Cuspajz u glavi

Kako ljudi ponekad znaju biti čudni. Kada nekome nešto krene u životu traže dlaku u jajetu. Zapravo Forsaken je potaknuo ovu cijelu raspravu u mojoj glavi.. Eto npr. primjer.. Ja i moja cimerica se selimo. Našle smo odličan posao u arhitektonskoj firmi, usput smo dobile i dodatni drugi posao u jednoj drugoj firmi, a ponekad nam se zalomi i da radimo kao hostese, tako da nam mjesečna primanja pokrivaju i više od luksuznog života. I usput nađemo i jebeni stan koji je nov, preuređen sa odličnim gazdama, u samom centru zagreba.. i Onda si ljudi pomisle da uvijek tu mora biti neka caka, da pušimo gazdi onu stvar zbog manje najamnine, što je totalni apsurd. Jednostavo, odgovor na ovo pitanje je to što smo nas dvije ambiciozne i trudimo se svoju snalažljivost iskoristiti na što bolji način...  Treba se znati snaći i ne imati kočnice u ničemu (naravno u nekim granicama... da se ne radi nikome nažao), pa čak nekada ići glavom kroz zid i ono što vam se u tom trenutku čini nemoguće, možda, baš kao i nama, uspije!

Daklem... Onaj naš plan o preseljenju je uspiješan...
Mi našle stan...
Mi našle dobar stan...
Mi našle dobar i jeftin stan...
Mi našle dobar, jeftin i NOV stan...
Mi našle dobar, jeftin, novi stan u centru...
Mi zadovoljne do lijeve sise...
Uh, kako smo ponosne na sebe... I podrška svima koji se sele.. Ima dobrih jeftinijih stanova (do 1300kn) koji izgledaju kao apartmančići na moru, sa super gazdama, još boljim susjedima.. i Štoviše, TERASOM, VELIKOM!!! Sretno!

Mi dvije želimo stan...
Mi dvije želimo jednosoban stan...
Mi dvije želimo jednosoban stan i da je jeftin...
Mi dvije želimo jednosoban, jeftin i nenamješten stan...
Mi dvije želimo jednosoban, jeftin, nenamješten stan koji ima i balkončić...
Mi dvije želimo jednosoban, jeftin, nenamješten stan sa balkončićem i normalnim stanodavcem...
Mi dvije želimo jednosoban, jeftin, nenamješten stan sa balkončićem i normalnim stanodavcem, koji možemo same urediti po našoj volji...
Mi se samo želimo odseliti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! HELP!!!!

Osjećam se odlično!

Što mislite koliko je morskih spužvi potrebno da bi se napravila izolacija za fasadu?
U biti, moj život ponekad ne razumiju mnogi, ali bitno je da ja sebe kužim ne? Zapravo, ponekad i predobro kužim, ali ponekad je lakše praviti se blesav da se izbjegnu nepotrebna dosadna pitanja. Ma uglavnom, nije pile nikad ni prešlo cestu...

...jedu mi se čevapi s puno luka, s ajvarom... Njam... gladna sam toliko da imam osjećaj kao da mi neki mali jadničak fura motorček po želudcu... svi neki čudni zvukaovi.. I jede mi se hamburger, onaj iz McDreka, onaj nezdravi, sa onim nezdravim pomfitom... I jede mi se sarma... I čufte.. I špek sa jajima..
Ahhhhhhhhhhhh...... gladna sam....

U principu, ne znam zašto sam započela još jedan odlomak u blogu. Nisam se mogla ni sjetiti naslova. Nisam čak ni raspoložena za neko pametovanje, niti pisanje ičega korisnoga. Samo se čudno osjećam. Po prvi put sam uzela stvari u svoje ruke, započela život kakav sam uvijek sanjala, sve mi trenutno ide jako dobro,.. a ja se osjećam kao da sam kriva za nešto, nekakva savijest me pere, a ništa loše ne radim. Možda je to zapravo onaj strah iz prošlog zapisa. Strah od promjene. Jer ovo je period kada napuštam stari način života, napuštam određene osobe s kojima sam cijeli život pričala..
Ne, ne udajem se.. samo se selim u drugi stan. Odlučila sam postati samostalna, pa sam našla posao i sad je u planu nalazak nekog stana. Ja i moji smo prerazličiti da bi živjeli zajedno. Volim ih, super su, ali se u mnogočemu ne slažemo. I ja sam tako odlučila to promjeniti...
Zapravo, nije ni važno, i taj glupi osjećaj će proći i sve će biti u redu...

