Cuspajz u glavi

Život je dar. Sama činjenica da dvije zdrave, spolno zrele jedinke mogu iz dvije stanice napraviti život, je fascinantna. A još više zapanjujuća je i činjenice da iz samo dvije tjelesne stanice, nastane komplicirani sklop, pažljivo organiziranih i diferenciranih stanica koje zovemo organizam. Mi ljudi, za razliku od ostalih živih bića smo dobili povlasticu da mislimo, zaključujemo, osjećamo.. Imamo nešto što nema niti biljka, niti životinja- imamo osobnost! Svatko od nas je drugačiji, svi smo mi pažljivo izrađeni unikati, i nitko, ama baš nitko nije isti. Od 6 milijardi ljudi na svijetu, svatko ima različiti genetski kod, različite crte lica, pa čak i jednojajčani blizanci imaju svoje razlike, bilo to u temperamentu, ili bar jednoj točkici na licu. Evolucija nas je smjestila na najvišu ljestvicu, a priroda dala dar koji ponekad zanemarujemo- to je onaj naš JA! Mi smo jedini koji mogu razmišljati o poslijedicama, ne djelujemo na principu intinkata, već po principu razuma. Imamo osjećaje te osjećamo tugu, stah, sreću, ljubav, tjeskobnost i ostale emocije.
Sjećate li se kad ste bili mali, kad je bila potrebna samo jedna mala igračka da vas razveseli, ili samo jedan osmjeh vama drage osobe? Veselili ste se tirkizno plavoj boji cvijeta, leptiru, igranju s vodom.. Nije vam bilo potrebno ništa drugo. Živjeli ste u svijetu mašte i ako već i nije bilo uvijeta za neku igru, npr.igru autićem, vi ste uzeli kutijicu šibica i zamišljali da je auto. I igra nije bila ništa manje zanimljiva nego sa pravim autićem. Pa gdje je nestalo to dijete u vama?
Često čujem od drugih ljudi da mi govore: daj odrasti više! Ali čemu? Što ako ja ne želim odrasti? Ja želim uvijek biti ono dijete kojemu ne treba puno da bi bilo sretno, koje ne treba materijalni svijet da bi znalo cijeniti tuđi osmjeh, tuđi znak pažnje. Želim uvijek ostati ona mala djevojčica koja je iz dana u dan imala osmjeh na licu i sa svime se nosila s tim osmjehom. Kad ste malo dijete, ne znate za laž, ne znate za mržnju i ne znate za licemjerje. Ako odrastanje znači spoznati to sve i koristiti to kao oružje za neki uspjeh, onda ja ne želim odrasti.
Kažu da je zrelost kada je čovjek na vrhuncu psihičkih i fizičkih snaga, kada treba pruzeti punu odgovornost za sebe, svoj život i druge postupke. Od njih se očekuju da budu samostalne, integrirane osobe, da rješavaju probleme, postignu uspješnost na poslu,.. sve je to u redu i sve je to točno, ali gdje se na putu ka tome uguši ona mašta, onaj mali iskren osmjeh na tuđi uspjeh, na let leptira, na pogled zahvalnosti u tuđim očima....?
Gdje se izgubi dijete u njima?

Što je moralno u današnjem svijetu? Još od kad je svijeta i vijeka, društvo je pokušavalo pojedincima nametnuti neke moralne zakone, koji su se s godinama mijenjali. Tako je prije par stotina godina bilo nemoralno za žene da npr.pokažu noge. Zato su uvijek nosile one haljine koje su ličile na hodajući luster. A danas, danas je u igri totalno druga stvar. Žene nose minice koje su napravljene od minimalno kratkog materijala. To je samo jedan primjer od mnogo njih gdje vidimo da se granice moralnosti pomiču. I uvijek su oni koji su bili malo avangardniji ispali nemoralni zbog toga što su bili drugačiji i nisu poštivali zakone većine.  Kohlberg je moralni razvoj podjelio u tri stupnja: na predkonvencionalni, tj. kad čovjek prosuđuje postupke prema poslijedicama ili prema autoritetima koji izriču pravila. A takva je većina ljudi. Moralno je za njih ono što je drugima moralno jer si valjda briju da ti ljudi znaju što je dobro a što loše. Često takvi ljudi slijede druge kao muhe bez glave. Dalje, drugi stupanj je konvencionalni ili dogovorni. To je kad se pojedinac pridržava društvenih dogovora jer želi biti prihvaćen, ali sam prosuđuje što je moralno,a što ne. Zdravo seljački, takav bi se čovjek dakle oblačio kako društvo "zahtjeva", no znao bi da i ono kako se on želi oblačiti nije loše. I treći stupanj je postkonvencionalni stupanj u kojem pojedinac ima individualni princip, on se pridržava autonomnih moralnih principa bez obzira na društvo i autoritet grupe.. tj.sam sebi kazuje što je moralno.
