Ne zelim pricati o smislu

 
Wannabe mini-suicid.
Oh, yes, yes, ricem kao slon u doba parenja, i dok mu motornom pilom kroz iznutrice rasljaju po rebrima... Oh, yes, yes, otvorite mi vrata, ja ulazim, a onda mi podmetnite nogu da svoje rasute skrte novcice skupljam od vasih pogleda.
Mrzim vas sto vas trebam, vi ste moja slabost: oni bolji od mene, vi me ugrozavate, oni manji od mene, vas iskoristavam kako bih vam pomagao... Oh, yes, yes. Ja ulazim, stavite crveni tepih, a onda mi podmetnite nogu da gutam svoje rasute zube, i skrijem svoju slabost.
Nikako da se pomirim sa svojom prosjecnoscu u svijetu. Nikako da igram ulogu koja mi je dana. Ni danas, ni tada. Oh, yes, yes, otvorite prozore da me puk vidi... Svakodnevno umiranje jedina je duhovna disciplina vrijedna paznje. Imajte se dobri.
Pipssssss...
 
(Confusion will be my) Epitaph.
Kako se smijesiti dok ti u grlu zaostaju komadici tudjih srca i ociju? Kako ljubiti uz poriv za povracanjem? Sreca, zar je moguca bez zrtvovanja vlastitog zivota? Oh, yes, yes, otvarajte srca: da udjem u vase! Nikad u skladu sa svojom ulogom, ona koju si uzimam veca je od mene. Darwin nije bio ateist - savrseno je pronasao znanstveno opravdanje za paradigmu krivnje krscanstva. Postoji li religija srece? Ne? A, hocemo li ju znati - stvoriti?
 

In this international Netporn conference we want to investigate different forms of Internet pornography
This event is produced together with Katrien Jacobs, and is scheduled for October 7-8, 2005 in Amsterdam.
http://www.networkcultures.org/index.php?page=pd&lang=en&ID=7
Please contact us with art and ideas about the following areas: History, Traffic, Transfer, Psycho-landscape, Censorship/regulation, Gender/Queer politics.
Please send your ideas to info AT networkcultures DOT org. 
 

‘You’, your joys and your sorrows, your memories and your ambitions, your sense of personal identity and free will, are in fact no more than the behavior of a vast assembly of nerve cells…” —Crick (1994, p. 3)


Francis Crick was an evangelical atheist. He believed that scientific understanding removed the need for religious explanations of natural phenomena. From James Watson's and his early work, the structure of DNA explained the α, the origins of life. This was a starting point; from the elucidation of the structure of DNA, there was an explosion, a massive diversity of science that in part removed the need to postulate a creator or a creation myth. Francis still felt that life was no less astonishing just because it was biological and natural in origin. He had a consistent and completely rational world view without a need to invoke vitalism, or any non-material force (M. Crick 2004). And in the last decades of his life, he applied this philosophy to the Ω, consciousness.
za vise: http://www.plosbiology.org/plosonline/?request=get-document&doi=10.1371/journal.pbio.0020419

promaknut u samo tren,
al' nije vazno, vec je Hamlet znao
Luda, il' Kralj, nakraju sve isto bude.
 
Ne trazim nista, molim samo,
samo zaljubljeni nek' mi sude.
 
-------
 

tak je, kako mi se sve cini, to nesta se ijope odlucilo izgubit u maglushtini. ah pih. al kako rekoh u jednom komentaru, i nije tako tesko sve to izgubiti, jer ionako je problem susreta sitan detalj u odnosu na ono sto bi nas cekalo u pokusaju suzhivota... e to su iskusenja, ovo ovdje su sitnice.
hm. a ujedno je i pojnt da je cinjenica da neki mir dolazi kao posljedica osjecaja da sam napravio sto sam mogo za ono sto sam zelio. heh. da, da, ok je osjecati to. i, mozda bi bilo pametnije od mene da sam to zakljucio prije, al bolje ikad...
dobro, nije mozda sasvim, al prilicno. ;)
 

nista me nije znalo tako dobro utjesiti nakon virtuelnih zalosti kao dobar odlazak na plac (hm, s tim je u svezi i cinjenica da sam tamo nabavljao hranu... hehehe, utjeha stize kroza zeludac;)
danas sam najprvo dakle rijesio hranidbena pitanja. onda sreo jako dragu frendicu s klincem. i nakon vrlo kratkog chitchatta, veli ona meni da kao njoj je super to s imanjem djece i da mi mushki neznamo kaj propustamo. jebiga, vidis, mozda je to isto neka buducnost - ocurec, jednakost sviju i po spolnim znacajkama, dvospolnost ili bespolnost, jer kako sam joj morao odgovorit - e jebiga, znas, propustamo, to nam je tako odredjeno po rodjenju...
nu da, al bila je fora sva onak prposhna i sretno-ozarena, bas lijepo za vidit. eh, ... majke.
nu, a onda sam se sjetio da bi mogo s vama podijelit i nesta drugo, jer kao puno vas je ovdje informaticara pa morti imate opreme za shkartirat... pa onda ju nemojte baciti nego ju donirajte invalidima, tocnije onoj 'Racunalnoj radionici jednakih mogucnosti'... orr@inet.hr ili 9-16: 01/6590459, 091/5071011
ak vas je volja, najme. eto.
 

