranicavati, jer blues kao i osjecaji granice nemaju. Nadam se da sam jasan i da necu ulaziti u polemike :))
Danas je lijep dan, sunce sija, pticice poje, tako da bluesa bas i nema..ili ima?
Kako vise ne znam sto bih napisao ostavljam vas sa stihom:
-----------------------------I let her live in a penthouse, she said its just a shack,I gave her seven children, and now she wants to give them back
Oh, baby, I think you giving me some help, some help, some help,I dont really need

Puno me ljudi pita sto volis u bluesu..Kako bih odgovorio, pisem ovaj weblog. Dakle:
Moje druzenje s bluesom ide od trebutka kada sam poslusao Muddy Watersa na TV. Nisam siguran mislim da je bio Mannish Boy u pitanju.. Isprva svidio mi se ritam i izvedba, ali nakon nekog vremena skuzio sam sto me u biti privlaci.
Mnogi misle da je blues tuga i sjeta, medjutim, blues je prvenstveno osjecaj. Ocjecaj koji seze iz nogu, svog te protrese i napokon se oslobodi u kriku. Vecina blues pjesama su ljubavne, o osobi koju je partner prevario na ovaj ili onaj nacin. Od tuda i sjeta i tuga i osjecaj.
Kratka forma, 4 akorda, zadana struktura, a toliko osjecaja. To je ono sto volim...
za kraj:
I dont even know your name, but I love you just the same,if you only hold my hand,than I think I can make you understand
Im like a picture on a wall,please dont let me fall,its my heart Im thinking on,so, please, please accept my love

Nobody loves me but my mother,
and she could be dying soon,
Nobody, nobody loves me but my mother,
and she could be dying soon,
that's the reason baby, I'm acting the way I do
--------------------