Pad u zivot (pokusaj recenzije)
(bijeli oblaci su se priblizavali neslucenom brzinom. zapravo on se njima tako priblizavao. prolazak kroz iste nije ocutio ni trenutkom, ni mashtom. ni priblizno onako stvarno kako se osjetio udarac u tlo, i nije vise nitko mogao reci - da, izgubio je svijest vec i prije nego li mu je na golo tijelo pao taj jedini ostatak proslog nevinog zivota, taj pozlaceni oklop. nedvojbeno, da je bio pri svijesti tada bi zasigurno pomislio: 'Tako. Prodat cu tu svoju zastitu, i to ce biti dobar nacin da se zapocne ta posljednja avantura, zvana zivot, o kojoj sam dosad samo slusao...' )
evo samo da se javim da sam ziv, a zdrav vise manje. i s teskocom se navikavam nanovo na ove civilizacijske i urbane ljepote. ah.
08.01.2005. u 0:19 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
pitam se (a i vas)
sto mislite, da li, kad vas kod drugih neka znacajka karaktera jako smeta, to zapravo znaci da vas smeta zapravo zato jer ju i vi imate u vasem karakteru...? ...da je ta znacajka koja vas kod nekog smeta zapravo personalizacija neke iste, u vama s kojom se ne slazete i jako ljutite na nju?
30.12.2004. u 11:04 | Komentari: 11 | Dodaj komentar
EPP:
Nakon 500 je godina golemi dug svijeta prema mudrosti Indijanaca konačno istražen. Ova knjiga daje uvjerljivu priču o tome kako je kulturna, društvena i politička praksa Indijanaca preobrazila način življenja diljem svijeta
Jack M. Weatherford: 'Indijanski darovatelji'
(http://www.htnet.hr/vijesti/kultura/fset.html)
Slabost, pokorenost koja zapravo izvrsava vazan ali na prvi pogled neprimjetan ucinak promjene onog vladajuceg, dominirajuceg. Tj. kako pokoreni mijenja onog koji pokorava.
I Isusek i rimljani koji su ga osudili ista su prica, Rim je nakraju kako svi znamo centar njegovog ucenja. Prica je to ista kao gore: o slabosti, potcinjenosti koja ostvaruje trajni ucinak promjene onog koji vlada. Jedac jeduci biva pojeden.
[Nije lako, ali jest vrijedno: naucio sam o tebi kroz ovo vise nego li bi to htjela. Puno od toga sto reci mi inace ne bi smjela, nikad, i znam, u tome nisam sam, jer i ti ucis, te tajne o meni... i nakraju stoji samo nada da cemo moci probudit' se iz noci, i dalje sneni, a ne dvojit' u strahu: ajme, ajme meni, sto to bice totalno je sjebano, ajme, ajme meni, pa sto je to, zaboga, meni trebalo ? ...;) ]
Tvoj brod moze sjeci valove, ali more iza uvijek ce se zatvoriti, i svaku obalu na koju pristanes uvijek ce oplakivati ti isti, moji valovi.
29.12.2004. u 10:46 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
|----------------------- t-os --------------------------> (nije se radilo yogu, pa molim njeznije duse da pristupe citanju s oprezom...)
(Uvijek sam volio duge predigre, poigravanje s odlaganjem ispunjenja, pomicanje granica hipersenzibilizacije sve do podrucja u kojem tijelo zaboravlja sto je htjelo, i ostaje utopljeno u sadasnjosti zelje, fino osjetljivo kao povrsina jezera sto se mreska na svaki pomak znalackih ruku.
Isto tako, volio sam i ovu suptilizaciju jutara u kojima bih ceznju izricao pisanjem, umjesto ubijao ju u nekoliko grcenja tijela.)
Svatko od nas zeli si brzu smrt. Ta ideja skracivanja muke putem 'humane' smrti stoji u temelju ideje eutanazije. Tu su ideju udruge za prava zivotinja cak prosirile i na one rijetke situacije u kojima se opravdava ubijanje zivotinja: kljucni zahtjevi su da ubijanje bude sto krace i bezbolnije. I u povijesti civiliziranih ljudskih egzekucija kratkoca koja je katkad sinonim za bezbolnost je oduvijek igrala kljucnnu ulogu: sjetite se samo giljotine, na primjer... Ili, u slucaju smrtne kazne ili samoubojstva vjesanjem, temeljna je ideja da se covjeku slomi vrat prilikom tezine pada, a ne da se umire polako zbog gusenja...