Ako gledamo današnja vremena, vidjet ćemo da su s obzirom na prošla vremena, puno starih pravila promjenjena.. Pa se čovjek upita, možda oni zakoni koje nam je nametnulo društvo, za par godina više neće biti zakonima moralnosti, već će se baš kao i one haljine iz 16.st promjeniti u nešto drugo. No, danas je to puno drugačije jer se svijest ljudi dosta promjenila, čovjek je slobodniji i buntovniji. Prije žene nisu smjele u gostione, a danas je žena ravnopravna sa muškarcima,pa i njih nalazimo u bircevima i diskotekama (naravno, uz osdtupanje pojedinih zemalja trećeg svijeta gdje je žena još uvijek na ljestvici ispod muškarca).
Zanimljivo je to, kako se s godinama sve razvija. I ne samo kroz stoljeća, već i kroz desetljeća. Recimo pojam homoseksualnosti. Do prije 10-15 godina, to je bila gotovo tabu tema. A danas, u "modernije" vrijeme imamo povorke homoseksualnih parova, koji se zamalo pa i nisu integrirali u naše društvo.. Jest da su već postali normalna pojava, no proći će vremena dok ih se doslovno ne prihvati. (ako ih društvo ikad prihvati).
Uglavnom, mene to sve fascinira kako se određene granice pomiču, kako se svijest ljudi mijenja s godinama. I kako će izgledati svijet za npr.50 godina?

....I tako vam ja pokušavam sad sročit neku pametnu baljezgariju da se svi zaprepaste kad ju pročitaju, a kad ono mozak šalje informacije "Please, do not disturb!". Gledam ja, što sad... A niš, reko Čušpajz, piši šta znaš. I počnem ja pisat, kad mi se ugasi monitor.... BLENK! Niš na njemu. reko šta je sad pizda ti materina, jesam te popravljala neki dan. Ništa, piknem ja kućište u reset, naravno izgubim sve ono što sam napisala, pa moram ponovo. I ajde, počnem ja opet pisat, kad se otvori CD-Rom. A šta sad ti hočeš? Bacit ću i tebe i monitor s balkona, pa da vidim tko će koga.. Zatvorim ja cd-rom i onakva živčana počnem pisat. Sad stvarno više ne ide ni jedna pametna iz moje glave. reko, daj Mozak ne seri, daj bar jednu pametnu.. Ništa, čujem da Mozak hrče na veliko... Razmišljam ja pomalo, kad ono, pojavi se neka slika zeca kako ševi kokoš na ekranu. Pa dobro ljudi tko je ovdje lud? Mislim si ja, pa nisam ništa pušila, a bogami ni pila.. jel ja možda sanjam? Kliknem ja na sliku, a ona nestane. Kud sam cijelu večer tulava, sad sam još i zbunjena.. Češkam se ja po glavi, al ajde, nastavim ja pisat nešto, kao to si ja samo umišljam.. I napokon se probudi mozak, kad se monitor zacrni i velikim zelenim slovima piše:"DON'T BE A FOOL, YOU'RE UNDER MY CONTROL!" Reko ne seri, di mene nađe??? Od svih mogućih kompjutora na svijetu, neki neandertalski hacker naš'o mene. I sad ja pitam njega šta hoće. On veli da budem dobra i da će sve bit u redu.. Bože.. mali previše filmova gleda.. reko, daj ak ti kaj treba na kompu, uzmi si, i gubi se jer ću izgubit misao za svoj weblog. I nakon što se i sam uvjerio da doslovno nema ništa na mom kompu, otišao lik.. zamislite.. I znate kaj je najgore? Ja sam izgubila ideju..