Većinu života ljudi provode u problemima.. ima i lijepih trenutaka, ali ima i onih koji nas ponekad izbace iz takta.. I onda činimo pogreške poput utjehe "bit će bolje", ali u stvarnosti funkcionira drugo prvilo: neće biti bolje dok si ne napraviš bolje...
Ljudi se boje promjena, ne žele mijenjati situaciju jer su na neku mazohistički način naučili i priviknuli se na postojeći način života, i svaka promjena u njima izaziva strah od rezultata. valjda zbog toga zlostavljane žene rijetko kad napuštaju muževe, i valjda zbog toga svi ostali kojima trenutno nije najbolje u nekim situacijama ne mjenjaju situaciju jer se boje da svojom promjenom ne izazovu još goru sitaciju.. A na kraju ispadne da u većini slučajeva takve promjene ispadnu pozitivne i riješe se stresa izazvanog prethodnim događajima.
Ljudima fali samopouzdanja. Ponekad radimo grešku jer gledamo na sve ostalo, a zadnje na sebe. A to je pogrešno. No, naravno, ima i tu iznimaka.. treba gledati na svoju sreću, ali pritom ne činiti zlo drugima, već vlastite želje i ciljeve ostvarivati na svoj račun. Ali u ovom svijetu to se negdje izgubilo, ili nije nikada ni postojalo. Imamo dvije vrste ljudi.. oni koji samo ne znaju što žele, i oni koji znaju što žele i na tuđi račun dolaze do cilja. A tek u znanemarujućem postotku tu su oni koji znaju što žele i svoje ciljeve ostvaruju ne čineći drugima zlo..
 

Dana 23.04. u subotu će se održati streetshow pod oorganizacijom 402Streetrace-a, pa su svi zainteresirani pozvani da se zabave, vide i čuju što je to novo u ovoj sezoni, što ih očekuje, pogledaju kuda se to pomiče hrvatska tuning scena i naravno, isprže određenu dozu adrenalina.
Show se održava u Aquarius clubu na Jarunu i oko njega.

eh, puno se stvari dogodi u životu, od lijepih, manje lijepih do onih zbog kojih neki režu žile u nadi da će izbjeći sve nedaće i napokon se spasiti svega, no i na tom divnom cilju i planu stoji teologija koja tvrdi suprotno, ovisno od vjere do vjere, pa tako u nekim religijama ste heroj ako se raznesete bombom usred gužve, a u drugima ste pak idiot kojeg ne želi ni sam vrag. No, kako god, nevolje su dio svakodnevnog života, i što je najbitnije jest znati da svaki problem ima riješenje.. samo ponekad treba vremena za to.. i sam dokaz za to vam je sjećanje na neki problem za koji ste u tom trenutku mislili da je ogroman i nerješiv, a sada vam je samo banalna situacija kojoj se nasmijete i koja vas podsjeti da ste se uzalud živcirali.
Većina ljudi najćešče izgubi glavu i ne može razmišljati o ničemu kad se nađe u gabuli i otuda zapravo sve one drastične mjere koje vas tjeraju da se ponašate neuračunljivo i bedasto...

Zapravo kad se bolje pogleda onak u životu, svi se bojimo nekakvih gluposti. Ja se naprimjer bojim Dimitrija.. I sad vjerojatno većina vas u glavi ima sliku velikog ogromnog Rusa, po mogućnosti da je još u nekom undergroundu, da kamatari uokolo svira IX.simfoniju na nečijoj kralježnici, ali u zbilji, Dimitri je moj naziv za sve ono čega me strah.. Nekako je lakše kad se zajebavam na temu "Ide Dimitri", nego kad kažem da me je frka pa sama sebe zblesiram sa paranojom. No, kao i obično, ne očekujem da shvatite o čemu se radi. Ionako je ovaj blog samo ventil za ispuhavanje svakodnevnih frustracija.
Uglavnom, ja ne znam što "mirogojčeki" iliti naši umirovljenici jedu svaki dan, ali kak je to spaljeno stari moj.. mislim, znam da žene nekad drma ono PMS, muške apstinencija.. (svakog ponešto), al kak je to nadrkano. Kud ima 80 godina, umire po tramvaju svaki dan, smrdi i još je živčan.. Faking dedeki. Danas mi je jedan stao na nogu i ja onak luda mu kažem da bi mogao pripaziti kud hoda, i onda je mirogojček počeo:"Pas mater glupoj mladeži.. bla bla" Ono, standardne spike starčeka o razuzdanoj populaciji... Gad dem. Oni su ko oni kompjuteri kaj se ne daju nadogradit.. Nema proširenja memorije, svaki upgrade je nemoguć ali i dalje tupe u MSdosu..