S druge pak strane, najperfidnija zlocestoca uvijek je imala u sebi tu ideju produzivanja agonije. Sjetimo se samo nekih nedavnih zbivanja u Jugoslavenskim ratovima, ili Tarantinovih filmova. No, sve je to vrlo staro nasljedje: vec su stari Turci imali razradjen nacin nabijanja na kolac, tako da se izbjegne ostecivanje vitalnih organa, pri cemu bi zrtve tako probijene mogle prezivjeti i do tri dana.
U jednim lijecnickim novinama detaljno su bili povodom blagdana Uskrsa opisani medicinski aspekti umiranja na krizu. Receno je ondje, izmedju ostalog da su se osudjenicima klinom zabijala stopala za uspravnu gredu, ili im se pak pod ista postavljalo jednu manju potpornu dasku, kako bi oslanjajuci se na noge, duze prezivjeli (tocnije, duze umirali) na krizu. Inace bi naime, ako se dobro sjecam, kad bi samo visili na rasirenim rukama, umrli relativno brzo od gusenja. Stoga su u trenucima suosjecanja, ili po naredbi, rimski vojnici katkad udarcima stapom lomili potkoljenice onima na krizu, cime su razapeti gubili oslonac u nogama i nalazili mir u smrti.
28.12.2004. u 10:53 | Komentari: 35 | Dodaj komentar
Hajde, da i to rijesimo:
Za ove blagdane dijete si je silno zeljelo bas tu igracku. Nista drugo nije ga zanimalo i odbacivao bi ih bez puno njeznosti. Umjesto nje, dobilo je cvrsto obecanje roditelja da ce ju dobiti cim skupe novca da ju kupe. Kako nije to bilo pitanje njegovog ponasanja, nije uvjetovano njegovom 'dobrotom' u buducnosti, nije znalo sto mu je ciniti. A premda zelja nije bila ostvarena, sve da ju ovaj tren i dobije, da ju taj tren stave pred njega, nije vise bilo sigurno sto bi s njom. Nije vise bilo sigurno niti da brine hoce li ju nakraju uopce dobiti...
Ta taktika, koliko se ono moglo sjetiti kako su roditelji znali kometirati vijesti na televiziji, beskrajno je podsjecala na taktike hrvatskih politicara: obecati sve, onda odugovlaciti, poremetiti fokus, racunati na maglu.
Kud smo ono krenuli? Sto smo si sve to obecali? Mozda, ako padnes prije mene; mozda te pozelim dizati? Ali, trebas mi jaka, jer to gore bio bi samo laksi nacin. Reci mi, cemu da se nadam, sto da ocekujem, i naposljetku mi reci, sto da radim sada? Do tada?
/Gle, meni pada na pamet da bi si trebali nac' neku zabavu u medjuvremenu. Hajde, da vidimo jesmo l' zbilja tako mastoviti kakvima se vidimo ... ? ;-)
27.12.2004. u 13:30 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
skica u papucama
Hrpa se bila nagomilala. Promatrala me kako perem sudje, s prevelike udaljenosti, predaleko smjestena, izvaljena na krevetu. Nisam bio sretan s takvom situacijom, premda je ona tvrdila da je ama bash sve kako valja. Trajalo je dugo, oko dva puna sata, promijenio sam nekoliko voda, nekoliko puta dodavao detergent, i prsti su mi se naborali... Skoro je gotovo tjesila me, tjeshio bih se.
Kisa je polako jenjavala. A na mp3playeru je pocela svirati 'How soon is Now?', jedna mi draga pjesma onih My Bloody Valentine.
/Mila, buduci da cemo opet izgleda imati vremena, mozda te provedem kroz jos neku galeriju svojih likova. Ne boj se. Ali ipak se drzi cvrsto. ..za ono sto znas da jesam...
(Hvataju me sad neki bijesovi. Mislim da sam progutao neki gorkast otrovcic... i valda hoce van. ;-)
26.12.2004. u 14:10 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
lako i tesko.
lako je biti jak kad si ti slaba.
tesko je biti jak kad si ti jaka.
(heh. dakle, sveusvem nije lako. ;)
LjubTiDam
25.12.2004. u 22:43 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
(vrijedi li covjek uistinu onoliko koliko jezika zna?)
Bese jedan izuzetno lep i snazan konj.
Koji je beskonacno stajao na jednom mestu.
Cekao je jahaca, jahaca, a ne gospodara jer su obojica trebali jedan drugog.
Samo im je jahac mogao pokazati pravi put. A samo ih je konj mogao odneti tamo.
Bese jedan izuzetno snazan konj.