Svatko se zaljubi, s vremena na vrijeme. To je jednostavno u ljudskoj prirodi, da nađe nekoga tko će provesti s njim ostatak života, da pripada nekome. Ljudi kažu da, kad sretneš onu svoju srodnu dušu, osjetiš to u srcu. A što je s onim trenucima kad to osjetiš, a na kraju završi totalno drugačije?! Kako srcu kasnije objasniti prekid? Može li čovjek voljeti više puta onako jako, ili se to zbilja događa samo jednom?
...Ljubav je tako jaka da je neslomljiva, a s druge strane neopipljiva. Možeš je spoznati i možeš je osjećati, ali je ne možeš uhvatiti.Ljubav se ne može posjedovati. Slobodna je poput vjetra i kreće se kamo hoće. Ljubav je jedinstvo i cjelina. Ljubav ne zna za granice i prepreke.S ljubavlju dolazi i sloboda. Jer strah veže i ograničava čovjeka, a ljubav oslobađa i prekida sve spone. Ljubav otara sva vrata, mijenja živote i omekšava najtvrđa srca. Ona je kreativna, gradi stvarajući ljepotu, sklad i jedinstvo. na uvijek djeluje "za", nikad protiv nečega. Ona pleše i pjeva kroz život.
 Ljubav počinje u tebi i dalje se širi...
Cuspajz

Baš sam sad pričala sa frendicom koja je u apstinenciji već više pola godine. Gledajući ju sada i u periodu kad je imala dečka.. totalno druga osoba. Sad puši cigarete ko turčin, jednu za drugom, hiperaktivna je i čim čuje riječ sex, vidiš joj u očima da bi skočila na prvog prolaznika i divljački ga silovala. Ona je valjda jedini primjer one tipične žene koja ima shemu: "nisam ja za jednu noć". I onda se čovjek upita: Što je loše u "one night stand"? Najbolje mi je kad cure provale da kod njih ne pali sex bez obaveza. A kad dođu van, malo cuge, i naiđe neki jebozovni lik, poljubac u vrat.. i BUUUUM! Da vidiš kak se onda zaborave sve te glupe šprehe. Ili, još bolje, kad cure pričaju da dečki misle samo na sex, a one svetice kao briju o drugim stvarima.. Dečki, samo da vam kažem, cure su pomahnitale nimfomanke!! Jedina razlika je u tome što im je valjda bed pričati o tome, ili žele stvoriti neku sliku "Miss Nice girl". Ili, pak imate onu treću vrstu za koje je riječ "sex" tabu tema. Pa dobro žene, ne živite u srednjem vijeku, nitko vas neće polit' benzinom i zapalit... Možda je problem u tome što ako se cura poševi s nekim, ona nerjetko ispadne "kurva koja je dala", a dečko "faca koji je dobio". No, s moje strane gledajući, nitko nije ni faca ni kurva, jer oboje ste se poševili, ti si njega, on je tebe, bilo vam je super i to je to. Zar ne? To je čisto normalna, prirodna stvar. Čak i doktori predlažu sex.. Em što je to bolje od fitnessa (izgubiš više kalorija), em što je dobro za srce (manja je vjerojatnost da češ dobit infarkt) em što je dobar da ispucaš višak energije.. Naravno, postoje i loše stvari: neželjene prinove u obitelji, razne bolesti.. Ali, i za to ima lijeka. Zaštiti se i let the party begin. I da vidiš kak bu manje problema oko težine, manje posjeta kardiolozima i manje isfrustriranih ljudi. Stoga ljudi, na posao!

Eh, neki dan sam prozujala gradom da vidim što ima.. Svudje sniženja, a ja nemam para jer mi se šef naravno još nije udostojio uplatiti f.. uplatnicu na ZAP. (Samo za njega: Dignut ću ti firmu u zrak uskoro ak to ne uplatiš!) Ako malo pogledate bolje po izlozima, možete vidjeti pun k... talijanske robe koja se razlikuje samo u nazivu dućana. I naravno, sve je jeftinjak. A koliko para, toliko i muzike. Tu i tamo imate neki dućan s markom poput Diesela, Manga, Benettona i još par njih u kojima mžete naći nešto što nitko nema.. Ostalo je shit od robe koja se, kad ju  jedan put operete u perilici razvuče pa mozete navući na krevet ko plahtu. Ja sam taj dan tražila tenisice. Dan prije sam vidjela hebene Skechersice u Office shoes-u, pa sam naguzila mamu da mi ih kupi. I dođem ja u taj dućan, isprobam ih. Sve pet, pašu i dobro stoje, ali kad ja skužih neku mrlju sa strane. Pitam ja ženu što je to? A ona će hladnokrvno: "To je od ljepila. Kad su lijepili tenesice malo im je kapnulo na brušenu kožu!" Bože dragi, i to bi ona meni prodala za 500kn? Em što morate izdvojit tolike pare za f.. tenke, i još dobijete robu s greškom. Dobro da mi nije dala dvije lijeve i rekla da su se zajebali u proizvodnji, al da je to nosivo! God damn i shopping!