ovak ponajprije, ako niste znali onaj Robert Fulghum koji voli pisati zaigrane price o sitnim stvarima veli da se mucice pod krevetom sastoje od, osim nasih dlaka i otpadaka kozhe i od, vjerovali ili ne... kozmicke prashine! ha! znaci ta stvar koja nam je svima tako strashna zapravo je mjesto gdje smo zajedno sa ... Svemirom. hehhehehe. pa imajte respekta s usisavanjem. ;)
drugo, znatel' da je kokakola stvorila djeda mraza? mislim, ovakvog kakvog ga danas znamo. ne znate? evo pa citajte:
In 1931, the Coca Cola Corporation contracted the Swedish commercial artist Haddon Sundblom to create a coke-drinking Santa.  Sundblom modeled his Santa on his friend Lou Prentice, chosen for his cheerful, chubby face.  The corporation insisted that Santa’s fur-trimmed suit be bright, Coca Cola red.  And Santa was born – a blend of Christian crusader, pagan god, and commercial idol.
http://www.simpletoremember.com/vitals/Christmas_TheRealStory.htm
rec cu samo: jebiga.
i nakraju jedan fini romski citat iz national geographica:
Nitko kao ti, gospodine Boze.
Ucini ljubav starom Ciganinu:
Neka sav svijet pomre,
A ti, Boze, prezivi.
 
I pamet u glavu
Kad iznova svijet stvaras!
 

zasjeo sam medju vas velik kao slon
izgledao sam si tako vazan
tek tren kasnije
jasnije su mi postale
te njene rijeci
Rekla si: 'Dragi, tako si lazan'
 
mali andjeli su u snu
letjeli oko tvoje glave
budio sam se na dnu
bezdana njene plave
dubine, jer
sjedila si mi na ramenu
nocima.
 
nemirna dusa previse plese
predaleko ostavljene ruke koje tjeshe
odskocna daska za skok u nepoznato
i moj jezik sto previse laska
 
iskrena cistoca nasa sto nas redovito rushi,
i tijelo koje se boji da se pozna dobro,
rekao bih ti draga,
isplaci sto ti je na dushi
trazimo sigurnost, a jednom kada smo tamo,
kao da izgubili smo sve
 
volim sve vas lijepe ljude,
ali zelim i da mi lijepo bude,
i oduvijek sam htio sagraditi si dom
jedino ne znam s kojom
bih to mogao zeljeti
 
mozda s onom sto leti
tako cudno jako
s onom mozda koja ce znati
stati ispred mene, u oci me pogledati, onda
kad se ja ne budem zelio vidjeti?
 
znam, prekasno je bilo,
nije nam vazno,
glavno da se zbilo.
 

 
'All I want from you to do is reach up to the Sky
..and come down easy'
(Spacemen3)
 

Zapravo to i nije bila sasvim moja odluka, ja sam zapravo bio duzan pasti. Tako je, naime, stajalo u ugovoru. Onda sam se odlucio baciti sa svog treceg kata, cvrsto zeleci vjerovati da ce me ona dohvatiti prije... Ipak, znao sam da pad mora biti vjerodostojan, jer ako bih samo na tren i pomislio kako cu se, u zadnjoj sekundi prije udara predomisliti, znao sam da bi ona to primijetila i da je dolje vise ne bi bilo. 'Evo me, padam samo za tebe, draga!' vikao sam leteci, padajuci...
Volio sam se vracati s izleta, s voznji, cesto poderan, srecom rijetko bas od padova, vise od udaraca i struganja... Najljepse mi je tada bilo sto sam znao da bi me ona, kada bih se takav vratio, znala beskrajno ljubiti po ozlijedjenim mjestima, kao da su je te moje rane, i moja cureca krv uzbudjivali...? Mislim da je zapravo voljela to sto bih tada bio tako slab i bespomocan. (Nakon objeda s tikvama zacinjenim ljutom paprikom, razmisljanje o tome je pak uzbudilo mene, pa sam se ugrizao za donju usnu i posao rukom prema preponama.)
Ja zapravo i jesam slab, ali ti to ne zelis vidjeti. I trebam te tvoje mastovite i smijesne lazi koje cu, ako vec nisam, svakako zavoljeti. Svejedno, moja slabost ne moze ti biti garancija sigurnosti.
---
S druge pak strane stajalo je ovo: Svakome od nas treba netko kome cemo biti potrebni. Trebam te da me trebas. Samim time, ako ne vidis, i ti si meni potrebna. Oslanjanje je medjusobno, svejedno je tko je poceo.
Glava ili pismo?