(M. Ilic)
25.12.2004. u 13:17 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
dosada take III.
ejednabrza sguza. (samo zene molim, nisam od onih sumnjicavih koji se tusiraju svaki dan, vole metrosex i to.) :
haaaah, uzdah kratak al bez samse, svejedno nije mi lako premda nosim sako samo kad idem na obranu disertacije ili mozda frendu na pogreb ili to zovu zenidbom, kada ljubis mladu pred publikom koja se samozadovoljava vasom srecom i pije u medjuvremenu izmedju bljuvanja mislim kajje ulix prema struji elektrona duz DNA lanca, mojnakolon zelim i bozicu bih se veselio da je neko drugo vrijeme i da su mi neke rijeci dane a ne ovako samo kao sol stojim na obali i ispredmene je sve prazno a ispod posve neznam a zapravo znam samo bih se pretvarao da je lako kad nije zapravo svi to znamo. utoime, nutri znjime. mozda umrem prije negoli shvatim tako. chinchin.
supovi su mrtvi. zivjeli supovi.
23.12.2004. u 18:56 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
Danas u Zagrebu i Rijeci: MINUTA ŠUTNJE ZA PERNATE PRIJATELJE
(preneseno s www.zamirzine.net, pa navratite ak vam je ceif, ja cu bit, u pauzi izmedju domjenaka :-)
-----------------------------------------------------------
Srijeda, Prosinca 22, 2004.
U četvrtak, 23.12. u Zagrebu u 19 sati te u Rijeci u 12,30 sati održat će se protesti zbog pomora supova na otoku Rabu.
Sutrašnjem velikom protestnom skupu u Rijeci koji će se u 12,30 održati ispred zgrade Županije pridružit će se predstavnici ekoloških udruga iz Zagreba i Osijeka. Organizatori protesta su Ekološki pokret Rijeke i druge udruge. Na skupu će govoriti dr. Goran Sušić iz Eko centra "Caput Insulae".
U Zagrebu će protest biti održan pod satom na Trgu bana Jelačića u 19 sati. Pozivaju se svi da sa sobom ponesu papira jer će biti organizirana origami radionica. Plan je izrada što većeg broja ždralova od papira koji će biti položeni na prostor Trga, čime će se poslati jasna poruka o ovom neviđenom pomoru ugroženih supova.
--------------------------------------------------------------
(koga zanima podloga, nek cita i ovo, ostali mogu preskocit:)
JOŠ ŠEST SUPOVA UBIJENO! ALERT - nezavisni medij za okolišhttp://alert.zeleni.hr/ Operativno dežurstvo PU primorskogoranske izvijestiloje da je danas tijekom dana na predjelu Sorinj naotoku Rabu pronađeno još šest mrtvih bjeloglavihsupova.Oni su pronađeni tijekom policijske pretrageterena na oko 100 metara udaljenosti od mjestaprvotnog pronalaska deset mrtvih supova.Uz supove, izvijestila je policija, pronađena jemrtva ovca i dvije mrtve ptice grabljivice. Policijskaistraga se nastavlja.Time je broj mrtvih supova na tom dijelu Rabapovećan na 17. Prvih deset supova pronađenoje mrtvo u četvrtak, a jedan je nakon nekolikodana uginuo u "Ekocentru Caput Insuale" na Cresu gdjesu ga aktivisti te udruge pokušali spasiti.Obdukcijom i pretragom tijela mrtvih supova naVeterinaskom fakultetu u Zagrebu ustanovljeno je da susupovi vrlo vjerojatno uginuli zbog otrovanja.Zaštitnici supova kažu drugačijeMeđutim predsjednik creske ekološke udruge"Ekocentar Caput Insulae" Goran Sušić, nakon štoje s Veterinarskog fakulteta doznao da je desetbjeloglavih supova otrovano, izjavio je da jeriječ o iznenađujućoj informaciji.Kako je rekao u izjavi za Hinu, aktivisti te udruge,koja se brine o zaštiti bjeloglavih supova, vidjeli sustrijelne rane na vratovima i glavama tihzaštićenih ptica, te tvrde da postoje ifotografije koje to dokazuju.Deset mrtvih bjeloglavih supova pronađeno jekoncem prošloga tjedna na rtu Sorinja na nenaseljenompodručju otoka Raba.Udruga Ekocentar tvrdila je da su supove usmrtilitamošnji lovci kombinacijom trovanja i ustreljivanja.Supovi su strogo zaštićena i ugrožena vrstaBjeloglavi sup jedna je od najvećih prirodnihvrijednosti u Hrvatskoj. Prema podacima članovaudruge Eko centar «Caput Insulae» na Cresu u dvaOrnitološka rezervata ("Podokladi" na srednjem i"Kruna" na sjevernom dijelu otoka). Na Cresu je dosada obitavalo više od 70 gnijezdećih parova.Otočka populacija koja obitava na Cresu (te Krkui Prviću), jedinstvena je stoga što supovignijezda svijaju na okomitim liticama tik nad morem -ponekad i manje od 10 metara iznad morske površine,ističe voditelj Ekocentra dr. Goran Sušić.U Ekocentru nadalje ističu da postoji uzajamnaveza u opstanku čovjeka na otoku Cresu i ovedivne životinje. Tradicijsko otočkoovčarstvo izvor je hrane za supove, koji se hranesamo uginulim ovcama, koje se u krškom podneblju nemogu zakapati.Dr. Goran Sušić kaže da zahvaljujući takvojvezi, koja traje već više tisuća godina,supovi su još uvijek jedan od najljepših ukrasa našegneba.Bjeloglavi sup je posebno zaštićena vrsta premaZakonu o zaštiti prirode, a njegovo ubijanje, otimanjejaja ili mladih i uznemiravanje na gnijezdukrivično je djelo i kažnjava se novčanomkaznom u iznosu i do 40.000,00 kn (više od 5.000,00EUR). Zabranjeno je čak i držanje preparirane ptice!