A da i ne spominjem "uslužne" prodavačice po dućanima. Mislim stvarno, dođem u dućan i imam dvije opcije: ili će me baba koja prodaje izmaltretirat s nekim stvarima koje me uopće ne zanimaju, pa će mi puknut živac i poslat ju u pm, ili ću naići na neku totalno nezainteresiranu ludaru koja će mi cijelo vrijeme upućivat pogled: daj se gubi van da mogu u miru pročitat Tenu! Ili, opcija #3, žena će ići za mnom ko pudl-dog da ne bi šta ukrala. Pa ženo, nismo na Divljem zapadu!
I postoji još jedna stvar koja me fascinira. Bez obzira koliko roba bila ružna, ako na njoj stoji etiketa "1200kn", to će se prije rasprodat nego ona lijepa majica na kojoj piše "170kn". Recimo Piacotti cipele. Bože dragi, na što to liči! Ali ne, ekipa to uredno kupuje jer ih je ovaj moderan svijet tako istrenirao. Morate kupiti nešto s markom i skupo, da bi bili "in", bez obzira što možda ni sam dizajner ne bi kopao vrt u tim cipelama. I onda kupite par takvih stvari, sve to obućete na sebe i brijete si u glavi da dobro izgledate jer ste to masno platili, a zapravo izgledate kao hodajući ciganski šator.
Jebeš mi mater ak tu nekaj ne štima. ;o)

Jeste li se ikad zapitali kamo odlazi svjetlo kad ugasite žarulju pa je mrak? -Pa u frižider naravno! Ma nema veze. Baš je čudno.. O čemu ovisi smjeh? Zašto je nekome smješno nešto što drugima nije. Uvijek me to zanimalo.. No, ne znam. I npr.zašto uvijek u Crnoj kronici, kad je neki sudar i netko pogine, (na slici) jedna cipela obavezno izvan auta? Možda, kad ti u vožnji opadne cipela, to ti je znak da češ se sudarit i poginut??
Znam, svašta se meni muva po mozgu. oš kad sam bila mala uvijek su me fascinirale neke glupe stvari. Kao npr. ja sam znala satima topiti mrave u vodi i uvijek me fasciniralo to što, ma koliko dugo bili utopljeni, oni se uvijek probude i ožive! Kasnije sam prešla na druge gluposti, al uglavnom se sve svodilo na nešto totalno glupo. I sad sam takva, puna neidentificiranih pitanja na koja vjerojatno nitko ni ne može odgovorit.
Uglavnom, poanta ovog off-topica je da se ne čudite ako pročitate nekakvu glupost ovdje.

 
Neke religije, poput one naše, govore da je Bog prvo stvorio Adama i Evu. Neke pak manje poznate spominju invaziju vanzemaljaca, pa bi mi po njihovim procjenama ispali «odbačeni fetusi» koji su su evoluirali silom prilike. Znanstvenici imaju pak treću teoriju koja govori da smo se razvili od majmuna i gorila.. Kome na kraju vjerovati? Nekim pomahnitalim «jehovinim svjedocima» ili ludom znanstveniku  kojem dioptrija naočala nije ništa manja od teleskopa zagrebačke zvjezdarnice..?
Bilo kako bilo, kako god nastali i kojim god načinima smo pristigli na ovaj mali planet, činjenica je da je čovjek uvijek bio u neku ruku idiot. Zavirite malo u svoju glavu i otvorite poglavlje povijesti… Prije par stotina godina, bijelci su švercali crncima iz Afrike, baš kao što u današnje vrijeme Cigići švercaju cigaretama iz Bosne, i radili ih robovima. I zašto? Jer su nisu koristili sun faktor 20 pa su malo evoluirali u zagorjelom obliku. Bolesno je samo i pomisliti u današnje vrijeme da jedan afroamerikanac tada nije imao ništa više prava od bjelčeva konja u staji.