 
http://www.humanrightsfestival.org/
 

«Festival filma o ljudskim pravima Zagreb 2004.» od 10. do 17. prosinca ponudit će recentna ostvarenja svjetske kinematografije kojima je zajedničko bavljenje različitim tematikama povezanim s pitanjima ljudskih prava.
Filmski program drugog izdanja Festivala, koji se prvi put održao prije dvije godine, bit će obilježen raznovrsnošću filmskih vrsta, žanrova i stilova pa će se među 30-ak naslova naši veliki broj intrigantnih kako dokumentarnih tako i igranih filmova. Osobita pažnja poklonit će se raznovrsnosti zastupljenih kinematografija, filmovima iz različitih i domaćoj publici često manje poznatih svjetskih kinematografija.
Iako će filmski program festivala biti prvenstveno određen kvalitativnim kriterijima, kao jednu od osnovnih i dugoročnih ambicija, Festival pred sebe postavlja aktivnu poziciju podsticanja i populariziranja kritičkog pristupa središnjim problemima suvremenog kako globalnog tako i lokalnog okružja. U toj namjeri Festival će biti organiziran kao široka platforma koja će kroz različite aktivnosti uključivati niz subjekata aktivnih na promicanju ljudskih prava te će smjerati uspostavljanju stalnog prostora proizvodnje kritičkog javnog diskursa. Tako će se pored filmskog festivalski program sastojati od niza događanja kao što su gostovanja, prezentacije, okrugli stolovi, izložbe i koncerti, a poslije središnjeg zagrebačkog događaja uslijedit će trodnevne prezentacije Festivala u petnaestak hrvatskih gradova u suradnji s lokalnim kulturnim inicijativama i aktivističkim grupama.
 
JAVNI PROSVJED PRIJATELJA ŽIVOTINJA ZBOG MONSTRUOZNOG UBOJSTVA PSA  
 
U subotu oko 11:30 19-godiąnjak je javio policiji da njegov susjed tuče psa u dvorištu kuće na Pešćenici. Po dolasku policajci su utvrdili da je 66-godišnji Ostoja Babić naizmjenično željeznom šipkom dužine oko pola metra, vilama i sjekirom oko sat vremena mlatio i probadao svojega psa mješanca po glavi i tijelu. Jedan od policajaca je smrtno ozlijeđenom psu koji se, prema riječima susjeda, 'derao' od boli, skratio muke hicem iz pištolja, a 'vlasnik' ga je potom zakopao na svojoj livadi iza kuće. Ogorčeni i užasnuti zločinačkim mučenjem i ubojstvom nesretnoga psa Prijatelji životinja održat će prosvjed ispred kuće Ostoje Babića u Črnkovečkoj ulici br. 3 na Pešćenici, u četvrtak 9. prosinca 2004. s početkom u 11:30 sati, gdje će aktivisti transparentima, uzvikivanjem parola i megafonom dići svoj glas protiv okrutnosti nad životinjama i osuditi počinjeni barbarski čin.
 

(Nisam bio opasnost, ovako bolestan i slab. Njeni strazari bili su ipak pazljivo rasporedjeni posvuda sa svojim smijesnim kopljima kojima me nikad nisu znali probosti. Znali su sto rade.)
Zavukao sam ti ruku u gacice u zelji da osjetim meku bjelinu tvoje guze. Trznula si se u zelji da me pogledas. Prekasno: grudi su mi se uspravile i razlile toplinu prema zelucu, gdje je kucalo tvoje ime.
 

 
'... zelis li padati, ne ustraj.'
 

moje recenice nisu zavrsavale s tockom. tocnije, ja sam te neke recenice znao vrtiti i ponavljati godinama, i sve mi je izgledalo nalik tome kao da na kraju imaju neku nevidljivu svilenkastu nit koja ih je cirkulirala: taman kad bih ih izgovorio do kraja, poceo sam ih ponavljati,,,
obicno mi je tek pojavom nove recenice ona prosla zaista mogla izici iz glave, i tek je nova recenica omogucila da ona tocka, na kraju prethodne ostane cvrsta i na mjestu...
u medjutrenutku izmedju stavljanja tocke na prethodnu recenicu, i iscitavanja nove u cijelosti, zapravo bolje, i prije nego li sam ovu drugu poceo stvarati,,,, e, u tom jedva pojmljivom trenutku nalazilo se cijelo moje carstvo...
 

Danas cu te nazvati.
Tocnije, plan ide ovako: Otici cu na onu svadbu, tamo cu pit, i ohrabrit se, e onda, onda cu... te nazvati? Mislim, jedino sto u tome umiruje, iako ne tjesi, je cinjenica da znam da te necu dobiti...
a htio sam ti reci: Bio sam na vrtu danas, i dok sam gledao kako crne rotkve rastu, pozelio sam ti sapnuti: cuj, gle, slusaj, kako zemlja mrmori u podlozi pticama.
offWeGo...