23.12.2004. u 10:18 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
Napokon: vrijeme za san.
Drage i dragi moji,
ovo sam sastavio prije koja tri tjedna (stoji na papiru na kojem je zapisan i telefonski broj bez imena). Nisam dosad htio dijeliti, pustio sam da placemo i da se smijemo, jer je ovo nesta najintimnije sto ima veze s mojom vjerom, ufanjem i ljubavi, pa mi se cinilo prikladno za Bozicni i ine poklone...
Evo Vam stoga ova bajka, procitajte ju jednom svojoj djeci, ili unucima, kao sto cu to, zelim vjerovati, i ja uciniti jednom.
Grlim Vas sve odsrca.
22.12.2004. u 10:06 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
Nepravedna raspodjela
U strukturi ovog Svijeta, ja cu biti sanjac:
sanjat cu za sve Vas,
i jos ce mi ostati snova i za mene.
21.12.2004. u 9:56 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
HowDoYouMean:No?!
.sam opet gledao vriskavo s rijecima goruce vatre, sumpornim dimom iz nosnica, nakostrijesenih bodlji. Utisavanje kontroliranim fizickim naporom, samo kad bi se prevladalo vjetrenje u glavi, nije bila stvarna mogucnost. Pod nogama je gorilo. Tijelo se nije micalo, ali time nikog nisam uspio zavarati jer, su trzaji bili ociti, bijesni, grceviti, osjecao sam erupcije, njie se vise dalo stajati. No, okolnosti, zidovi su oko mene bili visoki i cvrsti:'Nema kolektivnog godisnjeg, zimskih praznikovanja ove godine.' glasila je vijest na poslu. Bijes, i opet bijes. Volio sam taj osjecaj kratkog udaha, koji ne preza, ne ostavlja sumnju. Volio sam zapravo tu destruktivnu snagu. Ono cega sam se u njoj bojao bila je lakoca s kojom sam si oprastao pogreske bahatosti, zbog kojih bih se kasnije kajao. OGLASdakle: Trazim jastuk od kojeg se necu odbiti, u koji cu utonuti, svim svojim bijesom, i ktome ga izgubiti.
(BundoloKiaiArghUhm.)
Prljavo sudje, sad ce te stici pravedna kazna jer, ja stizeeeem ...!
/uocite ovdje kako je sitna stvarnosna intervencija pobijedila pateticnu zvijer :-)
20.12.2004. u 21:09 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
Absolut beginners
Volio sam te ocekivati otvorenih vrata
I mahati ti kad si odlazila:
Tih sam dana bio cudan
sanjao sam nocima,
budan,
bez tijela,
ostajali smo danima gladni,
drzec se za nepostojece ruke,
tak' smo si bili cool, ali i hladni.
Naizgled nista vazno:
tko je kome uskratio jelo,
tko je nudio tijelo,
Svetkovina koja opet zeli podsjecati
na bijelo,
makar to bio i snijeg na Sljemenu,
a ne plahte.
20.12.2004. u 16:22 | Komentari: 11 | Dodaj komentar
prepustanje ocaju, i bijeg, nikad ne traje.
premda,
THE MOLECULE ALSO HAS A BODY. WHEN THIS BODY IS HIT, THE MOLECULE FEELS HURT ALL OVER -- A. KITAIGORODSKI
16.12.2004. u 14:05 | Komentari: 14 | Dodaj komentar