Dalje.. Sjetite se i svih onih ratova, bilo gradskih ili Svjetskih.. Čovjek vs. Čovjek! A čemu to? Zato što je neka vrhovna budala koju su ljudi slijepo slušali poželjela za rođendan par tisuća kilometara više neke države. I što je najgore, nitko nikad nije takvog čovjeka opalio prvim stolcem po glavi i rekao mu da smiri hormone, već je (zbog pukog ulizivanja i više plaće) taj čovjek poslao u rat tisuće nevinih ljudi da se bore protiv drugih tisuća nevinih ljudi  kako bi njegov predsjednik bio sretan. Nikad mi to nije išlo u glavu! Što nisu stavili ta dva predsjednika u ring i nek se šoraju. Udaraj brate mili, i glavom, i nogama, i rukama, a ak hočeš i grizi.. Tko preživi, njegovo sve (ako u međuvremenu ne dođe do nekog kompromisa). Suradnja kod ljudi nikad nije funkcionirala. Ljudi su uvijek osjećaj vrijednosti poistovjećivali s materijalnom stranom života: tko više ima, taj više vrijedi!
I čak i sad kad je naša  Zemlja doslovno popizdila na nas, mi ne shvaćamo poantu. Čisti primjer je ovaj novi uragan na Floridi koji ima rekordan promjer u koji stane 12 Hrv. Polarni led se otapa i razina mora raste, a mi i dalje bezbrižno prešaltavamo po našem novom plazma televizoru jer to naravno «nije naš problem». Sida putuje čovječanstvom brzine svjetlosti, ali to nas i dalje ne spriječava da se ševimo ko zečevi ne obaziruči se na partnerovu prošlost i način zaštite, jer «to se nama neče dogoditi»..
A jednog jutra čemo se probuditi na sasvim drugom kraju svijeta jer će nas uragan, još jači od onog na Floridi odnjeti nekamo dok mi bezbrižno spavamo i tješimo se da je sve u redu, po mogućnosti na Tibetu, a oko nas će biti samo voda jer se polarni led dovoljno otopio da potopi i Himalaju, i šećer na kraju, mi nećemo imati čamac da odveslamo do prvog liječnika jer smo skužili da su nam limfni čvorovi naotekli i da vrlo vjerojatno imamo i sidu.
Možete imati tisuće i tisuće milijuna u banci i praviti se da ste bolji od nekog, da vrijedite više.. Ali to ne briše činjenicu da, bez obzira koliko nam se naš susjed ne sviđao, mi živimo na istom planetu.. A taj planet je rekao dosta čovjeku!
 

Vozeći se tramvajem naiđete na svakakve kretene. Mirno stojite i držite se za onu jadnu mizeriju od rukohvata iliti carstvu bakterija koje je posipao neki smrdljivi dedek dok je kopao nos za vrijeme vožnje i lijepio kuglice na sjedalo ispred sebe.. Kad se samo toga sjetite dođe vam zlo. No ne odustajete, vozite se i dalje ignorirajući svaku mogućnost da protegnete svoje noge i odete pješice tih par stanica. nakon nekog vremena vas i baba do vas nagazi na mali prst vaše lijeve noge, a baš njega ste ozljedili dan prije jer ste vukli noge po kući sve dok niste napokon zapeli za prag kuhinjskih vrata i okinuli onaj najmanji i najrahitičniji prst vašeg tijela. I naravno, baba totalno ignorira svoj postupak. vi naravno očekujete neku riječ iz njezinih kričavo-crveno namazanih usta, ili barem pogled iz tih njezinih čoravih očiju koje su se ionako objesile zbog godina, a ona je taj cijeli prizor dodatno uništila nanošenjem plave maskare kojoj je istekao rok. No, s njezine strane ni "a". Vi polagano gubite strpljenje i pomišljate kako bi najradje gurnuli babu niz stube dok bude izlazila, onako neprimjetno.. ili bi ju možda "slučajno" udarili laktom pod desni prsni koš, u jetru gdje najviše boli.. kao bilo je slučajno, a onda čete vi nju ignorirati dok stišće zube.. No, zvižduk prometnog policajca koji je napravio totalan kao na raskršću, vraća vas u stvarnost i vi prelazite i preko toga..