Eh, proteklih par mjeseci je moj život postao neizlječivi kaos.. a u idućih par narednih mjeseci imam jebeni zadatak srediti taj kao, makar mi se iz sata u sat stanje sve više komplicira. No, sami smo si krivi za svoje gluposti, pa eto tako i ja javno proznajem da sam si sama kriva za svaku zavrzlamu..
Nadalje, danas se vozim u tramvaju, kad li ono, lik do mene priča sam sa sobom. I onda se ja zapitah kako je biti u njegovoj glavi bar na pet minuta? Boli njega k za sve, on si je izgradio neki svoj svijet u kojemu svi žive po njegovim pravilima.. možda je tako i bolje???

Eh kad moji starci idu neplanirano i nepromišljeno radit dijete, bez da su dobro razmislili o poslijedicama i genetskim mogućnostima, jedino što se može iz takve cijelokupne priče i dobiti sam naravno- JA! I onda kad se takvo jedno dijete rodi, kasno je za žalbe, nema reklamacija.. nemreš jednostavno dijete vratit natrag u škembu pa da nestane.. Jeb'ga sinko!
Uglavnom, sunce mi probija desnu zjenicu što je zapravo i ugodno nakon svih ovih hladnih dana, pa i ako i izgubim koju boju u spektru svojih boja u desnom oku, neće mi biti žao!
Nešto mi danas govori da će ovo biti jedan zanimljivi dan..

Na početku svakog zapisa u blogu pokušavam uletiti sa nekom orginalnošću, sa nekom interesantnom rečenicom koja nikad nije dovoljno dobra... Ovaj blog će biti jednostavno ovakav. Zamršen i neinteresantan. U svim mojim naporima da sama sebe pokušam razumjeti došla sam do zida koji ni sama ne mogu prijeći. Čitav život, ili barem onaj dio koji sam svjesna sebe, pokušavam shvatiti tko sam, upoznati sebe iznutra.. No, na kraju svake analize vlastitog "ja" završim u duboko zamršenoj priči iz koje ni sama ne znam izlaz.
Teško je biti drugačiji u svijetu pravila koja ponekad poštujem, ali većinu vremena izbjegavam. Shavtila sam da se bojim monotonije i normalnosti i da svim silama pokušavam ići drugačijim putem. Kao da svi idu u jednom smjeru, a ja neprestano u onom drugom... Možda je to strah da ću proživjeti svoj život i neću se imati ćega sjećati, ali koliko mi se ćini, ponekad mi fale sjećanja normalnih ljudi koji normalno žive. Sve što sam ikad napravila bilo je obrnuto od onoga što su drugi radili. Dok je u modi bilo plavo, ja sam hodala u crvenom. Dok su drugi slušali techno, ja sam nabijala po klaviru sa simfonijama.. Dok su drugi bili u vezama, ja sam se zabavljala uokolo solirajući.. I tako iz dana u dan, svaku situaciju sam okrenula naopako od one kakvu su drugi proživljavali... I sad se pitam u čemu je problem.
Ponekad poželim da mi netko jednostavno kaže da imam neku tešku mentalnu bolest pa bi obrazložila svoje ponašanje.. A opet, ponekad postoje dani kada sam uvjerena da sam ja u pravu i da većina griješi. No, u cijelokupnoj svojoj različitosti, nikada nisam radila nekome nažao. Znam da nisam osoba koja bi mogla nekoga svjesno povrijediti... I to me drži nekako u uvjerenju da ipak ja ne griješim... Ali tko zna? Ovo je ionako samo jedan od onih dana kada previše razmišljam. Sutra ću već biti ona stara, ona koja se neće ustati iz kreveta kao i svi ostali, umorno tumarajući po kući, već ću zasigurno naći način, kao i svaki drugi dan, da to bude drugačije.. Pa makar i time što ću pjevušiti neku melodiju i skakutati do kupaonice..
 

Volim te ne samo zbog onog što jesi, već i zbog onog što sam ja kad sam s tobom. Volim te, ne samo zbog onog što činiš od sebe, već i zbog onog što činiš od mene.Volim te, ne samo zbog onog što si učinila u svom životu, već i zbog onog što činiš od mojeg. Volim te jer si me oplemenila više no što bi to mogla bilo koja vjera , i što si me usrećila više no što bi to mogla bilo koja sudbina. A učinila si to bez ijednog dodira, riječi i znaka. Učinila si to time što si bila to što jesi, a ne ono što si htjela biti. Jer upravo to znači biti osoba koju toliko volim i cijenim...