Nakon izvjesnog vremena osjećate neko lagano dodirivanje vaših leđa.. pomičete se u desnu stranu jer mislite da netko iza vas nema mjesta.. U lijevu stranu ne idete jer tamo stoji ona kobna baba koja vas potiče na crne misli.. I tako se i dalje vozite, no dodiri vaših leđa idu za vama, bez obzira kuda se pomaknuli. I tada pomislite "Zar je moguće?". Ali ignorirate svaku moguću ideju da bi se to baš vama moglo dogoditi. Pokušavate ignorirati sve to i gledate kroz prozor u izloge pokušavajući pronaći kakvu zanimljivu majcu u obližnjem butiku, no osjećate da vas je netko toliko stisnuo između sebe i obližnjeg bakciličnog rukohvata, te laganim pomacima se trlja uz vaše tijelo. tek tada shvaćate da je to stvarnost.. Puca vam film i sjećate se svega što vam se dogodilo u tih par stanica.. ALI! što vi radite.. Neprimjetno se odmičete od napaljenog gada, pozorno gledajući da netko ne bi skužio što vam se dogodilo, izlazite na prvoj stanici i krećete pješice.. Niste ništa, apsolutno ništa napravili u vezi s tim.. Zaboravljate na to...
Je li to normalno?

Jeste li se ikad zapitali sanjaju li androidi električne ovce? Ili električne ovce sanjaju androide pošto androidi nikad ne spavaju?Sve su to relativna pitanja na koja će vam odgovoriti neki filozof zagavljan u našem vremenu, ili neki vrsni poznavalac «Zvjezdanih staza».No, to sad uopće nije bitno. Neki dan sam sjedila sa frendom u jednom bircu na Cvjetnom trgu (Zagreb) i promatrala ljude. Od cca 100 ljudi koji su prošli, ima barem 50% «čudaka», bilo po oblačenju, ponašanju ili jednostavno prirodnom izgledu. No, o ukusima bi se dalo raspravljati… Ljepota je ukus pojedinca gledan kroz vlastite oči s obzirom na dosadašnje poimanje lijepog. Odnosno, zdravo-seljački: svakome je lijepo nešto drugo. Tada se čovjek zapita, što drugi uopće pomisle o meni kada ja prođem pored njihovog stola dok oni ispijaju svoju popodnevnu kavu. Postoje tri opcije i za to: 1)Ne primjete me 2)Primjete me i ne izazivam apsolutno nikakve podražaje iz njihovog živčanog sustava ili 3)Primjete me i ja sam njima čudna! Netko tko je dovoljno izgradio svoju osobnost će reći na to: «Pa briga me što drugi misle». Svaka čast takvima, ali u ljudskoj je prirodi da sebe uvijek stavljaju na prvo mjesto. To je znanstveno dokazano. Tako da će se i takvi «željezni» ljudi, bez obzira na takve izjave, vrlo vjerojatno zapitati isto pitanje. Ljudska psiha je čudna stvar. Kad samo pomislite da ljudi poznaju 1/11 svog mozga, uhvati vas panika zbog ne znanja što su ostalih 10/11 u stanju raditi. Možda oni letci poljepljeni na svaki drugi rasvjetni stup na kojima piše «Čitam sudbinu» ili «Telepatija» ipak nisu u neku ruku lažni? Čovjek je po prirodi biće koje se boji onog što ne shvaća. I to je znanstveno dokazano. Radje ćemo uvjeriti vlastiti mozak da su to gluposti kako bi noćima mirno spavali, nego se pozabavili time i možda nešto i otkrili.
Bio mi je rođendan.. I u principu mi to nikad nije išlo u glavu.. Čemu slaviti svake godine dan kad si se rodio? Čemu se podsjećati da ti je ostala godina dana manje života?  I još ti svi kao «moraju» kupiti poklon.. Hmmm.. pa što su oni skrivili što su tebe napravile totalno druge dvije jedinke ove populacije? Taj poklon kao označava: drago mi je što si tu? Ili: evo kupio sam ti poklon kako bi na trenutak zaboravio da si godinu dana stariji? Da, sve je to relativno. Svaka teza ima svoju antitezu. Valjda je to tako da bi se uspostavila ravnoteža u prirodi.. Ili da nas zbuni, tko zna..Ja sam Cuspajz-femme i dobrodošli u moj svijet!